Eko-školu je organizovalo i uspešno izvelo udruženje građana “Cefiks” Vršac realizacijom republičkog projekta koji je finansiralo Minstarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine, a izvedena je na Vršačkom bregu sa 30 učenika, pet nastavnika i pet članova projektnog tima. Neposrednu pomoć u projektu pružile su sve gradske osnovne škole obezbeđenjem učenika i predmetnih nastavnika. Učesnici kampa bili su smešteni u dečijem odmaralištu Crvenog krsta. Prevoz u odlasku i povratku obezbedio je, kao partner u projektu, grad Vršac. Nakon uspešne realizacije ovog projekta sumiraju se utisci, rezultati i dalji efekti planskog rada sa školskom omladinom koju treba odvojiti od sumorne slike svakodnevnice, politike, porodičnih i drugih problema i usmeriti ka nečemu što je za njihovo dobro. U tom smislu opravdano je govoriti o vaspitnim, obrazovnim i drugim efektima projekta kojih je malo takvog tipa, a višestruko i dugoročno se isplate.
Trodnevni kamp predstavljao je zanimljivo druženje učenika približnog uzrasta ( peti i šesti razred osnovne škole ), druženje sa nastavnicima na obaveznoj jutarnjoj fiskulturi, u trpezariji, na predavanju, u radionici, na pešačkim stazama, Vršačkoj kuli i u akciji čišćenja delova zaštićene zone Vršačkog brega. Na jutarnjim vežbama nije bilo izuzetaka, niti poštede, a smisao takve aktivnosti je da učenici jednostavnim primerom shvate koliko im znači samo pet minuta jutarnje fiskulture. Oni su umesto pet imali petnaest minuta, ali su zato imali prijatan osećaj treperenja mišića i kostiju tokom čitavog radnog dana. Zajednički obroci u trpezariji i mogućnost da preko nastavnika naruče šta da jedu izražava njihovu slobodnu volju i potrebu za različitim ukusima i izborom kvalitetne hrane koja se donekle razlikuje u odnosu na kuću. Iako se dešava, ovaj put nije bilo primedbi na ishranu, a posebno zadovoljstvo bile su poslastice iz proizvodnog programa kompanije „Swisslion“ Takovo koja ima istančan sluh da podrži sve akcije udruženja „Cefiks“ kada je u pitanju rad sa omladinom. Isto se odnosi i na JKP „Drugi oktobar“ iz Vršca koje je obezbedilo dovoljne količine flaširane vode „Moja voda“ u plastičnim flašicama pogodnim za nošenje u prirodi. Namerno je izabran jedan obrok u prirodi. Možda je malo ko od prisutnih zapazio da posle ručka u prirodi iza učenika nije ostao ni jedan papirić, najlon-kesa, ili flašica od vode. Sve su uredno smestili u kante, ili vreće za smeće, pošto su pre toga očistili celu „Stazu zdravlja“. Bilo je oko staze svega i svačega, bačenih kesa, plastičnih i staklenih flaša i namerno gurnutih nastrešnica, delova kućnog nameštaja i čepova od flaša. Kao odgovor takvoj neodgovornosti čoveka prema prirodi učenici su, zajedno sa animatorom, od preostalog otpada napravili veliko strašilo na ulazu staze koje će stalno da opominje ljude kako moraju biti odgovorniji prema prirodi. Čovek najviše zagađuje prirodu, opšti je zaključak prigodnih predavanja održanih prvog radnog dana. Predavanja su bila iz ekologije i uštede energije u domaćinstvu.
Sve aktivnosti na Bregu vredno su pratili lokalni štampani i elektronski mediji, a diretno uključenje u program uživo “Srpska naučna televizija” iz Beograda koja se preko kablovskih emitera prenosi u Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji. Obezbeđeno je direktno javljanje sa Vršačke kule.
Obrađeni evaluacioni listovi po grupama iz škola pokazuju veliko interesovanje učenika, sve pohvale organizatoru, nastavnicima i timu “Cefiksa” za stručan i odgovoran rad na kampu. Kritike su se odnosile na količinu zatečenog otpada na Vršačkom bregu, a od strane nastavnika izostanak zasluženih dnevnica. Nastavnici su pre odlaska znali da, prema ugovoru sa pomenutim Ministarstvom, nemaju odobrene dnevnice, ali su pristali da vode i tri dana brinu o grupama iz njihovih škola, da učestvuju u predavanjima, radionicama i doprinose kolektivnom radu na kampu. Na kraju se opravdano pitamo da li je bilo ko drugi odgovorniji, ili da zaslužuje bilo kakvu dnevnicu, od fakultetski obrazovanog nastavnika koji je lično potpisao da odgovara za učenike škole u prirodi? Pošto realno ne možemo uticati na promenu stanja u ovoj oblasti, ostaje nam samo jedno veliko neskriveno zadovoljstvo da su učenici, a posebno njihovi roditelji i nastavnici, zadovoljni sa izvedenim kampom.