O slavnom naučniku, Nikoli Tesli, uspeo sam kroz duži vremenski period da pročitam gotovo svu dostupnu svetsku i domaću literaturu, da odgledam većinu igranih i dokumentarnih domaćih i stranih filmova, te da na ovom portalu objavim više autorskih članaka o njegovom životu i delu. Praveći komparaciju poznatih i nepoznatih činjenica, postavljam jedno hipotetičko pitanje na dan kada je u hotelskoj sobi u Njujorku prestalo da kuca njegovo srce, 7. januara 1943. godine: Šta bi bilo, da nije bilo Tesle!?
Mnogi bi odgovorili: „Ako nekoga nema, bez njega se i može“, čime bi se zatvorila svaka dalja polemika o ovom naučniku koji se rađa jednom u stotinu godina. Malo upućeniji poznavaoci Teslinog života i dela bi, pre bilo kakvog odgovora, razmislili o frapantnom intelektu koji je iznedrio oko hiljadu otkrića, od kojih je 700 patentirano iz različitih oblasti nauke i tehnike. Oni, koji svoj i tuđi smisao postojanja vide samo u novcu, zameraju Tesli što za novac uopšte nije mario, da bi ga površno okvalifikovali da je umro u potpunom siromaštvu, da čak nije imao sredstava da za života podmiri narasle hotelske račune. Međutim, zaboravljaju notornu činjenicu da su Teslina misao i delo ostavili toliko veliki trag koji se ne može upoređivati nikakvim bogatstvom. Velika dela naučnika i stvaralaca ne daju nikada trenutnu vrednost otkrića koja su daleko ispred njihovog vremena. Teslin genijalni um dosezao je takve domete koji su zbunjivali njegove savremenike, industrijalce i naučnike koji su u nekim posebnim momentima mislili da je Tesla skrenuo od zdravog razuma. To se dešava samo izuzetnim umovima, kakav je bio Tesla.
Da nije bilo Tesle neki nacionalno ostrašćeni političari ne bi se dan-danas suludo i besmisleno utrkivali oko toga da li je Tesla hrvatskog, ili srpskog porekla. Nema nikakve sumnje da je naučnik bio srpskog porekla, kao i da mu je otac Milutin bio pravoslavni sveštenik. O njemu se obično govori kao Amerikancu srpskog porekla, budući da je veći deo života proveo u SAD i da je umro u Njujorku kao američki državljanin.
Ono što Teslu posebno krasi je kosmička povezanost sa prirodom i njenim zakonima u kojima je nalazio odgovore i rešenja za brojne pronalaske, kao što je onaj najznačajniji - naizmenična struja ( polifazni sistem ), jer je na ideju generatora došao posmatrajući zalazak Sunca u parku, zamišljajući okretanje rotora generatora bez četkica. Tada mu se iznenada zavrtelo u glavi, a onda se bacio na posao da takvu mašinu nacrta na pesku uz prisustvo njemu bliskog prijatelja. Sa takvom idejom otisnuo se u daleki svet gde je dočekao duboku starost i pobedio u „Ratu struja“. Mnogi se pitaju da li bi Tesla sve to stvorio da je ostao na rodnoj grudi. Nikako, jer je Amerika za njega bila prava destinacija za istraživanja koja su zahtevala ogroman kapital i medijsku promociju pronalazaka koji su zadivili svet. Provincija mu to nikada ne bi pružila, bez obzira na snažna patriotska osećanja.
Ako sve Tesline vrline i mane sumiramo i stavimo na vagu, možemo reći da je to naučnik svetskog kalibra, te da su neka njegova otkrića i danas veoma aktuelna, da poneka još uvek zbunjuju, jer su jedinstvena rešenja u praksi. Činjenicu da su neka otkrića pokradena Tesla tumači na njemu svojstven način: „Ne žalim što su drugi pokrali moje ideje, ali žalim što nemaju svoje.“ Jedan od najpoznatijih sporova o patentima u nauci odnosi se na pronalazak sijalice - pojedini veruju da ju je izmislio Nikola Tesla, a patentirao Tomas Edison i tako pokupio zasluge. Sporno je i ko je izmislio radio prenos, Tesla, ili italijanski fizičar Guljelmo Markoni koji je navodno pokrao neke Tesline ideje i rešenja dok je uz Teslin pristanak boravio u njegovoj laboratoriji.
Portret Nikole Tesle: Ana Čokorilo, student FTN Novi Sad