U elektronici danas imamo mogućnost velikog izbora poluprovodničkih elemenata, među kojima diode i tranzistori imaju još uvek zapaženo mesto u naprednoj konstrukciji, ili opravci različitih uređaja. Prilikom nedavne opravke jednog pretvarača 12V=/230 V~ prvo sam posumnjao u FET tranzistore koji su se nalazili na odgovarajućim Al hladnjacima. Merenje njihovih karakteristika na štampanoj pločici uređaja nije preporučljivo, jer nećemo moći bez specijalnih mernih instrumenata da saznamo da li su u kvaru, ili nisu. Pažljivo sam sve poskidao sa hladnjaka i odlemio FET-ove od štampane ploče, a onda nailazim na problem kako ispitati ispravnost FET tranzistora koji nisu kao obični NPN, ili PNP tipa, jer se radi o tranzistorima sa efektom polja ( Feld-Efect Tranzistor ).
FET tranzistori imaju svoje oznake po kojima ih prepoznajemo, a pakuju se u različitim kombinovanim metalnim i plastičnim kućištima. Pošto je njihova unutrašnja struktura dosta složena, zadržimo se samo na spoljašnjim izvodima, a to su tri nožice: sors-source ( S ), drejn ( D ) i upravljačka elektroda gejt-gate ( G ). Njihova podela vrši se prema sledećim kriterijima: sastav ( materijal kanala ), struktura, način delovanja i gradnja kanala. Prema tipu materijala postoje N kanalni i P kanalni tranzistori. Bliže karakteristike svakog od njih možemo pronaći na Internetu, ali je potrebno napomenuti da sa ovim tranzistorima moramo pažljivo rukovati pošto su osetljivi na pražnjenje statičkog elektriciteta koji se obično nalazi na vrhovima prstiju, ili na drugim delovima tela, čak i na pojedinim alatkama. Pražnjenje statičkog elektriciteta vršimo najjednostavnije dužim pranjem ruku, ili dodirom ( držanjem ) provodnika koji je vezan sa Zemljom.
Pošto sam posumnjao na ispravnost odspojenih FET-ova, tražio sam način kako da proverim njihovu ispravnost. Merenje “Unimerom” nije mi bilo pouzdano zbog nesigurnih spojeva na pipaljkama i blizine nožica. Onda sam našao jednu principijelnu šemu koju sam preradio tako da umesto obične sijalice imam LED diodu čiju sam anodu ( A ) vezao za plus ( + ) pol izvora struje, a katodu spojio sa drejn ( D ). Izvod “source” sam vezao za minus ( - ) pol izvora struje. Nožicu gejt - G sam vezao za srednji izvod tropolnog prekidača, koji se može spajati sa plus ( + ), ili minus ( - ) polom izvora struje. Odustao sam od napona vrednosti 12 V, tako što sam upotrebio polovnu Acu bateriju iz mobilnog telefona ( 3,6 V ) koja je minijaturna i može se smestiti u odgovarajuću plastičnu kutiju uz mogućnost punjenja, tako da je ovaj jednostavan tester ispravnosti FET-a prenosnog tipa sa sopstvenim napajanjem. Upravljačka elektroda reaguje i na ovako nizak napon, što je donekle bolje rešenje u odnosu na datu principijelnu šemu. Kako proveravamo ispravnost FET-a dato je u dole navedenom obrazloženju.
Pored uspešne provere FET-tranzistora, ovakav jednostavan uređaj se može koristiti i za ispitivanje drugih tranzistora, čak i dioda, gde nam LED dioda pokazuje da li je komponenta ispravna, ili neispravna. Tako ćemo izbeći često složenu proceduru aktiviranja gejta preko pipaljki “Unimera”, što vršimo dovođenjem napona na taj izvod preko srednjeg izvoda tropolnog prekidača. Bolji poznavaoci poluprovodnika će se snaći sa različitim vrstama FET tranzistora. U mom slučaju se radilo o šest komada IRF 3205 5W, a sagrađeni tester mi je pomogao da izbegnem nagađanja o kvaru i nesmotrenu kupovinu navedenih tranzistora, tražeći kvarove na drugim mestima, pre svega kod elektrolita koji su zbog sušenja izgubili svoj kapacitet, a neki su bili u kratkom spoju. Dalje kvarove je sprečio osigurač koji se nalazi na odgovarajućem kritičnom mestu uređaja. Pri tome se držimo “zlatnog pravila” za elektroničare, da prvo saniramo sve uočene kvarove, pa tek onda stavljamo novi osigurač na kutiji uređaja. Podsetimo da je osigurač namerno oslabljeno mesto u jednostavnom, ili složenom strujnom kolu.