Sijalice budućnosti
Troje umetnika u Londonu iskoristilo je 1024 organske svetleće diode - skraćeno OLED - za gradnju svetleće umetničke instalacije nazvane Pretvarate se u svetlo. Dok posetioci izložbe prolaze pored ovog svetlećeg zida, kamera i kompjuter pale i gase diode, oponašajući njihovo kretanje.
Ove svetleće pločice, jer bi jednoga dana mogle da se nađu na našim tavanicama. Kompanija Filips naziva ih Lumiblejds i proizvodi ih u beloj, crvenoj, zelenoj i plavoj boji. Cena im je za sada visoka, i kompanija ih prodaje uglavnom dizajnerima i arhitektama kako bi ih podstakla da razmišljaju gde i kako bi sve mogle da se upotrebe.
Osnovna prednost organskih svetlećih dioda je u tome što ne emituju koncentrisano, već difuzno svetlo, vrlo prijatno za oči. Kristin Knapstajn je menadžerka razvojnog odeljenja u Filipsu.
"OLED je jedini izvor direktno difuznog svetla. To nije tačkasti izvor, kome je potreban difuzor, već izvor koji celom svojom površinom emituje blago svetlo pa je lako zamisliti velike površine - zid ili tavanicu - koje emituju uniformno, blago svetlo," kaže Kristin. Šef operacija u Filipsu, Ditrih Bertram, objašnjava kako se one proizvode.
"Postoje funkcionalni molekuli, u vidu praha, koje stavljamo u vakuumsku peć, zajedno sa komadom stakla. Kada zagrejemo prah na staklu se nataloži tanak sloj molekula. Posle nanošenja nekoliko slojeva dobijamo OLED - organsku svetleću diodu," kaže Bertram.
Kada su isključene, ove diode liče na ogledalo sa alumunijumskom pozadinom između dva stakla. Po uključenju, organski materijal počne da svetli emitujući jedva primetnu toplotu. Za sada, njihov vek trajanja pod optimalnom strujom je 10 hiljada sati, do kada njihova svetlost opadne za probližno polovinu. Sijalice sa užarenim vlaknom traju oko hiljadu sati, a isto važi i za fluo-cevi. Kompanija Filips planira proizvodnju OLED prozora, koji bi danju propuštali svetlo, a noću svetleli. Kompanija kaže da ove diode imaju potencijal da postanu energetski najefikasniji izvor svetlosti, au za proizvodnju se ne koristi nikakav ekološki opasan materijal.
Izvor: opusteno.rs
Priredio: Matej Hana
Gejziri su posebna vrsta termalnih vrela, a odlikuju se time da izbacuju vruću vodu i paru u obliku vodoskoka. Naziv gejzir dolazi od islandske riječi «geysir« koja znači «brizgavac«.
KAKO NASTAJU GEJZIRI
Da bi nastali gejziri, moraju postojati posebni uvjeti koji su na Zemlji vrlo rijetki. Kao prvo, potrebno je podzemno spremište vode, zatim izvor topline koji vodu pretvara u paru i prikladan sužen otvor kroz koji se povremeno izbacuje vruća voda i vodena para.
Voda kišnica prodire kroz pukotine u podzemna spremišta i tu se sakuplja.
Vruće vulkanske stijene griju tu vodu koja se zagrijava na temperaturu iznad vrelišta tako da se volumen povećava i do 1000 puta, što čini pritisak na vodu ispod nje. Kapljice jako pregrijane vode jednostavno eksplodiraju u paru, te izazovu lančanu reakciju, što rezultira erupcijom pare ili vrele vode kroz otvor gejzira. Vrela voda i para mogu biti izbačene i preko 100 metara visoko. Nakon erupcije gejzir se smiri, da bi se u odredenom vremenskom razmaku sve opet ponovilo.
SAMO 700 GEJZIRA NA CIJELOJ ZEMLJI
U svijetu ima svega 700 gejzira. Najpoznatiji su u području mladog vulkanizma kao što su Yellowstone Park u Sjevernoj Americi, Island, Sjeverni otok Novog Zelanda, Kamčatka i Japan. Izdvojeno dolaze u čileu, Meksiku, Africi, Indoneziji, Kini, Aljasci, na Azorima i nekim pacifičkim otocima.
GEJZIRI – SAMOOBNAVLJAJUćA EKOENERGIJA?!
Gejziri su privlačna turistička atrakcija, ali i korisni izvori tople vode. Od osobite su ekonomske važnosti gejziri s toplom, čistom i slatkom vodom. Na Islandu se ta prirodna vruća voda koristi za grijanje stanova, dvorana i staklenika. S tom vodom kuhaju hranu, peru rublje, a u njoj se i kupaju. Čovjek bi mogao iskorištavati gejzire kao ekološki čist oblik energije. U nekim se zemljama ti izvori ozbiljno koriste, osobito na Islandu, u Japanu, Novom Zelandu i SAD- u. Ta geotermalna energija mogla bi zadovoljiti 10% svjetskih potreba za energijom.
Bilo bi idealno kad bi takva energija bila i nepotrošiva, odnosno kad bi se sama obnavljala. Ipak, ako se jedan izvor neprekidno crpi 30 do 40 godina, istroši se! Zatim treba čekati deset godina da se vrelo obnovi! Medutim, kako taj tip energije ne zagaduje okoliš, veliki su izgledi da upravo geotermalnim vrelima pripadne budućnost.
Old Faithful - najslavniji gejzir na svijetu
Gejzir Old Faithful ("Stari vjerni") je najpoznatiji, najslavniji i najposjećeniji gejzir u svijetu. Prava je zvijezda NP Yellowstone. Da bi se vidjela sva njegova ljepota, žurba nije potrebna, jer Old Faithful nije nikad zakazao. Naime, njegova erupcija javlja se prosječno, najčešće točno, svakih 65 minuta. Ona ne traje dulje od 4 minute, ali za to kratko vrijeme izbaci oko pola milijuna litara vode ili 2000 l u sekundi, a mlaz vode dosegne visinu od gotovo 60 metara!
Gejziri najavljuju potres?!
Prema najnovijim istraživanjima, čini se da gejziri igraju važnu ulogu u predvidjanju potresa. Pojačana aktivnost gejzira često je jedan od njihovih ranih pokazatelja. Samo 60 sati prije velikog potresa (7,1 prema Richterovoj ljestvici) koji je pogodio San Francisco 1989. godine, Old Faithful izbacivao je puno više vode nego obično. Medjutim, još se sustavno ne prati aktivnost gejzira radi predvidjanja potresa, što ne znači da se to u skoroj budućnosti neće raditi.
Izvor: www.hrskole.com
Priredio: Milunov Tomislav, II-7
Reč geotermalna potiče od kombinacije grčkih reči geo (zemlja) i therme (toplota). Geotermalna energija odnosi se na toplotu Zemljine unutrašnosti koja u samom središtu dostiže temperaturu između 4.000 i 7.000 °C što je otprilike jednako temperaturi površine Sunca. Čak i nekoliko kilometara ispod površine, temperatura može biti preko 250 °C. U principu, temperatura poraste za jedan stepen Celzijusa svakih 30 - 50 metara dubine nezavisno od lokacije. Ova toplota se može koristiti u vidu pare ili tople vode i upotrebiti se za zagrevanje objekata ili proizvode električne energije. Najpraktičnija za eksploataciju geotermalne energije su područja gde se vrela masa nalazi blizu površine naše planete.
Geotermalna energija je obnovljivi izvor energije jer se toplota neprekidno proizvodi unutar Zemlje različitim procesima. Na prvom mestu je prirodno raspadanje radioaktivnih elemenata (prvenstveno urana, torijuma i kalijuma), koji se nalaze u svim stenama i proizvodi ogromnu toplotnu energiju. Osim radioaktivnim raspadom, toplota u Zemljinoj kori se stvara i na druge načine: egzotermnim hemijskim reakcijama, kristalizacijom rastopljenih materijala i trenjem pri kretanju tektonskih masa.
Kada je u pitanju geotermalna energija stena, današnja tehnologija je ograničena na dubina bušenja do 10 km, i samim tim je moguća eksploatacija do tih dubina. Ako se računa sa većim dubinama ta je energija višestruko veća. U neposrednoj budućnosti i do časa kada bude ostvarena tehnologija koja će omogućiti iskorišćavanje ove energije, ostaje kao energetski izvor samo hidrogeotermalna energija. Nje ima mnogo manje, ali je njena tehnička upotrebljivost velika, kao i ekonomska opravdanost eksploatacije.
Ukoliko se računa sa iskorišćavanjem do dubine od 3 km, rezerve hidrogeotermalne energije su oko 2.000 puta više nego rezerve uglja. Najveći deo nosilaca energije ima temperature niže od 100 °C (oko 88%), a tek mali deo ima temperature iznad 150 °C (oko 3%). Procenjeno je da zalihe geotermalne energije daleko prevazilaze energetske zalihe uglja, nafte, prirodnog gasa i uranijuma zajedno.
Prednosti korišćenja geotermalne energije su:
Izvor: www.obnovljiviizvorienergije.rs
Pripremila: Andrijana Dragodan, I-4