Proteklih martovskih dana sam razmišljao šta da ekskluzivno, kao iznenađenje, poklonim za rođendan mojoj starijoj kćerki Heleni. Znam da ne voli da joj kupujem neke sitnice koje će je donekle obradovati, tako da je novčani poklon za većinu slavljenika možda najbolji izbor, ali u svemu tome nedostaje ono pravo iznenađenje. Prebirući neke moje arhivske dokumente iz vremena bavljenja novinarskim poslom nailazim na sačuvane audio snimke na starom reporterskom magnetofonu, koji su zabeleženi daleke 1983. godine, kada je Helena imala svega deset godina. Stavljam traku na moj nekadašnji novinarski magnetofon koji je bio ispravan, ali on ne daje znake života. Vreme je učinilo svoje!
Magnetofon sam otvorio i prvo pregledao Acu bateriju kojoj je davno istekao rok. Radi se o bateriji napona 6 V koju sam zamenio novom, ali pre toga, preko ispravnog ispravljača konstatujem da se radi o nekom težem kvaru. Dve gumice za prenos pogona su se prosto istopile, menjam i njih, a onda i složeni elektromotor sa osam priključaka. Zamena donosi izvesnu promenu, ali ton magnetofona nije ujednačen, zavija, ili ubrzava. Na kraju pipave opravke ispitujem elektroniku ( pločicu drajvera ) elektromotora koja ima jedanaest priključaka koji su uglavnom povezani sa izvorom napajanja i elektromotorom. Promenom nekoliko vitalnih komponenti na drajveru dolazim do konačnog rešenja tog problema koji je nastao zbog dugogodišnjeg stajanja i nerada uređaja.
Drugi prateći problem, koji se javio, je kako zvuk sa trake preneti u digitalni zapis. Pronalazim odgovarajući program ( „Audacity“ ) za kvalitetno presnimavanje zvuka sa magnetofona ( UHER 4000 ) na računar preko ulaza Lin. kao i njegovo konvertovanje u MP3 format. U tom programu, nakon instalacije i prebacivanja analognog u digitalni ( stereo ) zapis, imaju različite napredne opcije korekcije-podešavanja kvaliteta snimljenog zvuka koje sam koristio u konačnoj obradi audio materijala.
Epilog cele priče je što sam, pored poodavnog razgovora sa kćerkama Helenom i Tanjom, „iskopao“ iz sačuvane arhive i druge audio snimke, odnosno snimak unuke Danijele i unuka Darka od pre osamnaest godina i sve, kao pravo iznenađenje, spakovao na jednu memorijsku karticu, što će im služiti kao uspomena na neka skorašnja i davnašnja vremena. U tim davnašnjim vremenima, kada nije bilo kompjutera i mobilnih telefona, moramo priznati da se više razgovaralo sa decom u krugu porodice, što danas nije slučaj. Sve više postajemo stranci, deca su prosto zakovana za mobilne telefone i računare, krstare društvenim mrežama uz veliku mogućnost da naiđu na zloupotrebu. O tome roditelji itekako treba da brinu i da i sami budu upućeni u moderne tehnologije koje, pored niza prednosti, imaju i lošiju stranu. Najveći problem je svesno bežanje od stvarnosti, od prirode i porodice koja je, pored škole, stub vaspitanja dece, što u uslovima pandemije koronavirusa zaslužuje dužnu pažnju. Kakve će psihičke posledice ostaviti sama pandemija na mlade, a posebno na starije i bespomoćne osobe možemo samo nagađati i na kraju se čuditi šta nas je sve snašlo. U svemu ovome moramo biti jaki i pronaći nešto što će nas usrećiti, baš kao ova istinita priča o magnetofonu koji još uvek služi kao draga uspomena na zdravo mentalno odrastanje moje dve kćerke i unučadi.