Republika Srbija se, kao potpisnik finalnih akata konferencije u Ženevi ( RCC-06), obavezala da će prelazak na digitalno emitovanje TV programa u frekvencijskim opsezima od 174-230 MHz i 470-862 MHz i potpuno gašenje analognog servisa u ovim opsezima izvršiti do 17. juna 2015. godine. Planirani poslovi oko izvršenja te obaveze odvijaće se u šest sukcesivnih faza: prva faza Vršac do 30. marta, druga faza Kikinda, Sombor - Subotica do 27. aprila, treća faza Čot - Venac do 18. maja, četvrta faza Avala do 25. maja, peta faza Rudnik-Crni vrh, Deli Jovan, Tornik-Ovčar, Tupižnica do 01. juna i šesta faza Besna Kobila, Jastrebac, Cer-Maljen, Kopaonik do 15 juna 2015. godine ( Informacija preuzeta sa: www.etv.rs ). Prema istom izvoru, digitalnu televiziju trenutno može da prati 93,6 % stanovništva. Iako smo o navedenom prilično informisani preko više izvora i nadležnih organa, neki građani su zbunjeni zbog nedoumica oko nabavke opreme za digitalnu televiziju koja se u nekim selima nudi na crno bez garancije i po različitim cenama opreme i usluga. Pošto ima i onih koji bi na tuđem neznanju da zarade, prenosim neka oprobana lična iskustva, saznanja, moguća iznenađenja i korisne savete.
Tranzicioni period u kome ima digitalnog i analognog emitovanja počeo je od 01. septembra 2014. godine, a do juna 2015. godine će se u potpunosti preći na digitalno emitovanje. Kablovski operateri SBB, KDS, JET TV i BEOGRID, koji posluju u okviru regionalne United Grupe, poručili su svojim korisnicima da ne moraju da brinu da će izgubiti mogućnost da prate TV program. Oni ne moraju nabavljati dodatnu opremu, samo će se opredeliti za odgovarajući izbor digitalnih paketa koji su već u ponudi. Cena zavisi od izbora paketa.
Za prijem signala digitalne zemaljske TV, građani ne moraju da kupe novi televizor, već je dovoljno da nabave odgovarajući STB (Set Top Box) koji ima ulogu da obradi digitalni signal koji je primljen preko antene i prilagodi ga prikazivanju na postojećem televizoru. Cena ovog uređaja, u čijem kompletu su risiver, adapter i odgovarajući kabal, kreće se od 3-4 hiljade dinara. Izbor kabla zavisi od ulaza slike i tona u TV koji može biti preko činčeva (L, R , Video ), skarta, ili HDMI (1,2). Televizori koji imaju samo jedan klasičan priključak antene nemaju mogućnosti da primaju kvalitetan digitalni signal iz STB-a. Zbog toga, oni koji se, ipak, odluče da kupe novi TV, ali i STB uređaj treba da obrate pažnju na znak “Digital TV”, koji označava da uređaj ispunjava sve uslove za kvalitetan prijem digitalnog signala. Na STB uređaju obično stoji zelena kvačica, na što treba obratiti posebnu pažnju prilikom kupovine u prodavnicama, ili od nekog drugog distributera. Najbolje je uzeti STB sa odgovarajućom garancijom.
Mnogi televizori, koji se danas u svetu proizvode, su opremljeni sa STB-om koji je već integrisan u sam prijemnik. Nezavisno od toga da li kupujete takav “kompletan” televizor, ili STB uređaj, treba da ustanovite da li je on namenjen prijemu digitalnog signala DVB-T ( u sebi ima MPEG 2 dekoder i DVB demodulator), ili DVB-T2 standarda (u sebi ima MPEG 4 dekoder i DVB demodulator). Kako je Srbija usvojila DVB-T2 standard prenosa, pri nabavci STB-a neophodno je voditi računa o tome da on ima ugrađen MPEG 4 dekoder i DVB-T2 demodulator, jer će jedino tako biti moguć prijem signala po DVB-T2 standardu i prikazivanje slike na ekranu. Kupovina STB uređaja je jednokratna investicija posle koje građani koji televiziju gledaju pomoću sobne, ili postojeće krovne antene, nemaju nikakve dodatne troškove za gledanje digitalne televizije, a imaće na raspologanju dvadesetak besplatnih televizijskih programa.
Priključenje STB-a na TV je dosta jednostavno, prvo se priključi antenski kabal na STB, zatim kabal za sliku i ton (činč-činč, skart-činč, skart-skart, HDMI), koji vezuje STB sa TV prijemnikom i na kraju adapter (ispravljač) za STB. Sa STB-a uređaja izlaz je obično preko činčeva, skarta, ili HDMI, a na televizoru ćemo imati najbolji video signal i ton preko HDMI kabla. Kod kupovine ovog kabla voditi računa o njegovom kvalitetu i potrebnoj dužini, jer neki lošiji, ili suviše dugi, kablovi nemaju vezu za ton, ili se javljaju smetnje u prijemu. Posle uključenja adaptera STB-a u mrežu, na daljinskom za TV biramo u njegovom meniju vrstu ulaza. Kod nekih starijih TV aparata izbor vršimo tipkom na daljinskom, gde stoji “TV/AV”. Učitavanje digitalnih signala traje dosta brzo, posle čega oni ostaju memorisani. Nakon memorisanja kanala možemo uraditi ostala gruba i fina podešavanja, kao što su jezik, slika (format, svetlo, kontrast, boja), ton, kao i neka napredna podešavanja. Na daljinskom STB-a postoji dosta dodatnih opcija i pogodnosti za rad, tako da je najbolje pogledati uputstvo koje se dobije uz uređaj. Na većini risivera postoji USB priključak, čime je omogućeno snimanje na USB memoriju, ili na neki spoljašnji hard-disk. Moguće je gledanje (vraćanje) omiljenih emisija unazad do 72 sata, snimanje i pauziranje programa, kao i slušanje radio-kanala. Biranje memorisanih digitalnih kanala vršimo na daljinskom STB-a, a daljinski za TV služi za njegovo paljenje i gašenje.
Izvor saznanja:
1.Internet portali,
2.“Službeni glasnik RS”, 13.02. 2015. godine,
3.Obaveštenja nadležnih republičkih organa
Ranije opisane gradnje različitih pojačala, sa kojima sam se godinama bavio, dale su mi snažan podstrek da u mojim zrelijim konstruktorskim radovima ne ponovim neke greške na koje se ne ukazuje u teoriji, a često, kao problemi, susreću u konstruktorskoj praksi. Na primeru jednog snažnog stereo pojačala ( 2x200 W ), koje sam pravio godinu dana, navodim koji se problemi mogu javiti kod tako zahtevnih i složenih konstrukcija, što nas može skupo koštati, ukoliko nismo pažljivi, dovoljno precizni i kreativni u rešenjima smeštaja, napajanja i proračuna ulaza i izlaza. Pošto sam valjano iskusio sve moguće zamke, pokušaću da opišem i pomognem konstruktorima koji se radije opredele za samostalnu gradnju, a ne kupovinu gotovog uređaja.
Za mene je uvek, kako često ističem, najveći problem kutija uređaja. Dešavalo se da na ploči završim sve vitalne delove, a onda se mučim sa nefunkcionalnim rešenjima njihovog smeštaja. Zaključio sam da je najbolje, pre gradnje, imati odgovarajuću metalnu kutiju, koja se na kraju uzemlji, ali koja ima dovoljno mesta da se odvoji napajanje kao posebna jedinica, te da se distanciraju ulazna i izlazna kola čija velika bliskost i preplitanje mogu dovesti do šumova i brujanja. Takve neželjene efekte uglavnom izaziva slabo filtriran i nestabilan jednosmerni napon, koji, pored svoje tražene vrednosti, mora da se obezbedi sa odgovarajućom debljinom provodnika. Ukoliko to nismo na vreme obezbedili, dolazi do njihovog grejanja, pojave samooscilovanja i drugih neželjenih efekata. Napajanje mora imati pravilno „nulovanje“, odnosno vezivanje svih nultih potencijala na jednu tačku, koja se, po pravilu, nalazi na minus polu elektrolitičkog kondenzatora velikog kapaciteta. Veoma je važno da naznačeni napon na kondenzatoru bude viši najmanje za 10% od izmerenog napona u strujnom kolu gde se nalazi. Oscilacije i prelaženje vršnog napona u vrednosti iznad dovode do curenja, propadanja i, u krajnjem, do eksplozije kondenzatora, koja je neprijatna pojava u toku rada uređaja.
Prilikom postavljanja elektronskih komponenti na pločicu pojačala pažljivo pratiti šemu, voditi računa o polaritetu elektrolitičkih kondenzatora, izvoda tranzistora, integralnih kola i o njihovom čvrstom vezivanju na predviđena mesta, posebno na hladnjake. Kada se utvrdi da je sve u redu, dobro je da se štampana pločica premaže sa rastvorom kalofonijuma u alkoholu, ili sa nekim drugim tečnostima ( šelak ) koje se ponašaju izolatorski, a štite pločicu od korozije i propadanja. Tranzistori i integralna kola, koji se zbog jakih struja greju, moraju biti montirani na odgovarajuće aluminijske hladnjake. Iskustvo me naučilo da u tome ne treba škrtariti, već uvek uzimati hladnjake velikog kapaciteta za odvođenje suvišne toplote. I u tome postoje proračuni kojih se itekako moramo pridržavati. Za bolje odvođenje toplote dobro je koristiti termalnu pastu, posebno ako moramo stavljati izolatorske podloške (liskun) između tela hladnjaka i tela komponente koju hladimo. Kod izraženih problema hlađenja snažnih tranzistora i integralnih kola pribegavao sam ponekad montaži odgovarajućeg ventilatora, obično iz klase koja se koristi za računare, ali za njih moramo imati obezbeđen stabilan napon napajanja ( 12 V ).
Dešavalo se da sve dobro isplaniram, rasporedim, a onda nastaju neprijatni šumovi, brujanje i čudne oscilacije. U pitanju su oklopljeni (ili neoklopljeni) kablovi. Kablovi moraju biti što kraći i, osim napajanja, da su oklopljeni, odnosno sa širmom (pletenicom ) koji se vezuje na masu. Ovo se posebno odnosi na slabe ulazne signale u predpojačavačkim stepenima, kao i na spojevima do potenciometara ( i od njih ) za regulaciju jačine, ili boje tona. Izlazi do zvučnika moraju biti sa odgovarajućom debljinom provodnika, te da su udaljeni od ulaznih NF signala. Kod njihove montaže voditi računa ( zavisi od šeme uređaja ) da li se mogu vezivati na masu, odnosno za kutiju, jer sam imao neprijatno iskustvo da izgori izlazno integralno kolo, koje je prilično skupo, zato što ni jedan priključak zvučnika nije smeo da se vezuje na masu. U tom slučaju uzimamo konektore ( izvode ) za zvučnike koji nemaju spoj sa masom.
Obično se na kraju pitamo da li se isplati, ili ne isplati samogradnja. Ako znamo šta hoćemo, gde da uređaj korisno upotrebimo ( opravdamo uloženi novac, vreme i trud ), kako da ga najbolje napravimo, onda se većini isplati. Proučavajući sva iskustva učenika - takmičara kojima sam bio mentor, kao i sva moja pozitivna i negativna saznanja prilikom gradnje, napravio sam malo “čudo” od dosta jakog pojačala ( snage 2x200 W ), dimenzija 18x16x12 cm ( pogledati slike gotovog stereo pojačala ), sa malo komandi i sa odvojenim miksovanjem ulaznih signala, koji na izlazu nemaju ni malo brujanja, niti šumova. Za njegovu gradnju sam upotrebio komplete iz popularnog programa “Kelco” Beograd, RK 3782 ( dva komada ) i RK 3993 ( 2 komada). Potenciometri su logaritamski ( stereo ) vrednosti 100 koma. Predviđena su dva NF stereo ulaza, regulacija ulaznih signala, boje tona i izlaza. Kod upotrebe mikrofona koristim odvojeno jednu fabričku stereo-miksetu, što proširuje mogućnosti upotrebe pojačala. Transformator sam upotrebio iz rashodovanog punjača velike snage ( 400 W ). Za filtraciju jednosmernog napona upotrebio sam elektrolit kapaciteta 10 000 mikrofarada, 100 V. Jedina mana pojačala je što su potrebni zvučnici snage nešto (10%) preko 200 W (4 - 16 oma) po komadu, prisutni su naponski udari prilikom uključenja i isključenja ( preporučljivo je ugraditi odgovarajući soft - start ), koji se mogu izbeći smanjenjem ulaznog signala pojačala prilikom gašenja na minimum. Sa ovakvim pojačalom može da se ozvuči manja sportska dvorana, stabilno je u radu, sa kvalitetnim zvukom i velikom snagom. Raspored zvučnika zavisi od površine i akustike prostorije.
U petak ( 20. 03. 2015. ) Mesec će se na svojoj putanji naći između Zemlje i Sunca i zakloniti u potpunosti, ili delimično, Sunčev disk od naših pogleda. Ova, u nauci potpuno objašnjena prirodna pojava, će biti prava poslastica za profesionalce, astronome amatere i pasionirane zaljubljenike pogleda u nebo. Puno pomračenje Sunca biće vidljivo na severu Evrope, posebno iznad Norveške i Farskih ostrva, dok će u Srbiji Sunce biti zaklonjeno oko 50 %.
Pomračenje Sunca nastaje kada se Mesec nađe sa svojim položajem između Zemlje i Sunca. Može biti potpuno, delimično i prstenasto. Da bi došlo do pomračenja Sunca, Mesec se mora nalaziti 16 stepeni u ravni svoje putanje ispred, ili iza čvorova svoje putanje sa ravni ekliptike (elipse) po kojoj se kreće. U toku jedne godine mogu nastupiti minimalno dva, a maksimalno pet pomračenja Sunca.
Prema saopštenju Astronomskog društva „Ruđer Bošković“ iz Beograda, Mesečeva senka će dodirnuti Zemljinu površinu 20. marta 2015. godine u 10 h 10 min, a poslednji kontakt sa njom će biti u 11 h 21 min. Kako se navodi u saopštenju, u Beogradu će prvi kontakt Meseca i Sunca biti u 9 h 40 min, a poslednji u 11 h 59 min, dok će maksimalno pomračenje biti u 10 h 49 min, kada će Mesec pokriti 51 % površine Sunca. U Novom Sadu će vreme prvog i poslednjeg kontakta biti isto, a maksimalno pomračenje u 10 h 48 min. Tada će Mesec pokriti 52 % Sunca, dok će u Nišu prvi kontakt Meseca i Sunca biti u 9 h 41 min, a poslednji u 11 h 59 min.
Poslednje pomračenje, koje je bilo vidljivo iz Evrope, dogodilo se 11. avgusta 1999. godine, a naredno će stanovnici starog kontinenta morati da čekaju do 2026. godine.
Nastupajuće pomračenje moglo bi da stavi na probu evropski električni sistem, jer će na kratko biti smanjena proizvodnja struje iz solarnih postrojenja, upozorava Evropska mreža operatera za prenos struje (Entsoe). Tada će biti blokirano oko 35 000 MW (megavata ) solarne energije, odnosno proizvodni kapacitet koji je ekvivalent sa 80 „srednjih pogona“, stoji u izveštaju Entsoea, koji ne isključuje mogućnost incidenta. Problem je u tome, ističe se u izveštaju, što je proizvodnja solarne energije znatno povećana u Evropi. Prilikom pomračenja Sunca 1999. godine svega 0,1 % obnovljive energije otpadalo je na solarnu energiju, dok njen udeo danas dostiže 10,5 %, što je 105 puta više. To će biti „test bez presedana“ koji će zahtevati dobru koordinaciju između različitih članica mreže. Najviše problema očekuje se u Nemačkoj i Italiji, koje imaju veliki broj proizvodnih pogona na solarnu energiju. U Srbiji će uticaj pomračenja biti gotovo beznačajan, jer je proizvodnja struje iz energije Sunca još u povoju
Moguća i očekivana pojava, neposredno pred pomračenje Sunca, je da se uznemire domaće i divlje životinje, da se neki ljudi uspaniče, jer se boje katastrofa. Posmatranje pomračenja Sunca golim okom nije preporučljivo, najbolje je to raditi kroz specijalne naočare za pomračenje Sunca, kroz zaštitno staklo aparata za varenje (gustine preko 14), ili kroz dobro i obostrano kroz sveću nagaravljeno staklo. Najbezbednije je posmatranje teleskopom koji ima specijalne filtere za Sunce. Pošto je u pitanju prirodna pojava na koju čovek nikako ne može uticati, ne treba paničiti, niti prenositi sopstveni strah i negativno raspoloženje na druge.
Izvori saznanja:
1.Internet portali,
2.Saopštenje Astronomskog društva “Ruđer Bošković” Beograd.