Što je problem napuštenih životinja (pre svega, pasa, zbog njihove brojnosti) izraženiji to se više govori o odgovornom vlasništvu... i što se više govori o odgovornom vlasništvu to je problem napuštenih životinja izraženiji i stanje, nažalost, lošije, a neretko, i alarmantno.
Pojam „odgovornog vlasništva“ je „na velika vrata“ ušao u svakodnevnu upotrebu i, čini se da je vrlo „in“, ali bojim se da mnogim vlasnicima ljubimaca nije baš u potpunosti jasno šta se iza njega „krije“. Mnogi od njih nisu svesni da je njihova obaveza da promovišu etički ispravan, društveno poželjan i zakonit odnos vlasnika prema njihovim kućnim ljubimcima.
Uzimanje kućnih ljubimaca „jer deca vole“ ili umesto igračke i izbacivanje na ulicu ili u atar nakon par meseci, definitivno, nije ni etički ispravan, ni društveno poželjan, a, najmanje je zakonit odnos kućnim ljubimcima.
U Srbiji odgovorno vlasništvo dobija zapaženu ulogu, uglavnom, kroz medijske hajke protiv napuštenih ljubimaca i senzacionalističke naslove koji izveštavaju o ujedima agresivnih („krvoločnih“) pasa ili “čopora“, što često liči na otvoren poziv na istrebljenje i ubijanje napuštenih životinja.
A, u pitanju je veoma ozbiljna i znatno složenija tema koja zahteva mnogo ozbiljniji pristup.
Da li, uopšte, znamo šta je odgovorno vlasništvo?
Odgovorno vlasništvo obuhvata:
Poželjno je da odgovoran vlasnik ljubimca razume suštinu odgovornog vlasništva i da je se dosledno pridržava u svakom trenutku da bi on, njegov ljubimac i njihova okolina bili zdravi i bezbedni.
Kućni ljubimac i njegov opstanak potpuno zavise od „volje” vlasnika, a za uzvrat svojim „prisustvom“ ljubimac oplemenjuje vlasnikov život i čini ga srećnijim i ispunjenijim.
Zbog toga vlasnik ima moralnu i zakonsku obavezu da se stara o svom ljubimcu i zadovoljava sve njegove potrebe.
Koje su obaveze vlasnika?
Zakon obavezuje vlasnika da “obezbedi kućnom ljubimcu brigu, negu i smeštaj, u skladu sa vrstom, rasom, polom, starošću, kao i fizičkim i biološkim specifičnostima i potrebama u ponašanju i zdravstvenom stanju kućnog ljubimca”.
Zakon, takođe, obavezuje vlasnika da obezbedi da njegov ljubimac ne ugrožava ljude i životinje u svom okruženju.
Upravo zbog toga je propisano da se psi koji mogu predstavljati opasnost za okolinu (ljude i druge životinje) moraju držati na propisan način. Pre svega, ovo se odnosi na pse koji spadaju u tzv.“opasne rase” PRAVILNIK O NAČINU DRŽANJA PASA KOJI MOGU PREDSTAVLJATI OPASNOST ZA OKOLINU (da li ste znali da i to postoji?) je propisao da tzv. “opasne pse” mogu šetati samo punoletna lica, i to na povocu i „uz brnjicu“ (član 5). Nije dozvoljeno da vlasnik svog ljubimca ostavlja drugim licima na čuvanje, osim ukoliko to nije veterinar koji u tom trenutku mora da leči psa.
„Opasnog psa“ može držati samo lice koje je „punoletno i nije kažnjavano, protiv koga nije pokrenut kazneni postupak zbog kaznenih dela protiv života i tela, imovine, javnog reda i mira, kao i kaznenih dela zloupotrebe opojnih droga, ubijanja i zlostavljanja životinja, odnosno drugih dela iz oblasti dobrobiti životinja i drugih kaznenih dela koja u sebi sadrže elemente nasilja“ (član 11).
Kada je u pitanju šetnja ljubimca, vlasnik se obavezuje da ljubimca na javne površine izvodi samo u vreme i na način kako je to propisala lokalna samouprava (ukoliko je lokalna uprava to propisala!!!).
Kako biti odgovoran vlasnik?
Odgovoran vlasnik je:
Odgovoran vlasnik uči svoju decu da vole i poštuju sve životinje kao i da se da se prema ljubimcima odnose na odgovoran i human način.
Rekoh li već da odgovoran vlasnik ljubimca brine da on, njegov ljubimac i njihova okolina bili zdravi i bezbedni?
Kad konačno pomisliš da su Vlada Republike Srbije i njeni ministri potrošili ceo raspoloživi repertoar nepromišljenih, nelogičnih i, zašto ne reći, glupih poteza, „izmigolji“ odnekud neki, do tada neeksponiran ministar ili ministarka da te razuveri.
I da još jednom potvrdi da je ova Vlada vanserijski talentovana za pravljenje gluposti.
Poslednji, za sada, „biser“ je radna verzija nacrta „Izmena i dopuna zakona o dobrobiti životinja Republike Srbije” koja je „procurila” na internetu, a kojom bi se uveo pojam “karantin za igubljene i napuštene životinje” koji traje 15 dana, nakon čega se životinje mogu “ubiti na human način”.
Ovakva izmena Zakona je neprihvatljiva za građane, ali i za društvo koje se deklariše kao demokratsko, a nehumana za životinje. Na ovaj način se ne može rešiti problem napuštenih životinja, ali bi bio ubijen veliki broj zdravih životinja, što je nedopustivo.
Kako je „zajednica“ ljubitelja i prijatelja napuštenih životinja u Srbiji prilično velika i dobro povezana, posebno na internetu, pokrenuta je internet-peticija https://www.change.org/p/ministarstvo-poljoprivrede-i-za%C5%A1tite-%C5%BEivotine-sredine-republike-srbije-protiv-izmena-zakona-o-dobrobiti-%C5%BEivotinja-u-delu-o-napu%C5%A1tenim-%C5%BEivotinjama?just_created=true koju je u jednom danu potpisalo preko 4500 ljudi.
Istog dana, 26. marta, oglasilo se Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine svojim saopštenjem http://www.mpzzs.gov.rs/ministarstvo-radi-na-daljoj-harmonizaciji-zakona-o-dobrobiti-zivotinja/ u kome „saopštava“ da „Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine demantuje tvrdnje pojedinaca koje su prenete preko društvenih mreža i pojedinih medija, da će Nacrtom biti predviđena eutanazija pasa lutalica ukoliko se ne udome. Ministarstvo, u tom smislu, ne predviđa nikakve izmene postojećeg Zakona o dobrobiti životinja, što je jasno stavljeno do znanja organizacijama i društvima koja su se obraćala Ministarstvu i Upravi za veterinu.“
Lepo…
Ali, oni koji svakodnevno slušaju prazna obećanja u državi u kojima je članovima Vlade „lakše slagati, nego se vode napiti” znaju da iza ovog saopštenja može biti klasičan „spin“ koji ima za cilj da se obustavi medijska aktivnost i da se prekine ili uspori potpisivanje internet peticije.
I, izgleda, da su u tome uspeli…
U skladu s tim, 74 udruženja iz Srbije i 10 udruženja iz inostranstva su potpisala zahtev upućen Ministarstvu poljoprivrede i zaštite životne sredine, odnosno ministarki Snežani Bogosavljević Bošković kojim zahtevaju DA SE PRIMENI ZAKON, A NE DA SE MENJA https://www.facebook.com/ORPAK.Krusevac/posts/871587929546195.
Takođe insistiraju na daljem potpisivanju peticije koje je neophodno ponovo intenzivirati.
Peticiju je do sada potpisalo nešto preko 11 hiljada ljudi. Da li si i Ti među njima?
Vršac, “lepu varoš” su kroz njegovu dugu i plodnu istoriju proslavili kultura i tradicija, lepota i različitost prirode koja ga okružuje, zaslužni, poznati Vrščani i sve ono što čini smisao života u prijatnom okruženju. I vredni, blagi ljudi, dobre komšije spremne uvek da pomognu… Gde li to nestade?!
Nažalost poslednjih godina o Vršcu se mnogo češće nego ranije može čuti ili pročitati i mnogo toga što se ne uklapa u tradicionalno viđenje “lepe varoši”. Razlozi za to su najrazličitiji oblici ugrožavanja bezbednosti građana, remećenje javnog reda i mira, vandalizam i uništavanje gradskog inventara i mobilijara.
NAJČEŠĆI I VRLO OPASAN NAČIN UGROŽAVANJA BEZBEDNODNOSTI JE TROVANJE ULIČNIH PASA U SVIM DELOVIMA GRADA I U NEPOSREDNOJ BLIZINI DEČIJIH IGRALIŠTA I DRUGIH MESTA GDE BORAVE DECA.
Trovanje životinja je strogo zabranjeno i kažnjivo. Po Krivičnom zakonu Republike Srbije predstavlja više krivičnih dela :
Trovanjem uličnih pasa prekršene su i odredbe Zakona o dobrobiti životinja, član 7 - predviđena je kazna do 50.000 dinara, Zakona o hemikalijama - kazna do 50.000 dinara i Zakona o proizvodnji i prometu otrovnih supstanci , član 59, predviđena kazna do 5 godina zatvora.
Obaveza je svakog građanina da prijavi policiji svakog ko izvrši ovo krivično delo, po Zakonu o krivičnom postupku, član 253, stav 2, a u ovakvim slučajevima POLICIJA JE DUŽNA DA IZAĐE NA MESTO ZLOČINA I IZVRŠI UVIĐAJ i jedina je nadležna u ovakvim situacijama.
Radnici Zoohigijene NE SMEJU da uklone leš otrovanog psa dok policija ne izvrši uviđaj, jer je u pitanju krivično delo sa smrtnim posledicama.
Član 269. Krivičnog zakonika Republike Srbije glasi:
Ubijanje i zlostavljanje životinja
Ko kršeći propise ubije, povredi, muči ili na drugi način zlostavlja životinju, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Ako je usled dela iz stava 1. ovog člana došlo do ubijanja, mučenja ili povređivanja većeg broja životinja, ili je delo učinjeno u odnosu na životinju koja pripada posebno zaštićenim životinjskim vrstama, učinilac će se kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine. Ko iz koristoljublja organizuje, finansira ili je domaćin borbe između životinja iste ili različite vrste ili ko organizuje ili učestvuje u klađenju na ovakvim borbama, kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine i novčanom kaznom.
Iako je u martu 2014. godine zbog zlostavljanja i sakaćenja šteneta u Osnovnom sudu u Vršcu doneta i presuda na zatvorsku kaznu za ovo delo (što predstavlja svojevrstan presedan) to, očigledno, nije bilo dovoljno da se ubijanje uličnih pasa u Vršcu prekine.
Ipak, ohrabruje to što je uočljiv trend porasta broja prijavljenih slučajeva ubijanja i zlostavljanja životinja u Srbiji, ali verovatno zbog toga što se broj takvih slučajeva, nažalost, iz godine u godinu povećava (u skladu je sa opštim trendom porasta nasilja i nasilničkog ponašanja ne samo prema životinjama, već i prema ljudima). Ali treba imati u vidu činjenicu da je ovo krivično delo u naše krivično pravo uvedeno tek 2006. godine, nakon stupanja na snagu važećeg Krivičnog zakona Republike Srbije, a opštepoznato je da građani na nove “situacije“ne reaguju odmah.
I danas, nakon 8 godina postojanja ovog krivičnog dela, građani često ne umeju da prepoznaju zlostavljanje životinja, nisu sigurni da li treba da ga prijave, kome i na koji način to da učine… Zbog toga povećanje broja prijavljenih slučajeva ubijanja i zlostavljanja životinja treba tumačiti isključivokao rezultat podizanja svesti u našem društvu o tome da okrutnost prema životinjama predstavlja krivično delo. Za to su zaslužne, uglavnom, kampanje udruženja građana koja se bave zaštitom životinja i koja su godinama unazad činila (i čine) sve da svojim radom doprinesu tome da se što veći broj ovih slučajeva prijavi nadležnim organima, kako bi se počinioci otkrili i u skladu s zakonom kaznili. Građani se sve više edukuju o tom pitanju i ohrabruju da prijave slučajeve ubijanja i zlostavljanja životinja koje primete u svom okruženju, pa je, kao rezultat takvih višegodišnjih napora, došlo i do povećanja broja prijava za ovo krivično delo. Ali, nažalost, još uvek nedovoljno…
Kazne koje se izriču počiniocima za ovo krivično delo u našoj zemlji veoma blage, skoro simbolične, moglo bi se reći stimulativne za trovače i zlostavljače, zbog čega su trovanja, sakaćenja i brutalna ubijanja još uvek vrlo česta pojava. Uglavnom se izriču uslovne kazne (?!), povremeno poneka novčana kazna, a kazna zatvora je prava retkost i presedan. Nažalost, to je sasvim u skladu s toleratnom i blagom kaznenom politikom u Srbiji i to je, verovatno jedan od osnovnih razloga porasta svih vrsta nasilja, posebno prema životinjama. Jedan od osnovnih “razloga” je i “činjenica” da sudije nastoje da izbegnu izricanje kazne zatvora kad god je to moguće jer su “srpski zatvori prenatrpani”(?!), odnosno “postojeći kapaciteti su preopterećeni i ne mogu da prime više osuđenika”.
To nikako ne može biti opravdanje za neprimereno blago kažnjavanje počinilaca krivičnog dela ubijanja i zlostavljanja životinja.
Nažalost, prisutna je i nedovoljna osetljivost pravosudnih organa za ovakve slučajeve (“to je samo životinja”), nedostatak edukacije o pojmu, uzrocima, značaju i dalekosežnim posledicama zlostavljanja životinja i odsustvo sluha pravosudnih organa za sposobnost životinja da osete bol, patnju strah i stres, ali i za značaj koji dobrobit životinja ima u savremenom svetu.
Neretko su zlostavljači maloletnici i takvi slučajevi zlostavljanja životinja privlače veću pažnju javnosti i izazivaju negativnije reakcije građana jer je, po pravilu, reč o ekstremnoj okrutnosti, što je samo po sebi zabrinjavajuće.
Da li ćemo o ovom problemu početi da razmišljamo kada zbog netrpeljivosti prema uličnim psima trovač ubije nečije dete? Da li možete da isključite da će to da se desi?!
Da, može se isključiti… Samo ako se trovači, zajedno sa svojim psihičkim poremećajima, smeste “u ustanovu zatvorenog tipa”… Jer, ubica je ubica… Trovač baci otrov i ne razmišlja ko će da ga “pokupi”, njega to ne interesuje. DRAGI MOJI SUGRAĐANI, NAS MORA DA INTERESUJE, ZBOG NAŠE DECE, ZBOG NAS, PA, KONAČNO I ZBOG ULIČNIH PASA…
- Oko svega ne treba dizati veliku prašinu i uzbunu jer grad ne beži od odgovornosti kada je reč o postupanju prema životinjama, pa i napuštenim i nećemo dozvoliti da se primeni bilo koje rešenje koje će narušiti uslove u kojima sada borave psi u Tvrđavi - zaključio je gradski većnik Miloš Banđur
Nakon što su udruženja za zaštitu životinja apelovala na javnost da im pomognu da zaštite 450 pasa smeštenih u azilu u blizini niške Tvrđave u prostoru koji je vlasništvo grada Niša, gradski većnik Miloš Banđur saopštio je da dok se ne obezbede uslovi da se životinje izmeste u odgovarajući azil privremenog ili trajnog karaktera, inspekcijsko rešenje o njihovom preseljenju neće biti izvršeno.
Većnik Banđur je istakao da bi najgore moguće rešenje bilo puštanje životinja na ulicu.
- Ne postoji adekvatan prostor za njihovo privremeno ili trajno izmeštaje i dok se ne obezbedi, nećemo dozvoliti remećenje sadašnjeg stanja stvari. Moram da naglasim da je formalno-pravno inspektor bio u pravu jer se radi o tuđoj površini, tuđem vlasništvu, ali isto tako da je ovo što radi udruženje vrlo korisno. Prostor su ogradili, životinje hrane, brinu o njima, sterilisali su ih i čipovali. Očigledno da ima situacija kada neko nešto korisno radi, ali to ne radi u skladu sa propisima – dodaje Banđur.
Pročitajte tekst u celosti na: telegraf.rs
Poslednjih godina, ako ne i decenije sve češće smo svedoci sve lošijih odnosa između pasa i ljudi. Po mom skromnom mišljenju u više od 90 % slučajeva krivicom (ne)čoveka. Verovatno ima onih koji će reći da preterujem, da sam subjektivan jer volim pse ili da je to sasvim normalno u situaciji kad ljudi zbog ekzistencijalnih problema, opšte bede i bla, bla, bla... nemaju dobru komunikaciju ni s drugim ljudima, često svojim najbližima. Normalno, malo morgen...
Kao i s ljudima, tako i s psima problemi u komunikaciji nastaju kad jedna strana ili nije sposobna ili nije zainteresovana da razume „govor“ ili „signale“ one druge.
Za razliku od ljudi koji često imaju problem s tim što:
PSI UVEK ZNAJU ŠTA ŽELE, KAKO DA TO POSTIGNU I KAKO DA OKOLINI (DRUGIM PSIMA ILI LJUDIMA) TO NEDVOSMISLENO „KAŽU“.
E, sada dolazimo do srži problema...
Ljudi često, mnogo češće nego što bi to bilo prihvatljivo, ili „ne čitaju“ ili „pogrešno čitaju“ te poruke i reaguju na njih u skladu s ljudskom površnošću, osionošću i bahatošću i „uvek je kriv neko drugi“ logikom. Zbog toga i nesprovođenja Zakona o dobrobiti životinja siroti psi, ulični, ali neretko i vlasnički, vrlo često trpe zlostavljanje, maltretiranje, a u poslednje vreme sve češće bivaju i ubijani.
Ovaj „trend“ je posebno zaživeo kada su neki građani Srbije (mada je i u „regionu“ situacija slična, čitaj „katastrofalna“) saznali da se „ujed“ uličnog psa može debelo naplatiti. Tada je, nažalost“ krenula otvorena hajka na njih.
Ne prođe ni par dana da mi neki „poznavalac“ ponašanja, karaktera i psihologije pasa ne ispriča „događaj“ gde je neki ulični pas ili čopor „napao“ dete, pešaka, biciklistu. Nisu mi još ispričali nijednu priču da je pas napao automobil, mada za njima najviše jure... ili se to ne računa?!
Na argumente da je pas teritorijalna životinja, koja „čuva“ svoj prostor od uljeza, da laju da bi nas na taj način zadržali na udaljenosti s koje ih ne možemo ugroziti (samo brinu o svojoj bezbednosti), da lajanje nije manifestacija agresivnosti nego sredstvo komunikacije (uz govor tela) papagajski mi ponavljaju „ali on je mene napao“.
Nije te napao! TO ŠTO JE BIO 2 ILI 5 METARA OD TEBE I LAJAO NIJE NAPAD!
Tako on „čuva svoj strah“ od tebe, ali ti niti pokušavaš, niti želiš da razumeš poruku, jer je mnogo lakše reći „napao“ me. Jer to ne zahteva nikakav mentalni napor od tebe, a druga strana nije u mogućnosti da se brani. Njihova osuda je stvar tvoje volje i ti to svesno zloupotrebljavaš.
Ako tvoja reakcija prema čoveku koji te pita kako da dođe do autobuske stanice bude pokušaj da ga bez reči šutneš očekuješ da će ti on vratiti istom merom ili da te, u najboljem slučaju, ispsuje ili izvređa, zar ne?
Logika isto nalaže kada se agresivno postaviš prema psu- koristiće sve što mu je na raspolaganju da se zaštiti i odbrani. A na raspolaganju su mu samo lavež i zubi. Ali, on jako dobro zna da to nije dovoljna odbrana od svega što (ne)čovek ima na raspolaganju i što su mnogi od njih, nažalost, već osetili na vlastitim leđima. Zato on sve čini da se vaš susret završi na distanci od nekoliko metara i ispraznom lajanju. Kad to ne uspe nije kriv pas, nego čovek. Jer je on napao. Opštepoznato je da životinja napada (ako ne lovi) samo kad ne može pobeći.
Čovek, koji sebe naziva jedinim razumnim bićem, je jedini stvor koji napada i kad isti taj razum nalaže drugačije. Posebno slabije. Ili nemoćne.
I na taj način dovodi u pitanje svoj razum...
Da je situacija u Srbiji po pitanju zaštite napuštenih životinja katastrofalna to je opštepoznato. Da “država” i lokalne vlasti čine samo ono na šta ih pritiscima, najčešće preko društvenih mreža, primoraju društva za zaštitu životinja i uporni pojedinci to je više nego evidentno, verovatno zbog toga što im ovakvo haotično stanje apsolutno odgovara. Da je takvih ljudi u Srbiji svakim danom, na sreću, sve više- vidljivo je i iz aviona. Da ne prođe ni par dana da neko od njih ne napravi neku “frku” i to je jasno ko dan. Ali niko od njih (nas) do sad nije napravio takvu “frku” kao Saša Pešić iz Niša… i neka je…
On drži i vodi azil u kojem se nalazi 450 napuštenih pasa koje Grad Niš, jedan od većih i, očekivalo bi se, organizovanijih u Srbiji nije uspeo da zbrine. Ono što tu možete videti je slika na koju , nažalost, nismo navikli u azilima i prihvatilištima za pse u Srbiji. Ovo je, verovatno, jedini azil u Srbiji u kome su psi potpuno slobodni i nisu zatvoreni ili u kavezima. Psi se hrane, igraju, trče i spavaju zajedno i u miru. Zbog toga ljudi širom sveta dolaze u ovaj azil samo da vide ovo jedinstveno mesto. Za razliku od većine pasa u državnim i privatnim prihvatilištima u Sašinom azilu su psi srećni, uhranjeni i zdravi.
Ali, birokratija ne spava… Odjednom su “zvaničnici” odlučili da je isplativije da koriste zemljište na kom je azil u druge svrhe… Vlast Niša sada pokušava da iseli pse iz azila ne nudeći bilo kakvo drugo rešenje sem ulice jer “nemaju uslova” (nesposobni su i ne žele da se bave psima). To “rešenje” koje nudi niška vlast je takvo da će većina tih pasa brzo nakon izlaska iz azila biti ubijena!!! E, takva rešenja ne smeju više da “prolaze”!
Zbog toga su Saša i njegovi psi danas suočeni s nerešivim problemom, a mir će ovde uskoro biti grubo narušen zbog neodgovorne i besmislene odluke čelnika Niša da psi do 25. decembra moraju da napuste ovaj, za njih “zemaljski raj”. Saša sam ne može rešiti ovaj problem, potrebna mu je pomoć svih nas.
Da je niška vlast odgovorna nikada ne bi donela takvu odluku i MORALA bi je odmah preinačiti ili poništiti jer je nepromišljena i štetna, pre svega za pse, ali isto tako i za Niš i Nišlije. Prihvatljiva je “odluka” koja nudi rešenje po kojem će psi imati bar iste takve uslove za život kao što ih imaju sada, a preseljenje tolikog broja životinja zahteva mnogo više vremena, mnogo rada i ogromna novčana sredstva.
Da su gradske vlasti bile sposobne da to reše Saša Pešić ne bi ni došao u situaciju da razmišlja o azilu, a ne da ga gradii.
Veoma je važno naglasiti da je ovaj azil potpuno nezavisno obezbedio hranu, smeštaj, veterinarske usluge i svaki drugi vid brige za više stotina uličnih pasa ŠTO GRAD NIŠ NIJE BIO SPOSOBAN i sa budžetom koji za tu svrhu izdvajaju poreski obveznici(?!). Sve to je učinjeno kroz privatne donacije, a u cilju postizanja najviših standarda koji se odnose na dobrobit životinja. Niko ne može poreći da su Niš i Nišlije imali ogomnu korist od ove besplatne usluge i upravo zbog toga niko normalan ne bi doneo ovakvu odluku, niti može da je razume. Mislim da samo loša vlast ili neko ko je potpuno lud ili zlonameran može bez potrebe i razloga da se toga odrekne. Samo loša vlast ili neko ko je potpuno lud ili zlonameran želi da uništi i ukine sve što je dobro i plemenito.
Ili su u pitanju “velike brojke”…
Lokalni političari i nesposobni politikanti, umesto da ometate dobre, pametne i vredne ljude koji pokušavaju da reše patnje napuštenih pasa u Nišu i širom Srbije, dozvolite im da rade ono što je vaša obaveza, za šta ste plaćeni, ali niste sposobni. Sedite u svojim foteljama i ne dirajte ništa, pokvarićete nešto…
Vlada Republike Srbije mora da shvati da je ovo možda poslednja prilika da se unapredi rad u prihvatilištima i azilima za pse i da je Sašin azil jedan od prvih, ako ne i prvi u Srbiji koji može da ispuni standarde propisane od strane Evropske unije.
POLITIČARI NEMOJTE SVOJOM NESPOSOBNOŠĆU I NERADOM DA RUŠITE ONO ŠTO JE DOBRO I PLEMENITO!
Saša, Udruženje za zaštitu životinja Niš, udruženje “Zoo planet”, Fondacija za zaštitu životinja u Srbiji “FAPS” i Udruženje “Pseća sreća” su uputili otvoreno pismo gradonačelniku Niša u kojem su objasnili u kakvom se stanju nalaze psi iz azila, a u njemu stoji i:
“Grad Niš i službe lokalne samouprave su odgovorne za rešavanje problema napuštenih pasa i mačaka, ali on je i jedini odgovoran za takvo stanje u vezi napuštenih životinja na njegovoj teritoriji. One koje se trenutno nalaze u vlasništvu i pod patronatom Udruženja za zaštitu životinja Niš primarno su napuštene, a Udruženje njihovim zbrinjivanjem vrši posao Grada i to bez korišćenja njegovih sredstava i zbog toga ga Grad kažnjava. Ovu odluku Grada smatramo skandaloznom.”
Mnogi psi koji se trenutno nalaze u azilu su do dolaska u njega bili zlostavljani, uplašeni, gladni, bolesni i iznemogli, a zahvaljujući Saši i njegovoj brizi o njima, oni su sada srećne, zdrave, vakcinisane i čipovane životinje.
Ovaj “slučaj” je na internetu i društvenim mrežama privukao pažnju svetske javnosti i veliki broj ljudi širom sveta pruža podršku Saši i njegovim psima potpisivanjem peticije protiv nepromišljene odluke. Ukoliko i Vi želite da pomognete, možete potpisati peticiju na ovom linku, a na internetu su takođe ljudi širom sveta pokrenuli akciju podrške u kojoj se fotografišu sa listom papira na kom piše “Save Sasha’s Dogs! The WORLD is Watching!“.
Ako želite da saznate nešto vise o Saši i njegovim psima i uslovima u kojima žive posetite.
Da li si razmišljao/la o mogućnosti da svakoga narednog dana bez mnogo truda i uloženog vremena ili novaca učiniš nešto što će nekom stvoru uveliko olakšati, a možda i spasiti život?!
Potrebno je samo da svakodnevno pokupiš ostatke hrane, u jednu flašu sipaš sveže vode i odeš na mesto gde se okuplja najviše uličnih pasa u tvom kraju. Posude za vodu i hranu možeš za 5 minuta napraviti (opet bez ulaganja i troškova) tako što ćeš na visinu 15- 20 cm odseći dve plastične flaše od 5 ili 6 litara. U jednu od njih izručiš ostatke hrane, u drugu sipaš svežu vodu i daš svoj doprinos šansama da im produžiš i olakšaš život... Možda će te u početku komšiliuk gledati kao budalu i kretena, ali veruj mi da se brzo navikavaju, a uz malo sreće, možda i nekoga od njih "inficiraš" - mnogi ljudi bi hteli da urade nešto slično, ali ih je strah da budu prvi zbog onog famoznog "šta će ljudi reći". Nisu bitni ljudi i njihovo mišljenje, bitni su psi i njihov život...
Nema opravdanja da ne pokušaš - ništa ne košta, ne uzima mnogo vremena...
A da bi tvoja akcija bila zabeležena pobrinula se firma "ZeusSoftware" koja je napravila poptuno besplatnu Android aplikaciju za mobilne telefone koju možete preuzeti ovde. Uz pomoć aplikacije lako ćete uslikati vaše aktivnosti i podeliti in na Facebook stranici koju možete pogledati na ovoj adresi: https://www.facebook.com/NahraniPsa
Uključi se... budi aktivan a ako već jesi, uslikaj i pošalji, nek se vidi nek se zna! :)
Malo ljubavi mnogo znači: Neverovatne transformacije napuštenih pasa
SadržajNa ulicama opštine Vršac se nalazi veliki broj napuštenih i izgubljenih pasa i taj broj se iz dana u dan sve više povećava. Pojedini psi predstavljaju opasnost po građane, a i pojedini građani svojim ponašanjem predstavljaju opasnost po pse. Jedino zdravorazumno rešenje ovog problema vidimo u otvaranju trajnog prihvatilišta - Azila za pse. Azil za pse bi predstavljao novi dom za sve napuštene i izgubljene pse koji trenutno šetaju ulicama opštine Vršac. U njemu bi oni dobijali sve potrebne namirnice kao i veterinarski negu.
Na osnovu člana 66. stava 1. Zakona o dobrobiti životinja („Službeni glasnik RS”, broj 41/09) (Organ jedinice lokalne samouprave dužan je da obezbedi prihvatilište ako na svojoj teritoriji ima napuštenih životinja) apelujemo na čelnike opštinske vlasti:
Želimo čiste i bezbedne ulice naše opštine i sigurnu budućnost naših četvoronožnih sugrađana.