Bolje se razumem s psima nego s ljudima!
Email: graviranjeiduborez@gmail.com
Website: znamdanikonecita.wordpress.com
Danas je predsednik Opštine u Vršcu otvorio azil za napuštene pse. Većina građana je to dočekala s oduševljenjem jer “više neće biti čopora pasa koji će po gradu napadati ljude”.
Ali da ponovimo:
Izgradnja azila i sklanjanje sa ulica većine pasa (nikako svih!!!) je samo prvi, ali nikako jedini, najsloženiji ili najskuplji “korak” u rešavanju problema napuštenih (uličnih pasa ). Ukoliko se psi samo sklone sa ulica i ne uradi ništa drugo vrlo brzo će se na ulicama pojaviti isto toliki, ako ne i veći broj novih pasa, manje socijalizovanih i agresivnijih od postojećih, samim tim i opasnijih po građane.
Da bi se to izbeglo neophodno je da lokalna vlast pronađe način da se izvrši vakcinacija, sterilizacija, kastracija i čipovanje svih vlasničkih pasa na teritoriji opštine Vršac i da se ustroji evidencija svih vlasničkih i uličnih pasa. Ova “akcija” ima za cilj prekid “dotoka” novih pasa na ulice i najsloženiji je deo rešavanja “problema”- zahteva najviše sredstava, rada i vremena i neophodno je stvoriti raspoloženje kod građana da je to neophodno i u cilju naše zajedničke dobrobiti. Pre završetka ove faze treba doneti zakonsku regulative i “kaznenu politiku” kojom bi se NESELEKTIVNO disciplinovali neodgovorni vlasnici.
Akciju bi trebalo realizovati po sistemu “od kuće do kuće”, a finasirati je iz budžeta ili kao projekat EU. U ovu akciju bi se volonterski mogli uključiti i vršački veterinari koji bi mogli “donirati“ svoj rad i tako znatno smanjiti troškove opštine.
Neophodno je da se uspostavi kontrola “odgajivačnica” pasa na teritoriji opštine i da se zatvore sve neregistrovane, a u registrovanima (ukoliko ih na teritoriji opštine ima) da se redovno vrši kontrola poštovanja propisanih uslova.
Prilikom udomljavanja štenaca ugovorom obavezati vlasnika da po dostizanju propisane starosne dobi mora sterilisati (kastrirati) psa. (nakon navršenih sedam meseci, a da evidenciju i KONTROLU vrše zaposleni u Prihvatilištu).
Intenzivirati udomljavanje pasa iz Prihvatilišta i azila:
Jednom nedeljno vršiti organizovana udomljavanja pasa u pešačkoj zoni,
Napraviti sajt na kome bi bile postavljene fotografije pasa iz Prihvatilišta i azila, koji redovno ažurirati.
Intenzivirati saradnju svih zaposlenih u opštini, Prihvatilištu i azilu sa NVO, udruženjima za zaštitu životinja, volonterima i aktivistima oko svih poslova udomljavanja, hvatanja, zbrinjavanja bolesnih,povređenih pasa i skotnih ženki- doživljavati ih kao dobronamerne saradnike, a ne kao neprijatelje, konkurenciju, a njihove inicijative kao “prst u oko”.
Vršiti edukaciju građana o načinu rešavanja “problema“ uličnih pasa i odgovornom vlasništvu i njihovim obavezama i pravima (jedna od mogućnosti je i preko lokalnih televizija).
Za pse koji će i nakon izgradnje azila ostati na ulici potrebno je odrediti mesta za njihovo hranjenje i postavljanje kućica u zimskom periodu.
Ovo nikako nije kraj rešavanja problema “uličnih pasa”, ovo je početak dugotrajnog, složenog i prilično skupog procesa.
Videćemo da li smo mu dorasli.
Nadam se da psi neće biti “kolateralna šteta”.
Što je problem napuštenih životinja (pre svega, pasa, zbog njihove brojnosti) izraženiji to se više govori o odgovornom vlasništvu... i što se više govori o odgovornom vlasništvu to je problem napuštenih životinja izraženiji i stanje, nažalost, lošije, a neretko, i alarmantno.
Pojam „odgovornog vlasništva“ je „na velika vrata“ ušao u svakodnevnu upotrebu i, čini se da je vrlo „in“, ali bojim se da mnogim vlasnicima ljubimaca nije baš u potpunosti jasno šta se iza njega „krije“. Mnogi od njih nisu svesni da je njihova obaveza da promovišu etički ispravan, društveno poželjan i zakonit odnos vlasnika prema njihovim kućnim ljubimcima.
Uzimanje kućnih ljubimaca „jer deca vole“ ili umesto igračke i izbacivanje na ulicu ili u atar nakon par meseci, definitivno, nije ni etički ispravan, ni društveno poželjan, a, najmanje je zakonit odnos kućnim ljubimcima.
U Srbiji odgovorno vlasništvo dobija zapaženu ulogu, uglavnom, kroz medijske hajke protiv napuštenih ljubimaca i senzacionalističke naslove koji izveštavaju o ujedima agresivnih („krvoločnih“) pasa ili “čopora“, što često liči na otvoren poziv na istrebljenje i ubijanje napuštenih životinja.
A, u pitanju je veoma ozbiljna i znatno složenija tema koja zahteva mnogo ozbiljniji pristup.
Da li, uopšte, znamo šta je odgovorno vlasništvo?
Odgovorno vlasništvo obuhvata:
Poželjno je da odgovoran vlasnik ljubimca razume suštinu odgovornog vlasništva i da je se dosledno pridržava u svakom trenutku da bi on, njegov ljubimac i njihova okolina bili zdravi i bezbedni.
Kućni ljubimac i njegov opstanak potpuno zavise od „volje” vlasnika, a za uzvrat svojim „prisustvom“ ljubimac oplemenjuje vlasnikov život i čini ga srećnijim i ispunjenijim.
Zbog toga vlasnik ima moralnu i zakonsku obavezu da se stara o svom ljubimcu i zadovoljava sve njegove potrebe.
Koje su obaveze vlasnika?
Zakon obavezuje vlasnika da “obezbedi kućnom ljubimcu brigu, negu i smeštaj, u skladu sa vrstom, rasom, polom, starošću, kao i fizičkim i biološkim specifičnostima i potrebama u ponašanju i zdravstvenom stanju kućnog ljubimca”.
Zakon, takođe, obavezuje vlasnika da obezbedi da njegov ljubimac ne ugrožava ljude i životinje u svom okruženju.
Upravo zbog toga je propisano da se psi koji mogu predstavljati opasnost za okolinu (ljude i druge životinje) moraju držati na propisan način. Pre svega, ovo se odnosi na pse koji spadaju u tzv.“opasne rase” PRAVILNIK O NAČINU DRŽANJA PASA KOJI MOGU PREDSTAVLJATI OPASNOST ZA OKOLINU (da li ste znali da i to postoji?) je propisao da tzv. “opasne pse” mogu šetati samo punoletna lica, i to na povocu i „uz brnjicu“ (član 5). Nije dozvoljeno da vlasnik svog ljubimca ostavlja drugim licima na čuvanje, osim ukoliko to nije veterinar koji u tom trenutku mora da leči psa.
„Opasnog psa“ može držati samo lice koje je „punoletno i nije kažnjavano, protiv koga nije pokrenut kazneni postupak zbog kaznenih dela protiv života i tela, imovine, javnog reda i mira, kao i kaznenih dela zloupotrebe opojnih droga, ubijanja i zlostavljanja životinja, odnosno drugih dela iz oblasti dobrobiti životinja i drugih kaznenih dela koja u sebi sadrže elemente nasilja“ (član 11).
Kada je u pitanju šetnja ljubimca, vlasnik se obavezuje da ljubimca na javne površine izvodi samo u vreme i na način kako je to propisala lokalna samouprava (ukoliko je lokalna uprava to propisala!!!).
Kako biti odgovoran vlasnik?
Odgovoran vlasnik je:
Odgovoran vlasnik uči svoju decu da vole i poštuju sve životinje kao i da se da se prema ljubimcima odnose na odgovoran i human način.
Rekoh li već da odgovoran vlasnik ljubimca brine da on, njegov ljubimac i njihova okolina bili zdravi i bezbedni?
Kad konačno pomisliš da su Vlada Republike Srbije i njeni ministri potrošili ceo raspoloživi repertoar nepromišljenih, nelogičnih i, zašto ne reći, glupih poteza, „izmigolji“ odnekud neki, do tada neeksponiran ministar ili ministarka da te razuveri.
I da još jednom potvrdi da je ova Vlada vanserijski talentovana za pravljenje gluposti.
Poslednji, za sada, „biser“ je radna verzija nacrta „Izmena i dopuna zakona o dobrobiti životinja Republike Srbije” koja je „procurila” na internetu, a kojom bi se uveo pojam “karantin za igubljene i napuštene životinje” koji traje 15 dana, nakon čega se životinje mogu “ubiti na human način”.
Ovakva izmena Zakona je neprihvatljiva za građane, ali i za društvo koje se deklariše kao demokratsko, a nehumana za životinje. Na ovaj način se ne može rešiti problem napuštenih životinja, ali bi bio ubijen veliki broj zdravih životinja, što je nedopustivo.
Kako je „zajednica“ ljubitelja i prijatelja napuštenih životinja u Srbiji prilično velika i dobro povezana, posebno na internetu, pokrenuta je internet-peticija https://www.change.org/p/ministarstvo-poljoprivrede-i-za%C5%A1tite-%C5%BEivotine-sredine-republike-srbije-protiv-izmena-zakona-o-dobrobiti-%C5%BEivotinja-u-delu-o-napu%C5%A1tenim-%C5%BEivotinjama?just_created=true koju je u jednom danu potpisalo preko 4500 ljudi.
Istog dana, 26. marta, oglasilo se Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine svojim saopštenjem http://www.mpzzs.gov.rs/ministarstvo-radi-na-daljoj-harmonizaciji-zakona-o-dobrobiti-zivotinja/ u kome „saopštava“ da „Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine demantuje tvrdnje pojedinaca koje su prenete preko društvenih mreža i pojedinih medija, da će Nacrtom biti predviđena eutanazija pasa lutalica ukoliko se ne udome. Ministarstvo, u tom smislu, ne predviđa nikakve izmene postojećeg Zakona o dobrobiti životinja, što je jasno stavljeno do znanja organizacijama i društvima koja su se obraćala Ministarstvu i Upravi za veterinu.“
Lepo…
Ali, oni koji svakodnevno slušaju prazna obećanja u državi u kojima je članovima Vlade „lakše slagati, nego se vode napiti” znaju da iza ovog saopštenja može biti klasičan „spin“ koji ima za cilj da se obustavi medijska aktivnost i da se prekine ili uspori potpisivanje internet peticije.
I, izgleda, da su u tome uspeli…
U skladu s tim, 74 udruženja iz Srbije i 10 udruženja iz inostranstva su potpisala zahtev upućen Ministarstvu poljoprivrede i zaštite životne sredine, odnosno ministarki Snežani Bogosavljević Bošković kojim zahtevaju DA SE PRIMENI ZAKON, A NE DA SE MENJA https://www.facebook.com/ORPAK.Krusevac/posts/871587929546195.
Takođe insistiraju na daljem potpisivanju peticije koje je neophodno ponovo intenzivirati.
Peticiju je do sada potpisalo nešto preko 11 hiljada ljudi. Da li si i Ti među njima?