Kako se vratiti prirodi?
- Provedite barem desetak minuta dnevno u prirodi – u parku, pored rijeke, u šumi…
- Stvorite prirodno okruženje u svojoj kući.
- Pješačite ili se vozite biciklom do što više destinacija moguće – na posao, u kupovinu
- Hranite se uglavnom prirodnim namirnicama, onima koje nemaju rubriku “Sastojci” na ambalaži
- Jedite zdravu, svježu, raznoliku i lokalno proizvedenu hranu
- Družite se što više sa životinjama i djecom, i pokupite njihove prirodne osobine
Nekome je priroda majka, a nekome maćeha. No o tome kako se ona odnosi prema nama, zavisi ponajviše o tome kako se mi odnosimo prema njoj. Majka priroda je tu da nas hrani i podržava, zato podržite i vi nju. Spasite našu planetu i spasite sebe:
- ugasite ono što ne koristite. Ne stavljajte električne uređaje u “stand-by”.
- izolujte svoj dom
- ne razbacujte se energijom – koristite štedne sijalice
- koristite biorazgradive proizvode
- reciklirajte sve što možete, reciklirajte svoje smeće. Smanjite smeće u svojoj kući na minimum.
- trošite samo onoliko vode koliko vam je zaista potrebno
- ponesite svoje torbe u kupovinu – izbjegavajte korištenje plastičnih kesa! Umjesto njih, koristite platnene kese, platnene torbe, košare…
- ne gazite po travi
- ne bacajte hemijski otpad u prirodu
Video: Zeleni san – pješčano slikarstvo:
Divna neka vedrina obuzela mi je dušu, nalik na blago proljećno jutro, a ja je cijelim srcem uživam. Sam sam i osjećam radost života u ovome kraju što je stvoren za dušu poput moje. Tako sam sretan, dragi moj, i tako utonuo u osećaj mirnog postojanja da od toga trpi moja umjetnost. Ne bih sada mogao crtati ni jedan jedini potez, a ipak, nikada nisam bio veći slikar nego u ovim trenucima. Kada na drugu dolinu oko mene padne magla, visoko sunce zastane povrh neprobojne tmine moje šume, a samo se poneke zrake prokradu unutra u svetilište, dok ležim u visokoj travi kraj potoka sto se ruši s kamena na kamen, i bliže zemlji zapažam da su značajne hiljade raznovrsih travki, a bezbrojne, nedokučive oblike crvića i mušica, gmizanje malenog svijeta između vlati osjećam bliže srcu, i kad osjećam prisutnost svemogućega , koji nas stvori, po slici svojoj, dah sveljubećega, koji nas, lebdeći u vječitoj milini, nosi i održava – prijatelju moj, kada mi onda pred očima sviće, a nebo i svijet oko mene miruju mi u duši kao lik ljubljene, tad me često obuzme čežnja, pa mislim: ah, kad bi ti to mogao izraziti, kada bi mogao da papiru udahneš ono što u tebi živi, tako puno i toplo – i da to bude ogledalo tvoje duše, kao što je tvoja duša ogledalo beskonačnog boga! – Prijatelju moj! Ali zbog toga propadam , podležem sili veličanstvenoga što je u tim pojavama…”
Johan Volfgang Gete
Preporučujem da pogledate i:
Izvor: durmitor.wordpress.com
Priredio: Stefan Gašić, III-2