O Nikoli Tesli napisani su brojni članci, objavljeni naučni radovi i knjige, snimljeni mnogi dokumentarni i igrani filmovi, sve sa ciljem da se naučnik verodostojno predstavi kao inovator i nenadmašni genije, ali je od pojedinih autora predstavljen kao fanatik i čudak čiji um i stvaralaštvo prevazilaze naš univerzum. Granice takvog genijalnog uma na posebno suptilan način spajaju nauku i religiju u prostorima koji su vešto sublimirani kao rezultat materijalnog ( naučnog ) i nematerijalnog ( religijskog ) shvatanja.
Za Teslu Bog je priroda čije tajne je najbolje razumeo i često dovodio u neposrednu vezu sa njegovim naučnim otkrićima. Obrtno magnetno polje mu se fiksiralo pri posmatranju zalaska Sunca u gradskom parku u Budimpešti 1882. godine, kada ga je brzo skicirao na pesku, a onda sa tom idejom otisnuo se 1884. godine u daleku Ameriku. Mnogi se pitaju šta bi se desilo da nije otišao na Zapad i da li bi dostigao toliku slavu i rezultate sa projektima koji su zadivili svet. U Evropi niko tada nije mogao da mu pruži veću finansijsku podršku, posebno na usavršavanju sistema polifaznih struja, a kasnije i za druga brojna otkrića koja još uvek zbunjuju mnoge naučnike. Teslina vrlina, ili mana, bio je pragmatičan odnos prema novcu za koji nije puno mario, ali mu je bio preko potreban za velike projekte i ostvarenje životnog sna. Dugo je „tragao za formulom“ kako mu neko krade struju.
Koliko je Tesla uspeo u ostvarenju životnog sna postoje različita, ponekad suprotna mišljenja, tako da neki smatraju da je umro usamljen u hotelu sa velikim dugovima i neplaćenim hotelskim računima. Drugi smatraju da su Teslino životno delo i doprinos razvoju nauke i tehnike od neprocenjive vrednosti. Njegova otkrića dala su i još uvek daju velike profite.
Teslino shvatanje religije nije u domenu običnog vernika, jer je on doživljava u kosmičkim prostorima koji su protkani prirodnim silama kojima pokušava upravljati, komunicirati sa dalekim svetovima na jedan čudnovat način. Takav odnos je zbunjivao njegove savremenike, jer tvrdnja da je komunicirao sa dalekim civilizacijama i razgovarao sa Mark Tvenom, piscem koji više nije bio među živima, još više su pojačavali nepoverenje okruženja u Teslinim poznim godinama. Zanimljivo je njegovo shvatanje „Božje kazne“, tvrdeći da ćemo svi na neki način odgovarati za loša dela. Bio je protiv primene sile, nasilja, ratova i za poštivanje različitog mišljenja i religijskih shvatanja. Čak se bavio pronalaskom „tajnog oružja“ - kosmičkih zraka, tvrdeći da će njihova primena promeniti način ratovanja, što se dovodi u vezu sa navodnom zagonetnom smrću, mada opipljivih dokaza za takve tvrdnje još nema.
Njegova čula bila su istančano osetljiva, što je zbunjivalo pratioce. Tako je npr. predosetio da mu je majka teško bolesna, te je nenadano napustio jednu javnu prezentaciju i stigao u rodni kraj gde ju je zatekao živu, ali na samrti. Opisan je i slučaj njegove teške bolesti u mladosti koju je prebrodio tek kada mu je otac obećao da studira politehničke nauke. Poznato je da se nikada nije ženio, da je često prao ruke, nosio rukavice i da nije podnosio nakit i bisere. Zabeležena je i jedna interesantna Teslina životna misao: „Najveće čovekovo zadovoljstvo je posvetiti se nečemu što mu ni u snu ne da mira“. Malo je spavao u poznatoj pozi sa prstom na slepoočnici. Nikola Tesla je preminuo 7. januara 1943. godine u SAD u apartmanu na 33. spratu Hotela Njujorker u kome je proveo poslednjih deset godina života.
Naslovna slika: Portret karikatura, Nikola Tesla, 2022. godine
Likovni rad: Ana Čokorilo, treći razred Gimnazije, Vršac
Najstariji automobil na električni pogon, prema nekim saznanjima, napravio je naš naučnik Nikola Tesla uz pomoć rođaka Save, koji je došao u Ameriku da pravi automobile na benzinski pogon. Priča ove čudne poslovne saradnje nije imala kraj u serijskoj proizvodnji električnih automobila, jer Teslu nisu baš interesovali automobili, ali proizvod te saradnje je automobil sa slike, Pierce-Arrow, model iz 1930. godine/Foto Wikimedia/Aleksander Migl, koji je nakon opsežne rekonstrukcije pogona, 1931. godine dostigao brzinu od 144 km/h, mada je Tesla hteo da ide do 192 km/h.
Motor se sastojao od "energetskog prijemnika" sa 12 vakuumskih cevi, iz koga je "štrčala" antena visine 1,8 metara. Iz prijemnika su, takođe, virile i dve debele cevi dužine desetak centimetara. Najznačajnija osobina Teslinog automobila bilo je to što je za pogon trebalo da koristi tehnologiju sa kojom je Tesla tada eksperimentisao - bežični prenos energije. Prijemnik, ugrađen u automobil bežičnim putem, prima elektromagnetske talase na isti način na koji radio-prijemnik prima signale. Automobil je bio zasnovan na Teslinoj pretpostavci o bežičnom prenosu energije, koja bi svakom električnom uređaju trebalo da omogući rad bez baterija u njemu, ukoliko bi se nalazio dovoljno blizu da bežično prima električnu energiju putem jakog predajnika. Motor je, navodno, radio na 1.800 obrtaja u minuti, za šta je Tesla rekao da je proizvodio dovoljno energije da bi mogao da osvetli jednu prosečnu kuću.
Tesla je navedeni automobil, prema nekim izvorima žute štampe, testirao desetak dana i njime uspeo da dostigne maksimalnu brzinu od 144 km/h. Naravno, automobil nije ispuštao nikakve štetne gasove. Nakon što je završio testiranje, Tesla je, navodno, električni motor ponovo zamenio originalnim benzinskim. "Šuškalo" se da je potom svoj patent prodao Vestinghausu, o čemu nema verodostojnih podataka.
Tragom te informacije, pre nekoliko godina, krenula je redakcija američkog automobilskog portala “Jalopnik”, želeći da istraži da li je taj automobil zaista postojao. I pored toga što nisu došli do jasnih dokaza o postojanju Teslinog elektromobila, on se spominje u brojnim tekstovima i knjigama o slavnom naučniku, pa tako ni njegovo postojanje, ni nepostojanje ne može biti valjano dokazano.
Šta se posle toga dogodilo sa automobilom ostala je velika nepoznanica, jer je Teslin izum tajanstveno nestao i nikada više nije ugledao svetlost dana. Svi zapisi o ovom Teslinom poduhvatu su neobjašnjivo nestali, ili su izgubljeni, iako je velika verovatnoća da su završili dobro sakriveni od strane velikih kompanija kojima nije u interesu da nemaju zaradu i koje verovatno dobro znaju šta je i kako uradio Nikola Tesla.
Takođe, dobro je poznato da je Tesla stekao mnogo neprijatelja svojim zalaganjem za besplatnom energijom, pa zato ni ne treba da čudi ako su podaci i dokumenti o njegovim eksperimentima skriveni od strane određenih lobija, ili velikih naftnih kompanija. Kada će oni ugledati svetlost dana nikome nije poznato, što Teslin spisak naučnih otkrića još uvek čini zagonetnim, ili se i dalje uvrštava u domen naučne fantazije.
Opisani uzorak automobila nije ničim podsećao na današnje “Tesla” automobile koji su za naše podneblje dostižni samo za bogate ljude, a na našim putevima se još uvek nalazi veoma mali broj punjača za električne automobile. Kada malo trezvenije razmislimo, automobil koji se bežično napaja energijom za pogon elektromotora putem antene iz nekog jakog izvora energije, ili je neka Teslina tajna, ili plod čiste fantazije slavnog naučnika. Takođe je bunila njegova unutrašnjost i komandna tabla sa čudnim instrumentima koji su ostali pod velom tajne, jer njihovu funkciju i kontrolu pogona Tesla nikome nije objasnio, čak ni navodnom rođaku Savi.
Izvor saznanja: Economy.rs
Do sada su napisani brojni članci i snimljeni filmovi o Nikoli Tesli koji je, nesumnjivo, naučnik svetskog glasa, ali su ga neki njegovi savremenici smatrali vizionarom i fanatikom, a većina genijalnim izumiteljem koji još uvek zbunjuje brojne naučne krugove. Proniknuti u mentalni lavirint ovog genijalnog naučnika malo je kome pošlo za rukom, međutim, ako pratimo razvojni put njegovog rada i stvaralaštva naići ćemo na interesantne dokaze koliko je Tesla bio vezan za prirodne pojave, kao da je imao neku tajnu dosluhnu rezonanciju sa neotkrivenim zakonima prirode.
Teslina genijalnost verovatno potiče od roditelja, majke Georgine koja nije bila školovana, ali bistrog istraživačkog uma i pamćenja, te od oca Milutina, naprednog sveštenika ( prote ) koji je iskonski verovao u moći prirodnih sila. Za razliku od oca, Tesla veruje da je Bog priroda, što nije daleko od religijskog. Njegovo razmišljanje i uverenje da nas „priroda kažnjava za sva nedela“ koja činimo tokom života ima dubok religijski pristup u shvatanju odnosa čoveka prema prirodi. Tesla je među retkim naučnicima koga su prirodne sile prosto usmeravale ka otkrićima. Setimo se samo njegovog pogleda prema Suncu, kada mu se zavrtelo u glavi i na zemlji u parku počeo je da crta generator koji koristi obrtno magnetno polje. Ta fantazija mu se stalno priviđala u glavi dok nije pronašao generator naizmenične struje, a kasnije elektromotor koji se bitno ne razlikuje od generatora, jer za pogon koristi struju, a generator je proizvodi. Tesla je eksperimentisao sa polifaznim sistemima naizmenične struje različite frekvencije i zaustavio se na trofaznom sistemu. Često se zapitamo, zašto baš tri faze i čuvena veza u “zvezdu”, ili “trougao”. Tronožac je stabilan gde god ga postavimo, jer je bilo koja ravan determinisana sa tri različite tačke. Rad elektromotora najstabilniji je sa tri faze ( R, S, T ), i ako pogledamo njihovu sinusoidu vidimo zašto je takav sistem stabilan, sa kašnjenjem svake naredne faze za 120 stepeni. Razmišljam, da li to ima neku generičnu vezu sa brojem tri koji je bio veoma interesantan i samom Nikoli Tesli! Često je praktikovao, pri ulasku u hotelsku zgradu, da je tri puta obiđe, ili da nije uzimao hotelsku sobu čiji broj nije bio deljiv brojem tri, a tu je i „Tajna broja dvanaest“, (moj autorski članak objavljen, 06. 01. 2016. godine – “Zanimljivosti” ).
Tesla je bio čudak po načinu života, nikada se nije ženio, prao je ruke do pedeset puta dnevno, nije voleo da se rukuje, gotovo uvek je nosio bele rukavice, bio je alergičan na kajsije i na bisere. Malo je spavao, uvek u svom karakterističnom položaju prsta na slepoočnici, a novac mu nije puno značio u životu. Mnogi kažu da je umro u bedi i siromaštvu, što uopšte nije tačno. Njegova naučna otkrića i vizionarska predviđanja predstavljali su neizmerno bogatstvo koje pred kraj života nije posedovao u smislu raspoloživog kapitala, koji mu tada, nakon smrti, uopšte nije trebao.
Teslu su neki savremenici, pred kraj njegovog života, smatrali čudakom, jer je tvrdio da je razgovarao sa Mark Tvenom, piscem koji već godinama nije bio među živima, ili da je ostvario vezu sa drugim civilizacijama. Njegov oštar um vibrira periferijom naših kosmičkih prostora, da nije tako ne bi bio toliko nadmoćan da mehaničkim vibracijama izazove zemljotrese, te neke neobjašnjive katastrofe na sasvim drugom kraju planete, koje se dovode u vezu sa Teslinim eksperimentima. Mnogi pominju „zrake smrti“, osvetljenje čitave vasione i besplatno korišćenje energije Sunca. Zbog toga će mnoga naredna otkrića biti samo mali deo vela tajne koju je Tesla poneo sa sobom u grob, jer je pored 700 patenata, imao otkrića koja su mu drugi pokrali, a ostalo je dosta skica i pisanih dokumenata koji još nisu ugledali svetlost dana. Možda je zbog toga zagonetna i njegova smrt, što ponekad graniči sa špekulacijama i pretpostavkama koje su u domenu zavere ćutanja.
Kroz naše školovanje izučavali smo, a kroz život sistematski upoznajemo različite prirodne zakone. Koliko i kako ih shvatamo stvar je stepena obrazovanja, ličnog stava, opredeljenja i razumevanja. Priroda kroji svoje zakone, ne po meri čoveka, njegovih dobrih, ili zlih namera, osobina i praktičnog delovanja i nemilosrdno kažnjava ako ih ne poštujemo. Zakoni prirode se zasnivaju na uzajamnom skladu postojanja i protivrečnosti, odnosno na borbi suprotnosti i pretvaranju jednog stanja u drugo. Ljudi su odvajkada posmatrali prirodu, njene pojave i znali su, još u staroj Grčkoj, da vremenski precizno izračunaju pomračenja Sunca i Meseca. Znali su, prenoseći znanja sa kolena na koleno, kako se ponavljaju neki prirodni ciklusi (period od oko 180 godina). Periodičnost i cikličnost su neminovne pojave ispoljavanja prirodnih zakona, njihove uzajamne povezanosti i usklađenosti. Nastanak sveta ne može da se objasni današnjim prirodnim zakonima. Sve je stvorio neko ko je iznad prirodnih zakona, ko im ne podleže, nego ih je precizno i uređeno postavio. Zbog toga je sasvim izvesno da se ne možemo suprostavljati zakonima prirode. Najbolji primeri za to su globalno zagrevanje, prirodne katastrofe, koje nas sve češće pogađaju, i izraženi poremećaji klime na celoj planeti.
Među najpoznatije prirodne zakone spadaju: osnovni zakoni mehanike, Njutnov zakon gravitacije, zakoni električnog i magnetnog delovanja, zakon o neuiništivosti materije, zakoni termodinamike i zakon o održanju mehaničke energije. Mnogi zakoni prirode još nisu otkriveni, ili do kraja objašnjeni. Još uvek se ne zna uzrok nekih teških, sada neizlečivih bolesti, postoje brojna nagađanja o letećim tanjirima, misterija Bermundskog trougla, postojanje “crnih rupa” u kosmosu, moguće postojanje drugih civilizacija, zvezde pulsari i t.d. Zakon je pojava u prirodi koja uvek funkcioniše na isti način. Naučnici samo objašnjavaju kako neki zakon funkcioniše, ali ne mogu da objasne kako puka slučajnost u prirodi stvara zakone. Kada neko kaže da je svet nastao slučajno, to je vera, religija, a ne naučno tvrđenje. Kada ih sve u globalu sagledamo i analiziramo, dolazimo do zaključka da se od ničega ne može stvoriti nešto. Tako je to i u životu, sve počinje rađanjem, a završava umiranjem, odnosno ponovnim vraćanjem prirodi. Taj put predstavlja jedan pravilan ciklus za svaku jedinku, gde nema izuzetaka, jer se zna koliko u proseku traje jedan životni vek. Pomeranje tih granica zavisi od uslova života, pre svega pravilne ishrane, mentalnog i fizičkog zdravlja. Tu nema privilegija i proizvoljnosti. Postoje istraživanja i tvrđenja da se poboljšavanjem respiratornih i nekih drugih životnih funkcija može produžiti životni vek čoveka, što je izvodljivo ako dozvole zakoni prirode. Ako postoji bilo kakvo sukobljavanje sa njima, zakoni prirode će pobediti. U džunglama, gde nikada nije kročila ljudska noga, vlada savršeni red i “zakon jačeg”, pa se često zapitamo da li je to danas i u društvu. Zakoni koje stvara čovek i zakoni prirode nisu iste konstrukcije, često se sukobljavaju, prkose jedan drugom. Pitanje je ko će pobediti!? Na kraju pobeđuju zakoni prirode, jer su oni iznad svega. Možda je njihovu moć najbolje saznao Nikola Tesla, jer je pre pronalaska električne struje sve dovodio u vezu sa prirodnim silama i mogućnostima kako da se one uspešno koriste i savladaju. Pitamo se koje su to granice u istraživanju prirodnih sila i pojava gde je Tesla stao. Tvrdio je da može osvetliti celu vasionu, da može komunicirati sa drugim civilizacijama, prenositi energiju na velike daljine, da je razgovarao sa književnikom Mark Tvenom koji već nije bio među živima. Mnogi su tada mislili da je skrenuo s uma. Šta ako nije tako?! Tesla je duboko verovao prirodi, nije išao protiv nje i shvatao je duboko filozofski suštinu uzajamnosti, protivrečnosti i suprotnosti. Za Teslu je Bog priroda koja posmatra i kažnjava ako radimo nešto što ne valja. Mnogi se mogu složiti, ili ne složiti sa takvim stavom, ali moramo prihvatiti činjenicu da su zakoni prirode neprikosnoveni i da ih ne možemo menjati i prekrajati po našoj volji. Na stranu neka tvrđenja da u tzv. ”Crnim rupama” vladaju neki drugi zakoni ( zakoni antimaterije), koji su sušta suprotnost prirodnim zakonima. Nauka nije otišla tako daleko da dokaže i te druge zakone koji su antipod postojećim. Kada posmatramo do sada otkrivene zakone prirode, primećujemo uzajamno privlačenje suprotnosti ( električno i magnetno delovanje ), pretvaranje kvantiteta u kvalitet, uzročnost i posledičnost svih pojava oko nas. Za sve postoji: zašto, gde, kako i koliko. Puno grešimo kada kažemo da se nešto slučajno desilo. Slučajnost ne postoji, sve ima svoj uzrok i posledicu. Ljudi, ponekad, nisu ni svesni duboke povezanosti događaja i procesa. To važi, kako za prirodne, tako i za društvene pojave.
Na kraju shvatamo da su zakoni prirode određeni nekim višim silama koje upravljaju svetom. Da li je u pitanju Bog, ili nešto drugo stvar je ličnog shvatanja i verskog ubeđenja. Duboko poštujući religiju, bio sam, kao predavač, u prilici da uđem u verbalnu polemiku sa jednim sveštenikom nakon uvođenja veronauke u školama da mi odgovori čemu služi gromobran na crkvi, da li da je štiti od groma, ili od Boga. Posle svega, našli smo pomirljiv stav, ne zbunjujući učenike mojim naučnim stavovima o materijalnosti sveta i njegovim religijskim stavom o delovanju nekih drugih (viših) sila. Sve su iznad naših moći i jednake su prema svakom čoveku. Moramo ih poštovati, uređivati život prema njima i prihvatati kakve jesu.
Savremena medicina danas dokazano ide ukorak sa razvojem nauke i tehnike, tako da ponekad nismo ni svesni koja se sve tehnička dostignuća koriste u dijagnostici, ali i pri lečenju različitih bolesti. U mojoj dugogodišnjoj praksi bavljenja elektronikom, prvo iz hobija, a kasnije i profesionalno, upustio sam se u konstrukciju generatora visokofrekventnih struja Teslinog tipa (u daljem tekstu VF struje) koje sam primenio na sebi zbog neugodne reume u desnom ramenu zarađene u studentskim danima. Sonde generatora završavale su na jednoj metalnoj narukvici koja se stavljala na vodom navlaženu ruku, a druga na iglici kojom sam tražio akunpunkturne tačke gde sam osećao reumu. Posle nekoliko uspešnih tretmana, pored sopstvenog rizika, reuma je nestala i ne osećam je već godinama. Tražeći naučnu podlogu eksperimenta koji sam izveo samo na svom telu, zaključio sam da se u principu radi o Teslinim strujama koje, po mom mišljenju, nisu do kraja ispitane i koje se nedovoljno primenjuju u medicini. Možda je i to jedan od razloga što alternativna medicina u Srbiji i u regionu nije do kraja zakonski regulisana.
Tesla je prvi uočio značaj telesnog i prirodnog elektriciteta za zdravlje i izrađivao je elektroterapeutske uređaje. Nevidljivo more talasa, koje nas zapljuskuje svake sekunde, ima svoje mirne struje – to su talasi visoke frekvencije i male snage, zatim “pastelne struje” – to je vidljiv deo elektromagnetnog spektra, ali i opasne orkanske struje - zračenje vrlo male frekvencije razorne snage. Svakog trenutka svi ovi talasi se lome i sudaraju oko čoveka i u njemu. “Mitovi o zlim duhovima”, reći će Tesla jednom prilikom za list “Sunce” (“The Sun”) “sigurno su, svojim velikim delom, nastali zbog nevidljivih, štetnih talasa koji se mogu registrovati samo naučnim eksperimentima”. Tesla je prvi uočio ( 1890. godine ) da je elektromagnetna ravnoteža u ćelijama osnovni preduslov za zdrav, normalan život. Ceo vek će proći od ovih Teslinih reči da bi ih u potpunosti potvrdio rad nemačkog inženjera i fizičara Roberta Endrosa koji je serijom eksperimenata, vršenih od 1992. godine, nesumljivo utvrdio da unutrašnji elektricitet omogućava ćeliji da radi prema svom sopstvenom ritmu. Kad do nje stižu talasi intenziteta jačeg, ili slabijeg od njenog, oni remete taj prirodan ritam, odnosno ravnotežu ( po principu rezonancije ) i ona ubrzava, ili usporava svoj rad, počinje da greši u radu, odumire, ili se nekontrolisano deli izazivajući rak. Struja i elektricitet, koliko mogu koristiti čoveku, toliko mu mogu i odmoći. Zato je, moramo priznati, svaka upotreba u medicini bez naučne i eksperimentom dokazane osnove nadrilekarstvo. Tesla je, u medicinske svrhe, tokom 1891/1892. godine projektovao više elektrotehničkih uređaja visoke frekvencije. U principu, to su bili uređaji koji su se sastojali od mašine (generatora visoke frekvencije 5 000 do 100 000 Hz) koju napaja transformator napona na sekundaru od nekoliko desetina hiljada volti. Na krajevima sekundara ovog transformatora nalazi se varničar – dve blisko razmaknute kuglice.
Upotreba Teslinih struja u lečenju ljudi simbolično je najavljena njegovim čuvenim predavanjem pred članovima Američkog instituta elektroinženjera u Kolumbija koledžu u Njujorku, 20. maja 1891. godine. Tema ovog predavanja je bila “ Eksperimenti sa naizmeničnim strujama visoke frekvencije i njihova primena”. Tesla je tom prilikom podrobno objasnio da se sve VF struje prostiru po površini tela i da obavljaju njegovo površinsko zagrevanje. Time se objašnjava njihova bezopasnost, jer ne prodiru duboko pod kožu, ne prolaze kroz srce i pluća, usled čega bi mogla da nastupi neminovna smrt. Prvi oscilatori su bili glomazni i sa pogonom na parni kotao, a izuzetan uspeh je postignut kada je Tesla uradio prenosni minijaturni oscilator koji je popularno nazvan “Mini Tesla”, ili “Džepni Tesla”. Lečenje Teslinim strujama je vremenom postalo vrlo efikasno i popularno. Monel u svojoj knjizi navodi čitav niz klinika u Americi i Evropi koje su naučno ispitivale dejstva ovih struja i našli su da su izuzetno blagoslovne za razne bolesti. Na prvom mestu su bolesti kičme, reuma, artritis ... Takođe, doprinose jačanju organizma i psihičkom ozdravljenju. Posle primene Teslinih struja dolazilo je do momentalnog sniženja mokraćne kiseline, što je bio ubedljiv dokaz njihove lekovitosti. Pošto u tadašnje vreme nije bilo današnjih lekova (aspirini, vitamini, sulfo-preparati, antibiotici) to je primena ovih struja bila od velikog značaja. U Evropi su veliki uspeh sa Teslinim strujama postigli Arsen de Arsonval, lekar i fizičar, akademik Blondel i nemački lekar iz Sarbrikena Marse Fluge. Među njima jedino Arsen de Arsonval nikada nije pomenu da se koristi Teslinim izumom.
Teslina medicina danas se primenjuje samo u osnovnom obliku, preko magnetskih polja i VF struja. Magnetska polja omogućavaju da se organi obnove na izvestan način, pošto je elektricitet u osnovi svih struktura. VF struje su u stanju da zaustave deobu bakterija i na taj način omogućavaju imunom sistemu da uspešnije brani organizam. Pomoću Tesline medicine danas se uspešno mogu lečiti sve infekcije, pošto je to direktno delovanje na prostor i magnetne osobine prostora. Za Teslu je sve od svetlosti i mi se hranimo svetlošću.
Na kraju recimo da je zanimljivo da Tesla nije nikada išao kod lekara. Čak, kada ga je udario taksi i polomio mu dva rebra, on se lečio aparatima VF struja. Oba aparata su u Beogradu u Muzeju Nikole Tesle.