Danas više od polovine Italijana reciklira ostatke hrane za pripremu novih obroka, pokušavajući da uštedi i snađe se u recesiji, rezultati su najnovijeg istraživanja.
Prema rezultatima istraživanja udruženja za proizvodnju hrane Coldiretti, 59 posto Italijana ponovo koristi ostatke testenine, hleba i povrća u pokušaju da sastavi kraj sa krajem, što samo naglašava kako mjere štednje i nezaposlenost pogađaju novčanike.
Italija godišnje baci 10 miliona tona hrane, što je oko 11 milijardi eura, navodi Reuters. Ali, istraživanje pod nazivom Ponašanje Italijana u vreme krize, koje je provedeno zajedno sa statističkom grupom SVG, ukazuje na to da su Italijani silom prilika postali skromni i više ne bacaju hranu.
Iako je Italija zemlja bogate kulinarske tradicije, ona se većinom bazira na siromašnim sastojcima, što datira od kraja Drugog svjetskog rata, kada je bila nestašica hrane.
Toskanska supa ribollita, venecijanska pinca i napuljska pasta fritatta zvuče kao neki gurmanski specijaliteti, ali sva ova jela zasnivaju se na recikliranim ostacima hrane, povrća i tjestenine. Očekuje se da će ove godine biti najmanja potrošnja od Drugog svetskog rata.
Coldiretti je saopštio da je svaka četvrta porodica u Italiji u teškoj ekonomskoj situaciji. Planirano povećanje poreza na dodatnu vrednost od jedan posto, koje stupa na snagu u julu naredne godine, koštaće porodice dodatnih 500 miliona eura u povećanju cijena.
Izvor: www.oslobodjenje.ba
Priredio: Nikolić Stefan
Baterije su vrlo male, ali često korišćene, pa treba sprečiti njihov ulazak u komunalni otpad jer mogu prouzrokovati probleme u okolini. Njihov je maseni udeo u komunalnomu otpadumali. Na primer u Velikoj Britaniji 0,1 do 0,2 %, ali svake se godine oko 20 000 do 40 000 tona baterija nađe u otpadu. Da baterije ne postanu izvor zagađenja, treba sprečiti njihov kontakt sa okolinom, što znači da ih treba reciklirati. To zahteva njihovo sakupljanje, razvrstavanje, transport i reciklažu. Da bi reciklaža baterija bila održiva, proces mora biti delotvoran u dobijanju materijala koji se može ponovo upotrebiti, ali mora biti i ekološki i ekonomski prihvatljiv. Baterije se prikupljaju na razne načine, kao putem tzv. banaka baterija, vraćanjem starih baterija pri kupovini novih, prikupljanjem s ostalim opasnim kućnim otpadom i sl.
Glavna prednost reciklaže baterija jeste smanjenje primarne proizvodnje materijala i energije, kao i manje emisije žive, olova i kadmijuma iz prostora za uništavanje otpada.
Istraživanja pokazuju da se baterije opšte namene bez dodatka žive, mogu uspešno reciklirati u metalnoj industriji i to oko 55 % težine baterija. Niz specijalizovanih postrojenja reciklira baterije koristeći pirolizu. Stare se baterije zagrevaju na 300°C do 750°C bez prisustva vazduha, živa isparava, kondenzuje se. Ostali metalni sastojci se dobijaju u daljem procesu. Na taj način može se iskoristiti više od polovine starih baterija, pa se iz 1000 kg starih baterija dobije 390 kg smeše gvožđa (55 %), mangana (40 %) i nikla/bakra (5 %) u čeličani, 200 kg 99 procentnog cinka u postrojenju za galvanizaciju, 1,5 kg 99,995 procentne žive u industriji.
Baterije mogu sadržati otrovne teške metale kadmijum, živu i olovo. Budući da potrošačima nije lako da razlikuju otrovne baterije od neotrovnih, Švedska je rešila da se sve baterije moraju sakupljati, čime se sprečava zagađivanje okoline ovim metalima. Kako bi se baterije odstranjivale na ekološki način, sve baterije i proizvodi sa ugrađenim baterijama moraju da se sakupe i sortiraju. Cilj je da se izbegne bacanje baterija ili proizvoda sa ugrađenim baterijama zajedno sa smećem iz domaćinstva.
Prema Propisu o baterijama, prodavci treba da obaveste potrošače gde mogu da odnesu potrošene baterije. Osim toga, prodavci proizvoda sa ugrađenim opasnim baterijama moraju da prime nazad te proizvode na kraju radnog veka i da se pobrinu da se oni odnesu u stanicu za sakupljanje koju je odredila opština. Projekat za sakupljanje baterija je počeo kao informativna kampanja u 1999. kako bi se povećala svest javnosti o smanjenju zagađenja životne sredine opasnim otpadom.
Izvor: nastavatiofizika.wordpress.com
Priredio: Nikolić Stefan
Viseći vrtovi, pumpe koje pokreće vetar, sistem prikupljanja kišnice, solarni panoi od specijalnog stakla koje propušta sunčevu svetlost, a ujedno štiti od štetnih zraka, neki su od atributa štedljivih objekata, popularnih “zelenih” zgrada. U svetu je izgradnja ovakvih objekata koji štede energiju postao standard, a u Beogradu ne postoji ni jedan. Postoje veliki potencijali, ima interesovanja, ali je za sada sve na nivou nerealizovanih projekata.
Ekološke ili „zelene zgrade”, uklapaju se u prirodnu okolinu - ne uništavaju vegetaciju na zemljištu gradnje, a posečeno rastinje nadoknađuje se novim. Tokom projektovanja i gradnje vodi se računa o materijalu, za snadbevanje električnom i toplotnom energijom koriste se obnovljivi energetski izvori, čime se ostvaruju znatne uštede.
Rasipanje energije
U vreme svetske energetske krize, u Srbiji se troši 13 puta više energije od evropskog proseka, a pet puta više od zemalja u okruženju. U razvijenim evropskim zemljama, obnovljivi izvori energije čine do 12 odsto ukupnog energetskog bilansa, a u Srbiji samo jedan odsto. Ovi podaci obavezuju Srbiju, a pre svega prestonicu, da razmišlja u pravcu očuvanja životne sredine i energetskih izvora izgradnjom ekoloških zgrada, jer je utvrđeno da zgrade troše čak 44 odsto svetske energije.
- Na nama projektantima i investitorima je da mislimo, projektujemo i gradimo „zeleno“. Razni svetski ekološki pokreti i arhitektonska udruženja dodeljuju godišnje nagrade za „najzelenije“ projekte. Najbogatije zemlje grade štedljive zgrade i naselja. Kod nas ima velikog potencijala, zainteresovanih investitora, ali nema realizacije - objašnjava projektant Branka Bošnjak.
Brzo bi se isplatile
Prema trenutnim podacima, Beograd je prebogat geotermalnim vodama koji se mogu koristiti kao obnovljiv izvor energije. Prema nekim proračunima, samo ispod toplane u Novom Beogradu postoje tolike količine podzemnih voda da bi se uz dobru eksploataciju, moglo da greje čak 70 odsto Novog Beograda. Takođe, dokazano je da na određenoj dubini ispod Ratnog ostrva postoji pravo bogatstvo podzemnih voda, koje bi toplotnom energijom moglo da snadbeva kompletan Zemun. Na pojedinim gradskim lokacijama, na dubini oko 100 metara pronađena je voda temprerature oko 14 stepeni, što je dovoljno za snadbevanje jednog stambenog objekta. Međutim, Beogradu nedostaje geološki atlas, kojim bi se tačno preciziralo na kojim mestima su ležišta geotermalnih voda odgovarajuće toplote i izdrživosti.
- Kad se utvrde lokacije, pre izgradnje objekta uradi se bušotina, postavi se instalacija, nakon čega se normalno gradi objekat. Takođe, potrebno je uraditi podnu i zidnu izolaciju. Procenjeno je da "zelene" zgrade koštaju oko 30 odsto više od standardnih, ali se to isplati za tri do šest godina, u zavisnosti od veličine objekta. Ukoliko su objekti veći, ili ako su u pitanju stambeni kompleksi, isplativost je mnogo veća - dodaje Branka Bošnjak.
Beograd je poznat i po veoma jakom vetru, košavi, što otvara još jednu mogućnost za uštedom energije.
- Naravno, ovaj izvor nije moguće uraditi u gradskim zonama. Ali, ukoliko bi se neki od ovih sistema primenio u Trećem Beogradu, koji će početi uskoro da se gradi, imali bi pun pogodak. Kad je reč o solarnoj energiji, treba pomenuti da sadašnji solarni senzori ne zavise od broja sunčanih sati, već su modernizovani da njihove ćelije skupljaju svetlost dana, bilo da je oblačno, pada kiša ili veje sneg - objašnjava Bošnjak.
Izvor: Blic.rs
Priredio: Nikolić Stefan
1. AMURSKI LEOPARD (Panthera pardus orientalis)
Amurski leopardi koji žive na sjeveru Kine i Koreje i onako su već rijetki i malobrojni! A sada uslijed gradnje novih cestovnih puteva, pretjerane sječe drveća, širenja civilizacije i ilegalnog lova, ova je prelijepa vrsta na rubu istrebljenja! Posljednja istraživanja su pokazala da je ostalo još samo 14-20 odraslih jedinki koje žive u tim šumama!
2. BIJELI DJETLIĆ (Campephilus principalis)
Na popisu ugroženih životinja, ovaj djetlić zauzima posebno mjesto u rubrici "Nemamo pojma jel` postoji"! Njegovo stanište je jugoistok SAD-a i Kuba, a zadnji put je potvrđeno viđen 2004. godine. Ipak, još se ne smatra izumrlim zato što postoje indicije da skupina bijelih djetlića živi na Floridi i u Arkansasu.
3. JAVANSKI NOSOROG (Rhinoceros sondaicus)
Ako ste mislili da je od svih vrsta nosoroga "crni nosorog" (poznatiji kao Diceros Bicornis) najugroženiji, razmislite ponovno! Smatra se da je ostalo još samo 40 - 60 javanskih nosoroga i to u nacionalnom parku Ujung Kulon koji je smješten u zapadnom djelu Indonezije. Zbog velike vrijednosti koju ima njihov rog, vrsta je dovedena na rub istrebljenja, a iako su pod zaštitom, postoji mogućnost da ipak izumru zbog rijetkih pomladaka.
4. VELIKI BAMBUSOV LEMUR (Prolemur simus)
Madagaskar je poznat po populaciji lemura koja tamo obitava, ali su godine ilegalnog izlova i konstantno smanjivanje raspoloživog prostora za njihova staništa doveli do ruba izumiranja velikog bambusovog lemura! Ako se nešto ne poduzme, u skorijem periodu bi se upravo te najcrnije prognoze mogle i obistiniti!
5. SJEVERNI PRAVI KIT (Eubalaena glacialis)
Sjeverni pravi kit dobio je ime 1970-ih i to igrom ironije - nadjenuli su mu ga ljudi koji su najviše doprinijeli njegovom izumiranju - ribari. Pravi kit sadrži velike količine ulja i to je razlog njihova velikog izlova. Činjenica da leš ove velike životinje pluta na površini nakon što je ubijena olakšava njeno vađenje iz mora. Sada je zaštićena vrsta, ali neki smatraju da je zaštita došla prekasno i da je izumiranje vrste samo pitanje vremena!
6. CROSS RIVER GORILE (Gorilla gorilla diehli)
Ova vrsta zapadnih gorila (uz zapadne nizinske gorile jedna od dvije podvrste zapadnih gorila) pronađena je u Zapadnoj Africi i vjeruje se da ih je ostalo samo nekoliko stotina. Glavni razlog nestanka ove vrste je izlov i to radi mesa! Ova je vrsta stavljena na popis izrazito ugroženih vrsta iz razloga što se njihova brojka konstantno smanjuje u proteklih 25 godina!
7. SEDMOPRUGA USMINJAČA (Dermochelys coriacea)
Plivajući morima i oceanima cijelog svijeta, sedmopruga uspinjača je najveća kornjača koja izlazi na tropske plaže kako bi položila svoja jaja. Uzrok nestanka sedmoprugih uspinjača pronalazimo u činjenici da ljudi konstantno "kradu" njena jaja ili pak činjenici da je pogodnih plaža sve manje. Zagađivanje oceanske vode također je jedan od uzroka nestanka ove kornjače!
8. AMURSKI TIGAR (Panthera tigris altaica)
Amurski tigar je, baš kao i amurski leopard s vrha popisa, blizu nestanka! Pronađen je u hladnim područjima Kine i Koreje, a broj tigrova vrtio se oko šokantnih 40 - 50 jedinki, no vjeruje se da se danas ta brojka kreće oko 500 jedinki jer je već neko vrijeme ova vrsta pod strogom zaštitom. Iako je brojka ohrabrujuća, još uvijek postoji opasnost od nestanka ove lijepe vrste.
9. DIVOVSKI KINESKI VODENJAK (Andrias davidianus)
Jedinstveni divovski vodenjak zaslužio je titulu diva zbog toga što može narasti do dužine od gotovo dva metra. Iako se čini nemogućim zbog činjenice da liježe do 500 jajašaca odjednom, lako je moguće izumiranje ove vrste. Ova crna sudbina mu se približava ponajviše zbog izlova jer je meso cijenjeno u većem dijelu Kine!
10. KAKAPO PAPAGAJ (Strigops habroptila)
Na posljednjem mjestu ovog tužnog popisa nalazi se papagaj po imenu Kakapo. Najteža je to papiga na svijetu i stoga ne čudi da tokom života nema sposobnost letenja! Nekoć uobičajena životinja na Novom Zelandu, ova ugrožena vrsta svedena je na današnju brojku zahvaljujući brojnim štakorima, mačkama i psima! Sada se još mogu pronaći samo na nekim otocima i ima ih manje od 150!
Izvor: gricni.com
Priredio: Nikolić Stefan
Beograd će ove godine dobiti prve zasade bambusa u centralnoj gradskoj zoni. To bi trebalo da poboljša kvalitet vazduha i smanji buku, izjavio je stručni saradnik u Sekretarijatu za zaštitu životne sredine Beograda Dejan Tripković.
- Po ugledu na gradove u Nemačkoj i Italiji, a nakon ispitivanja na nekoliko lokacija u Beogradu, utvrđeno je da mikroklima pogoduje toj biljci koja ima veću moć apsorpcije štetnih gasova i proizvodi više kiseonika od ovdašnjih vrsta drveća - rekao je Tripković za ekološki sajt Agencije Beta "Zelena Srbija" (www.zelenasrbija.rs).
Prvi zasadi bambusa, kao najefikasnijih urbanih biofiltera, planirani su duž autoputa kroz Beograd - kod "Beogradske arene" i Mostarske petlje, duž magistralnog puta M-22 (Ibarska magistrala), u rakovičkom industrijskom basenu, u blokovima 23 i 24 u Novom Beogradu i, kao zaštita, oko nekoliko obdaništa.
BAMBUS je brzorastuća drvenasta vrsta iz porodica trava (Poaceae). Potiče iz Indije, pretežno raste u tropskim i suptropskim područjima južne, jugoistočne i istočne Azije i severne Australije.
Zasadi bambusa imaju najveći efekat kada su postavljeni u blizini velikih saobraćajnica i stacionarnih izvora zagađenja.
Projekat uvođenja bambusa Grad Beograd izvodi u saradnji s Institutom za multidisciplinarna istraživanja iz Beograda, a cilj je da se unapredi zdravlje stanovništva. Tripković je precizirao da su u 2011. na lokacijama u Košutnjaku, na
Adi Ciganliji i u Botaničkoj bašti eksperimentalno bile posađene dve vrste bambusa, "Phyllostachys aureosulcata aureocaulis" i "Phyllostachys bishetii", koje su pokazale otpornost na hladnoću i letnju žegu.
- Te vrste bambusa, koje su imale veliki prirast biomase i za godinu dana narasle četiri metra, pokazale su da mogu da akumuliraju velike količine štetnih čestica i proizvedu nekoliko puta više kiseonika od, recimo, kestena - rekao je Tripković.
Bambus apsorbuje 10 puta veću količinu ugljen-dioksida nego drveće, a zadržava i natrijum, silicijum, čestice bogate metalima i prašinu. Apsorbuje i veliku količinu toplote, čime utiču na mikroklimu. Tripković kaće da je bambus odličan za gradsku sredinu kao brzorastuća biljka koja povećava lisnu masu tri puta više nego drvenaste vrste.
- Ta biljka je i odlična barijera za buku, pa se često sadi i oko ustanova poput obdaništa i bolnica - rekao je Tripković.
Iako neki stručnjaci za šumarstvo smatraju da bambus ne treba saditi u Srbiji jer je to "invazivna vrsta" koja se lako razmnožava, Tripković smatra da se pravilnim sađenjem, održavanjem i redovnom kontrolom ta biljka može držati u predviđenim granicama.
- Projekat korišcenja bambusa za koji se zalaže Beograd podrazumeva kontrolisanu sadnju: samo na određenom području, uglavnom duž saobraćajnica ugroženih štetnim gasovima, a ne na većim, otvorenim površinama - kazao je Tripković.
Tripković je podsetio da je bambus, posle poslednjeg ledenog doba, pre 10.000 godina, doprineo stvaranju atmosfere kakva je i danas, a kaže i da je to jedina biljka koja ne oboleva od kancera.
Zeleni upozoravaju na nelegalnu seču šume oko Vranja
Organizacija Zeleni Srbije upozorila je danas na nekontrolisanu seču šume na jugu Srbije, u okolini Vranja, koja preti da preraste u ekološku katastrofu. U saopštenju Zelenih Srbije navodi se da je šteta najuočljivija na planinama Kozja "Iako je Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva zabranilo radove na seči i obaranju stabala na ovim prostorima, oni ipak i dalje traju. Šumske zajednice su degradirane, a veliki delovi su potpuno uništeni", upozorila je ta organizacija za zaštitu životne sredine.
Kako se dodaje u saopštenju, stotine kubnih metara zdravih stabala se bespravno seku, bez prethodnog obeležavanja i evidentiranja onih stabala koja su predviđena za seču, a šumari tek kasnije označavaju čekićem stabla koja su posečena.
Udruženje za zaštitu životne sredine "Zelena mreža Pčinjskog okruga" podnelo je više krivičnih prijava kako bi se problem rešio i ovaj značajan prirodni resurs očuvao, ali za sada nije usledio adekvatan odgovor nadležnih službi, upozorili su Zeleni Srbije.
Pogonski sistemi
Cene benzina ponovo rastu pa se nameće pitanje potrošnje goriva, barem tako dugo dok autoindustrija ne usavrši neki novi pogon, na primer na gorive vodikove ćelije. Rešenje već postoji – a ono se zove hibridni motor.
Hibridni pogonski sistemi se sastoje iz kombinacije od najmanje dva različita pogona. Motor hibridnog vozila kombinacija je konvencionalnog motora sa unutrašnjim sagorevanjem i električnog motora sa baterijskim sistemom. Ova tehika omogućuje optimalnije ubrzavanje, manju potrošnju goriva i smanjenu emisiju štetnih supstanci.
U postojećim sistemima jedan deo energije izgaranja ide u bateriju i puni je. Pored toga, preko jednog generatora baterija se napaja i tokom vožnje. Na ovakav se nacin potrošnja goriva naročito optimalno smanjuje u gradskom prometu. U slučaju kada vozilo miruje (na semaforu) ili pri polaganoj vožnji (kao što je, recimo, uparkiravanje) baterija je puna a motor sa unutrašnjim sagorevanjem potpuno je isključen.
Pionir Ferdinand Porsche
Istorija hibridnih pogona započela je godine 1896. Vec je tada automobilski inženjer Ferdinand Porsche prijavio patent za jednu vrstu električnog motora. Nešto kasnije napravio je dinamo koji je bio spojen sa motorom na benzinski pogon i koji je tako proizvodio struju za bateriju. Ozbiljnije studije o električno-hibridnim vozilima prisutne su već početkom 1970-ih godina. Tada je Amerikanac Victor Wouk osobno vozilo tipa ‘Buick Skylark' preradio u hibridno vozilo. Nemački proizvođac automobila Mercedes-Benz pokazao je godine 1982. prvi prototip hibridnog vozila koji, međutim, nije uspeo ući u serijsku proizvodnju. I drugi nemački proizvođaci kao što su Wolkswagen i Audi takođe su godinama radili istraživanja hibridnih pogona. Sredinom 1990-ih godina Audi je hibridno vozilo pokušao plasirati na tržište (Audi 80 Duo, kasnije Audi A4 Duo). Projekt nije uspeo zbog visoke cene koja je iznosila oko 60.000 nemackih maraka.
Godine 1997. sa japanskim proizvođacem Toyotom započinje takoreći istoriju uspeha hibridnih automobila. Od tada je prodano oko 750.000 automobila modela 'Prius' koji je u međuvremenu na tržištu prisutan već u trećoj generaciji. Prema najnovijim podacima Toyota će ove godine produkciju znatno povećati i prodati 430.000 vozila. Za godinu 2010. Ovaj koncept predviđa prodaju od milion primeraka iste marke. Hibridna vozila su najomiljenija u SAD-u. Njihov deo na tržištu, međutim, još uvek mali: u SAD-u kreće se oko 0,5 posto, u Nemačkoj oko 0,6 promila.
Japanci u prednosti
Da bi sprečili preveliku prednost Japanaca, proizvođaci automobila BMW, General Motors i DaimlerChrysler udružili su se u proizvodnji svog hibridnog pogona za što su izdvojili oko jednu milijardu američkih dolara. Volkswagen, Porsche i Audi sklopili su savez radi proizvodnje hibridnog pogona.
Za mnoge eksperte hibridni pogon je ipak tek jedno međurešenje na putu do vozila bez emisije štetnih spojeva. Velika baterija u hibridnim pogonima zahteva veću težinu vozila što ponovo znači veću potrošnju goriva. Drugi nedostatak hibridnih pogona je proizvodnja i kasnije uklanjanje baterije. Sama proizvodnja baterije zahteva puno energije, a ekološki osvešteno uklanjanje visoke troškove.
U Nemačkoj su trenutno Toyota Prius, Lexus RX 400h, GS 450h i Honda Civic IMA najpoznatija vozila na hibridni pogon.
Izvor: mojauto.rs
Priredio: Nikolić Stefan
Folksvagenov "XL1": hibrid od karbona sa rekordno niskom potrošnjom.
Folksvagen je pre manje od šest godina obećao da ce napraviti automobil sa potrošnjom od 1L/100km. Ne samo da su održali obećanje vec njihov novi "XL1" hibrid može da se pohvali sa potrošnjom od 0.9L/100km, a ovaj futuristički auto će sledećeg meseca imati svetsku premijeru na ženevskom salonu automobila.
Neverovatan izgled ovog dvoseda je sav u funkciji aerodinamike, a rezultat je niski koeficijent otpora vazduha od samo 0.186 koji doprinosi maloj potrošnji.
Na prvi pogled se primećuje nekoliko detalja koji su kljucni elementi aerodinamicnosti "XL1"-a poput nedostatka retrovizora(koji su zamenjeni kamerama), pokrivača za zadnje tockove i ugaonih LED farova.
Potrošnja je dodatno smanjena malom težinom od 795 kg. i niskim centrom gravitacije.
Što se tiče motora, napredni dizel-električni "plag-in" hibrid sistem uspeva da proizvede ukupno 73KS i maksimalnu brzinu od 160km/h.
Kao što je obično slucaj sa hibridima moguće je odabrati različite modove vožnje koji podrazumevaju električni, dizel ili kombinovani režim rada.
U električnom modu, "XL1" može da pređe oko 50km zahvaljujući litijum-jonskoj bateriji, a kako bi se postigla neverovatna potrošnja od 0.9L, baterija mora konstantno da se dopunjuje, a za rezervu, tu je rezervoar za gorivo od 10L.
Struktura automobila je od laganog karbona, a dimenzije su mu: 3.8m dužina, 1.6m širina i 1.1m visina.
Detalji o ceni i dalje nisu poznati, a nakon prvih 50 primeraka, koji će biti proizvedeni kasnije ove godine, Folksvagen će odluciti da li im se isplati masovnija proizvodnja.
Izvor: mojauto.rs
Priredio: Nikolić Stefan
TVOJ IZBOR ZA BOLJI SVET - PRVA EKO BOCA NAPRAVLJENA PO PLANTBOTTLE™ TEHNOLOGIJI NA TRŽIŠTIMA SRBIJE, CRNE GORE I BOSNE I HERCEGOVINE
Rosa je na tržištima Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, lansirala prvu eko bocu čija je ambalaža do 30 odsto biljnog porekla, a uz to je u potpunosti pogodna za reciklažu. Ova inovativna boca, napravljena po savremenoj PlantBottle™ tehnologiji, predstavljena je multimedijalnim „Koncertom za biljke“ u Botaničkoj bašti u Beogradu. Nova Rosa eko boca zbog smanjene emisije ugljen dioksida i smanjene upotrebe fosilnih goriva u njenoj izradi, doprinosi očuvanju životne sredine. U sastav Rosa PlantBottle™ boce ulazi etanol dobijen iz šećerne trske iz Brazila, koji predstavlja prvu generaciju biogoriva koje je prihvaćeno širom sveta zbog svog ekološkog efekta.
„Inovacije u oblasti održive ambalaže i uvođenje ekološki odgovornih rešenja su naši prioriteti. Uvođenjem Rosa PlantBottle™ boce na tržište, nastojimo da na što adekvatniji način doprinesemo očuvanju životne sredine i smanjimo uticaj na našu planetu i njene resurse. Ovo je samo jedna u nizu inovacija, a prethodio joj je projekat u okviru koga smo smanjili količinu plastike potrebne za proizvodnju jedne flaše, a time smanjili i emisiju ugljen-dioksida. Takođe, kroz naše aktivnosti se trudimo da podignemo svest potrošača o važnosti reciklaže“ - Milija Magdelinić, brend menadžer Rosa vode.
„Drago nam je što kompanija Coca-Cola, društveno odgovornim poslovanjem uvodi novine na tržište koje vode računa o očuvanju prirode a nova Rosa PlantBottle™ boca predstavlja pravi primer primenjivog, naučno zasnovanog pristupa kako bi se smanjio uticaj ambalaže. Sa Coca-Cola kompanijom sarađujemo i na drugim projektima u oblasti zaštite voda” - Duška Dimović, direktorka programa za Srbiju Svetskog fonda za prirodu (WWF).
Rosa PlantBottle™ je trenutno dostupna u 0.33L PET i 0.5L PET pakovanjima. Coca-Cola sistem će nastaviti da unapređuje tehnologiju koja će omogućiti da se uveća količina recikliranog i obnovljivog materijala u ambalaži a krajnji cilj je ugljenik-neutralna, 100 odsto obnovljiva boca od materijala biljnog porekla koja u potpunosti može da se reciklira.
Izvor: rosa.co.rs
Pripremili: Anja Grujic, Uros Stojanovic, Aleksandar Kalaji
Poznato je da se život odvija uz permanentnu razmenu materije koja kaošto smo videli ima zatvoreni karakter kruženja.Neprekidnost protoka i transformacije energije u živim sistemima je osnovni preduslov života.Sposobnost organizma da veže ,deponuje,iskoristi,transformiše i oslobađa energiju -osnova je celog života,pri čemu je razmena energije visokoregulatoran proces u vremenu i prostoru.Poznato je da čitav život zavisi od fotosinteze zelenih autotrofnih biljaka,pri čemu se sunčeva energija transformiše u hemijsku energiju.Prema tome čitav život okrenut je prema radijacionoj energiji sunca koja omogućuje fotohemijske reakcije u fotosintezi.Inače Sunce je jedan ogromni nuklearni reaktor koji procesima fisije oslobađa oko 5 milijardi kilograma mase konvertovane u energiju svake sekunde.Od količine sunčeve energije koja dospeva na zemlju svega se 3% koristi u procesima fotosinteze.Iz vidljivog dela spektra biljke koriste samo crveni i plavi deo spektra.
Biloški sistemi zavise od toka energije koji teče kroz žive sisteme i nazad u spoljnu sredinu u obliku toplote.Za razliku od materije koja kruži energija teče ,pri čemu se ta energija u biološkim sistemima transformiše od viših ka nižoj vrsti energije,tj. ka toplotnoj energiji koja izlazi iz sistema.
Živi sistemi se pokoravaju drugom zakonu termodinamike i to da sistemi bez priliva energije gube sposobnost obavljanja rada.Kontinuitet rada obezbeđuje se stalnim uvođenjem nove energije u obliku hemijske,koju organizam pretvara u koristan rad,pri čemu se ta energija na kraju pretvara u toplotu,koja se oslobađa(entalpija).
Kada jedan sistem radi,količina slobodne energije se smanjuje,i takav sistem ukoliko mu se ne obezbedi uvođenje nove energije spolja ,ne samo da prestaje da radi nego ima tendenciju da se dezorganizuje.
Kao što je već rečeno ,za normalno funkcionisanje biološkog sistema neophodno je permanentno uvođenje energije.Solarnu energiju biljke fotosintetski fiksiraju i transformišu u hemijsku energiju organskih supstrata putem procesda fotosinteze i to predstavlja prvi stupanj kretanja energije u ekosistemu.Sledeći stupanj predstavljaju herbivorikoji kao hranu koriste biljke .Herbivorima se hrane karnivorne životinje.Primarni karnivori služe kao izvor hrane sekundarnim karnivorima,pa se tako u lancima ishrane uspostavljaju odnosi plen-predator.Ovi stupnjevi su označeni trofičkim stupnjevima i karike su u takozvanom lancu ishrane u kome su osnovni producenti biljke i veći broj konzumenaza na raznim stupnjevima lanaca ishrane.Karike u lancima ishrane u ekosistemimasu tako ustrojene da grade piramidu brojeva ,masa i energije.
Pored pomenutog u ekosistemima postoji i drugi tip lanca ishrane u kome polazna osnova nisu biljke nego neživi organski materijal,odakle crpe energiju čitav niz mikroorganizama razlagača pa se zato oavaj lanac naziva detritusnim ili degradacionim lancem.Kada je reč o piramidi brojeva onda treba istaći da se masa,odnosno količina energije progresivno smanjuje sa svakim trofičkim stupnjem.Tako je opšta masa biljaka kao proizvođača daleko veća od mase biljojeda,kao što je masa biljojeda veća od mase mesojeda i dr.Efikasnost korišćenja hrane svakog višeg trofičkog stupnja je 10% od početne energetske vrednosti(zakon 10%).
Za sunčevu energiju su vezana dva biohemijsko-fiziološka procesa-fotosinteza i disanje.Tokom fotosinteze energija se deponuje u organskim supstratima (hemijska),koja se kataboličkim mehanizmima(respiracija)koristi za održavanje vitalnih funkcija u organizmu i ekosistemu.
Izvor: bionet-skola.com
Priredio: Albert Mesaros, II-7