Peta emisija ima zanimljiv sadržaj iz primera naprednog zemljoradnika iz Velikog Središta koji adaptira kuću staru preko stotinu godina, primenom građevinskog materijala i izolacije od nepečene cigle koja se davno koristila. Videćemo i zanimljive predloge i savete kako na selu najbolje štedeti energiju. Posebno je interesantno mišljenje građevinskih stručnjaka o gradnji nefunkcionalnih objekata na selu koji se malo, ili nikako ne koriste.
Digitalna televizija uselila se polako i sigurno u naša domaćinstva, među prvima u Srbiji na teritoriji opštine Vršac. Korisnici kablovske televizije gotovo da nisu ni osetili tu promenu moderne tehnologije, jer nisu morali da kupuju dodatne STB ( SET TOP BOX ) uređaje, ali stanje u seoskim, pogotovo u staračkim, domaćinstvima je nešto drugačije. Oni najsiromašniji su uglavnom koristili mogućnost kupovine preko uručenih bonova u iznosu do 3.000 dinara, tako da su mogli da kupe samo najjeftiniji STB uređaj, a za kablove su morali izdvojiti dodatni iznos od 250 do 500 dinara, što zavisi od vrste kabla za konenkciju STB sa televizorom. Najviše problema i nesnalaženja imaju seoska, posebno staračka, domaćinstva koja ne koriste usluge kablovske televizije, već su sa zatečenim antenama i sa dosta starim televizorima. Pošto sam svakodnevno u prilici da vidim njihove muke i da mnogima volonterski pomažem u rešavanju problema, po treći put pokušavam, i na ovaj način, pružiti odgovarajuću stručnu pomoć.
Postojeće zemaljske antene i TV prijemnici mogu se koristiti za digitalnu televiziju, ali se preporučuje da se pregleda antenski sistem, jer je kod mnogih bio dosta loš prijem analogne televizije. Mnogi antenski ( koaksijalni ) kablovi su dotrajali, antene polomljene, ili korozirale, posebno one koje imaju odgovarajuća pojačala. Nije veliki izdatak da se kablovi zamene i da se pažljivo pregledaju svi spojevi od antene do ulaza u STB uređaj. Kada smo to uradili, treba odabrati koji STB uređaj kupiti, što zavisi od vrste priključka na televizoru (pogledati drugu sliku). Zastareli televizori imaju samo jedan ( antenski RF ) priključak, tako da i oni mogu da se priključe na STB, ali na uređaj koji ima ugrađen RF modulator ( vidi prvu sliku ). Nakon povezivanja STB uređaja sa antenom i sa televizorom, na UHF području starog televizora treba naći frekvenciju STB uređaja, a to je odabrana frekvencija preko koje primamo raspoložive kanale sa STB uređaja. Ponekad se ta frekvencija jednostavno poremeti, što korisnicima stvara dodatne probleme. Moj savet je da se potpuno zastareli i dotrajali TV prijemnici postepeno izbace iz upotrebe. Ako smo spremni za bolja i kvalitetnija rešenja, najbolje je uzeti novi TV prijemnik koji u sebi ima ugrađen prijemnik digitalne televizije ( DVB-T2 standard ), tako da se ne mora kupovati STB uređaj. Da naglasim da po pitanju standarda ima razlike za prijem digitalnog signala u Srbiji, Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Hrvatska i Bosna su se opredelile za DVB-T. Samim tim ni SET TOP BOX uređaji koji se koriste u Srbiji nisu u stanju da prime digitalni TV signal koji se prostire kod suseda. Postoje u prodaji SET TOP BOX uređaji koji odgovaraju i jednom i drugom standardu ( DVB-T2 i DVB-T ), o čemu, prilikom digitalizacije, treba da vode računa domaćinstva u pograničnim područjima. Ovo se odnosi samo na one korisnike koji žele nešto više digitalnih kanala. Kod eventualne kupovine nove antene, veoma moćnom se pokazala Synaps AHD 343, mada se mogu koristiti i druge širokopojasne antene.
Kod televizora novije generacije povezivanje može da se vrši preko većeg broja priključaka putem kojih se mogu dobiti kvalitetna slika i zvuk. Univerzalni kabal za sve priključke ne postoji, ali se bira samo jedan. Posle spajanja, uključimo TV i podesimo ga da prikazuje sliku onog priključka na koji je povezan STB. Ako smo koristili SKART, ili kompozitni AV priključak, uz pomoć daljinskog upravljača prebacimo TV na takozvani AV kanal. Ukoliko smo ga povezali sa odgovarajućim HDMI kablom ( najbolja konekcija ), televizor podesimo na HDMI kanal. Ovo se najčešće obavlja uz pomoć dugmeta na daljinskom označenog sa “INPUT”. Neki proizvođači ovo dugme označavaju sa “SOURCE”. Prema navedenom, za digitalnu TV imamo dva daljinska upravljača, jednim palimo i gasimo TV i vršimo izbor ulaza ( na nekim TV ova radnja se upamti-memoriše ), a sa daljinskim STB uređaja biramo kanale, koje smo pretražili i automatski pohranili. Pretragu dostupnih digitalnih kanala moramo povremeno obnoviti, jer su se, kako sam primetio na nekoliko kontrolisanih mesta, problemi javljali nakon ukidanja analognog signala sa tornja “Avala” i još nekih predajnika, pa je došlo do gubljenja, ili mešanja, digitalnog signala. Posle nove pretrage i memorisanja digitalnih kanala problemi te vrste su rešeni.
Sledeći problem je korištenje dva, ili više TV prijemnika, što mnoga domaćinstva imaju. Po pravilu, svaki televizor mora imati svoj STB uređaj za prijem digitalnog signala. SET TOP BOX nije potreban onima koji televizijski signal dobijaju od kablovskog operatera ( IKOM, SBB, Pošta Net i drugi ), kao ni onima koji poseduju IPTV, Total TV, ili satelitsku antenu.
Ekstremno, možemo koristiti i jedan STB, ali na njemu imamo iste kanale i ne možemo ih birati na televizoru, kao što smo to do sada radili. Probao sam varijantu sa SKARTOM na jednom i HDMI kablom na drugom televizoru. Problem je što oba televizora imaju isti digitalni kanal, odnosno što ne možemo birati da budu različiti, a kvalitet slike i tona nije ništa promenjen. Najbolje rešenje je da svaki televizor ima svoj STB uređaj. Signali sa jednog antenskog sistema do STB uređaja se uvode preko odgovarajućih skretnica, kao što smo kod analogne TV koristili za više televizora. Ovaj problem možemo rešavati u hodu, što zavisi od materijalnih mogućnosti.
Na kraju, jedna korisna ( u praksi potvrđena ) sugestija, da neki STB uređaji posle gašenja TV prijemnika prelaze u režim “čekanja” ( svetli crvena dioda ), a onda na TV prijemniku stoji da “Nema signala”. U tom slučaju preko daljinskog za STB uređaj uključimo ga na crvenom dugmetu ( onda svetli zelena dioda ), posle čega dobijamo signal digitalne TV. Ovo je situacija koja zbunjuje mnoge korisnike, posebno one u staračkim i seoskim domaćinstvima.
Više od 15 godina srpski povratnici u Velikom Očijevu kod Drvara nisu imali struju i vodu, a danas je to prvo selo u BiH koje sve potrebe za električnom energijom i toplom vodom zadovoljava uz pomoć solarne energije.
Reč je o projektu elektrifikacije sela na nekoliko lokacija u BiH koji provodi Razvojni program UN-a (UNDP) i američka organizacija CWS. Veliko Očijevo je jedno od tih sela gdje se postavljaju solarni paneli koji prikupljaju solarnu energiju i proizvode struju.
Tako je u domaćinstvima donedavno obavezna sveća zamenjena sijalicom, stigla je topla voda, a u kućama se sada nalaze i frižideri, koje su meštani takođe dobili na poklon.
Oni koji su dobili struju imaju samo zadatak da solarne panele redovno čiste i peru ujutro i naveče.
Iako je vrednost celog projekta oko 15.000 KM, domaćini nemaju obavezu plaćanja, a celi paket je čista donacija. Lokalna elektrodistribucija nudila je ranije elektrifikaciju Velikog Očijeva za 720.000 KM, negde oko 360000 evra.
Solarne panele dobilo je do sada pet porodica, a u narednom periodu planirana je elektrifikacije celog sela. U Velikom Očijevu danas živi 21 srpska porodica od predratnih 75.
Izvor: BanjalukaLive