Rešenja koja doprinose kretanju društva ka povećanju svesti o očuvanju životne sredine su: smanjenje nastanka otpada i povećanje količine materijala koji se može ponovo iskoristiti.
Reciklaža je izdvajanje materijala iz otpada i njihovo ponovno korišćenje. To je pojam kojim se može opisati proces pretvaranja otpada u sirovine od kojih mogu nastati novi proizvodi.
Reciklaža uključuje: prikupljanje, razdvajanje tj. sortiranje, preradu i proizvodnju novih proizvoda od polovnih delova ili materijala.
Reciklaža ima ekološki, ekonomski i socijalni značaj. Ona može da utiče na podizanje ekološke svesti ljudi, pomaže u sprečavanju zagađenja životne sredine, štedi prirodne resurse.
Za izradu proizvoda od recikliranih sastojaka često se troši manja količina energije nego za izradu istog proizvoda od sirovina.
Reciklažom se smanjuje količina otpada koji se šalje na deponije i ublažava problem odlaganja otpada i stvaranja divljih deponija.
Širom sveta podaci o raciklaži u velikoj meri variraju između zemalja. U Japanu se reciklira 80%-90% otpada, u zemljama Evropske unije 30%-40%, Austrija reciklira toliku količinu otpada da samo 3% ostaje na deponijama. U Srbiji se 97% otpada nalazi na deponijama, što je najmanje ekonomična i ekološki opravdana opcija za upravljanje otpadom.
Neadekvatno upravljanje otpadom je jedan od najvećih problema sa aspekta zaštite životne sredine Republike Srbije i isključivo je rezultat neadekvatnog stava društva prema otpadu. Taj problem se prvi put javio u periodu ubrzane industrijalizacije zemlje početkom 1950. godine i trajao je do kraja ’80-ih godina.
Šta sve može da se reciklira?
Mnogi materijali mogu da se recikliraju, kao što su: papir, karton, staklo, keramika, beton, aluminijum, gvožđe, elektronski otpad, baterije, otpadno ulje…
Proces reciklaže:
Staklo
Staklo se koristilo još pre 3.000 godina, kada su ga Egipćani koristili da bi izrađivali nakit, šolje i druge predmete. Staklo je jedan od najlakših materijala za reciklažu.
Sakupljeni stakleni otpad se iz kontejnera odnosi u fabrike za proizvodnju stakla, gde se sortira po boji, zatim pere da bi se uklonile nečistoće. Tako sortirano i oprano staklo se dalje usitnjava, a potom se meša sa novim sirovinama (pesak, voda, kreč) i tokom proizvodnog procesa zagreva na 1600°C. Nakon toga se proizvedeno staklo automatski duva, odnosno istiskuje u kalupe, i na kraju procesa nastaje nova boca ili drugi stakleni proizvod. Staklo može da se reciklira neograničen broj puta i ne gubi na kvalitetu.
Plastika
Za razliku od stakla koje je napravljeno od prirodnih supstanci, plastika se pravi od veštačkih sirovina, uključujući naftu i mazut.
Reciklaža se vrši tako što se nakon donošenja plastike u centar za reciklažu plastika prvenstveno pere i seče na sitne ljuspice, koje se potom razdvajaju u flotacione rezervoare gde se suše i tope. Plastika iz sistema izlazi u dugim nitima, koje se hlade i seku na palete, nakon čega se transportuju do proizvođača.
Vreme razgradnje otpadne plasitke je veoma dugo, od 100 od 1000 godina, zato je potrebno da se plastika odvojeno sakuplja od ostalog ambalažnog otpada, jer ona može veoma uspešno da se reciklira. Ovo prevenstveno važi za PET ambalažu u kojoj kupujemo mineralnu vodu, osvežavajuća pića, prehrambene proizvode, ulja i sl...
Papir
Papir je napravljen od sićušnih vlakana. Pošto ova vlakna vremenom postaju slaba, papir se ne može zauvek reciklirati. Novinski papir može da se reciklira najmanje 7 puta.
Kada se reciklira papir, trebalo bi odvojiti beli papir od kartona. Reciklaža papira se vrši tako što se papir za reciklažu sortira, a zatim se natapa i zagreva u velikim kacama, postajući pulpa. Dodaju se posebne hemikalije da bi se uklonilo mastilo iz novina. Pulpa se prečišćava od lepka i ostalih nečistoća i ubacuje se u mašinu koja je izbacuje na ravnu pokretnu traku gde se formiraju listovi. Osušeni listovi su spremni za upotrebu.
Kartonska ambalaža se uglavnom pravi od recikliranog papira, kao i novine.
Aluminijum
Aluminijum se može reciklirati brzo i lako. Pravljenje aluminijuma od recikliranog aluminijuma troši 96% manje energije.
Reciklaža se obavlja tako što se aluminijumske limenke u postrojenjima za reciklažu seku i tope. Istopljeni aluminijum se hladi i formiraju se poluge, koje se koriste za pravljenje novih proizvoda.
Aluminijum, čelik, bakar i drugi metali su posebno vredne vrste otpada jer spadaju u neobnovljive prirodne resurse. Većinu metala je moguće preraditi.
Reciklažom limenki mogu nastati metalni delovi mašine za veš, ili delovi za automobile, dok se proizvedeni reciklirani čelik koristi za izradu autokaroserija, čeličnih nosača ili delova motora.
SAVETI:
Izvor: ecotopia.rs
Tekst preuzela: Tamara Horti, III-2
Na sajtu http://www.knaufinsulation.rs/sr/recnik-pojmova možete se obavestiti o osnovnim pojmovima koji se odnose na energetsku efikasnost i svega onoga što je sa njom povezano.
Pojmovi su linkovima povezani sa odgovarajućim slovima abecede. Na početku "Rečnika pojmova" navedeno je:
"Klikom na određeno slovo u abecedi odlazite na grupu termina koji su zavedeni pod tim slovom. (pretragu možete vršiti i pritiskom CTRL+F na tastaturi i ukucavanjem željenog termina)"
Preporuka: Lakši i brži put do objašnjenja odgovarajućih pojmova sastoji se iz dva koraka. Otvaranjem sajta http://www.knaufinsulation.rs/sr/recnik-pojmova otvara se stranica portala Knauf Isulation i jednim klikom na odgovarajuće slovo dobićete objašnjenje za odgovarajući pojam.
Priredila: Tamara Horti, III-2
Kada kažemo termoizolacija najčešće mislimo u stvari na termoizolacioni materijal, čija je funkcija da zaštiti objekat od spoljašnjih toplotnih promena i održi konstantno prijatnu temperaturu u unutrašnjosti objekta. Da bi se jedan materijal mogao nazvati termoizolacionim, mora da ima nisku vrednost koeficijenta toplotne provodljivosti koja se obeležava grčkim slovom λ (lambda).
Lambda izolacionog materijala mora da bude manja od 1 W/mK i što je niža, to je materijal bolji toplotni izolator.
Termoizolacija – karakteristike
Termoizolacija predstavlja neizostavni elemenat gradnje svakog objekta i o njoj se mora razmišljati već pri projektovanju. Dobra termoizolacija ima sledeće karakteristike:
Termoizolacija – najbolji materijali
Od prvih koraka čoveka na Zemlji do danas, ljudi su tražili i primenjivali različite prirodne materijale kako bi boravak u svojim staništima učinili prijatnijim. U jednom periodu su to bili materijali biljnog porekla poput slame, trske, granja, a potom i materijali veće gustine – zemja tj.blato, glina, kamen...
Čak i danas se termoizolacija objekta svodi na iste grupe materijala, no razvitkom moderne tehnologije neki od ovih materijala su «evoluirali» te sad umesto običnog kamenog bloka majstori izolacije koriste različite oblike mineralnih vuna – kamenu, staklenu i drvenu. Čak oko 80 odsto svih ugrađenih termoizolacioih materijala čine različite mineralne vune.
Knauf Insulation je jedinstven na domaćem tržištu jer svojim kupcima nudi upravo i jedino prirodnu termoizolaciju: kamenu vunu, staklenu vunu i drvenu vunu.
Termoizolacija - kako izabrati pravi materijal?
Na izbor adekvatnog materijala za zaštitu konkretnog objekta utiču manje-više isti faktori kao i kod svakog drugog građevinskog materijala: lokalni mikro i makro klimatski uslovi, popularnost proizvoda i tradicija gradnje, specifični zahtevi, i naravno - cena. Iako niko nije zadovoljan kad mu cena diktira mogućnosti, u današnje vreme većina se pri izboru termoizolacije mora baš najviše oslanjati na nju.
Bez obzira na to, ne smemo zaboraviti da danas termoizolacija više ne zadovoljava samo svoju osnovnu namenu – da štiti od hladnoće odnosno toplote. Naprotiv. Ljudi moraju bti svesni da dobra termoizolacija odgovara i na neke dodatne zahteve:
Kamena i staklena mineralna vuna Knauf Insulation su materijali koji daju rešenje na sve gore postavljene zahteve!
Izvor: knaufinsulation.rs
Priredila: Tamara Horti, III-2