Datum 5. juni, kao svetski dan zaštite životne sredine, odredila je Generalna skupština UN-a, jer se tog dana 1972. godine u Štokholmu ( Švedska ) održala konferencija o zaštiti životne sredine. Na konferenciji je ravnopravno učestvovalo 113 država, a program koji je tada donesen nazvan je UNEP. Predlog da se taj dan označi kao međunarodni dala je delegacija Jugoslavije, što je bio centralni događaj UN-a. Zaštita životne sredine i zdravlje ljudi od tada postaju sve aktuelnija tema u svetu zbog pojačanog zagađenja koju čini čovek svojim nemarom i bahatim odnosom prema prirodi. Priroda nije zaslužila da joj prkosimo jer će nam kad-tad žestoko uzvratiti!
Kakva je uloga pojedinca u zaštiti životne sredine veoma je diskutabilno ukoliko nije na neki način uključen u proces, da neposrednom aktivnošću radi na tom planu. Pre svega, najviše će učiniti ako ličnim primerom sprečava zagađenje prirode i skrnavljenje njenih lepota i ako pozitivne navike prenosi na svoje bližnje. Uređen stan, podrum, garaža, dvorište i radno mesto najbolja su garancija da čovek ispolji svoj neposredan doprinos prema okolini. Priča o ovom problemu nema efekta bez konkretne akcije.
Velika je odgovornost vaspitno-obrazovnih ustanova da neprestano razvijaju radne i kulturne navike na zaštiti životne sredine. Ako su mladi na vreme naviknuti da otpatke bacaju na predviđena mesta, da budu odgovorni za svoju radnu i životnu sredinu i čuvanje blagodeti prirode, onda smo na dobrom putu da pređemo sa reči na dela. Da bi se to postiglo neophodno je stalno podsticanje bez primoravanja i primene drastičnih zakonskih mera. To primarno zavisi od razvijene kulture ponašanja pojedinca i društva, osećanja vlastite i kolektivne svesti i odgovornosti za očuvanje životne sredine.
Najviše zagađenja u prirodi donose industrijska postrojenja ukoliko nemaju valjanu procenu ( studiju ) o ugroženosti životne sredine, ili se ne primenjuju nikakve mere zaštite od isparenja štetnih gasova i prečišćavanja otpadnih voda. Mnoge reke su promenile boju i u njima nema života, a biljni i životinjski svet na ugroženim područjima polako umire. Setimo se područja Loznice kada je zbog hemijske industrije u rejonu nekadašnje Viskoze na biljkama vladalo sivilo, a kod ljudi su dominirale plućne bolesti. Tek kada su se gašenjem Viskoze ljudi i biljke preporodili preti im novo zagađenje zbog aktuelne najave iskopavanja rude litijuma na području Jadra. Aktivnost ekoloških organizacija i udruženja građana u Srbiji ne treba vezivati za dnevnu politiku, jer zdravlje čoveka je iznad svega i nema nikakvog opravdanja za nešto što će ugroziti prirodu i njene lepote i narušiti zdravlje ljudi. U rešavanju ovog problema bitna je reč nauke i struke, bez uticaja dnevne politike i aktuelne vlasti, bez obzira ko se u njoj nalazi.
Zaključimo da zaštita životne sredine mora da bude svakodnevna briga, a ne samo formalna obaveza koju je neko zakonom nametnuo. Pored uređene i primenljive zakonske regulative, lokalne zajednice moraju da vode stalnu brigu o planiranju sredstava za uređenje zelenih površina, uklanjanje divljih deponija, prečišćavanje otpadnih voda i za ugradnju kolektorskih postrojenja u slučaju procene o zagađenju vazduha. Takve procene ne smeju da budu samo prolazna obaveza, već izraz realne potrebe procene stanja i htenja da se zdravlje građana uvek stavlja na prvo mesto.
Foto arhiv „Cefix“ Vršac: Učesnici Eko kampa „Vršačke planine - 2016“
Opštinama Bačka Topola, Mali Iđoš, Čoka, Kanjiža, Senta, Novi Kneževac i gradu Subotici dodeljeno je ukupno 25 vozila – 17 za odvoženje smeća i osam autopodizača kontejnera, navodi se u saopštenju Ministarstva zaštite životne sredine.
Prema rečima ministarke Irene Vujović, opremu koja će unaprediti upravljanje otpadom u ovim lokalnim samoupravama obezbedilo je Ministarstvo zaštite životne sredine u sklopu projekta izgradnje regionalnog centra za upravljanje otpadom Subotica, realizovanom uz podršku EU.
Ministarka je ocenila da je ovo važan dan za lokalne samouprave iz Severnobačkog i dela Severnobanatskog okruga, ukazavši na to da je upravljanje čvrstim otpadom jedan od prioriteta Ministarstva i problem koji možda i najviše muči građane Srbije.
„Danas smo obišli i regionalni centar, koji će zahvaljujući ovoj opremi raditi u većem kapacitetu“, rekla je ona izrazivši zahvalnost gradonačelniku Stevanu Bakiću i predstavnicima šest opština na dobroj saradnji i što su pokazali da žele da promene nabolje ekološku sliku u svojim sredinama.
Izvor: energetskiportal.rs
Svetski dan zaštite životne sredine obeležava se u svetu svakog 5. juna kroz sadržajne aktivnosti i različite kampanje, sa ciljem da se skrene pažnja javnosti na brojne ekološke probleme i potrebu očuvanja životne sredine. Taj datum odredila je Generalna skupština UN-a, a neposredan povod je što se 5. juna 1972. godine u Stokholmu (glavni grad Švedske) održala konferencija o zaštiti životne sredine. Na konferenciji su se okupili predstavnici 113 država, koje su priredile zajedničku izjavu o potrebi međunarodne saradnje u cilju zaštite životne sredine. Program zaštite nazvan je UNEP. Zanimljivo je da je predlog za taj datum dala delegacija Jugoslavije, što je kao centralni događaj prihvaćeno na Generalnoj skupštini UN-a.
Obeležavanje Dana zaštite životne sredine odvija se u uslovima svetske pandemije korona virusa koja polako jenjava, ali posle koje ništa u svetu neće biti isto. Neki tvrde da se korona virus javio znatno ranije, a kod nas je vanredno stanje zavedeno 16. marta, a ukinuto je 6. maja 2020. godine. Posledice po zdravlje i ekonomiju još nisu potpuno poznate, a svaka zemlja priča je za sebe u preduzetim merama i aktivnostima. Nije izostala svetska solidarnost kroz razne vidove materijalne i nematerijalne pomoći koja je stizala, kako sa dalekog Istoka, tako i sa Zapada, što su ljuti politički protivnici vešto koristili kao promociju na svetskoj sceni, ali i na domaćem terenu pred zakazane parlamentarne i lokalne izbore (21.06.2020.).
Razmišljajući o ovom značajnom datumu, jedan detalj iz Vršca, pored zgrade u kojoj stanujem, rastužio me i donekle zabrinuo, jer sam primetio da je iz nekoliko žardinjera u Sterijinoj ulici namerno počupano i razbacano tek zasađeno cveće koje pažljivo zalivaju i o njemu predano brinu radnici JKP “Drugi oktobar” Vršac. Imao sam osećaj da razbacano cveće oko žardinjera prosto “plače” zbog bahatog ponašanja neodgovornih sugrađana. Zar smo dotle došli i nisko pali da uništavamo sve što je lepo i što krasi našu radnu i životnu sredinu? Ako su to uradila deca, onda ih roditelji nisu dobro vaspitali, a ako su stariji, ili ljubomorni prolaznici, onda je to za javnu osudu i otvoreno pitanje, kuda nas vodi takvo necivilizacijsko ponašanje!
Uređenje i zaštita životne sredine nije samo brižno izgrađen i postojan odnos pojedinca, već porodice, škole i drugih kolektiva u kojima se stiču osnovne radne i kulturne navike. Izgrađivanje kolektivne brige i stabilne svesti je proces koji traje i ne stvara se stihijski preko noći, niti represivnim merama nadležnih organa. Ako kod dece na vreme stvorimo naviku da žive, igraju se i rade u sređenom prostoru i da čuvaju sve što je lepo, onda smo kao roditelji, ili staratelji postigli željeni cilj, što se kasnije lančano prenosi kroz pravilan odnos prema našem okruženju.
Korona virus, sa svim iznenađenjima, nedaćama i kobnim posledicama po zdravlje i živote ljudi, upozorio nas je na nepravilan odnos prema prirodi koja se sada prosto pobunila, jer je svakim danom sve više zagađujemo. Dovoljno je pogledati prilazne puteve ka gradovima i selima, neuređene deponije smeća, zagađene reke i jezera. Za promenu stanja nije dovoljna samo kolektivna briga svakodnevnim angažovanjem komunalnih preduzeća, već i briga svakog pojedinca. Neophodno je da svi vodimo računa o pravilnom odlaganju otpada, da ne bacamo najlon kese, staklo i plastiku na mestima koja nisu predviđena. Poseban problem je elektronski otpad koji zbog prisustva opasnih materija nosi brojna iznenađenja i sadrži jedinjenja i hemikalije koje podmuklo zagađuju životnu sredinu. Takav otpad treba da se odlaže na posebno propisan način. U zemlji postoje registrovane organizacije koje ga otkupljuju uz određenu naknadu i brigu o njegovom pravilnom transportu.
Ovaj značajan datum, svetski dan zaštite životne sredine, ne treba koristiti samo za apel, kritiku, javnu promociju i delenje lekcija nesavesnim građanima, već kao izvanrednu priliku da ličnim primerom i delima menjamo način života, da sredimo radni i životni kutak, da počistimo stan, kuću, dvorište, podrume, tavane, šupe, garaže, radionice, školsko dvorište, kancelarije, i da na taj način život učinimo lepšim i zanimljivim. To je isto kao pranje ruku, na koje smo prilično navikli, ali bi bilo dobro da to ne bude samo prolazna navika, već aktivnost koja ima svoj krajnje zacrtani cilj i rezultat! Cilj je da promenom načina ponašanja budemo jednako odgovorni za sve što radimo na očuvanju životne sredine, a rezultat su sređeni parkovi ( pogledati priložene slike iz grada ), dvorišta kuća, terase stambenih objekata, umivene ulice i potreba da cveće slobodno raste i cveta pored zgrada u kojima živimo, bez “straha” da će ga neko bez imalo stida drsko počupati!
U organizaciji „Cefiksa“ iz Vršca veoma uspešno je završen trodnevni kamp u okviru republičkog projekta Eko-škola „Vršačke planine“. Kamp je finansijski podržan od strane Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine Republike Srbije. U radu kampa učestvovalo je 30 učenika iz pet gradskih osnovnih škola sa predmetnim nastavnicima: Dragan Vladislav, Ana Avramović, Slobodan Trajković, Dragana Mohora i Vukan Vukov. Kampom je timski rukovodilo pet članova projektnog tima koji su imali posebna zaduženja za sva tri radna dana.
Prvi radni dan održana su dva predavanja sa prezentacijama i jednim nastavnim filmom na temu ekologije i uštede energije u domaćinstvu. Drugi radni dan organizovano je čišćenje dela Vršačkog brega, poseta Vršačkoj kuli i likovna radionica sa tematikom upotrebe otpada za izradu jednog strašila koje opominje ljude da čuvaju životnu sredinu. Sav prikupljeni otpad propisno je sortiran i smešten na predviđena mesta. Treći radni dan učenici su proveli u prirodi, razgledajući zaštićene zone Vršakog brega, zatim posetom Planinarskom domu, sve u pratnji Milivoja Vučanovića, vodiča-rendžera.
Tokom sva tri dana ugodnog boravka u dečijem odmaralištu „Crvenog krsta“ na Vršačkom bregu grupa iz Osnovne škole „Mladost“, predvođena sa Draganom Vladislavom ( profesor TiO ), radila je na izradi solarnog kolektora od aluminijskih limenki, koje su zalepljene i ofarbane, a završni deo izrade koloktora obaviće se u prostorijama „Cefiksa“ u Vršcu, gde će kolektor imati namenski primenjenu fukciju. Služiće za efikasno dogrevanje radnog prostora u jesenjem i prolećnjem periodu.
U radu kampa sponzori su bili grad Vršac ( prevoz učenika ), JKP „Drugi oktobar“ Vršac ( obezbeđenje flaširane vode „Moja voda“ ), kompanija „Swisslion“ Takovo ( slatkiši iz njihovog proizvodnog programa ), a sva tri dana bila su medijski zastupljena od strane lokalnih elektronskih i štampanih medija i regionalne TV „Banat“ iz Vršca. Drugog radnog dana, pored šetnje, čišćenja i razgledanja Brega, ostvaren je direktan TV prenos sa Vršačke kule na „Srpskoj naučnoj televiziji“ iz Beograda preko SBB kablovske mreže. Uspešan rad kampa poželelo je i pomenuto republičko Ministarstvo koje će na kraju realizacije projekta i izrade odgovarajućeg filma imati kompletan izveštaj. Svi učesnici kampa izrazili su lično i kolektivno zadovoljstvo sa organizacijom, smeštajem i raznovrsnim oblicima aktivnostima sa učenicima petog i šestog razreda kojima je ovo bila zanimljiva nastava u prirodi.
U organizaciji „Cefiksa“ iz Vršca počeo je sa radom trodnevni kamp u okviru republičkog projekta pod nazivom Eko-škola „Vršačke planine“, koji traje od 28-30. septembra, a okuplja 30 učenika iz gradskih škola, pet nastavnika i pet članova projektnog tima.
Prvog dana kampa učenici su imali dva prigodna predavanja sa jednim nastavnim filmom iz ekologije i uštede energije u domaćinstvu. U popodnevnim satima imali su sportske aktivnosti, a naveče takmičenje u plesu i karaoke uz učešće učenika koji su nadareni za muziku. Drugog dana kampa izvešće akciju čišćenja dela Vršačkog brega, a onda radionicu iz likovnog stvaralaštva i radionicu na izradi solarnog kolektora od aluminijskih limenki. Trećeg dana učenici će obići vršačke planine i posetiti Vršačku kulu koja je zaštitni znak grada Vršca.
Rad kampa prate svi lokalni elektronski i štampani mediji i regionalna TV „Banat“. Ova svojevrsna škola u prirodi, pored sticanja nekih novih znanja, služi za druženje i razmenu iskustava među nastavnicima koji su zaduženi ispred gradskih osnovnih škola sa grupama po šest učenika.
Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine Republike Srbije odobrilo je realizaciju projekta udruženja građana „Cefix“ iz Vršca pod nazivom Eko škola „Vršačke planine“. U veoma jakoj konkurenciji od 218 prijavljenih kandidata za različite projektne aktivnosti iz zaštite i očuvanja životne sredine projekat „Cefix-a“ osvojio je od strane stručne komisije Ministarstva 77 bodova, čime je zauzeo respektivno 35 mesto, a ukupno je odobreno 160 projekata. Od ukupnog broja prijavljenih kandidata 58 projekata nije dobilo zeleno svetlo za njihovu realizaciju. Ukupna planirana i prijavljena vrednost projekta Eko škole iznosi 492.500 dinara, od čega je 25.000 dinara navedeno kao vlastito učešće, a učešće drugih donatora sa područja opštine iznosi 73.500 dinara.
Eko škola „Vršačke planine“ se izvodi u prirodi u predelu zaštićenog prirodnog dobra “Vršačke planine” u periodu do kraja novembra 2016. godine. Ovaj kamp biće realizovan u tri radna dana u dečijem odmaralištu „Dom Crvenog krsta“, a u njemu učestvuje 30 učenika petog i šestog razreda iz pet gradskih osnovnih škola. U radu kampa biće uključeno pet predmetnih nastavnika i pet članova projektnog tima: koordinator, predavač, sportski referent, kreator likovne radionice, rendžer-vodič ( predavač u prirodi ).
U sklopu kampa biće održana dva prigodna predavanja (zaštita životne sredine i ušteda energije), kolektivna akcija čišćenja dela Vršačkog brega, predavanje u prirodi o biodiverzitetu vršačkih planina. Biće organizovana likovna radionica, kao i razna sprotska i kviz takmičenja i kulturno-zabavne aktivnosti u večernjim satima. Svaki član projektnog tima, zajedno sa predmetnim nastavnicima, biće stalno zadužen za određenu radnu, sportsku, ili kulturno-zabavnu aktivnost. Aktivnosti će biti propraćene od strane lokalnih medija.
Za vreme rada kampa biće angažovani volonteri Crvenog krsta, Doma zdravlja Vršac, a odvoženje smeća, nakon zajedničke akcije čišćenja dela Vršačkog brega, izvršiće ekipe JKP „Drugi oktobar“ Vršac. Sve pripremne radnje za rad kampa obaviće se tokom septembra 2016. godine uz prethodni dogovor sa direktorima osnovnih škola o izboru učenika i odgovarajućeg profila nastavnika.
Dijalog o klimatskim promenama je postao manje teorijski i više praktičan, a ljudi bolje razumeju šta je sve dovedeno u pitanje, te šta oni mogu da urade, i koristi od delovanja i gubitke od nedelovanja, kaže Kristin Moro, ambasadorka Francuske u Srbiji. Ona je u intervjuu za Balkan Green Energy News govorila o očekivanjima u svojoj zemlji vezanim za nastupajuću Konferenciju Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama u Parizu i za mogućnost globalnog dogovora.
„Evropska unija je godinama bila jedna od najaktivnijih i najambicioznijih strana u dijalogu, preduzimala je poteze i za sebe (što znači i za države članice) određivala ambiciozne ciljeve, i već je u globalu smanjila ispuštanje štetnih gasova u skladu s Protokolom iz Kjotoa. Ali mi znamo da delovanje protiv klimatskih promena može biti efikasno samo ukoliko svi učestvuju, i stoga Francuska, kao i EU i Ujedinjene nacije, očekuju da se postigne univerzalni sporazum“, istakla je. Takođe je neophodno da on bude pravno obavezujući, kao i da se redovno prilagođava, svakih pet godina, da se uzme u obzir šta je sve poboljšano – i kojih problema ima – i da se prave, korak po korak, ambiciozniji planovi za niskougljeničnu privredu, u cilju postizanja neutralnog nivoa emisija do kraja veka, kaže Moro.
Ostatak pročitajte na: Balkangreenenergynews.com
Poslanička grupa Socijaldemokratske stranke i Zelenih Srbije zahteva da se Predlog zakona o nacionalnim parkovima povuče iz procedure do usvajanja novog Zakona o zaštiti prirode kao krovnog zakona koji definiše zaštitu. Narodni poslanik i predsednik Zelenih Srbije Ivan Karić istakao je na današnjem zasedanju da je evidentno da se zbog propusta u zakonima zaštićena prirodna područja u Srbiji apsolutno zloupotrebljavaju. Na taj način je Stara planina uništena a Kopaonik sve više liči na Kaluđericu. Te probleme ne rešava ni ovaj predlog zakona.
Predlog Zakona o nacionalnim parkovima ne definiše, u pogledu zabrane, aktivnosti koji se ne smeju obavljati u nacionalnim parkovima. Umesto preciznih odredbi zakona ova pitanja se rešavaju planovima posebne namene koje donosi Vlada i planovima upravljanja koja donose upravljači nacionalnih parkova. Jasno je da se tako ne štiti javni interes i javno dobro, već se olakšava procedura za dobijanje dozvole za gradnju u zaštićenim područjima.
Neki od problema su i neadekvatno obučene čuvarske službe, nedostatak stučnog kadra i nepostojeći naučno istraživački i stručni rad. Veliki problem predstavlja i monitoring vrsta flore i faune, pri čemu se podaci o brojnosti popualcija često paušalno daju.
U predlogu zakona nisu predviđene kaznene mere koje će sankcionisati prekršaje i koje garantuju sprovođenje zakona. Zato je ovaj predlog zakona više deklarativan i podseća na spisak lepih želja. Imajući u vidu da je Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine postavilo sebi ambiciozne ciljeve zaštite i unapređenja nacionalnih parkova, zabrinjava to što nije predvidelo i na koji način će se doći do tih ciljeva.
Izvor: www.zelenisrbije.org
Vlada Srbije je 4. septembra usvojila postskrining dokument za poglavlje 27 i dostavila ga Evropskoj komisiji u planiranom roku, rekao je 8. septembra pomoćnik ministra poljoprivrede i zaštite životne sredine Aleksandar Vesić. Mišljenje se očekuje do kraja godina, a otvaranje poglavlja možda tokom 2016. U srpsko zakonodavstvo je, kako je ocenio Vesić, preneto dosta evropskih propisa, uključujući Direktivu o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađenja (IPPC) kojom se uvodi izdavanje dozvola za postrojenja u cilju ograničavanja zagađenja. Međutim, problem predstavlja primena propisa, što ilustruje podatak da je u sektoru uzgoja živine i svinja do sada izdata jedna integrisana dozvola. Razlog za to su, između ostalog, i nedovoljni kapaciteti za izdavanje tih dozvola, posebno na lokalnom nivou, rečeno je na skupu o tim poljoprivrednim oblastima i evropskim propisima za životnu sredinu. "Mi očekujemo da se poglavlje 27 otvori bez nekih dodatnih uslova... Očekujemo tu odluku do kraja godine. Nadamo se da će pregovori u vezi sa poglavljem 27 početi 2016, što ne mora da znači", rekao je Vesić za portal EurAktiv Srbija. Vesić koji je u Privrednoj komori Srbije prisustvovao skupu o sistemu izdavanja integrisanih dozvola za postrojenja za uzgoj živine i svinja, dodao je da iz Brisela stižu neformalni, pozitivni signali. On je rekao da je Vlada Srbije 4. septembra usvojila postskrining dokument za poglavlje 27 i poslala ga Briselu, kako je istakao, u roku. Pomoćnik ministra poljoprivrede je podsetio da je taj dokument pripremljen pošto je Evropska komisija tražila dodatne infromacije po završetku skrininga, i da je Srbija jedina zemlja u procesu pristupanja koja je pripremila takav dokument. "Taj poslednji dokument nije toliko obavezujući, on pokazuje trenutno stanje i naše želje u vezi sa transpozicijom propisa", rekao je i dodao da bi Srbija, kako je naznačeno Briselu, trebalo da do 2018. prenese propise u oblasti životne sredine u svoje zakonodavstvo. On je dodao da se, kada je reč o primeni propisa, išlo na duže rokove, poput 2030. ili 2040, i naglasio da će se o tim rokovima sigurno pregovarati. Nedovoljni kapaciteti Vesić je istakao da je Srbija već prenala dosta evropskih propisa u svoje zakonodavstvo, ali da problem predstavlja primena. Srbija je u svoje zakonodavstvo, između ostalog, prenela Direktivu o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađenja (IPPC) kojom se propisuje izdavanje integrisanih dozvola, pošto je 2004. donet Zakon o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine i zatim prateći podzakonski akti. Predstavnica Ministarsta poljoprivrede iz Odeljenja za integrisane dozvole Aleksandra Vučinić je rekla da je IPPC direktiva sada uključena u novu Direktivu o industrijskim emisijama (IED) koja je na snazi od 2013, i da to nije promenilo suštinu IPPC osim pooštravanja nekih odredbi. Podsetila je da Srbija treba da IED prenese u zakone do juna 2018. godine i dodala da je urađen nacrt koji će poslužiti kao osnova, ali da mora još da se radi na tome. Srbija je, kako je rekla Vučinićeva, uredbom uredila vrste aktivnosti za koje se dodeljuju dozvole koje su uskladu sa IPPC direktivom, a planira i da se dodatno uskladi u tom domenu sa novim aktivnostima uvrštenim u direktivu. Vučinićeva je dodala da je postupak za izdavanje integrisanih dozvola 120 dana a da najčešće traje 240. Pomoćnik ministra poljoprivrede Aleksandar Vesić je rekao da će primena ovih pripisa biti zahtevna i da će se, kada je reč o velikim postrojenjima, o svakom pojedinačno pregovarati. Vesić je ukazao na problem nedovoljnih kapaciteta u Srbiji, posebno na lokalu, za izdavanje integrisanih dozvola kojima se ograničava zagađenje. Prema njegovim rečima, na republičkom nivou od 4-5 stručnih osoba tri se bave izdavanjem integrisanih dozvola, a dvoje u Vojvodini. Problem, prema njegovim rečima, predstavlja i to što nema spremnih projekata za korišćenje pretpristupne pomoći EU u oblasti životne sredine. Taj problem je, takođe, izražen na lokalu koji je nadležan za vodu za piće ili komunalni otpad. "Bojim se da ćemo izgubiti mogućnost da iskoristimo ta sredstva", rekao je on.
Jedna dozvola! Kada je reč o uzgoju živine i svinja, u Srbiji je izdata samo jedna integrisana dozvola, 2014. u Kraljevu, a pripremljen je i jedan nacrt dozvole, rečeno je na skupu na kome je predstavljen projekat "Implementacija IPPC/IE u postrojenjima za intenzivan uzgoj živine i svinja", koji je podržala Švedska. Prema analizi koja je sprovedena u okviru tog projekta, od 96 farmi koje po kapacitetim potpadaju pod obavezu dobijanja integrisane dozvole, 64 je podnelo zahtev a 25 nije. Zahtevi su, kako je rečeno, često nepotpuni. Po kriterijumima IPPC direktive, integrisane dozvole treba da imaju farme određenog kapaciteta, na primer farme sa kapacitetom za uzgoj 40.000 koka, i farme sa kapacitetom za uzgoj 2.000 svinja ili 750 krmača.
Na skupu je iznet i podatak da je u Evropskoj uniji 50.000 instalacija u svih šest oblasti obuhvaćenih IPPC direktivom ima ovu vrstu dozvole kojim se ograničavaju emisije, uređuje korišćenje najboljih dostupnih tehnika, kao i uslovi za zaštitu vazduha, zemljišta i vode, za upravljanje otpadom, za buku i vibraciju, za efikasno korišćenje enegije i sprečavanje udesa.
Izvor: EurActiv Foto: Shutterstock.com
Peti jun je svetski dan zaštite životne sredine. Koliko smo odgovorni i aktivni da lično i kolektivno doprinesemo toj akciji i životnoj potrebi, pitanje je koje možemo postaviti sami sebi i drugima. Mislim da se pozitivne navike stiču odmalena, a kasnije samo povrđuju kao navika svakodnevnog ponašanja u porodici, kući i na radnom mestu. Da bi sama akcija imala rezultata, potrebno je stalno isticati pozitivne, ali ukazivati i na neke negativne primere odnosa čoveka prema radnoj i životnoj sredini.
Za gradsko naselje opštine Vršac možemo se pohvalno izraziti za redovno odvoženje smeća i uređenje ulica i zelenih površina, održavanje cveća koje ukrašava grad, ali ako zavirimo u podrume nekih stambenih objekata naći ćemo svega i svačega. Neki podrumi služe za odlaganje odbačenog nameštaja, ili za držanje nepotrebnih stvari koje nam nikada u životu neće trebati. Samo malo volje i fizičkog napora nam treba da to promenimo iz korena. Sećam se prošlogodišnjih poplava koje su najviše prljavštine i nereda ostavile u nesređenim podrumima. Za odgovornije ponašanje u stambenim objektima najodgovorniji su kućni saveti od čije inicijative, akcije i ličnog primera zavisi ponašanje ostalih stanara. Ukoliko se svako potrudi da sredi svoj podrum, a zajednički ispred podruma i stubišta, okreče hodnici, porodice će biti spremne i raspoložene da to urade i sa svojim stanovima. Krečenje uz angažovanje molera, ili u vlastitoj kreaciji nije veliki izdatak kojim stan činimo prijatnijim i udobnijim za život.
Nemila pojava koju susrećemo na prilazima gradu, ili na izlazu nekih seoskih naselja su gomile smeća i otpad koji ne pruža ni malo lepu sliku. Iako se komunalno preduzeće potrudilo da organizuje odvoz smeća u većini sela, slike sa otpadom stakla, kartona, plastike i drugih materijala služe kao loš primer odnosa čoveka prema životnoj sredini. To mora biti zajednička briga da prilikom izlaska u prirodu, ili prilikom parkiranja automobila ne ostavljamo gomilu smeća. Tu nisu dovoljne kaznene mere, već promena ponašanja i stalno ukazivanje onima, koji to čine, da nije lepo. Dosta otpada se može iskoristiti kao sekundarna sirovina, koja se može prikupiti i korisno upotrebiti.
Seoska domaćinstva, uglavnom, imaju pozitivnih pomaka u sređenosti ispred i u samom dvorištu, ali kod nekih još uvek ima nesređenih delova zadnjeg dvorišta, gde se, obično, nalazi stoka, ili živina. I taj deo se može itekako srediti, da sve bude na svom mestu, da su poljoprivredne mašine natkrivene, čiste i podmazane, a potrebne alatke na dohvat ruke. U tim akcijama veliku pomoć mogu pružiti predškolske ustanove, škole, odeljenske starešine, kao i udruženja koja okupljaju kako starije, tako i mlade. U svemu tome treba razvijati pozitivan takmičarski duh koji podstiče ljude da menjaju svoje navike i da prihvataju ponašanje kojim ćemo život učiniti lepšim i zanimljivim. Tako će zaštita životne sredine postati imperativ sređenog života.