Članak posvećen Nikoli Tesli – 07. 01. 1943.
Malo bolji poznavaoci života i rada Nikole Tesle, pored zornog opisa njegovih pronalazaka i njihovog značaja za čovečanstvo, često se bave tumačenjem nekih čudnih navika naučnika koje se retko susreću kod običnih ljudi. Većina tih urođenih, ili stečenih navika vezana je za sile prirode koje se ponekad ne mogu do kraja objasniti na naučnoj osnovi, ili se graniče sa misterijama i dubokim tajnama „majke“ prirode. Poznato je da je Tesla javno govorio da je za njega Bog priroda koja je sa svojim zakonima jednaka za sve. Ovakav religijski pristup aproksimira u nekom dalekom svetu dodira nauke i religije koja je, takođe, nauka sa drugačijim pogledom na prirodne pojave.
Teslino prvo dečačko testiranje i nemušto izazivanje moći prirodnih sila bio je pokušaj pravljenja vodenice na seoskom potoku koja bi „proizvodila“ struju, skakanje sa seoske šupe sa otvorenim kišobranom, posmatranje pucketanja krzna njegovog mačka u mraku, a nešto daleko ozbiljnije, čudno predskazanje kada mu se, dok je pogledao u Sunce, zavrtelo u glavi u gradskom parku. Istovremeno se rađa ideja o obrtnom magnetnom polju i generatoru naizmenične struje. On je sa tom idejom, sa četiri centa u džepu otišao 1884. godine u daleku Ameriku, sa preporukom da radi kod Tomasa Edisona sa kojim je započeo i na kraju ubedljivo dobio „rat struja“.
Ono što je odvajkada zanimalo, a danas okupira neke nenaučne krugove, jeste Teslin privatni život koji je u najmanju ruku bio mističan i ispunjen kontraverzama. Nesporno je da je Tesla vodio usamljenički život, nije se nikada ženio, živeo je usamljeno čitav život u Americi, malo je spavao, a najviše radio na brojnim naučnim otkrićima. Voleo je golubove, posebno golubicu koja mu je često sletala na prozor hotelske sobe.
Nisu sve priče o Teslinom životu bile istinite, preterivanje je uvek bilo prisutno, ali izvesne čudne navike i ispoljene fobije svakako su bile prisutne u životu ovog naučnika, pratile ga i ispoljavale se i u njegovom radu.
Tesla je bio opčinjen brojem tri, kao i svim brojevima koji su deljivi tim brojem. Kažu da je navikao zaredom tri puta prati ruke, ali isto toliko obići oko zgrade pre nego što uđe u nju. Po priči njegovih prijatelja, pre svakog jela računao je zapreminu posude iz koje jede, jer u suprotnom nije osećao nikakvo zadovoljstvo u jelu. Kažu da je zbog toga uglavnom voleo da jede sam.
U ranoj mladosti počele su mu se javljati slike i prizori propraćeni blještavom svetlošću koja mu je maglila pogled na stvarne prizore i predmete. Objašnjavao je da to nije halucinacija, već da u tom momentu stvarno može da uoči toliko jasne i živopisne slike, da nekada nije mogao da razjasni šta je stvarno, a šta ne. Tadašnji lekari za ovu čudnu i retku pojavu nisu imali nikakvo objašnjenje, ali je Tesla tvrdio da mu je to pomoglo kod nekih izuma.
Tesla je, kako kažu, osećao veliku odbojnost prema ženskim minđušama, naročito bisernim, te je izbegavao razgovor sa damama koje su ih nosile. Ono što je najviše zanimalo svetsku javnost jeste ljubavni život mladog genija. Novinari su se utrkivali da saznaju da li postoji žena koja okupira njegove misli i pažnju, i da li će neka od njih uspeti da ga ’’smiri’’. No, uprkos nagađanjima, Tesla je do kraja života ostao sam i nije pokazivao nikakvu zainteresovanost da nađe životnu saputnicu i da se oženi. Navodi njegovih savremenika idu dotle da postoji priča da je Tesla smatrao da celibat bolje utiče na njegovo stvaralaštvo. On, jednostavno, nije imao vremena za žene.
Posebno su kod Tesle bila izoštrena neka čula, da mu je povremeno zviždanje u ušima postalo normalna pojava. Čuo je kucanje sata tri sobe dalje od njega u hotelu, lagano sletanje muve na sto, zvuk lokomotive udaljene 30 km od njega, što mu je ponekad izazivalo bolove i zujanje u glavi. Lekari su to stanje zdravlja stručno definisali kao „lom živaca“.
Jedno je sigurno, koliko god da je vodio misteriozan život, sve to pada u senku njegovih dela i onoga što je učinio za čovečanstvo. Nikola Tesla je ime koje se poštuje u svetu, i dok ga sa ponosom izgovaramo i ističemo zajedničko poreklo, duboko u srcu se nadamo da će se opet naći neki novi Tesla, koji će imati uslove da stvara u svojoj zemlji, među svojim narodom. Tesla je umro 7. januara 1943. godine u hotelskoj sobi u Njujorku. Priča da je umro u siromaštvu nema osnova jer su njegova otkrića veliko bogatstvo!
Ventilator, kao uređaj za hlađenje, možemo nabaviti po različitim cenama, što zavisi od njegove konstrukcije i stvarne moći protoka vazduha zavisno od snage elektromotora i oblika propelera. Njime možemo rashlađivati ograničen prostor, a startovanje može biti ručno ili automatsko. U ovom članku opisujem ručno pravljen ventilator za koji nije uloženo gotovo ništa, a može biti itekako koristan kada nam zasmetaju visoke temperature.
Ventilator koji prezentujem napravljen je od dva ispravna elektromotora rashodovanih i u nastavi neupotrebljivih školskih projektora čiji su neki vitalni delovi još uvek u dobrom stanju. Kao nosač ovog ventilatora, na plastičnom podnožju od pokvarenog TFT monitora, centrirana je ojačana metalna konstrukcija sa odgovarajućom zaštitom od visokog napona. Međutim, ono što ovoj konstrukciji daje posebnu dimenziju je upotrebljiva elektronika sa drugog uređaja koja je smeštena u plastičnu kutiju na poleđini ventilatora. Elektronika je kombinovana od dva funkcionalno povezana dela: osetljivog temperaturnog prekidača koji preko releja uključuje ventilator kada je temperatura prešla određeni prethodno podešeni nivo okidanja i regulatora napona kojim se podešava brzina obrtanja propelera ventilatora. Regulator napona je poznato rešenje sa dijakom i trijakom o kome sam pisao u ranijim člancima. Minijaturne je konstrukcije i sa mogućnosti fine regulacije broja obrtaja. Plastična kutija uzeta je kao rešenje pri gradnji zbog sigurne zaštite od visokog napona. Podešavanje nivoa temperature, kojom se preko releja aktivira prekidačko kolo, vrši se kroz uzani otvor na kutiji pomoću odvijača, a vrednost napona pomoću potenciometra sa plastičnim dugmetom.
Kao osetljivi temperaturni senzor uzet je termistor koji je na proveren način zaslonom zaštićen od uticaja turbulencije vazduha sa propelera, ali se može postaviti i na neko drugo udaljeno mesto od ventilatora sa nekoliko metara oklopljenog kabla sa jednosmernim naponom od 12 V. Nakon njegovog fiksiranja može se regulisati gorni i donji prag - nivo okidanja prekidačkog kola ventilatora. To zavisi od subjektivnog osećaja temperature, što donekle diktira blizina ventilatora i zapremina prostora u kome se nalazi.
Prednost ove konstrukcije je što je maksimalno iskorišćen elektronski otpad, što je obezbeđeno potpuno automatsko upravljanje radom ventilatora, zavisno od promene temperature, kao i vlažnosti vazduha. Takođe se može podešavati način rada prema potrebi hlađenja i ventilacije prostora u kome boravimo. Najznačajnije od svega je radna i misaona aktivnost, racionalno korišćenje slobodnog vremena i posebna draž zahtevne konstrukcije nečega što se koristi u svakodnevnom životu. Mnogi će se opravdano zapitati, da li vredi truda ovakva konstrukcija?! Kada joj se posveti odgovarajuća pažnja i fina obrada metalnog kućišta, na kraju primećujemo da se ne razlikuje puno od fabričkog ventilatora koji je uglavnom od plastike, ali njegova cena se ne može porediti sa onim što smo u ovom slučaju dobili.
Pri namenskim konstrukcijama pojačala različite vrste i snage ponekad se ukaže potreba kontrole izlaznog stepena, posebno u uslovima kada nismo u mogućnosti da to pratimo preko slušalica, ili kontrolnog zvučnika. Takve situacije sam doživljavao pri korišćenju ručno rađenog pojačavača u školskom razglasu kada je bila potrebna kontrola jačine izlaza dve stereo grane razglasnog pojačala nešto veće snage. Ponekad je bilo suvišno koristiti kontrolne zvučnike, tako da je VU metar bio pravo rešenje.
VU metar ( engleski: „Volume Unit Meter“ - merač jačine zvuka ) predstavlja uređaj za određivanje i praćenje nivoa signala u audio opremi. Razvijen je kasnih 1930 – tih godina da bi se olakšala standardizacija transmisije preko telefonskih linija. Vremenom je postao standardni merni instrument u audio tehniici. Nastao je u vreme kada je takva konstrukcija bila pasivna kao detektorsko RC kolo sa integratorom i instrumentom sa skretnim kalemom i kazaljkom. Otpornost potrošača obično je podešavana na 600 oma. Kada je signal stacioniran pokazivanje takvog VU metra odgovara skali dBm. Rad VU metra precizno je utvrđen dogovorenim standardom. Najvažija osobina koja je definisana standardom je njegova balistika, odnosno brzina reagovanja na trenutnu pobudu nekim referentnim signalom konstantne frekvencije i amlitude. Vreme integracije treba da bude podešeno tako da se 99 % otklona instrumenta postiže za 330 ms, što na neki način liči na reakciju čula sluha kod čoveka. U vreme kada je VU metar nastao nije bilo mogućnosti da se u njega ugradi logaritamski pojačavač. Za njegov rad treba obezbediti poseban izvor stabilnog napajanja čija vrednost zavisi od samog izbora, da li da bude analognog, ili digitalnog tipa.
Pošto je baždarenje skale VU metra u logaritamskoj razmeri ( u dB ), a rad instrumenta relativno linearan, raspored podeoka njegove skale je uglavnom nelinearan. Referentni podeok od 0 dB napravljen je na oko dve trećine pune skale, jer je to zona najpreciznijeg kretanja kazaljke insrumenta sa skretnim kalemom. Dobijena je skala instrumenta na kojoj više od pola opsega zauzima raspon pokazivanja samo od 6 dB. Danas bi se to moglo prevazići logaritamskim pojačavačem, ali je veoma davno usvojeni standard učinio da skala VU metra i danas izgleda skoro isto. U izradi skale VU vetra ranije je korišćen drugačiji oblik baždarenja koji je bio u procentima. Procenti se odnose na stepen modulacije predajnika koji je sledio iza tačke kontrole.
VU metar koji je prikazan u ovom članku pravljen je odvojeno od kutije pojačavača sa dva kanala i podešenim ulaznim otporom uz mogućnost da se otpor fino podešava prema izlazu pojačavača. To se može uraditi pomoću ugrađenih „trimera“ koji se nalaze na pločici izlaznog dela VU metra. Osetljivost aktivnih komponenti obezbeđuje veoma brz odziv skretanja kazaljke VU metra u odnosu na promenu jačine zvuka. Maksimum skretanja kazaljke namerno nije baždaren do maksimuma jačine izlaza zbog mera zaštite, ali je kontrola sigurna, tako da se efikasno može utvrditi jačina zvuka i odrediti balans između kanala koji je ujednačen prilikom podešavanja.
Veoma je bitno da su spojevi ulaza VU metra do aktivnog dela elektronike obezbeđeni putem mikrofonskog kabla čiji širm nije u spoju sa masom, iz prostog razloga što neki pojačavači ne smeju da se na svom izlazu spajaju sa masom, bolje reći uzemljenjem koje ide preko metalne kutije uređaja. Ovakav izbor obezbeđuje siguran rad bilo koje vrste pojačavača, jer ne smemo zaboraviti da naponska razlika minus izlaza zvučnika i tzv. mase može uništiti, kako pojačavač, tako i VU metar. Malo je neobično što je opisani VU metar izdvojen od pojačavača, ali to daje mogućnost izmeštanja na vidljivo mesto praćenja jačine izlaznog signala, što je u pomenutom rešenju školskog razglasa dalo željeni izbor kontrole jačine zvuka.