Bolje se razumem s psima nego s ljudima!
Email: graviranjeiduborez@gmail.com
Website: znamdanikonecita.wordpress.com
Da je situacija u Srbiji po pitanju zaštite napuštenih životinja katastrofalna to je opštepoznato. Da “država” i lokalne vlasti čine samo ono na šta ih pritiscima, najčešće preko društvenih mreža, primoraju društva za zaštitu životinja i uporni pojedinci to je više nego evidentno, verovatno zbog toga što im ovakvo haotično stanje apsolutno odgovara. Da je takvih ljudi u Srbiji svakim danom, na sreću, sve više- vidljivo je i iz aviona. Da ne prođe ni par dana da neko od njih ne napravi neku “frku” i to je jasno ko dan. Ali niko od njih (nas) do sad nije napravio takvu “frku” kao Saša Pešić iz Niša… i neka je…
On drži i vodi azil u kojem se nalazi 450 napuštenih pasa koje Grad Niš, jedan od većih i, očekivalo bi se, organizovanijih u Srbiji nije uspeo da zbrine. Ono što tu možete videti je slika na koju , nažalost, nismo navikli u azilima i prihvatilištima za pse u Srbiji. Ovo je, verovatno, jedini azil u Srbiji u kome su psi potpuno slobodni i nisu zatvoreni ili u kavezima. Psi se hrane, igraju, trče i spavaju zajedno i u miru. Zbog toga ljudi širom sveta dolaze u ovaj azil samo da vide ovo jedinstveno mesto. Za razliku od većine pasa u državnim i privatnim prihvatilištima u Sašinom azilu su psi srećni, uhranjeni i zdravi.
Ali, birokratija ne spava… Odjednom su “zvaničnici” odlučili da je isplativije da koriste zemljište na kom je azil u druge svrhe… Vlast Niša sada pokušava da iseli pse iz azila ne nudeći bilo kakvo drugo rešenje sem ulice jer “nemaju uslova” (nesposobni su i ne žele da se bave psima). To “rešenje” koje nudi niška vlast je takvo da će većina tih pasa brzo nakon izlaska iz azila biti ubijena!!! E, takva rešenja ne smeju više da “prolaze”!
Zbog toga su Saša i njegovi psi danas suočeni s nerešivim problemom, a mir će ovde uskoro biti grubo narušen zbog neodgovorne i besmislene odluke čelnika Niša da psi do 25. decembra moraju da napuste ovaj, za njih “zemaljski raj”. Saša sam ne može rešiti ovaj problem, potrebna mu je pomoć svih nas.
Da je niška vlast odgovorna nikada ne bi donela takvu odluku i MORALA bi je odmah preinačiti ili poništiti jer je nepromišljena i štetna, pre svega za pse, ali isto tako i za Niš i Nišlije. Prihvatljiva je “odluka” koja nudi rešenje po kojem će psi imati bar iste takve uslove za život kao što ih imaju sada, a preseljenje tolikog broja životinja zahteva mnogo više vremena, mnogo rada i ogromna novčana sredstva.
Da su gradske vlasti bile sposobne da to reše Saša Pešić ne bi ni došao u situaciju da razmišlja o azilu, a ne da ga gradii.
Veoma je važno naglasiti da je ovaj azil potpuno nezavisno obezbedio hranu, smeštaj, veterinarske usluge i svaki drugi vid brige za više stotina uličnih pasa ŠTO GRAD NIŠ NIJE BIO SPOSOBAN i sa budžetom koji za tu svrhu izdvajaju poreski obveznici(?!). Sve to je učinjeno kroz privatne donacije, a u cilju postizanja najviših standarda koji se odnose na dobrobit životinja. Niko ne može poreći da su Niš i Nišlije imali ogomnu korist od ove besplatne usluge i upravo zbog toga niko normalan ne bi doneo ovakvu odluku, niti može da je razume. Mislim da samo loša vlast ili neko ko je potpuno lud ili zlonameran može bez potrebe i razloga da se toga odrekne. Samo loša vlast ili neko ko je potpuno lud ili zlonameran želi da uništi i ukine sve što je dobro i plemenito.
Ili su u pitanju “velike brojke”…
Lokalni političari i nesposobni politikanti, umesto da ometate dobre, pametne i vredne ljude koji pokušavaju da reše patnje napuštenih pasa u Nišu i širom Srbije, dozvolite im da rade ono što je vaša obaveza, za šta ste plaćeni, ali niste sposobni. Sedite u svojim foteljama i ne dirajte ništa, pokvarićete nešto…
Vlada Republike Srbije mora da shvati da je ovo možda poslednja prilika da se unapredi rad u prihvatilištima i azilima za pse i da je Sašin azil jedan od prvih, ako ne i prvi u Srbiji koji može da ispuni standarde propisane od strane Evropske unije.
POLITIČARI NEMOJTE SVOJOM NESPOSOBNOŠĆU I NERADOM DA RUŠITE ONO ŠTO JE DOBRO I PLEMENITO!
Saša, Udruženje za zaštitu životinja Niš, udruženje “Zoo planet”, Fondacija za zaštitu životinja u Srbiji “FAPS” i Udruženje “Pseća sreća” su uputili otvoreno pismo gradonačelniku Niša u kojem su objasnili u kakvom se stanju nalaze psi iz azila, a u njemu stoji i:
“Grad Niš i službe lokalne samouprave su odgovorne za rešavanje problema napuštenih pasa i mačaka, ali on je i jedini odgovoran za takvo stanje u vezi napuštenih životinja na njegovoj teritoriji. One koje se trenutno nalaze u vlasništvu i pod patronatom Udruženja za zaštitu životinja Niš primarno su napuštene, a Udruženje njihovim zbrinjivanjem vrši posao Grada i to bez korišćenja njegovih sredstava i zbog toga ga Grad kažnjava. Ovu odluku Grada smatramo skandaloznom.”
Mnogi psi koji se trenutno nalaze u azilu su do dolaska u njega bili zlostavljani, uplašeni, gladni, bolesni i iznemogli, a zahvaljujući Saši i njegovoj brizi o njima, oni su sada srećne, zdrave, vakcinisane i čipovane životinje.
Ovaj “slučaj” je na internetu i društvenim mrežama privukao pažnju svetske javnosti i veliki broj ljudi širom sveta pruža podršku Saši i njegovim psima potpisivanjem peticije protiv nepromišljene odluke. Ukoliko i Vi želite da pomognete, možete potpisati peticiju na ovom linku, a na internetu su takođe ljudi širom sveta pokrenuli akciju podrške u kojoj se fotografišu sa listom papira na kom piše “Save Sasha’s Dogs! The WORLD is Watching!“.
Ako želite da saznate nešto vise o Saši i njegovim psima i uslovima u kojima žive posetite.
Da li si razmišljao/la o mogućnosti da svakoga narednog dana bez mnogo truda i uloženog vremena ili novaca učiniš nešto što će nekom stvoru uveliko olakšati, a možda i spasiti život?!
Potrebno je samo da svakodnevno pokupiš ostatke hrane, u jednu flašu sipaš sveže vode i odeš na mesto gde se okuplja najviše uličnih pasa u tvom kraju. Posude za vodu i hranu možeš za 5 minuta napraviti (opet bez ulaganja i troškova) tako što ćeš na visinu 15- 20 cm odseći dve plastične flaše od 5 ili 6 litara. U jednu od njih izručiš ostatke hrane, u drugu sipaš svežu vodu i daš svoj doprinos šansama da im produžiš i olakšaš život... Možda će te u početku komšiliuk gledati kao budalu i kretena, ali veruj mi da se brzo navikavaju, a uz malo sreće, možda i nekoga od njih "inficiraš" - mnogi ljudi bi hteli da urade nešto slično, ali ih je strah da budu prvi zbog onog famoznog "šta će ljudi reći". Nisu bitni ljudi i njihovo mišljenje, bitni su psi i njihov život...
Nema opravdanja da ne pokušaš - ništa ne košta, ne uzima mnogo vremena...
A da bi tvoja akcija bila zabeležena pobrinula se firma "ZeusSoftware" koja je napravila poptuno besplatnu Android aplikaciju za mobilne telefone koju možete preuzeti ovde. Uz pomoć aplikacije lako ćete uslikati vaše aktivnosti i podeliti in na Facebook stranici koju možete pogledati na ovoj adresi: https://www.facebook.com/NahraniPsa
Uključi se... budi aktivan a ako već jesi, uslikaj i pošalji, nek se vidi nek se zna! :)
*naslov je „pozajmljen s tvitera i predstavlja jedan od mojih omiljenih tvitova
Opštepoznato je da su Srbi narod koji voli da slavi i koji ume da slavi... Takođe je, opštepoznato da tradicija nalaže da svako slavlje mora da zadovolji više čula, posebno, ukus, miris, vid, sluh..., pa se, pretpostavljam, zbog toga i prave slavlja s raskošnim i bogatim trpezama (koliko kome od nas njegove trenutne „mogućnosti“, da ne kažem „novčanik“, to dozvoljavaju, a, bogme, vrlo često i iznad tih istih mogućnosti) koje većinu čula istog momenta aktiviraju. Naravno, pravo „domaćinsko“ slavlje nije moguće ni zamisliti bez muzike, za koju je osnovni kriterijum kvaliteta „što glasnija, to bolja“. Međutim, nije muzika jedini način stvaranja „audio doživljaja“ na tradicionalnim slavljima u Srbiji i jedini način za opšte popravljanje raspoloženja. Na „ozbiljnim“ slavljima je poželjno, da ne kažem obavezno da se i pripuca, a poslednjih godina je „u trendu“ i priređivanje vatrometa. Sirotinja koja nema za pravi vatromet primorana je da se zadovolji „proizvođačima buke nižeg intenziteta i trajanja“ (pirotehničkim sredstvima, u narodu odomaćenim kao „petarde“).
Nevolja s pirotehničkim sredstvima, posebno s petardama, je što je to jeftina i nesigurna roba, dostupna skoro svakome i, nažalost, omiljena među decom. Pirotehnička sredstva SPADAJU U EKSPLOZIVNE MATERIJE i dele se na 4 razreda, koji se razlikuju po NAČINU I KOLIČINI PUNJENJA. Prvi u drugi razred nalaze se u slobodnoj prodaji, a drugi razred NE MOŽE DA KUPI MALOLETNA OSOBA. Srbija ima usvojen „Zakon o eksplozivnim materijama” (iz 1985. Godine) koji vrlo šturo definiše oblast pirotehnike, pa je samim tim njihovo potpuno stavljanje pod kontolu nemoguće.
Nisam dovoljno stručan da analiziram, a ni dovoljno pametan da shvatim otkud tolika potreba među decom na bez ikakvog razloga prave nesnosnu buku i koji deo tog „rituala“ kod njih stvara zadovoljstvo i čini ih srećnima. Da li je to upisano u genetskom kodu balkanskih muškaraca ili je to jedna od „porodičnih vrednosti“...
Kad sam već kod „porodičnih vrednosti“ tek ne mogu da shvatim roditelje (isključivo „ponosne očeve“) koji KUPUJU PETARDE I UČE SVOJU DECU (uglavnom sinove) uzrasta 5 ili 6 godina KAKO SE BACAJU PETARDE. A video sam ovu scenu više puta, nažalost.
Ne mogu da shvatim ni „prodavce“ koji već krajem novembra naprasno otvaraju „radnje“ u čijim izlozima je, uglavnom, vidljivo istaknut natpist da se „PIROTEHNIČKA SREDSTVA 2. RAZREDA NE PRODAJU OSOBAMA MLAĐIM OD 18 GODINA“ (jer je to zakonska obaveza). Ali , kao i u svim drugim situacijama ni tu se svi ne pridržavaju slova zakona... Nažalost, praksa je sasvim drugačija, 90% „klijenata“ su klinci starosti 12 do 15 godina. Najbolja ilustracija za ovu tvrdnju je to što uglavnom stradaju deca tog uzrasta. http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/227000/Decak-bacao-petarde-pao-sa-terase-i-poginuo, http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/t50690.lt.html,
Ne mogu da shvatim ni „nadležne službe“ koje su, ili prilično nezainteresovane za nekontrolisanu i nezakonitu prodaju i upotrebu pirotehničkih sredstava. Možda bi bilo dovoljno da policajac u civilu stane u neposrednu blizinu bilo koje od ovih radnji i u roku „dok popuši cigaretu“ PRIKUPI DOVOLJNO MATERIJALA ZA NJENO ZATVARANJE? Ili da tržišni inspektor uđe u neku od tih „radnji“...
Zbog svih navedenih stvari koje nisam sposoban da shvatim svake godine mnoga deca širom Srbije zadobijaju ozbiljne povrede, uglavnom, ruku, lica i očiju. NEKA OD NJIH OSTAJU INVALIDI.
Ne manje bitna od već rečenog (napisanog) je da nekontrolisana upotreba pirotehničkih sredstava predstavlja REMEĆENJE JAVNOG REDA I MIRA (član 5 i 7 Zakona o javnom redu i miru) i da ovo „šenlučenje“ traje od kraja novembra do polovine februara. U tom periodu su građani izloženi nepodnošljivom maltretiranju i torturi, a jako velike probleme zbog petardi imaju mnogi vlasnici pasa, a vlasnički i „ulični psi“ su neprekidno izloženi intenzivnom stresu, što često uzrokuje srčane udare kod pasa (http://www.vecernji.hr/zanimljivosti/u-italiji-zabranili-pucati-petardama-u-silvestarskoj-noci-361267), zbog čega je u nekim državama upotreba petardi potpuno zabranjena.
Mada retko, petarde su glavni krivac i za oštećivanje ili uništavanje lične imovine građana, što, takođe, predstavlja krivično delo. http://www.telegraf.rs/vesti/485110-mirijevo-eksplozija-automobila-nema-povredjenih.
Pretpostavlja da je čak 99 % povreda od petardi nastalo zbog upotrebe sredstava sumnjivog porekla, kojima je istekao rok trajanja. Ta sredstva su, uglavnom, proizvedena u Kini, a u Srbiju počinje da se švercuje još u proleće, kontinuirano i u manjim količinama. Švercovana “roba” se zatim krije u kućnim “štekovima”, a pred praznike iznosi se na ulicu.
Jedini način da se spreči masovna upotreba pirotehničkih sredstava je drastično pooštrenje kazne za prekršioce, za one koji ih švercuju i za one koji ih prodaju.
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=484025
U zapadnim zemljama zakonom je regulisano ko može da prodaje pirotehnička sredstva i u koje vreme se ona mogu koristiti. U Austriji se petarde mogu kupiti i na trafici, ali maloletnici mogu da ih kupe samo kada su sa roditeljem. One koji pokušaju da prošvercuju pirotehnička sredstva ili da ih deci prodaju na ulici, očekuju drakonske novčane kazne i zatvor. Visoke novčane kazne očekuju i one koji van zakonom predviđenog vremena bace petardu.
Iz svega navedenog može se izvući zaključak da DRŽAVA treba:
Poštovani roditelji, vreme i trud uloženi za ovaj tekst će biti uludo bačeni ako Vi ne shvatite da petarde predstavljaju opasne, eksplozivne materije i naprave koje mogu da povrede i unesreće za ceo život Vaše dete, a to, sigurno, ne želite.
Mislite o tome pre nego što im kupite petarde...