Kamen koji sadrzi energiju

Grupa istraživača iz raznorodnih oblasti nauke na čelu sa Đorđem Špirićem Fraksonom, naučnim istraživačem paranormalnih pojava, tvrdi da je u okolini Niša pronašla kamen koji sadrži energiju, odnosno koji proizvodi struju manje voltaže!

Špirić pojašnjava da se u Srbiji nalazi najmanje sedam, a u okolini Niša tri takozvana majdana sa ovim kamenom, koji planira da u saradnji sa državnim organima, dalje istražuje.

On je krenuo pre nekoliko meseci sa istraživanjem niškog područja za koje je tvrdio "da je parče zemlje koje na neki način komunicira s kosmosom odnosno da okolina ovog grada ima najveći potencijal za razmenu magnetnih talasa sa vasionom".

- Postoji u okolini Niša, odnosno njegovom prečniku od oko 40 kilometara, epicentar razmene te energije koju sada možemo tvrditi zapravo emituje ovaj kamen. On je iz porodice pirita i naziva se Genezis. Ne smem da odam te lokacije gde se nalazi kamen sa samoakumulirajućom električnom energijom, ali zato pripremam pismo Ministarstvu energetike čijim stručnjacima ću predstaviti rezultate svih istraživanja - priča Špirić.

On dodaje da je nepoznato, ali sumnja da elektricitet ovom kamenju zapravo obnavljaju gromovi.

 - To bi tek trebalo da se istraži. Nedavno na Sajmu kamena u Nemačkoj predstavio sam ovo bogatstvo Niša. Oni su se zaprepastili jer Nemci nemaju ni deseti deo onog što se nalazi u okolini najvećeg grada na jugu Srbije - kaže Špirić.

On je dao deliće kamena već nekim niškim geolozima i hemičarima da istraže svojstva ovog "strujnog kamena".

 - Neverovatno je kako voltmetar deluje na ovaj kamen, tačno se struja može izmeriti. Jedna doktorka hemije ga je odnela kući i navela da se sjajno spava kada stoji pored kreveta - kaže Đorđe Špirić.

To nije jedina priča koju prenosi Špirić.

- U okolini gde sam istraživao kamen čuo sam od nekih meštana da su radio-aparate "prikačili" na ovaj kamen i slušali program. Prve laboratorijske nalaze njegovog sastava ne bih da otkrivam javnosti, ali sigurno da bi njegova eksploatacija donela novo poglavlje u rudarstvu u Srbiji. Zato od države i tražim pomoć jer ja ne mogu sam da finansiram istraživanja - navodi Špirić.

On kaže da će uskoro organizovati konferenciju za novinare gde će obaviti prezentaciju ovog kamena, ali i na licu mesta izmeriti stepen elektriciteta.

Izvor: okradio.rs

Priredila: Kristina Ristić II-2

Sove (lat. Strigidae) porodica su ptica iz reda sovovki.

Životni prostor

Šumske sove obitavaju na području srednje Europe u bjelogoričnim i miješanim šumama. Susrećemo ju i u parkovima, vrtovima, starim grobljima te u blizini čovjekovih prebivališta. Nemaju "uški".

Hrana i lov

Sove uglavnom love noću, pažljivo vrebaju svoj plijen a kada ga ugledaju gotovo nečujno se spuste i napadnu. Sovino perje je vrlo mekano, a posebno je prilagođeno perje na krilima koje na prednjem kraju imaju nazubljen rub. Sve to zajedno pomaže da sovin let bude potpuno nečujan te ju učini vještim lovcem. Ona čuje tako dobro da plijenov položaj može odrediti sluhom, tako da može loviti i u popunom mraku. Prehrana joj je raznolika, lovi male sisavce, ptice, vodozemce i kukce.

Razmnožavanje

Pare se u proljeće, i parovi ostaju zajedno cijeli život. Udvaranje započinje u veljači i iskazuje se glasnim lupanjem kljunom i tihim lepetanjem krilima. Prikladna mjesta za gniježđene ženka bira u dupljama starih stabla ili praznim gnijezdima drugih grabljivica. Ženka snese 2-5 jaja te sama sjedi na njima dok joj mužjak samo donosi hranu. Mali ptići nakon izleganja u gnijezdu ostaju pet tjedana i tek onda počinju polijetati. Kada postanu samostalni majka ih tjera iz gnijezda tako da moraju potražiti svoje vlastito područje.

Oči

Imaju krupne, izbuljene i okrugle oči na prednjoj strani glave koje im omogućavaju da dobro procjene udaljenost i brzinu plijena. Imaju 100 puta bolji vid od čovjeka. Oči sova su nepokretne, kao i u većine ptica, te moraju okretati glavu da bi preusmjerile pogled. Glavu mogu okrenuti i do 180°, dok se za neke tvrdi da mogu i do 270°.

Sove mogu gledati na jako velikim udaljenostima, posebno noću. S druge strane, ne mogu vidjeti ništa što je bliže od desetak centimetara.

Sluh

Dok druge ptice imaju, po pravilu, male okrugle slušne otvore, u sova su ti otvori vertikalno izduženi i gotovo dugi skoro koliko i sama glava. Međutim, slušni otvori im nisu smješteni simetrično - desni je malo iznad lijevog. Ta asimetrija je od vrste do vrste manje ili više izražena, ali postoji kod svih. Osim toga, mnoge sove imaju upadljiv „veo“ oko očiju od paperjastog vjenca koji usmjerava zvuk prema ušima. Zajedno sa pernatim ušima, taj veo im služi za pokazivanje raspoloženja i često su upadljive boje. Ulogu slušnih školjki igraju kratka i tvrda pera koja su smještena ispred i iza slušnog otvora i pomažu pri određivanju smjera zvuka. Iz istog razloga, sove imaju širu lubanju nego većina ptica.

Utjecaj sove na kulturu

U mnogim djelovima svijeta, sove su povezivane sa smrću i nesrećom, vjerojatno zbog njihovog noćnog života i karakterističnog hukanja. Međutim, u nekim djelovima svijeta sove su bile povezivane sa mudrošću i uspjehom, često prikazivane kao božji ljubimci.

U Starom Egiptu, lik sove se koristio za označavanje slova „m“. Ovaj hijeroglif je obično bio crtan tako da bi sova izgledala polomljenih nogu „da grabljivica ne bi oživjela“.

U Keniji, pripadnici plemena Kikuju su vjerovali da je sova znak smrti i da, ako čovjek vidi sovu, netko će umrijeti.

Među urođenicima američkih kontinenata (npr. u plemenu Hopi u SAD), sove su često bile povezivane sa zlom i vještičarenjem. Poput pera orla, religijsko posjedovanje pera sove je regulirano federalnim zakonom.

Civilizacije Asteka i Maya, kao i drugi urođenici Srednje Amerike, su sovu smatrali simbolom smrti i uništenja. Čak, astečki bog smrti, Miktlantekuhtli, je obično prikazivan u obliku sove. Na španjolskom jeziku postoji izreka "cuando el tecolote canta, el indio se muere" („kada sova zapjeva, Indijanac umre“). Reč „tecolote“ znači „sova“ i koristi se u nekim djelovima Meksika, iako je ispravna riječ za sovu u španjolskom jeziku „buho“. Pripadnici plemena Mohe u starom Peruu su obožavali sovu i često je slikali u umjetnosti.

U japanskoj kulturi, na sove se gledalo kao na negativne ili pozitivne pojave. Ponekad su predstavljale božanske glasnike, dok su tipične i rogate sove predstavljale đavolske simbole.

U indijskoj kulturi, bijela sova se smatra ljubimcem Lakšmi, boginje bogatstva, i stoga se smatra vjesnikom uspeha. Tu sova, kao simbol mudrosti, predstavlja i sastavni dio grba indijske Vojne akademije. U kolokvijalnoj upotrebi, međutim, taj se simbol često koristi da označi glupost.

U grčkoj mitologiji, sove su obično povezivane sa boginjom Atenom, boginjom pticom, koja se povezivala sa mudrošću, umjetnošću i raznim sposobnostima i, posljedično, i sove su povezivane sa mudrošću. Nezvanično, sove predstavljaju maskotu Mense.

Atenski novac, iskovan poslije 449. prije n.e. sa likom boginje Atene na prednjoj strani i predstavom sove na reversu.

Rimljani, pored toga što su nasljedili grčka vjerovanja u vezi sa sovama, su ih povezivali i sa smrću. Zbog toga, sova je predstavljala loš znak.

Poput toga, u rumunjskoj kulturi, žalosni huk sove je značio predskazanje smrti nekog u blizini. U Finskoj sova, paradoksalno, predstavlja i znak mudrosti i znak gluposti (vjerojatno zbog svoje izbuljenosti).

Izvor: wikipedia.org

Priredila: Doriana Dražila, II-1

Beli medvedi su u nevolji

Stručnjaci tvrde da bi – ako se ništa ne promeni – do kraja ovog stoleća mogli da izumru. Stručnjaci ističu smanjenje životne sredine, topljenje arktičkog leda, a tu je i taloženje otrovnih materija u hrani koju jedu. Beli medvedi su se sada našli u središtu rasprave koju vode borci za zaštitu životne sredine. Američka vlada, koja planira nova istraživanja izvorišta gasa i nafte bliža medvedima, istovremeno se sprema za sprovođenje propisa o ispuštanju štetnih gasova i većoj zaštiti prirode.

Naučnici sve više brinu da će polarni medvedi da nestanu. Robert Irvin je potpredsednik „Branitelja prirode“, organizacije za zaštitu životne sredine.

„Prognoze su da će polarni medvedi na Aljaski nestati za manje od 50 godina, ako nastavimo putem kojim smo krenuli u pogledu ispuštanja štetnih gasova i to je vrlo otrežnjujuće.“

Irvin je imao u vidu najnoviju studiju o polarnim medvedima koju je izdao američki Geološki zavod. U njoj se navodi da polarni medvedi mogu da se očuvaju, ako se smanji emisija štetnih gasova. Procenjuje se da u svetu ima 22 hlijade belih medveda. Oni mogu da preplivaju velike razdaljine i kratkotrajno žive na kopnu. Ali njihova prirodna sredina – arktički led – ubrzano se topi.

„Oni love svoju hranu po zaleđenom Arktiku. Odgajaju svoje mladunce u zaleđenom Arktičkom okeanu.“

Druge studije pokazuju da beli medvedi imaju alarmantnu količinu otrovnih materija u telu. To su hemikalije koje se najčešće koriste u poljoprivredi. One onda otiču u reke i potom okeane, gde stižu u struje koje ih donose u arktički eko-sistem. Dag Inkli je viši naučni saradnik u Nacionalnoj prirodnjačkoj federaciji.

„Nažalost, nivo otrovnih materija pronađenih u ćelijama polarnih medveda je prilično visok. Mi smo izvestili o najmanje sedam belih medveda u regionu Norveške, koji su imali i muške i ženske polne organe, što može da bude posledica zagađenja.“

Američka vlada je proteklih nedelja preduzela nekoliko mera koje se tiču polarnih medveda. Agencija za zaštitu životne sredine je objavila da će regulisati ispuštanje štetnih gasova da bi se suzbilo globalno zagrevanje. Potom je Sekretarijat za prirodne resurse proglasio pola miliona kvadratnih kilometara Arktičkog okeana i priobalnog područja ugroženim habitatom. Treće, administracija je odlučila da ne menja oznaku za polarne medvede koja ukazuje da su „ugroženi“, u onu koja se koristi za vrstu koja je „u opasnosti“.

Borci za zaštitu životne sredine kažu da je to učinjeno pod pritiskom lobista. Promena bi omogućila veću zaštitu belih medveda i njihove životne sredine. Rezultat je to što će naftna i gasna industrija do sredine 2011, moći da počne da istražuje nova područja u Arktičkom okeanu. Ričard Rejndžer je viši savetnik u Američkom institutu za naftu, koji predstavlja američku naftnu i gasnu industriju.

„Mnogi ljudi, ne samo u našoj industriji, nego i u vladi, naročito u američkom Geološkom zavodu, veruju da postoje veliki izgledi da se u regionu američkog arktičkog basena, što znači ispod morskog dna, pronađu znatne količine nafte i prirodnog gasa.“

Borci za zaštitu životne sredine kažu da bi naftna mrlja na Arktiku, poput one prošlogodišnje u Meksičkom zalivu, značila katastrofu ne samo za bele medvede nego i za kitove, foke i ostale životinjske vrste. Oni kažu da taj region, koji je šest meseci godišnje zamrznut i u mraku, ne raspolaže sredstvima za odbranu od takvih katastrofa.

Ali Rejndžer ističe da naftna i gasna industrija deluju na Arktiku više od 40 godina. On dodaje da je ta industrija učestvovala u studijama o zaštiti polarnih medveda.

„Bušili smo bezbedno u toj sredini tokom mnogo godina i verujem da to možemo da radimo na zadovoljstvo vlade, na zadovoljstvo javnosti i u cilju zaštite tamošnje životne sredine.“

Međutim, borci za zaštitu životne sredine kažu da jedno od poslednjih veličanstvenih područja naše planete, ne bi trebalo da se dovodi u opasnost.

„Kada su polarni medvedi zdravi, vidimo da je i sredina zdrava. Prema tome, štiteći polarne medvede mi u stvari štitimo sebe.“

Ako se polarni medvedi ne očuvaju, borci za zaštitu životne sredine tvrde da će i druge vrste polako zadesiti ista sudbina.

Izovr: glasamerike.net

Priredila: Maja Bugarin, II-2