Kako se vratiti prirodi?

• Provedite barem desetak minuta dnevno u prirodi – u parku, pored rijeke, u šumi…
• Stvorite  prirodno okruženje u svojoj kući.
• Pješačite ili se vozite biciklom do što više destinacija moguće – na posao, u kupovinu
• Hranite se uglavnom prirodnim namirnicama, onima koje nemaju rubriku “Sastojci” na ambalaži
• Jedite zdravu, svježu, raznoliku i lokalno proizvedenu hranu
• Družite se što više sa životinjama i djecom, i pokupite njihove prirodne osobine

Nekome je priroda majka, a nekome maćeha. No o tome kako se ona odnosi prema nama, zavisi ponajviše o tome kako se mi odnosimo prema njoj. Majka priroda je tu da nas hrani i podržava, zato podržite i vi nju. Spasite našu planetu i spasite sebe:

• ugasite ono što ne koristite. Ne stavljajte električne uređaje u “stand-by”.
• izolujte svoj dom
• ne razbacujte se energijom – koristite štedne sijalice
• koristite biorazgradive proizvode
• reciklirajte sve što možete, reciklirajte svoje smeće. Smanjite smeće u svojoj kući na minimum.
• trošite samo onoliko vode koliko vam je zaista potrebno
• ponesite svoje torbe u kupovinu – izbjegavajte korištenje plastičnih kesa! Umjesto njih, koristite platnene kese, platnene torbe, košare…
• ne gazite po travi
• ne bacajte hemijski otpad u prirodu

Video: Zeleni san – pješčano slikarstvo:

Divna neka vedrina obuzela mi je dušu, nalik na blago proljećno jutro, a ja je cijelim srcem uživam. Sam sam i osjećam radost života u ovome kraju što je stvoren za dušu poput moje. Tako sam sretan, dragi moj, i tako utonuo u osećaj mirnog postojanja da od toga trpi moja umjetnost. Ne bih sada mogao crtati ni jedan jedini potez, a ipak, nikada nisam bio veći slikar nego u ovim trenucima. Kada na drugu dolinu oko mene padne magla, visoko sunce zastane povrh neprobojne tmine moje šume, a samo se poneke zrake prokradu unutra u svetilište, dok ležim u visokoj travi kraj potoka sto se ruši s kamena na kamen, i bliže zemlji zapažam da su značajne hiljade raznovrsih travki, a bezbrojne, nedokučive oblike crvića i mušica, gmizanje malenog svijeta između vlati osjećam bliže srcu, i kad osjećam prisutnost svemogućega , koji nas stvori, po slici svojoj, dah sveljubećega, koji nas, lebdeći u vječitoj milini, nosi i održava – prijatelju moj, kada mi onda pred očima sviće, a nebo i svijet oko mene miruju mi u duši kao lik ljubljene, tad me često obuzme čežnja, pa mislim: ah, kad bi ti to mogao izraziti, kada bi mogao da papiru udahneš ono što u tebi živi, tako puno i toplo – i da to bude ogledalo tvoje duše, kao što je tvoja duša ogledalo beskonačnog boga! – Prijatelju moj! Ali zbog toga propadam , podležem sili veličanstvenoga što je u tim pojavama…”

Johan Volfgang Gete

Preporučujem da pogledate i:

Izvor: durmitor.wordpress.com

Priredio: Stefan Gašić, III-2