Posvećeno godišnjici rođenja Nikole Tesle.
Zamena starog sa novim radiom u automobilu nameće dilemu, šta uraditi sa starim, još upotrebljivim radio aparatom, da li ga nekome pokloniti, sortirati kao elektronski otpad, ili mu odrediti neku treću namenu. U ovom slučaju odlučio sam se za naprednu varijatnu upotrebe radija u mojoj hobi radionici. Neposredan povod za članak je 168 godina od rođenja Nikole Tesle, kada je igrom slučajnosti moj 75. rođendan koji ću prigodno i svečano obeležiti u krugu porodice koja mi je pružila najveću podršku za publikovanje objavljene knjige simboličkog naziva „Stotinu koraka do mog sveta elektronike“. Knjigu sam pisao punih deset godina sa većinom mojih slika. Ovo životno delo sadrži stotinu odabranih članaka sa 1,250.000 pregleda na portalu Cefiksa. Izdavač knjige je: Društvo za afirmaciju kulture - Presing Mladenovac, urednik: Predrag Milojević, broj stranica 292, tiraž prvog izdanja knjige 100 primeraka, godina izdanja: 2024. ISBN: 978-86-6341-990-2.
Kao prikladno mesto u koje sam ugradio radio iz kola je odgovarajuća plastična kutija od analognog satelitskog risivera u koju sam smestio napajanje od 14,8 V, te rezervno napajanje preko minijaturnog akumulatora veoma malog kapaciteta ( 1.300 mAh ), napona 12 V. Rezervno napajanje služi za memorijski deo radio aparata koji „pamti“ raspored radio stanica koji je zabeležen na šest kanala. Pošto memorija radija ne troši veliku struju, svega 200 mA, baterija je u režimu stalnog dopunjavanja prilikom rada uređaja i postepenog pražnjenja koje je podešeno preko releja, da njen napon ne spadne ispod 10 V. Time se baterija štiti od potpunog pražnjenja koje bi uništilo njene ćelije i skratilo vek trajanja. Memorijsko kolo se, po pravilu, napaja preko žutog provodnika koji treba da je stalno priključen na jednosmerni napon od +12 V. Ako ga isključimo gubi se memorija. Crveni provodnik Euro džeka - ISO sa radija ide na + 12 V sa prekidačem, ili bez prekidača, crni kabal džeka sa minus pola izvora struje vezuje se za masu. Plavi provodnik sa radija služi za napajanje električne antene, ili auto pojačala. On je pod naponom +12 V kada je radio uključen.
Na poleđini plastične kutije nalazi se priključak mrežnog napona od 230 V, kao i konektori za izlaz četiri zvučnika u stereo režimu rada. Savremeni radio aparati za automobile imaju dva univerzalna Euro džeka - ISO konektore. Crveni i žuti provodnici mogu se kratko spojiti, ali moraju biti stalno pod naponom ako želimo da zadržimo memorisane radio stanice.
Posebna pažnja prilikom konstrukcije posvećena je izradi stabilisanog ispravljača naizmenične struje koji napaja radio prilikom rada, ali i punjenje akumulatorske baterije koje se odvija dok je radio upaljen. Na poleđini kutije izveden je priključak za električnu antenu, čime se omogućuje maksimalan izbor radio stanica. Podešena je struja u režimu rada, ali i kontrolisana struja punjenja baterije sa dva odvojena grec spoja, dok su „peglanje“ i filtracija jednosmernog napona izvedeni sa dva elektrolitička kondenzatora većeg kapaciteta i feritnim prstenovima na krajevima kablova za napajanje.
Obično se na kraju zapitamo o praktičnoj koristi ove složene konstrukcije. Kao prvo, radio i plastična kutija rashodovanog risivera nisu završili na otpadu i služe za slušanje tihe stereo muzike, bez potrebe da se u mojoj hobi radionici uvek pali računar, ukoliko nemam nameru da ga koristim. Ono što je najvažnije kod ove gradnje je spoj teorije i prakse, provera Omovog zakona i drugih zakona elektrotehnike i potreba da se radni kutak obogati sa uređajem koji se može, koristeći rezervno napajanje, upotrebiti i kada nema struje u gradskoj mreži, što se retko dešava. Posebno, ovo je uspomena na slavnog naučnika, Nikolu Teslu, koji je rođen 10 jula 1856. godine, a smatra se da je izumeo bežični prenos, bez obzira što su mu neki to osporavali, čak pokrali kasnije priznate patente iz navedene oblasti. Vrhovni sud SAD presudio je 21. juna 1943. godine da je "pravi tvorac radija Nikola Tesla".
Svetski dan zaštite životne sredine ( 5. juni ) je poseban međunarodni datum koji poštuje većina zemalja sveta. Predvođen Programom Ujedinjenih nacija za životnu sredinu ( UNEP ), koji se obeležava od 1973. godine, izrastao je u najveću globalnu platformu za ekspanziju aktivne svesti građana o zaštiti životne sredine. Svake godine ga obeležavaju milioni lјudi širom sveta.
Povodom ovog značajnog datuma izdvajam neka alarmantna upozorenja stručnjaka o štetnosti plastike koja se sve više upotrebljava. Život velikog broja biljnih i životinjskih vrsta ugrožen je zbog plastike. Od 19 do 23 miliona tona plastike godišnje završi u vodi. Više od 90 procenata riba i ptica ima plastiku u želucu, što remeti njihov endokrilni sistem i sistem za varenje. Plastika može delimično, ili potpuno da spreči dotok kiseonika organizmima u vodi i da blokira svetlost. Udeo industrije plastike u svetskoj potrošnji nafte je šest procenata. Proizvodnja plastike je, pored drugih uticajnih faktora, veliki uzročnik klimatske krize sa kojom se globalno suočavamo na celoj planeti. Nevidljive mikročestice plastike čovek može da unese u telo udisanjem, dodirom, preko kože, pa čak i preko placente, ili majčinog mleka. Mikroplastika se preko poljoprivrednih aktivnosti može akumulirati u zemljištu. Neke od veoma štetnih hemikalija u mikroplastici su povezane sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, posebno kod žena.
Nedeljno, kako se navodi u izvoru navedenih saznanja, pojedemo jednu kreditnu karticu plastike. U ruci sve više držimo mobilni telefon koji ima plastične delove, kucamo na plastičnoj tastaturi računara, pišemo plastičnom hemijskom olovkom, ili penkalom, veoma često pijemo vodu ili jogurt iz plastične flaše, a pored sebe verovatno često imamo gomilu plastičnih kesa. Milioni tona plastike završe na otpadima širom sveta, ali delić toga lancem ishrane dođe i do ljudskog organizma, do beba pogotovo, upozoravaju stručnjaci. Ono što se zna je da je plastika bukvalno prisutna svuda.
Plastika se razlaže putem posebnog procesa koji se zove fotorazgradnja. Kada ultraljubičasti zraci Sunca udare u plastiku oni uzdrmaju hemijske veze materije i vremenom ona se razlaže na sve sitnije i sitnije čestice, pri čemu nastaje mikroplastika. Na osnovu višegodišnjeg posmatranja ovog procesa naučnici zaključuju da je plastičnim kesama potrebno od 500 pa sve do 1000 godina da se potpuno razlože. Drugim rečima, jako je dug vremenski period. Papir je najrecikliranija materija na svetu, jer mu treba između dve i šest nedelja da se razgradi. Staklu treba nekoliko miliona godina da se razgradi, a neki stručnjaci smatraju da ono ne može da se raspadne. Reciklaža stakla veoma je jednostavna i sprovodi se topljenjem, tako da se retko baca.
Na kraju logično je da se zapitamo kako izbeći preteran kontakt sa plastikom. Pre svega, treba izbegavati stvari za koje znamo da je unutra plastika, posebno kada je reč o uzimanju pića i hrane, jer njihov direktan dodir sa plastikom šteti našem zdravlju. Kad god možemo treba da se vratimo na staklenu, ili papirnu ambalažu. Ako se radi o malim količinama plastike, nije veliki problem, ali veći problem je što je plastike svuda oko nas.
Izvor saznanja: www.zzjzle.org.rs
Prestižno republičko finalno takmičenje Eko kviz, pod sloganom „Prljavo, ili čisto nije isto“ održano je u petak, 10. maja 2024. godine, u velikoj Kongresnoj dvorani „Milenijum“ u Vršcu uz prisustvo brojnih navijača, mentora-nastavnika iz osnovnih škola, predstavnika Grada Vršca, Poljoprivredne škole Vršac, Školskog centra „Nikola Tesla“ Vršac, JKP „Gradska čistoća“ Beograd i JKP „Drugi oktobar“ Vršac. Takmičare je ispred Grada Vršca pozdravio Miloš Salapura, direktor JKP „Drugi oktobar“ Vršac.
U takmičenju su učestvovale ekipe sa po četiri takmičara iz četiri osnovne škole: „Jovan Dučić“ Klek kod Zrenjanina, „Pavle Savić“ Mirijevo, Beograd, „Momčilo Nastasijević“ Gornji Milanovac i „Žarko Zrenjanin“ Izbište.
Takmičenje se sastojalo iz određenog broja pitanja iz ekologije, razvrstanih po uzrastu od petog do osmog razreda, te zanimljivih ekoloških igara. Predstavnik Grada Vršca, ekipa Osnovne škole iz Izbišta, koju je predvodio nastavnik biologije, Vukan Vukov, bila je u zapaženom vođstvu sve do poslednje igre, tako da joj je u foto finišu izmaklo prvo mesto koje je zasluženo osvojila ekipa iz Zrenjanina koji će biti domaćin narednog republičkog takmičenja. Ekipa Grada Vršca osvojila je drugo mesto, treći su takmičari iz Gornjeg Milanovca, a četvrti takmičari iz Beograda.
U organizaciji ovog republičkog takmičenja, pored javnih komunalnih preduzeća i Poljoprivredne škole Vršac, veliku pomoć dao je Grad Vršac, Školski centar „Nikola Tesla“ Vršac, koji je obezbedio tehničku softversku podršku. Članovi svih ekipa pojedinačno su nagrađeni vaučerima od 15, 20, 25 i 30 hiljada dinara, koje su na kraju uručili predstavnici organizatora.