Budi Eko fin

Baterije svih oblika i veličina su prenosiv i praktičan izvor energije. Tokom nestanka struje, telefonske linije i dalje rade jer su opremljene baterijama. Pomažu i kod oscilacija napona i obezbeđuju napajanje kako za kućne računare tako i za potrebe bolnica.

Sa stanovišta zaštite životne sredine, baterije su proizvodi koji sadrže opasne supstance. Bez obzira na to koliko se baterije međusobno razlikovale jedno im je zajedničko: sve sadrže elektrolit i teški metal. Problem koji se javlja nakon što prestanu da budu upotrebljive je što se najčešće odlažu na komunalne deponije zajedno sa otpadom iz domaćinstava. U sredini koja vlada na deponijama baterije korodiraju, teški metali se rastvaraju i dospevaju u zemljište, a odatle se ispiraju u podzemne ili površinske vode. Ako se baterije spale, teški metali dospevaju u vazduh u obliku finih čestica ili ostaju u pepelu. Pre ili kasnije, zbog neodgovornog postupanja sa baterijama dolazimo u kontakt sa teškim metalima putem vazduha, vode ili hrane.

Zbog mnogih štetnih uticaja koje teški metali imaju na zdravlje ljudi (a ja dodajem: i životinja) do danas je usvojen niz direktiva čiji je cilj regulisanje označavanja i postupanja sa baterijama što uključuje njihov transport, sakupljanje, razvrstavanje i tretman. Republika Srbija ima od 2010. godine odgovarajući pravilnik kojim se propisuje postupanje sa baterijama. Ali šta se dešava u praksi? Koliko često primetite obaveštenje na vidnom mestu da u određenoj radnji možete ostaviti svoje istrošene baterije? Znamo li šta se dešava sa sakupljenim baterijama u našim firmama, školama i prodavnicama?

U zemljama gde se zakonska regulativa primenjuje uz odgovarajuću kaznenu politiku, postoje mnoge firme koje preuzimaju baterije i vrše njihovu reciklažu. Korisnici svoje baterije ostavljaju u centrima za sakupljanje baterija koji takođe podležu pravilima za privremeno skladištenje kako opasnog, tako i neopasnog otpada.

Baterije se razdvajaju po svom hemijskom sastavu, a zatim recikliraju. Metali se u tom procesu izdvajaju i prodaju industriji. Teški metali su ograničene sirovine što utiče na rast njihove cene. Kad je tako, zašto nema više onih koji se bave izdvajanjem i prodajom istih?

Odgovor verovatno leži u činjenici da se još prilikom dizajniranja većine baterija nije razmišljalo o njihovom iskorišćenju nakon što dotraju. Količina vrednih metala u njima je niska, a tehnologije za njihovo ponovno dobijanje komplikovane i skupe, naročito kad se uzme u obzir broj različitih vrsta baterija. One koje su najisplativije za reciklažu su olovne i za to je zaslužna automobilska industrija koja je to i omogućila još početkom dvadesetog veka. Treba imati u vidu i da postrojenja koja se bave reciklažom baterija moraju ispunjavati rigorozne standarde koji se tiču emisija štetnih supstanci u životnu sredinu što se, između ostalog, postiže ugradnjom skupih filtera i detektora za teške metale u krugu postrojenja. Sakupljanje, transport i tretman postaju isplativi tek ukoliko postoji stalan dotok sirovine i ukoliko cene na tržištu metala ne variraju značajno. Firme koje se bave proizvodnjom baterija i akumulatora u Srbiji na osnovu pomenutog pravilnika imaju obavezu da preuzimaju (i tretiraju) baterije ali to čine samo za one koje su sami proizveli i samo ako baterije nisu oštećene. Ako pretpostavimo da jesu oštećene, ko je dužan da ih preuzme i pobrine se za njihovo odlaganje?

Problem postupanja sa baterijama u Srbiji nije nerešiv ali zahteva plan. Da li se više isplati izgradnja postrojenja za reciklažu ili izvoz baterija u inostranstvo? U svakom slučaju apsolutno je neophodno napraviti mrežu centara za sakupljanje baterija i odrediti mesta za njihovo (privremeno) skladištenje. Zakonska regulativa, i kad je imamo, ne pomaže mnogo ako ne postoje uslovi za njeno sprovođenje. Građani Srbije su sa pravom zabrinuti za svoje zdravlje i svest o pravilnom postupanju sa baterijama će lako naći svoj put do potrošača. Potrebno je da nadležne institucije prvo naprave konkretne korake, a onda svim žiteljima daju jasna i jednoznačna obaveštenja i uputstva. Dok se ti koraci ne naprave, šta je ono što možemo da učinimo?

Pomak se pravi nizom akcija za najmlađe kojima se deci (ali i roditeljima) ukazuje na važnost odgovornog postupanja sa baterijama, a društveno odgovorne firme mogu organizovati zajednička predavanja za svoje zaposlene. Više puta do sada su organizovana prikupljanja baterija u okviru raznih ekoloških manifestacija. Umesto jednom, mogu se organizovati više puta godišnje i biti bolje medijski propraćena. Poželjno je koristiti punjive baterije; jesu skuplje od običnih ali se ulaganje u njih isplati na više nivoa. Pravilnom upotrebom baterija po specifikaciji proizvođača produžava se njihov radni vek i odlaže trenutak odlaganja. Kad god kupite uređaj koji koristi baterije, bez obzira da li je to baterijska lampa, ručni sat, mobilni telefon ili automobil raspitajte se kod prodavca da li prihvata istrošene baterije. Možemo biti i prijatno iznenađeni.

Autor teksta: Dragana Grujičić

Korisni linkovi:

http://batteryuniversity.com/learn/

Pravilnik o načinu i postupku upravljanja istrošenim baterijama i akumulatorima „Sl. glasnik RS“, br. 86/2010: http://www.kombeg.org.rs/Slike/CeTranIRazvojTehnologija/pravilnik%20baterije%20i%20akumulatori.pdf

EU: http://ec.europa.eu/environment/waste/batteries/index.htm

SAD: http://www.epa.gov/osw/conserve/materials/battery.htm

O autoru:

Dragana Grujičić je rođena 1982. godine u Beogradu. Nakon završenih osnovnih akademskih studija stekla je zvanje analitičar za zaštitu životne sredine. Bila je autor/koautor radova na domaćim i međunarodnim konferencijama i učestvovala na brojnim seminarima i ekološkim kampovima. Stručnu praksu je završila u Agenciji za zaštitu životne sredine, Ministarstva energetike, razvoja i zaštite životne sredine. Trenutno završava master studije i aktivan je član strukovnog udruženja Ambasadori održivog razvoja i životne sredine gde je asistent na programu Eko-škole.

Izvor: senergy.rs

Priredila u okviru projekta "ZNANJE PODELI, NAGRADU OSVOJI" Željana Jokić, III-2

Uvijek će nas dočekati neki semafor

Ne bi li bilo logično da se svi ponašamo malo pažljivije i za volanom, pazeći na potrošnju? Najviše se može uštedjeti u gradskoj vožnji, ako se ne damo  isprovocirati.

Štedljiva, pažljiva ekološka vožnja nije puzanje po cesti i ometanje prometa. To nije samo izbor zelenih fanatika, škrtih i ljudi koji ne vole ili ne znaju voziti. Suprotno - to je izbor razumnih i dobro informiranih vozačica i vozača. Ekološka vožnja, istina, traži koncentraciju i proaktivnost, no prednosti su brojne: od ugodnijeg i opuštenijeg putovanja s manje stresa, do uštede goriva.

Dok su vozila na električni pogon još uvijek dosta skupa, to je naš doprinos i vlastitom proračunu i planetu. Pazeći kako se ponašamo na cesti, gorivo koristimo na najbolji način, štedimo i manje zagađujemo okoliš.

Najviše se može uštedjeti u gradskoj vožnji, pod uvjetom da pratimo promet, vozimo ravnomjerno i ne damo se isprovocirati. Uostalom, svi ćemo se vjerojatno susresti na sljedećem semaforu. Prema jednom od brojnih istraživanja provedenom u Europskoj uniji, prosječna brzina kretanja središtima europskih metropola je 21,71 km/h. U Zagrebu je malo viša, ali ne toliko da bi se isplatilo jurcati i voziti nedopuštenih 80 km/h jer će nas uvijek dočekati neki semafor ili kolona.

Osvrnemo li se na automobile po gradskim prometnicama, najčešće u njima vidimo samo vozače. Kad bi u automobilu bila još jedna osoba, udvostručila bi se energetska učinkovitost, neovisno o tehnici vožnje. Kad se poboljša i tehnika, uštede su znatne - prema jednom nizozemskom istraživanju, u godini dana može se uštedjeti od 15 do 25 posto goriva, a onda i novca.

I buka je zagađivač  

Iako to često zaboravljamo, buka je jedan od većih uzroka zagađenja u Europi, posebno kad je riječ o cestovnom i zračnom prometu. Europske studije pokazuju da je samo u zemljama EU buci iznad 55 dB - koju uzrokuje promet - izloženo više od 120 milijuna ljudi. Normalna razina buke smatra se ona do 50 dB, a buka iznad 60 dB može imati opasne posljedice za psihičko i psihološko zdravlje.

Što auti imaju s tim? Pa, količina buke koju stvara jedan automobil vozeći s 4000 okretaja u minuti jednaka je buci koju stvara čak 32 automobila koja voze s 2000 okretaja u minuti! Taj broj okretaja, 2000, upravo je onaj režim rada motora koji instruktori ekovožnje preporučuju za dizeleske motore. Kad je riječ o benzincima, čarobna je brojka 3000 okretaja u minuti. Evo što još savjetuju.   

• Krenuti na vrijeme: putovanje, makar i do posla, treba isplanirati i krenuti na vrijeme. Inače vožnja neće biti opuštena, a ni štedljiva.
• Pravilo prve brzine: u prvoj se vozi maksimalno jednu dužinu vozila.
• Bez naglih poteza: lagano ubrzavanje, kretanje bez gasa (moderne tehnologije i to omogućuju), konstantna brzina, kočenje motorom… sve će to smanjiti potrošnju.  
• Gašenje motora: kad procijenimo da ćemo dulje čekati na semaforu ili zapnemo u koloni, najbolje je ugasiti motor.
• Servis i provjera guma: ako je tlak samo 0,2 bara ispod propisanog, trošit ćemo 1% više goriva i skratiti vijek trajanja guma za 10%. Auto treba redovito servisirati, a ne samo kad stane.
• Prtljažnik nije spremište: što je vozilo teže, motor više troši. Prevozeći ono što nam se ne da pospremiti sami sebi izbijamo novac iz džepa. S vozila treba maknuti nosače i kutije jer smanjuju aerodinamičnost, a povećavaju potrošnju.  
• Ni hladnjak niti sauna: hlađenje i grijanje, ne samo vozila, pitanje je zdravog razuma. Osim što prevelike razlike nisu dobre za zdravlje, nisu ni za novčanik.

Izovr: insideout.hr

Priredila: Željana Jokić, III-2

Evropski školski izazovi

Budite instpirirani, i učinite svoju školu energetski učinkovitom! U4energy web stranica nudi resurse za pomoć učiteljima, učenicima i školama u uvođenju energetski učinkovitih mjera u učionicama, te provođenju već iskušanih mjera!

Pronađite u tekstu dalje mnoštvo ideja i inspiracije te učinite svoju školu energetskim šampionom.

Gotovo 200 predstavnika raznih škola širom Europe sudjelovalo je na važnoj svečanosti dodjele ovih europskih nagrada. Svečanost je održana u Belgijskom muzeju stripa, znamenitoj zgradi u središtu Bruxellesa, pred publikom visokih europskih, nacionalnih i regionalnih predstavnika vlada i neprofitnih organizacija i predstavnika medija...

Detaljnije:  www.u4energy.eu

Priredila: Željana Jokić, III-2