Gradnjom pojačala različitih vrsta, namene i snage od 2 W do 200 W bavim se godinama. Sećam se moje prve samostalne gradnje „lampaša“, još dok sam bio drugi razred Učiteljske škole u Sarajevu, već daleke 1966. godine koja mi je ostala u sećanju zbog prestižnog saveznog takmičenja koje je održano u Mataruškoj Banji. Sva ostala takmičenja na kojima sam bio prisutan, uzuzev još jednog saveznog, gde sam, kao srednjoškolac, bio među pobednicima, za mene su bila mentorskog tipa sa petnaest rekordnih uzastopnih izlazaka na republičke smotre iz naučno tehničkog stvaralaštva sa mojim učenicima koji su u tom periodu osvojili pet zlatnih medalja. Oni su danas uspešni inženjeri, ili vredni asistenti na tehničkim fakultetima.
O većini njihovih samostalnih gradnji sam uglavnom pisao na ovom portalu, a za sladokusce konstruktorske elektronike prenosim neka moja zanimljiva iskustva pri gradnji stereo pojačala velike snage sa pobudnim stepenom od dva IC TDA2030 i sa izlaznim tranzistorima, dva PNP tranzistora BD912 i dva NPN tranzistora BD911. Pošto sam kod ove gradnje nailazio na složene probleme na kojima sam strpljivo pekao konstruktorsko iskustvo, izneću interesantna zapažanja i neke nepredviđene problemske situacije.
Kod gradnje pojačala početni problem je kutija, gde sam se obično opredeljivao za metalnu (aluminijsku), a onda raspored pojedinih elektronskih sklopova, gde posebno treba voditi računa o smeštaju i kvalitetu napajanja. Ukoliko napajanje nije dovoljno udaljeno od ulaznog, odnosno izlaznog stepena, veoma moguće su samooscilacije, brujanje i smetnje koje se teško rešavaju. Nekada će dobro doći zaštita u vidu Faradejevog kaveza, obavezna upotreba oklopljenih kablova, ali je najbolje da se napajanje što dalje odvoji od ulaza i izlaza. Pojačala velike snage traže odgovarajući transformator, kao i dobru filtraciju i „peglanje“ jednosmernog napona. Takođe je potrebno obezbediti kvalitetno hlađenje IC i tranzistora. Kod složene gradnje, o kojoj govorim, sa dva RK 3993 odabrao sam napon od 22 V i struju 5 A. Filtracija jednosmernog napona na izlazu grec-spoja izvršena je sa dva elektrolita kapaciteta po 10.000 µF između kojih je postavljena jedna zavojnica koja, takođe, utiče na kvalitet jednosmerne struje. Napajanje dva odvojena mikrofonska predpojačala, RK 3351, vrši se iz posebnog izvora slabe struje uz korišćenje stabilizatora napona 7812. Svako mikrofonsko predpojačalo povezano je preko mixete na dva kanala pojačala, tako da je za četiri ulaza sagrađena pasivna mixeta sa logaritamskim potencimetrima vrednosti 100 K. Tako su dobijeni jedan mikrofonski i tri nezavisna ulaza NF signala ( pogledati slike ) koji se mogu kvalitetno mešati bez uzajamnog uticaja izvora tih signala.
Posle pažljivog i pravilnog razmeštaja odvojenih modula ( napajanje, predpojačalo, pasivna mixeta i dva pojačala snage po 150 W ) mojom nepažnjom dolazi do kvara baš kada je sve završeno, a to je da izlazi zvučnika nisu smeli da se vezuju na masu, odnosno na metalnu kutiju pojačala. To praktično znači da minus pol napajanja pojačala ne sme na masu koja je prisutna na predpojačalima i na pasivnoj mixeti. Testirajući uređaj nalazim da je napon između mase i minus pola glavnog napajanja 10 V. Drugi problem koji se pojavio je čudno brujanje koje sam otklonio vezujući jedan blok kondenzator između ta dva kontakta, odnosno minus pola izvora struje napona 22 V i mase. Kada sam pomislio da je sve u redu, primećujem da se pri uključenju javlja neko čudno pucketanje zvučnika koje se postepeno gubi. Ta pojava me toliko namučila da sam sve ponovo poskidao i pažljivo prekontrolisao, a onda otkrivam da je razlog pogrešan polaritet zvučnika, jer na šemi nisam otkrio oznaku, te sam, ne ispitujući polaritet, spojio zvučnike po nekoj uhodanoj logici koja se ispostavila pogrešnom. Tek kada sam instrumentom utvrdio polaritet na izlazima pojačala ( minus i plus pol ), što sam radio u toku rada pojačala, sanirao sam uzrok povremenog pucketanja zvučnika. U najgorem slučaju moglo se desiti iskakanje zavojnice zvučnika velike snage, čija cena nije zanemarljiva, a kada se tome dodaju gotove skretnice za visokotonce, onda se radi o pozamašnom iznosu sredstava. Na kraju nastaje problem, koji me donekle iznenadio, a to je uticaj visokog napona ( 230 V ) na provodnike zvučnika koji su morali da se smeštaju tako blizu, što je rešeno upotrebom oklopljenog kabla sa odgovorajućim presekom provodnika. Širm ( oklop ) kablova za zvučnike vezan je za masu na strani prema pojačalu, a unutra se nalaze dva provodnika od kojih je jedan na minus polu napajanja koji ne smemo spajati sa masom, što je aktuelna tema ovog članka.
Napokon, mnogi će se opravdano zapitati, da li se isplati takva gradnja. Odgovor je jednostavan, da se uopšte ne isplati zbog skupih komponenti, ali su eksperimenti i spoznaja novih tajni i problema audio tehnike vredniji od uloženih sredstava. Kada se tome doda činjenica da takve uređaje uglavnom poklanjam dragim prijateljima i kolegama kojima treba kvalitetno ozvučenje, koje će, uz pravilnu upotrebu, pouzdano raditi duži vremenski period, svaka uspešna gradnja najbolje služi za proveru teorije u praksi. Veoma je značajno da se bilo koja konstrukcija po njenom završetku prenese na papir, odnosno da se uradi detaljna šema povezivanja, što je, po mom shvatanju, odraz tehničke kulture konstruktora i stvaraoca.
Šema pojačala preuzeta iz: Mala škola elektronike, Vladimir i Željko Krstić, treće dopunjeno izdanje, Beograd, 2002. šema sa stranice 204.