Upotreba mikrotalasne rerne sve je prisutnija u savremenom domaćinstvu. Prevashodno služi za brzo i efikasno podgrevanje hrane, za odleđivanje i za neke druge namene sa relativno malim utroškom energije. Pošto postoje kontradiktorna mišljenja o njenoj štetnosti zbog zračenja, posebno zbog uticaja na kvalitet hrane, razmotrimo princip rada i komparativno sagledajmo koliko u svemu tome ima istine.
Mikrotalasi su elektromagnetni talasi (EMT) koji su pogodni da prodru u hranu i zagreju je, a da pri tome, neki tvrde, ne promene njen hemijski sastav.
Elektromagnetni talas mikrotalasne rerne ( dužine 12,2 cm )
Sa slike se može uočiti da mikrotalas predstavlja elektromagnetni talas odgovarajuće talasne dužine i frekvencije. Energija koju talas nosi može da u biološkom tkivu (npr. mesu, ili drugim namirnicama) pokrene slobodne naelektrisane čestice (elektrone i jone) i polarizovane molekule, ali ne može da izvrši jonizaciju, niti da razbija molekule i time menja hemijski sastav sredine kroz koju prolazi. Ceo proces se dešava u potpuno zatvorenom prostoru koji je posebno zaštićen odgovarajućom metalnom konstrukcijom i specijalnim staklom na vratima mikrotalasne rerne.
Mikrotalasi pretvaraju molekule vode iz hrane i pića u efikasna grejna tela. Poznato je da molekul vode (H2O) sačinjavaju dva atoma vodonika i jedan atom kiseonika i kao takav, on predstavlja jedan dipol, jer na jednom kraju ima višak elektrona, a na drugom višak protona. Kod takve strukture vrši se efikasno delovanje elektromagnetnog polja, što dovodi do ispoljavanja fizičke sile koja česticu privlači i odbija velikom brzinom, a po zakonu održanja mehaničke energije stvara se odgovarajuća toplota koja zagreva hranu u mikrotalasnoj rerni. Kod dipola se stvara spreg sila, zbog različitog naelektrisanja krajeva molekula vode, a to dovodi do njegove brze rotacije. Rotaciji se suprostavlja supstanca koja okružuje molekulu, zbog čega dolazi do kašnjenja u promeni smera u odnosu na električno polje. Kašnjenje je srazmerno temperaturi koja se stvara trenjem molekula tokom rotacije. Ne može svaki elektromagnetni talas dovesti do rotacije, a time i promene temperature molekula. To zavisi od njegove talasne dužine, odnosno frekvencije. Pošto je brzina EMT u vazduhu oko 300 000 000 m/s, jednostavnom računicom se dolazi do podatka da je njegova frekvencija kod mikrotalasne peći oko 2,46 GHz. Sa takvom frekvencijom, pored rotacije, dolazi do trenja i do povećanja temperature sadržaja u mikrotalasnoj rerni. Interesantno je da se povećanje temperature ne može izazvati ako nema materijala koji se suprostavlja rotaciji molekula vode. To se može isprobati sa vodenom parom destilovane vode koja se izloži delovanju mikrotalasa. Molekule vodene pare rotiraju, ali se ne izaziva povećanje temperature. Namirnice koje u sebi nemaju molekula vode ne mogu se zagrejati u mikrotalasnoj rerni. Mogu se zagrevati tečnosti i čvrsta tkiva.
Za odleđivanje namirnica, zbog šestougaone kristalne strukture leda potrebna je mnogo veća energija talasa da se molekuli zarotiraju, pri čemu mikrotalas naglo slabi. Proces prodora mikrotalasa kroz zaleđenu hranu traje duže, ali je znatno brži od klasičnog načina odleđivanja. Prostiranje toplote kroz hranu u mikrotalasnoj rerni zavisi od strukture namirnice, ali je znatno brže od klasične peći, što dovodi do velike uštede energije. Dubina prodiranja zavisi od hemijskog sastava, temperature hrane i dužine talasa. Toplota se prostire kondukcijski (prenošenjem sa čestice na česticu), što znači, niti strujanjem (konvekcijom), niti zračenjem (radijacijom), mada kod svake tečnosti je više prisutno strujanje. Od zagrejanih molekula toplota se prostire na sve strane. Hrana se zagreva u paketima impulsa, što se zvučno registruje prilikom rada mikrotalasne rerne, tako da po zvuku osetimo promenu impulsa po nivoima zagrevanja. Impuls se menja posle izjednačenja temperature određenog sloja namirnice, što se odvija dubinski do poslednjeg sloja, kada se automatski prekida rad. Interesantno je da se plastična posuda na rotirajućem disku mikrotalasne rerne daleko manje zagreva od sadržaja u njoj, tako da moramo voditi računa da se pri konzumiranju tečnosti ne opečemo. Preporučuje se da se zagrejana masa ( posebno tečnost ), zbog navedenog i drugih razloga, ne koristi odmah, odnosno da se sačeka do minut vremena.
I pored toga što se mikrotalasna rerna koristi već nekoliko decenija, na desetine miliona njih u čitavom svetu, i što su obavljena brojna naučna ispitivanja hrane koja se u njima zagreva, niko nije dao pravi odgovor na sledeća pitanja:
Poznato je da mikrobiolozi odbacuju pripremanje hrane mikrotalasima kao postupak koji nije prirodan i ne doprinosi zdravlju onih koji jedu takvu hranu.
Na kraju recimo da je mikrotalasna rerna konstruisana od metalnog kućišta, generatora mikrotalasa-magnetron, predajne antene, talasovoda, pokretnog reflektora talasa, VN transformatora, filtera, rotirajućeg diska, radnog prostora i posude sa hranom. Princip rada mikrotalasne rerne otkrio je Persi Spenser (1894-1970) prilikom izgradnje jednog radarskog postrojenja, a patent je 1946. godine prijavio Rejteon. Prva rerna je napravljena 1947. godine sa ogromnim dimenzijama (visine preko 2 m) i mase 340 kg. Takva rerna je koštala 2000 do 3000 dolara, a tek je kasnije napravljena sa manjim dimenzijama i pristupačnijim cenama.
Vrata mikrotalasne rerne pri radu moraju uvek biti zatvorena jer je mikrotalasno zračenje opasno po ljudsko zdravlje, ali, kako mnogi tvrde, ne za namirnice koje podgrevamo, ili odleđujemo.
Mikrotalasna rerna ne može da ugreje namirnice preko tačke ključanja vode, što znači da se ne ponaša kao peć i da je pogrešno da je tako zovemo. Da li da je kupimo i koristimo, stvar je ličnog opredeljenja, jer postoje suprostavljena i naučna i nenaučna mišljenja o njenoj upotrebi u domaćinstvu.
Izvori saznanja:
1. www.foti.co.rs
2. www.tehnologijahrane.com
Iako mala, jedna buba može da nahrani sve gladne na planeti. Potrebno je samo ljudima objasniti kako da je uzgajaju i problem gladi može biti rešen, kažu autori ovog projekta.
Surlaši su male i skromne bube, ali za Muhameda Ašura oni su rešenje mnogih problema u razvijenom svetu, piše CNN.
Ovi skromni insekti mogli bi da iskorene glad i neuhranjenost, izvuku zajednice iz siromaštva i snize nivo ugljen-dioksida.
Za biće dugačko svega nekoliko centimetara to je veliki učinak ali i moć.
Ašur je s nekoliko kolega studenata s univerziteta Mekgil pokrenuo kompaniju Aspire sa ciljem da predstavi uzgajanje insekata zemljama kojima nedostaje hrane i nutritivnih sastojaka.
Ova ideja je prošle godine dobila nagradu Hult, koju je pratilo milion dolara uloženih u seme. Nakon što su dobili nagradu, oni su pokrenuli pilot program u Gani, gde je čest problem nedostatka hrane.
Trenutno 75% predškolaca i dve trećine trudnica u Gani pati od anemije, tvrdi Svetska zdravstvena organizacija.
„U ruralnoj zajednici, ishranu uglavnom čine ugljeni hidrati. Zbog nedostatka proteina, kojih ima u ribi i junetini, oni jedu nešto što nije hranljivo“, kaže dr Klement Akotsen Mensag, etimolog i istraživač s Univerziteta u Gani.
„Surlaši su odličan suplement“, dodaje on.
U 2013. godini Organizacija za hranu i agrokulturu pri UN-u je objavila izveštaj pozivajući na konzumaciju insekata širom planete.
U izveštaju je zaključeno da insekti imaju vrlo slične nivoe proteina kao i govedina, a pobeđuju u nivoima gvožđa, kalijuma, cinka, fosfora i nekoliko amino-kiselina.
„Tamo gde ima manjka gvožđa, manjka i edukacije i poverenja u vlasti. Ukoliko odete u neko malo selo blizu Akre, teško ćete nagovoriti žene da piju tablete gvožđa ili neke druge suplemente“, tvrdi on.
„Na ovaj način predstavljamo gvožđe i proteine na način mnogo bliži ovoj kulturi“, dodaje on.
U nekim delovima Gane već je prihvaćeno konzumiranje surlaša.
„To nećete videti u svim delovima Gane, ali gde se konzumira, to se čini s velikom slašću“, kaže Ašur.
Proces uzgajanja surlaša nije komplikovan. Neko ko je neobrazovan, ali industrijski potkovan, može pokrenuti proizvodnju za kratko vreme.
Projekat Aspire cilja na farmere koji žive u ruralnim zajednicama, gde zemlje ima u izobilju. Oni bi obezbedili farmerima alatke i obučili bi ih besplatno, a potom kupili surlaše i distribuirali ih širom zemlje. U planu je i mlevenje brašna od surlaša.
Izvor: B92
Kompanija Monsanto, jedan od najvećih svetskih veletrgovaca GMO proizvodima, na hrvatskom portalu "Moj posao" je objavila oglas u kojem traži predstavnika za prodaju na području cele Hrvatske.
Zadatak predstavnika Monsanta u Hrvatskoj biće, kako je navedeno, stvaranje veza s poljoprivrednicima, organizovanje sastanaka s poljoprivrednom zajednicom, skupljanje informacija i plasman Monsantovih proizvoda, preneo je portal Index.hr.
Budući prodajni predstavnik Monsanta morao bi da ima diplomu iz oblasti agronomije, tri godine iskustva u poljoprivrednoj industriji i barem godinu do dve iskustva u prodaji.
Američka kompanija Monsanto, u svetu najpoznatija po kontroverzama u vezi sa njenim genetski modifikovanim proizvodima, ime je izgradila u 20. veku kao proizvođač plastike, ali se kasnije okrenula drugim poslovnim poduhvatima.
Monsanto je 1980-ih godina među prvima počeo da proizvodi genetski modifikovane biljke i vrlo brzo se u potpunosti okrenuo biotehnologiji. Rezultat njihovih eksperimenata bio je čitav niz pesticida i GMO proizvoda koji su, prema navodima njihovih protivnika širom sveta, izuzetno štetni po zdravlje.
Protiv Monsanta su zbog toga, kako u SAD, tako i širom sveta, često pokretane istrage, kao i privatne sudske tužbe. Godine 2003. ova firma morala je da plati 300 miliona dolara odštete zbog toga što su proizvodnjom i nestručnim odlaganjem toksičnih hemikalija naneli štetu zdravlju stanovnika američke savezne države Alabame.
U Argentini je, na primer, gajenje Monsantove GMO soje mnoge farmere gurnuo na ivicu egzistencije, jer su drastično pali prinosi mnogih drugih kultura, poput pirinča, kukuruza i krompira.
Zbog ovakvih i sličnih slučajeva Monsanto je redovno na meti kritike.
Glavni zahtev njegovih protivnika je ispravno označavanje GMO namirnica, pošto na mnogim GMO prehrambenim proizvodima ne navodi se da je reč o hrani koja je proizvod genetske modifikacije.
Izvor: Tanjug
Zeleni super pirinač, koji bi mogao da poveća prinose u Aziji i tako nahrani dodatnih 100 miliona ljudi, će početi da se seje narednih godina. Stvaranje novih, boljih hibrida će biti ključ povećanja prinosa i ostalih vrsta.Malo ljudi je čulo za Zikang Lija, ali će istorija možda pokazati da je u pitanju jedan od najvažnijih ljudi ovog veka. 2011.godine, posle 12 godina rada sa Kineskom Akademijom poljoprivrednih nauka i Međunarodnim institutom za istraživanje pirinča sa Filipina, on i njegov tim su razvili “zeleni super pirinač” – sortu koja donosi više prinosa ali je i otpornija na sušu, poplave, slanu vodu, insekte i bolesti.
Zikang Li nije ovo postigao uz pomoć GM tehnologije, već radeći sa stotinama istraživača i farmera iz 16 zemalja i koristeći samo konvencionalne tehnike za stvaranje sorti i hibrida.
Zeleni super pirinač, koji bi mogao da poveća prinose u Aziji i tako nahrani dodatnih 100 miliona ljudi, će početi da se seje narednih godina. Stvaranje novih, boljih hibrida će biti ključ povećanja prinosa i ostalih vrsta.Ipak, najveći novac u poslednjih 20 godina je otišao na istraživanje genetskih modifikacija. globalne agrohemijske kompanije su obećavale nove sorte sa dodatim vitaminima, enzimima ili zdravim masnim kiselinama, kao i kukuruz otporan na sušu i biljke koje će značajnije prikupljati emisije ugljenika. Međutim, osim banana koje proizvode vakcine, ribe koje sazreva brže i krava otpornih na bolesti, njihova obećanja da će nahraniti svet nisu baš bila potkrepljena rezultatima.
Prošle godine je više od 140 miliona hektara – otprilike desetina svetskog poljoprivrednog zemljišta, ili veličine Nemačke, Francuske i Velike Britanije zajedno – zasejano sa GM semenom, ali su u pitanju bile samo tri vrste – kukuruz, uljana repica i soja – od čega je najveći deo otišao na ishranu stoke.
Izvor: ekologija.rs
Pripremila: Dragana Žarkov II - 4
Iako zvanično zabranjena, u Srbiji je genetski modifikovana hrana ipak prisutna. Osim toga što u našoj državi postoji oko 5.000 hektara zasada genetski modifikovane soje, hrana napravljena od GMO stiže nam i iz uvoza, iz zemalja u kojima nije obavezno to istaći na deklaraciji, pa se proizvodi sa sirovinama kojima su izmenjeni geni prodaju bez oznaka i upozorenje.
Srbija je 2009. donela zakon o GMO, koji je restriktivan i zabranjuje njihovu proizvodnju i promet u komercijalne svrhe. Profesor Miladin Ševarlić, šef katedre za agroekonomiju Poljoprivrednog fakulteta, za “Blic” kaže da, osim genetski modifikovane soje za koju se zna da se uzgaja na nekoliko hiljada hektara u Srbiji, niko ne može sa sigurnošću da kaže da GMO ne postoji i kod drugih kultura. Najveći problem je što se ne zna gde GMO soja sa srpskih njiva završava.
- Pretpostavljamo da završava na privatnim gazdinstvima ili u malim mešanama stočne hrane, i to bez poštovanja standarda o zastupljenosti od 0,9 odsto u strukturi koncentrata stočne hrane - kaže Ševarlić.
On kaže da bi bilo neodgovorno da tvrdi da se kod nas prodaju namirnice od GMO, ali da isto tako ne može da tvrdi ni da se ne prodaju.
- Najproblematičniji su, u tom pogledu, meso i mleko, koje uvozimo iz zemalja u kojima je dozvoljeno korišćenje GMO u ishrani stoke, mada je moguće da postoji i u drugim namirnicama.
Osim legalnog uvoza, koji je koliko-toliko kontrolisan, velike količine mesa dolaze u Srbiju iz Brazila i Agrentine, a posle završavaju u suvomesnatim proizvodima, a naši građani piju i velike količine gaziranih napitaka bez šećera koji se često zaslađuju sladom kukuruza koji je prošao proces genetskog inženjeringa.
Profesor Ševarlić ističe i da sumnju podgrevaju primeri kao što je onaj da kilogram najlošije kategorije živine, bude skuplji nego kilogram nekih pilećih proizvoda.
- Značajne količine hrane iz inostranstva stižu sivim kanalima. U domaćoj industriji mesa koriste se najviše uvozne sirovine - iako na pakovanjima prerađevine piše da je proizvedena u Srbiji, gotovo 90 odsto sirovina stiže iz inostranstva. U Srbiju je 2012. uvezeno 11.000 tona svinjskog mesa, što je skoro četiri puta više nego prethodne godine - tvrdi Vera Vida, predsednica Centra potrošača Srbije.
GMO u Srbiji i svetu
Izvor: Blic
Priredila: Aleksandra Blitva III-4
Danas više od polovine Italijana reciklira ostatke hrane za pripremu novih obroka, pokušavajući da uštedi i snađe se u recesiji, rezultati su najnovijeg istraživanja.
Prema rezultatima istraživanja udruženja za proizvodnju hrane Coldiretti, 59 posto Italijana ponovo koristi ostatke testenine, hleba i povrća u pokušaju da sastavi kraj sa krajem, što samo naglašava kako mjere štednje i nezaposlenost pogađaju novčanike.
Italija godišnje baci 10 miliona tona hrane, što je oko 11 milijardi eura, navodi Reuters. Ali, istraživanje pod nazivom Ponašanje Italijana u vreme krize, koje je provedeno zajedno sa statističkom grupom SVG, ukazuje na to da su Italijani silom prilika postali skromni i više ne bacaju hranu.
Iako je Italija zemlja bogate kulinarske tradicije, ona se većinom bazira na siromašnim sastojcima, što datira od kraja Drugog svjetskog rata, kada je bila nestašica hrane.
Toskanska supa ribollita, venecijanska pinca i napuljska pasta fritatta zvuče kao neki gurmanski specijaliteti, ali sva ova jela zasnivaju se na recikliranim ostacima hrane, povrća i tjestenine. Očekuje se da će ove godine biti najmanja potrošnja od Drugog svetskog rata.
Coldiretti je saopštio da je svaka četvrta porodica u Italiji u teškoj ekonomskoj situaciji. Planirano povećanje poreza na dodatnu vrednost od jedan posto, koje stupa na snagu u julu naredne godine, koštaće porodice dodatnih 500 miliona eura u povećanju cijena.
Izvor: www.oslobodjenje.ba
Priredio: Nikolić Stefan
Vršačka policija uhapsila je J. K. (50) iz Vršca jer je proizvodio i prodavao „eurokrem“ napravljen od čokolade sakupljene sa deponije fabrike „Svislajon“.
SadržajPolicija je kod J. K. pronašla 1.055 kilograma krema spremnog za prodaju. Posle pretresa na nekoliko lokacija pronađeno je preko tone čokolade sa otpada spremne za prodaju, a još nije poznato koliko je J. K. do sada uspeo da proda.
- Osumnjičeni je sakupljao džakove sa čokoladnim otpadom koji se baca na fabričku deponiju, a kasnije u kućnoj radinosti i nehigijenskim uslovima smrzavanjem i otapanjem odvajao plastiku, najlone i ostali otpad od bačene čokolade. Potom je od čokoladnog dela pravio krem i pakovao ga u kantice, pa prodavao po znatno nižoj ceni od one u radnjama. Prilikom prodaje J. K. je govorio da ima vezu u fabrici koja mu krem nabavlja ispod ruke, kako kupcima ne bi bila sumnjiva niska cena - kaže izvor „Blica“.
Genetski modifikovana hrana, šećeri i prerađene omega masne kiseline mogu biti potencijalni izazivači raznih bolesti
1. Genetski modifikovana hrana (GMO)
Ono što naučnici rade s hranom moglo bi se uporediti s genetskim ruletom. Hoće li novi gen koji se uvede u genom neke biljke ili životinje dovesti do "poboljšanja" ili destabilizovati inače sigurnu hranu i učiniti je otrovnom za ljude, ne znaju ni oni sami.
Istina, vekovima su ljudi menjali genetske karakteristike biljaka i životinja. Kao selekcije semena biljke koja ima poželjne karakteristike. Ali, uzgoj je nešto sasvim drugo od genetskog inženjeringa, koji stvara monstrume koji nam se danas nude kao hrana. Naime, dok je genetski kod GM biljke modifikovan od strane ljudi, hibridna biljka kreirala je sopstvenu genetsku strukturu.
Naučnici Ian F. Prime i Rolf Lembke sproveli su "in vivo" studije o mogućim zdravstvenim posledicama GM hrane, i zaključili da genetski inženjering stvara raširene genetske mutacije na stotine hiljada mesta određenog genoma.
Hranu koja je stvorena u laboratoriji naše ćelije neće prepoznati, pa će se puno toga gomilati kao toksični materijal.
Što je najgore što bi moglo da se dogodi? Počinje s problemima u probavnom sistemu, smanjuje se imunitet, a eventualno nastaju i tumori.
2. Prerađene omega-6 masne kiseline i transmasti
Industrijskom revolucijom i obradom biljnih ulja bogatih omega-6 masnim kiselinama, poput kukuruza, soje, koja su sveprisutna u ishrani savremenog čoveka, došlo je do velike neravnoteže.
Naime, uravnotežen unos omega-6 i omega-3 masnih kiselina, uz koji je do tad ljudski genom napredovao, drastično se promenio. Ovih dana, procenjuje se da jedemo desetinu iznosa omega-3 masnih kiselina potrebnih za normalno funkcionisanje.
Smatra se da je to jedan od ključnih razloga zbog kojeg veliki procenat modernog stanovništva pati od bolesti srca, raka, otpornosti na insulin i dijabetesa, preterane ishrane, artritisa i ima druge upale promene.
Samo bi eliminacija otrovnih transmasti mogla da spreči pojavu na stotine hiljada kardiovaskularnih bolesti.
Tim molekularnih biologa na Nacionalnom institutu za ishranu u Indiji sproveo je studiju na pacovima jer su želeli da vide kako su geni pogođeni transmasnim kiselinama. Naučni tim je otkrio da su pacovi hranjeni većom količinom transmasnih kiselina imali tri vrste gena koji podižu otpornost na insulin. Ova zapažanja pomogla su da se objasne kako konzumiranje transmasnih kiselina povećava rizik od dijabetesa i srčanih bolesti.
3. Šećer
Procenjuje se da je 1820. prosečna godišnja konzumacija šećera po osobi bila manja od devet kilograma. Danas ona u proseku iznosi nešto više od 68 kilograma godišnje.
Ostavlja li toliko šećera neki "otisak" na genetskom materijalu? Epidemiologinja Lisa Đovaneli sprovela je studiju o uticaju šećera na organizam i zaključila da što više jednostavnih šećera (iz zaslađenih napitaka i raznih slatkiša) osoba jede, veće je oksidativno oštećenje DNK na krvnim ćelijama (lumpocitima).
4. Visokofruktozni kukuruzni sirup (HFCS)
Nova tehnologija prihvaćena 1970-ih omogućila je proizvodnju jeftinog visokofruktoznog kukuruznog sirupa (HFCS). Danas se on dodaje u hiljade polugotovih i gotovih proizvoda uključujući slatkiše, napitke i soseve.
Najveći poznati problem s HFCS-om je to što ga mozak ne prepoznaje kao izvor kalorija – iako njima obiluje. Mozak ne dobija signale i šalje signale kao da niste dovoljno jeli, tako da i dalje imate želju za hranom. Rezultati su vidljivi, a debljina je tek jedan od njih.
HFC može oštetiti i gen. Naime, tokom same proizvodnje ili naknadno, ovaj štetan spoj se greje i dolazi do stvaranja hidroksimethilfurfurala (HMF), a on je poguban za DNK.
Izvor: kurir.rs
ISAK ESTELA
Nedavno je broj ljudi na zemlji premašao brojku od 7.000.000.000 (sedam milijardi). Zaista izuzetno veliki broj. Da li ste se ikada zapitali šta svi ti ljudi jedu?! Koja je hrana najzastupljenija?! Znamo svi da dosta veliki broj ljudi gladuje...
Povodom tog dana National Geographic je napravio zanimljiv prikaz koliko se na godišnjem nivou pojede životinja! Brojevi su zaista zapanjujući i čvrst dokaz kako hrana zaista nije adekvatno raspoređena. Samo broj pilića / kokošaka premašuje više od sedam puta ukupan broj ljudi što bi značilo da sviki stanovnik planete zemlje bi trebalo da za godinu dana pojede barem 7 pilića ili kokošaka a znamo da to nije tako!
Kada sledeći put bacate ostatke hrane setite se podataka sa slike i pomislite na one koji nemaju pa prilikom sledeće kupovina pokušajte da budete efikansniji!
Danas me je prijatelj pitao "Da li znaš šta su energetski efikasni recepti?!". Prvo sam pomislio da se samnom šali ali onda je on sasvim ozbiljan rekao "To su recepti u kojima se ne koristiš električnim ili drugim aparatima da bi spremio hranu."
Izuzetno me je slatko nasmejao ali moram da priznam da je u pravu. Kada malo bolje razmislim postoji određeni broj ljudi koji sebe zovu veganima i oni svoju hranu uopšte termički ne obrađuju. Što će reće ne kuvaju, ne peku, ne prže, ne dinstaju itd... Detaljnije o tome možete pročitati ovde. Verovatno, na ovim prostorima, jedan od poznatijih vegana je i Maja Volk, koja je u nekoj od svojih emisija jasno i glasno rekla da se poprilično može uštedeti na računu za struju ukoliko se opredelite za ovakav način ishrane.
Ukoliko vas zanimaju ovakvi recepti budite sloboni i pratitte aktivnosti novog člana "Najukusnijeg internet portala" - Oklagija.rs koji se potpisuje sa CeFix.
- Energetski efikasna zimnica - kisela paprika bez kuvanja
- Energetski efikasna torta sa keksom i čokoladom
- Energetski efikasna "Bela salama"
Ubuduće sve recepte koje objavi CeFix možete pratiti ovde.