Trojica Vrščana prave jedinstvene fiksi dvotočkaše bez kočnica. Potrebno je nekoliko okreta pedala, da bi ovo prevozno sredstvo samo išlo, pišu Večernje novosti.
Na prvi pogled, ovi bicikli se uopše ne razlikuju od običnih. Na drugi pogled, postaju upadljive njihove drečave boje, a tek posle probne vožnje, može se uvideti njihova specifičnost i različitost. Pedale koje se sve vreme okreću, jer su fiksirane za zadnji točak, zbog čega su i nazvani fiksi bicikli, ovim dvotočkašima daju posebnu notu, a vožnju čine lagodnom, jer "rade" koristeći silu inercije, pa je potrebno samo nekoliko zamaha nogama da bi bicikl bukvalno - sam išao.
Fiksi bicikli su u početku pravljeni isključivo za trke u velodromima, atraktivnoj olimpijskoj disciplini, a na ulice su ih još osamdesetih godina prošlog veka preselili kuriri iz Njujorka. Brzi i jednostavni za vožnju, bili su idealni za raznošenje pošte do najudaljenijih delova tog megalopolisa. Trend vožnje ovih dvotočkaša brzo se raširio i po evropskim gradovima, a Vrščani su, zasad, jedni od retkih u Srbiji, koji imaju priliku da ih voze, zahvaljujući trojici entuzijasta Nikoli, Dušanu i Vladanu. Osim što ih voze, oni i prave ove jedinstvene dvotočkaše, koji iz njihove radionice izlaze kao unikati.
- Biciklizmom se amaterski bavim od svoje 10. godine, pa sam, tako, došao i u kontakt sa ovim biciklima, koji su promenili moj pogled na ovaj sport. Imajući u vidu da su fiksi bicikli skupi, jer u inostranstvu koštaju od 700 do 7.000 evra, nas trojica smo rešili da ih sami pravimo, prvo za sebe, a onda su i drugi počeli da se interesuju, priča nam Nikola Miljkov.
Ovi Vrščani su dosad napravili sedam unikatnih primeraka, uvek drečavih i upadljivih boja. Kažu da interesenata ima, uprkos većoj ceni od običnih bicikala.
- Fiksi bicikli su uglavnom jednobrzinci. Specifičnost je i to što nemaju kočnice. To uglavnom plaši kupce, a kada probaju da ih voze, shvate da je kontrola nad ovim biciklom neverovatno jednostavna. Sporijim okretanjem pedala se uspostavlja balans, jer su pedale direktno povezane sa zadnjim točkom. Takvu kontrolu nijedan drugi bicikl ne možda da ponudi. Zato su i idealni za gradsku vožnju, ali, po želji kupca, ugrađujemo i kočnice, objašnjava Dušan Gojkov.
Zanimljivo je to što su bicikli koje njih trojica prave spoj novih i kvalitetnih delova sa starim, odbačenim ramovima.
- Mi, u stvari, pravimo reciklirane bicikle. Starim ramovima, koje nalazimo na otpadu, dajemo potpuno nov i drugačiji život. Kompletno ih obrađujemo, od peskiranja do farbanja, a zatim montiramo nove delove, koje nabavljamo u inostranstvu. To naše bicikle čini pristupačnijim za kupce, pogotovo što sve radimo po njihovoj želji, kaže glavni majstor u ovoj priči Vladan Perović.
Svaki deo bicikla ručno obrađuju sa mnogo strpljenja. Zato je za pravljenje jednog ovakvog dvotočkaša potrebno oko sedam dana. Taj posao trenutno rade iz hobija, ali se nadaju da će se trend vožnje fiksi bicikala ubrzo raširiti po Srbiji, što bi moglo da im donese, veruju, i pristojnu zaradu.
Ručni rad
Želja Nikole, Dušana i Vladana je da širom Srbije promovišu biciklizam kao vrstu rekreacije i zdravog života, a bicikl kao prevozno sredstvo koje nikad neće izaći iz mode. - Ne smemo da zaboravimo da bicikli ne narušavaju okolinu. Samom reciklažom mi već pomažemo očuvanju životne sredine, a zatim i vožnjom. Takođe, smatramo da je bitno sačuvati ovaj zanat radom po principu starih majstora, jer se danas ručni rad i zanat slabo cene, kaže Nikola Miljkov.
Autorka teksta i fotografije: Jelena Jovanović, Večernje novosti (eVršac)