Međunarodni dan planete Zemlje obeležava se svake godine 22. aprila u cilju namernog skretanja pažnje svetskoj javnosti na značaj očuvanja prirode i sprečavanja negativnih posledica ljudskih aktivnosti po radnu i životnu sredinu. Ovaj značajan datum obeležava se od 1970. godine, a Generalna skupština UN donela je 2009. godine posebnu Rezoluciju ( А/RЕS/63/278 ) sa ciljem da istakne globalni značaj obeležavanja tog datuma u cilju upozorenja na opasnosti koje prete životu na Zemlji, ekosistemima i urbanim zonama zbog razvoja industrije, povećanja potrošnje energije, globalnog zagrevanja, klimatskih promena i smanjenja ozonskog omotača kao poslednje linije odbrane. Cilj je da svetska populacija postane iskrenija i svesnija svoje odgovornosti prema planeti na kojoj živimo.
Ljudi su, zahvaljujući svojim aktivnostima, najveći krivci za menjanje klime čitave planete i narušavanje prirodne ravnoteže. Globalno zagrevanje je svetski problem, a efekat „staklene bašte“ sve je prisutniji, što utiče na biljni i životinjski svet. Krčenje šuma i svesno uništavanje zelenih površina dovodi do oslobađanja manje količine kiseonika, a isparavanje štetnih gasova iz industrijskih postrojenja dovodi do opasnog zagađenja životne sredine. Nije nikakvo čudo što se sve više u svetu javljaju pokreti „zelenih“ koji svojim aktivnim delovanjem pokušavaju da brane i odbrane prirodu od negativnih posledica urbanizacije i bahatog odnosa čoveka. Velika opasnost je zagađenje pesticidima koje je karakteristično za područje Vojvodine. Voće i povrće nemaju više specifičnu prirodnu boju i ukus, jer upotreba raznih hemikalija za ubrzano sazrevanje i usporavanje trulenja daju vidljive negativne posledice, tako da treba razmisliti koliko se svaki dan trujemo, a da toga uopšte nismo svesni. Tretirano voće i povrće poznaju se po neprirodnoj boji, čudnom ukusu i mirisu. Pre njegove upotrebe za jelo treba izvršiti detaljno pranje i ljuštenje kore koja je upila otrovne supstance.
Za konretne mere borbe za planetu Zemlju treba imati razvijenu nacionalnu strategiju privrednog razvoja, sa jasnim planom kako štititi prirodna dobra i kvalitet života. Zdravlje čoveka treba da bude primaran cilj, što znači da zaštitu životne sredine ne treba nikada podređivati aktuelnoj dnevnoj politici. Pored efikasnog provođenja važećih zakonskih i podzakonskih mera i propisa, veliku odgovornost imaju državni organi, lokalne zajednice, organizacije i stručne institucije, ali i građani koji su itekako odgovorni za uređenje radnog i životnog prostora. Izgled stana, kuće, dvorišta, podruma, bašte i drugih prostora koji se svakodnevno koriste najbolje govori kakav je odnos pojedinca, ili kolektiva na uređenju okruženja. Odlaganje smeća i otpada, posebno elektronskog, mora da bude organizovano na propisan način sa svim potrebnim merama zaštite, a ne da se smešta na divljim deponijama kojih još uvek ima na prilazima seoskim i gradskim naseljima. Da bi se to postiglo mora biti razvijena lična i kolektivna svest i odgovoran odnos prema prirodi i planeti Zemlji. Krajnje je vreme da shvatimo da je naša planeta toliko ugrožena da i ovaj dan treba da bude na najbolji način iskorišćen kao apel za konkretnu akciju na njenoj zaštiti.
Zaključimo nečim veoma zanimljivim o ekološkom dugu: „Za život nam nije dovoljna jedna Zemlja - trenutno nam treba 1,75 planete!“ To znači, prema proverenom navodu, da nam je, da bismo bili na „nuli" potrebno 1,75 Zemlje, tvrdi Katarina Stevanović, dobro obaveštena novinarka BBC servisa.
Izvor saznanja:
https://www.zjzpa.org.rs/dan-planete-zemlje-2
Svetski dan energetske efikasnosti, 5. mart, u vremenu ubrzanih klimatskih promena na našoj planeti podseća na jednu od najvažnijih tema današnjice, kako biti energetski efikasan bez vidljivog narušavanja kvaliteta života. Ovaj značajan datum obeležava se svake godine širom planete kao sećanje na prvi sastanak na kome su svetski stručnjaci razgovarali o energetskoj efikasnosti, 5. marta 1998. godine u Velsu, u pokrajini Gornja Austrija.
Opravdano se pitamo gde smo mi i koliko sami doprinosimo tom značajnom datumu! Da bismo napravili bilo kakva vrednosna poređenja, zavirimo u novčanik i zapitajmo se koliko smo mesečno izdvajali za grejanje koje je najveća stavka kućnog budžeta. Šta smo mogli uraditi da smanjimo tu stavku kada su računi za centralno grejanje imali blagi rast, a cena ogrevnog drveta primetno povećanje?! Grejanje na struju nekome se isplati, nekome ne isplati, što zavisi od načina grejanja, da li je to obična grejalica, ili neki štedljivi radijator, ili termo peć koja nije najbolje rešenje ako ne koristimo režim jeftine struje. Za biranje najboljeg rešenja potrebna je proverena računica koliko ulažemo, a koliko dobijamo po pitanju utroška energije. Mogućnosti za to uvek postoje, što dobrim delom zavisi i od naše volje.
Krenimo od nekih jednostavnih i konkretnih primera racionalnog ponašanja. Zamenom svih klasičnih sijalica u stanu LED sijalicama račun za struju u prosečnom domaćinstvu smanjio bi se oko 600 dinara. Tome treba dodati dokazane prednosti svetla sa regulatorom napona i izbegavanje svetla na suvišnim mestima, ili da se neka od njih zamene dnevnom svetlošću.
Bojler koji godinama nije čišćen ima koeficijent korisnog dejstva ( Pk/Pu ) oko 0,5. Ako ga dnevno, zbog sporijeg zagrevanja vode, držimo uključenog 5 h, a mesečno 150 h, to znači da smo sa takvim bojlerom snage 2 kW izgubili 150 kWh, illi 540 MJ. Pošto se električna energija plaća prema utrošenim kWh, lako se može doći do podatka koliko novca bacamo zbog bojlera koji godinama nije čišćen od kamenca. Čišćenje bojlera možemo uz malo spretnosti uraditi sami, ili platiti majstoru oko 2.500 dinara, što je mala stavka u odnosu na gubitke koje smo stvorili zbog nemarnosti u korišćenju energije. Velika je dilema da li bojler držati stalno uključen. Proverena praksa kaže da je najbolje da ga uključujemo nekoliko sati u režimu jeftine struje.
Najveća stavka kod utroška energije je grejanje čiji izbor zavisi od mnogo faktora, pre svega termo izolacije, raspoloživog energenta i domaćinskog ponašanja. Provereno je da smanjenje temperature od samo jednog stepena stvara do 6 % uštede na grejanju, tako da se moramo navikavati na optimalno preporučene temperature u boravišnom i poslovnom prostoru.
Izolacija objekta, kao efikasna mera uštede energije, može biti spoljašnja i unutrašnja sa materijalima koji su efikasni i postojani za duži vremenski period. Velika ušteda može se ostvariti zamenom dotrajale stolarije, jer najveći gubitak toplote je upravo na vratima i prozorima koji nemaju dobro zaptivanje, ili su pravljeni od lošijeg izolacionog materijala.
Na kraju je vredno pomenuti obećane subvencije i olakšice koje je država i ove godine planirala putem kreditiranja unapređenja energetske efikasnosti, odnosno finansijsku pomoć u iznosu od 50 % domaćinstvima u zameni stolarije i ugradnji solarnih panela. Planirana sredstva za ovu godinu biće, kako je rečeno u nedavnoj izjavi Zorana Lakićevića, državnog sekretara za energetsku efikasnost u Ministarstvu rudarstva i energetike Republike Srbije, deset puta veća nego prošle godine kada je stolarija zamenjena u 1.800 domaćinstava u 67 opština. Kako je rečeno i ove godine biće raspisana dva javna poziva lokalnim zajednicama i izvođačima radova sa planom da se stolarija zameni u 50.000 domaćinstava, a postavljanje solarnih panela u 2.000 domaćinstava. Pribegavanje različitim alternativnim izvorima energije takođe doprinosi energetskoj efikasnosti, ali i zaštiti životne sredine. Solarni paneli su sve popularniji, a njihova cena nije toliko visoka za prosečno domaćinstvo koje se opredeli za alternativne izvore energije
U nekoliko ranijih članaka na ovom portalu pisao sam o prednostima rezervnog napajanja koje se koristi za svetlo tamo gde nemamo mrežu, niti druge mogućnosti izvora električne struje. U ovom članku neću se detaljno baviti konstrukcijom rezervnog napajanja koje je u potpunosti ručne izrade i koje uspešno parira većini boljih fabričkih, jer je minijaturni akumulator „izdržao“ preko tri godine stalne upotrebe, uglavnom posluživši pri nestanku struje u gradskoj mreži, kada nam je preko potrebno noćno svetlo.
Povod za pisanje o uređaju je dotrajao akumulator čiji je rok upotrebe nedavno prošao, tako da je trebalo doneti racionalnu odluku, da li sve odložiti kao elektronski otpad, ili kupiti odgovarajući novi akumulator i nastaviti upotrebu ispravne elektronike rezervnog napajanja. Poredeći neke fabričke uređaje u zgradi u kojoj stanujem i ovu konstrukciju zaključio sam da vek trajanja većine ugrađenih akumulatora najviše zavisi od kvaliteta njihovog napajanja koje kod fabričkih nije dimenzionisano za dužu eksploataciju. Većina elektroničara, sa kojima redovno kontaktiram i sarađujem u razmeni stručnih mišljenja, principijelno se slažu u jednom, da tu ima prepoznatljive namerne proizvođačke kalkulacije sa tempiranim rokom upotrebe nekih proizvoda, ali da i dalje sve zavisi od visine njihove cene.
Ovaj uređaj napravljen je tako da se najveća pažnja posvetila napajanju akumulatora kod koga su merenjem dimenzionisani i prilagođeni napon i jačina struje, tako da nikada nije dolazilo do prepunjavanja Acu baterije, jer napon punjenja nije prelazio granice ispod 10 V i iznad 14,8 V. Zbog gotovo stalne uključenosti u mrežu podešena je manja struja punjenja tako da se akumulator stalno dopunjavao i bio je spreman u slučaju nestanka struje. Konstrukcija konvertora napona urađena je sa jednim tranzistorom tipa 2N3055 na hladnjaku, koji služi u oscilatornom kolu primarnog namotaja, nekoliko otpornika i elektrolita, te posebno motanim zavojnicama na dužem feritnom štapu. Postoji primarni i sekundarni namotaj sa dobrom VN izolacijom između njih. Primar je motan sa određenim brojem debljeg bakarnog provodnika, a sekundar sa velikim brojem namotaja tanke bakarne žice. Tako je obezbeđen visoki napon za dve neonke bez startera koje pri radu troše struju od 0,8 A. Na kutiji je ugrađen prekidač kojim se može isključiti uređaj i u slučaju nestanka struje. Kod mene je uglavnom bio stalno uključen u električnu mrežu, tako da nisam uopšte razmišljao o noćnom svetlu kada nestane struje. Automatsko uključenje svetla izvedeno je preko relejnog prekidača radnog napona 12 V. Sve je smešteno u namensku plastičnu kutiju sa potrebnim merama zaštite od visokog napona. Uređaj može biti postavljen na planirano mesto u stanu, ili je prenosnog tipa.
Na kraju ove priče o korisnoj upotrebi potencijalnog elektronskog otpada naslućujete da sam se opravdano opredelio za kupovinu novog akumulatora odgovarajućeg kapaciteta, a sama elektronika je ostala upotrebljiva, tako da još nije spremna za otpad. Od kapaciteta akumulatora zavisi vreme rada rezervnog napajanja sa potpuno napunjenom baterijom, t = q/I =Ah/A=h. Mnogi se često, bez razmišljanja, opredeljuju na korak odustajanja od zamene baterije, posebno kod UPS uređaja, bacajući potpuno ispravnu elektroniku zbog relativno visoke cene akumulatora. Tu je u pitanju veći kapacitet Acu, ali je od velikog značaja naponska i strujna zaštita koja je potrebna za uređaje kao što su kompjuteri i drugi osetljivi uređaji kojima treba stabilno napajanje. UPS ih efikasno štiti ukoliko imamo dobru Acu bateriju čiji je vek trajanja obično do tri godine, što sve zavisi od proizvođača. Neke baterije sa kvalitetnom elektronikom napajanja mogu trajati i do pet godina.