Napredak novih tehnologija najviše se primećuje u proizvodnji, bankarstvu, konstruktorskom inženjerstvu, saobraćaju i komunikacijama, jer mnoge složene radnje umesto čoveka rade roboti. Nasuprot tome u sistemu obrazovanja se poprilično kasni, posebno u osnovnim školama gde se često deci umesto prezentovanja novih znanja računari često ustupaju za neke popularne dečje igrice. Izvestan pomak napravljen je uvođenjem predmeta o programiranju od petog razreda osnovne škole. Primena inovacija u velikoj meri zavisi od kreativnosti nastavnika i njihove želje da ukorak prate nova tehnička dostignuća koja nas svojom brzinom sve više iznenađuju. Dobro se sećam nabavke prvog računara u osnovnoj školi u kojoj sam radio, daleke 1995. godine, kada je u modi bio DOS-ov OS, ubrzo zatim Windows 95, a ubrzo i ostali aktuelni operativni sistemi. Moja tadašnja vizionarska opaska da ćemo svi, hteli ili ne, morati da budemo informatički pismeni, naišla je na žestoke kritike i otpore nekih kolega koji su se teško odvajali od tradicionalne škole, tabla - kreda.
Prisećajući se tih prvih smelih koraka u osnovnoj školi u kojoj sam radio kao nastavnik matematike-fizike i tada popularne sekcije „Mladi fizičar“, dolazim do potvrđene konstatacije da su većina mojih bivših učenika, sa kojima sam izlazio na republička takmičenja iz naučno-tehničkog stvaralaštva, danas u zemlji i svetu veoma priznati stručnjaci, te da njihovi takmičarski radovi još uvek plene pažnju svojom aktuelnošću, posebno kod spoja klasične i moderne fizike sa novim tehnologijama.
Jedan od markantnih radova je konstruktorski rad Mladena Vučkovića („Procesno upravljanje pomoću korisničkog interfejsa“ ), danas master inženjera elektrotehnike i računarstva i asistenta na Katedri za energetsku elektroniku i pretvarače na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Trenutno je na doktorskim studijama koje je upisao 2019. godine, takođe na Fakultetu tehničkih nauka. Njegov izbor za asistenta na FTN Novi Sad bio je bez premca, jer sam se detaljnim pregledom javno publikovane dokumentacije pri tom izboru uverio da je iz osam nastavnih predmeta relevantnih za izbor imao sve desetke.
Nemam nameru, niti potrebu, da opisujem njegov briljantni rad iz osnovne škole, bez obzira što sam mu bio mentor pri osvajanju respektivnog trećeg mesta na republičkoj smotri u Trsteniku 2010. godine. Mislim da će obnovljene slike i priloženi Elaborat ovog rada reći sve i da će novim talentima poslužiti kao primer ozbiljnog pristupa jednog učenika završnog razreda osnovne škole. Već tada se naslućivalo da će pomenuti odlikaš „daleko dogurati“, ali sve što je postigao i što će još postići rezultat je danonoćnog rada i istraživačkog pristupa svakom problemu. Sećam se da me ponekad zbunjivao njegovim pitanjima iz oblasti prirodnih nauka, jer ga je bukvalno interesovalo sve. Nije prihvatao odlaganje rešenja nekog problema, niti nedorečenost u naučnom opisivanju bilo koje prirodne pojave. Posebno su ga zanimala otkrića Nikole Tesle i Mihajla Pupina.
U razgovoru sa njegovim vrednim roditeljima, koji žive na selu, saznajem da je, pored intenzivnog bavljenja naučno-istraživačkim radom iz oblasti elektrotehnike, ostao privržen porodici kojoj, kada god stigne od radnih obaveza na fakultetu i daljeg školovanja na doktorskom studiju, pomaže i u poljoprivrednim radovima na selu. Za sada nema nameru da napušta zemlju, mada su mu zbog naučnih referenci vrata širom otvorena.
Posle ove priče o jednom izuzetnom stručnjaku koji je stasao iz seoske osnovne škole ( „Žarko Zrenjanin“ Izbište ), treba se zapitati koliko je velika odgovornost našeg društva da zadrži domaću pamet, te da im obezbedi normalno napredovanje, potrebne uslove za naučni rad i pristojnu zaradu. U njihovo školovanje uloženo je veoma mnogo, što od društva, još više od porodice koja se svesno odricala svega za školovanje dece. Pre svega, gledajući ovaj primer, tako i druge mlade talente, treba poštovati činjenicu da se radi o mladim ljudima koji do svojih diploma na državnim fakultetima ne dolaze preko noći, već dugogodišnjim predanim stvaralačkim radom.
Prilog: Elaborat sa republičke smotre 2010. godine