O Nikoli Tesli napisani su brojni članci, objavljeni naučni radovi i knjige, snimljeni mnogi dokumentarni i igrani filmovi, sve sa ciljem da se naučnik verodostojno predstavi kao inovator i nenadmašni genije, ali je od pojedinih autora predstavljen kao fanatik i čudak čiji um i stvaralaštvo prevazilaze naš univerzum. Granice takvog genijalnog uma na posebno suptilan način spajaju nauku i religiju u prostorima koji su vešto sublimirani kao rezultat materijalnog ( naučnog ) i nematerijalnog ( religijskog ) shvatanja.
Za Teslu Bog je priroda čije tajne je najbolje razumeo i često dovodio u neposrednu vezu sa njegovim naučnim otkrićima. Obrtno magnetno polje mu se fiksiralo pri posmatranju zalaska Sunca u gradskom parku u Budimpešti 1882. godine, kada ga je brzo skicirao na pesku, a onda sa tom idejom otisnuo se 1884. godine u daleku Ameriku. Mnogi se pitaju šta bi se desilo da nije otišao na Zapad i da li bi dostigao toliku slavu i rezultate sa projektima koji su zadivili svet. U Evropi niko tada nije mogao da mu pruži veću finansijsku podršku, posebno na usavršavanju sistema polifaznih struja, a kasnije i za druga brojna otkrića koja još uvek zbunjuju mnoge naučnike. Teslina vrlina, ili mana, bio je pragmatičan odnos prema novcu za koji nije puno mario, ali mu je bio preko potreban za velike projekte i ostvarenje životnog sna. Dugo je „tragao za formulom“ kako mu neko krade struju.
Koliko je Tesla uspeo u ostvarenju životnog sna postoje različita, ponekad suprotna mišljenja, tako da neki smatraju da je umro usamljen u hotelu sa velikim dugovima i neplaćenim hotelskim računima. Drugi smatraju da su Teslino životno delo i doprinos razvoju nauke i tehnike od neprocenjive vrednosti. Njegova otkrića dala su i još uvek daju velike profite.
Teslino shvatanje religije nije u domenu običnog vernika, jer je on doživljava u kosmičkim prostorima koji su protkani prirodnim silama kojima pokušava upravljati, komunicirati sa dalekim svetovima na jedan čudnovat način. Takav odnos je zbunjivao njegove savremenike, jer tvrdnja da je komunicirao sa dalekim civilizacijama i razgovarao sa Mark Tvenom, piscem koji više nije bio među živima, još više su pojačavali nepoverenje okruženja u Teslinim poznim godinama. Zanimljivo je njegovo shvatanje „Božje kazne“, tvrdeći da ćemo svi na neki način odgovarati za loša dela. Bio je protiv primene sile, nasilja, ratova i za poštivanje različitog mišljenja i religijskih shvatanja. Čak se bavio pronalaskom „tajnog oružja“ - kosmičkih zraka, tvrdeći da će njihova primena promeniti način ratovanja, što se dovodi u vezu sa navodnom zagonetnom smrću, mada opipljivih dokaza za takve tvrdnje još nema.
Njegova čula bila su istančano osetljiva, što je zbunjivalo pratioce. Tako je npr. predosetio da mu je majka teško bolesna, te je nenadano napustio jednu javnu prezentaciju i stigao u rodni kraj gde ju je zatekao živu, ali na samrti. Opisan je i slučaj njegove teške bolesti u mladosti koju je prebrodio tek kada mu je otac obećao da studira politehničke nauke. Poznato je da se nikada nije ženio, da je često prao ruke, nosio rukavice i da nije podnosio nakit i bisere. Zabeležena je i jedna interesantna Teslina životna misao: „Najveće čovekovo zadovoljstvo je posvetiti se nečemu što mu ni u snu ne da mira“. Malo je spavao u poznatoj pozi sa prstom na slepoočnici. Nikola Tesla je preminuo 7. januara 1943. godine u SAD u apartmanu na 33. spratu Hotela Njujorker u kome je proveo poslednjih deset godina života.
Naslovna slika: Portret karikatura, Nikola Tesla, 2022. godine
Likovni rad: Ana Čokorilo, treći razred Gimnazije, Vršac