Vek trajanja automobilskog akumulatora zavisi od njegove vrste (proizvođača), ali i od načina upotrebe u toku eksploatacije, tako da se za pojedine baterije daje garancija do dve godine uz precizno propisane uslove pravilnog korišćenja. Najveći broj problema sa automobilskim akumulatorom nastaje zbog neadekvatnog korišćenja, pa se nekim vlasnicima automobila dešava da akumulator menjaju jednom godišnje, dok kod drugih traje od pet do šest godina. Nepisano pravilo “što skuplje, to bolje” treba zameniti sa “kupite akumulator koji je adekvatan tipu vozila!”
Kod izbora prilikom zamene akumulatora mnogi se odlučuju za akumulator većeg kapaciteta (Ah) od propisanog, misleći da će tako rezerva snage biti veća, čime se opterećuje elektronika za kontrolu struje i napona punjenja. To je jednako loše kao kad je kupljen akumulator manjeg kapaciteta. Kapacitet akumulatora za automobil određuje se zavisno od alternatora i regulacije punjenja, tako da moramo poštovati propise o broju Ah i A, ali ujedno voditi računa o broju i snazi potrošača u automobilu.
Praksa potvrđuje da napon akumulatora od 10,5 V pokazuje duboku ispražnjenost, dok pun akumulator ima napon 12,72 V. Napon od 12,6 V znači da akumulator radi sa 85 % kapaciteta, na 12,4 V sa 65 % i na 12,25 V sa 40 % kapaciteta. Kod olovnih akumulatora obe elektrode se oblažu olovnim sulfatom PbSO4. Prilikom punjenja Acu baterije dolazi do složenih elektrohemijskih procesa sa elektrolitom (razređena sumporna kiselina), na negativnoj elektrodi olovni sulfat prelazi u olovni dioksid (PbO2), a na pozitivnoj elektrodi stvara se čisto olovo (Pb). Istovremeno, povećava se koncentracija sumporne kiseline (H2SO4). Pri pražnjenju odvija se suprotan proces sa naponom do 2 V na jednom paru ćelija.
Smatra se da je potrebno dopunjavanje akumulatora ukoliko mu je napon ispod 12,4 V, a kontrolu bi trebalo vršiti najmanje jednom mesečno. U normalnom radu akumulator postepeno gubi vodu iz elektrolita. Zbog toga je, pored kontrole napona, potrebno povremeno proveriti nivo elektrolita koji mora prekrivati ploče akumulatora do 10 mm iznad njih. U slučaju potrebe dosipanja tečnosti dodaje se samo destilovana voda jer kiselina (H2SO4) ne isparava. Gubljenje vode smanjeno je kod akumulatora savremenije konstrukcije koji “ne zahtevaju održavanje”, no nakon dužeg vremena treba i takve akumulatore proveriti i dopuniti.
Poznato je da se tokom rada motora akumulator puni preko alternatora (13,9 V – 14,7 V) od čije ispravnosti zavisi koliko će akumulator služiti, tako da povremeno treba kontrolisati napon punjenja koji nikako ne bi trebao da prelazi 14,8 V. Dopunjavanje ispravnog akumulatora drugim izvorima jednosmernog napona (punjačima) nije potrebno, izuzev ako se akumulator ispraznio do kritične granice zbog nekog opterećenja (veliki broj potrošača, posebno velika snaga audio pojačala), ili zbog dužeg stajanja na niskim temperaturama, kada nismo u mogućnosti da startujemo motor. Važno je napomenuti da se akumulator priključuje (isključuje) na ispravljač dok on nije uključen u mrežni napon. Razlog je što se prilikom spajanja krokodil štipaljki obično javlja iskrenje, što može dovesti do eksplozije. Stalno dopunjavanje akumulatora spoljašnjim izvorom struje nije preporučljivo, pošto u normalnim uslovima akumulator punimo preko alternatora automobila koji će ga posle nekoliko minuta rada u “praznom hodu” osvežiti i omogućiti dalje nesmetano dopunjavanje prilikom vožnje.
Treba imati u vidu da kod većine savremenih automobila ima uređaja koji troše struju akumulatora i u stanju mirovanja (pogledati sliku). Tako npr. stalno uključeni GPS vuče struju od 5 mA, alarm 10 mA, svaki podizač prozora po 5 mA, sistem za ubrizgavanje goriva 5 mA, digitalni sat 3 mA, analogni sat 7 mA, a radio sa kodom 3 mA. Sve se to dešava kada automobil ne radi, što znači da prekoračenje struje svih potrošača preko 50 mA dovodi do pražnjenja akumulatora. U tom slučaju ugrađuju se hibridni akumulatori bez održavanja i sa malim gubitkom vode (2 g po Ah). Ukoliko je izvodljivo, neke od potrošača možemo isključiti posebnim prekidačima, ili relejima koji se aktiviraju posle startovanja motora. U ovako složene radnje se ne smemo upuštati bez stručne pomoći, ili posebne dogradnje uštede struje koju vrše ovlašćeni servisi. Ukoliko to nije izvodljivo potrebno je češće paliti automobil, ili vršiti dopunjavanje tako što ćemo za vreme punjenja obavezno skinuti kleme sa akumulatora jer napon preko 14,8 V može oštetiti elektroniku automobila, što se posebno odnosi na računar koji kontroliše rad automobila. Kod punjenja hibridnih, i drugih hermetički zatvorenih akumulatora, najbolje je koristiti automatske punjače koji ne dozvoljavaju njihovo prepunjavanje, odnosno isključuju punjenje kod dostignutog vršnog napona (14,8 V). Takvi punjači “prepoznaju” vrstu akumulatora i automatski podešavaju struju punjenja i gornji dozvoljeni napon. Punjenje preko navedene granice dovodi do oštećenja ćelija.
Prilikom startovanja motora, po pravilu, treba isključiti sve veće potrošače: farove, grejanje prednjeg i zadnjeg stakla, klimu, ventilatore, radio prijemnik sa pojačalom. Preterano opterećenje akumulatora prilikom startovanja mu šteti i skraćuje vek trajanja. Mnogi zaboravljaju da se prilikom pokretanja alnasera iz akumulatora povuče veoma jaka struja, jer se radi o elektropokretaču velike snage. Ako niste u blizini servisa proverite punjenje akumulatora u radu jednostavnim trikom. Uključite što više potrošača i duga svetla. Potom dodajte i oduzimajte “gas” i posmatrajte. Ako se intenzitet svetla drastično smanjuje i pojačava, pri povećanju broja obrtaja motora, morate da proverite alternator i punjenje, kao i akumulator.
Potrebno je znati kako sačuvati akumulator i produžiti mu radni vek: stalno držati preporučeni nivo elektrolita dosipajući, ako treba, samo destilovanu vodu, kleme akumulatora uvek držati čiste i pritegnute, kućište akumulatora i sam akumulator uvek držati čisto, nikada ne dozvoliti da se akumulator isprazni ispod 10,5 V, održavati i redovno proveravati električnu instalaciju vozila i voditi računa o ukupnoj snazi potrošača i o kapacitetu akumulatora. Kod hermetički zatvorenih akumulatora problemi se mogu registrovati prilikom punjenja, ili kod pražnjenja, ali je dovoljno da se napon kontroliše u radnom režimu i u režimu mirovanja koji treba da se kreće u navedenim granicama. Ovakve akumulatore treba dopuniti svaka tri do četiri meseca odgovarajućim punjačem, što znači da se i oni održavaju.
Na kraju recimo da stari, istrošeni akumulatori spadaju u opasan otpad, zbog olova, kiseline, polietilena i polipropilena - sastojaka plastičnog kućišta akumulatora. Zbog toga se akumulator bilo koje vrste i kapaciteta ne odlaže kao običan otpad. Kod nas postoje sertifikovane fabrike koje koriste za reciklažu i do 97 % akumulatora. Zato, ako nabavljate novi akumulator, najbolje je da stari odnesete u servis, ili prodavnicu. Mnogi proizvođači daju do 10 % popusta za kupovinu novog ukoliko ste odgovorno svoj stari akumulator predali na reciklažu.
Elektronski otpad, ubrzanim razvojem novih tehnologija, postaje sve veći problem, jer se još uvek ne može odlagati na propisan način. Pošto sam o problemima odlaganja elektronskog otpada pisao ranije na ovom portalu, u ovom članku ću se pozabaviti temom kako ispravne delove pokvarenog UPS-a korisno upotrebiti za rekonstrukciju nekog drugog upotrebljivog uređaja za domaćinstvo.
Kod dugogodišnje upotrebe UPS uređaja najpre nastaju problemi sa akumulatorskom baterijom čiji je radni vek trajanja ograničen. Obično se radi o periodu do tri godine, što zavisi od vrste i kvaliteta baterije, ali i stanja elektronike koja je puni u toku eksploatacije. Kada primete da ni elektronici nema spasa, mnogi takav uređaj odbacuju kao otpad, ne razmišljajući da kod UPS-a gotovo nikada ne strada transformator i većina pasivnih, ali i aktivnih komponenti. Njih treba pažljivo skinuti i ispitati ispravnost, što se, inače, radi i kod odlaganja otpada kod registrovanih organizacija koje se na propisan način bave tim poslom.
Kutiju UPS uređaja, zajedno sa transformatorom, sam na najbolji način iskoristio za konstrukciju višenamenskog ispravljača sa regulacijom napona i jačine električne struje. U ovoj složenoj konstrukciji iskoristio sam dva odvojena izvoda sekundara transformatora, pošto jedan od njih daje 12 V, a drugi 18 V. Za oba izvoda, posle ispravljanja sa dva posebna Grec spoja, uradio sam preciznu elektroniku regulacije napona bez slabljenja jačine struje, ali sa dodatnom mogućnosti da se reguliše i jačina struje zbog specifičnih kriterija kod punjenja Ni-Cd akumulatora. Maksimalni ispravljeni jednosmerni naponi na dva odvojena izvoda iznose 17 V i 25 V. Prilikom korišćenja jačih struja može se desiti grejanje nekih komponenti, što je ublaženo dodavanjem kompjuterskog ventilatora (kulera) čija se brzina okretanja reguliše putem ugrađenog senzora na hladnjaku. Ova konstrukcija ima posebnu vrednost zbog elektronike za regulaciju napona, kao i rešenja da se sve komande i signalizacija izvedu na prednjem delu uređaja.
Pošto se radi o složenom multifunkcionalnom ispravljaču, da ne bismo stalno kontrolisali napone na izlazima, najbolje je ugraditi precizan digitalni voltmetar, koji se jednim preklopnikom može koristiti za oba izlaza. Jednostavnije praktično rešenje je da na prednjoj strani kutije označimo napone kod preklopnika i jačinu struje kod potenciometra ( pogledati sliku ispod naslova ). Sva elektronika smeštena je u plastičnu kutiju UPS-a u kome je na njegovom ranijem mestu ostao jedino transformator snage 500 W. Zadnji deo kutije iskorišćen je za prekidač naizmeničnog napona 230 V, 2 A, te za dva izlaza jednosmernog napona sa odgovarajućim presecima kablova koji su dimenzionisani prema merenim jačinama struje sa maksimalnim opterećenjem izabranog potrošača, ili prema kapacitetu akumulatora koji se nakon pražnjenja puni odgovarajućim naponom.
Na kraju se postavlja neminovno racionalno pitanje, šta smo dobili ovom konstrukcijom? Pre svega, pametno smo iskoristili elektronski otpad jer se sa minimalnim ulaganjem dobio višenamenski ispravljač i punjač akumulatora sa preciznom regulacijom napona i jačine struje. Dalje, možda najvažnije, proverili smo teoriju u praksi, Omov zakon i Kirhofova pravila za složena strujna kola i korisno upotrebili slobodno vreme, ukoliko ga imamo. Najveća nagrada za bilo kog konstruktora je praktična upotrebljivost uređaja u kabinetu, laboratoriji, ili u domaćinstvu. Ne treba zaboraviti ni uštedu novca, jer kvalitetniji fabrički ispravljači prilično koštaju i teže se opravljaju u slučaju kvarova, a ako se odlučimo za kupovinu polovnih uređaja, onda možemo imati veću štetu nego korist!
Na pokrajinskom takmičenju najboljih učeničkih kompanija, koje je održano 23.03.2017. godine u Novom Sadu, dve ekipe učenika Školskog centra „Nikola Tesla“ iz Vršca, pod stručnim rukovodstvo profesorke Zorice Pavkov, osvojile su dva finalna mesta ( drugo i treće ) od ukupno pet mesta koja se plasiraju na viši rang, republičko takmičenje. Drugo mesto osvojila je učenička kompanija „EKO-KOM“ ( sa radom „Organska đubriva“ ), dok je treće mesto pripalo kompaniji EKO-AIR sa radom „Solarni kolektor od aluminijskih limenki“.
Na pokrajinskoj smotri učestvovalo je 19 najboljih učeničkih kompanija, a ocenjivanje je vršeno komisijski sa prezentacijama i usmenom odbranom radova. Zbog velikog broja zapaženih nastupa većine ekipa učenika neizvesnost je trajala do samog proglašenja najboljih radova u kojima se najviše cenila njihova ekonomičnost upotrebe i mogućnost korišćenja, odnosno primene i bavljenja u okviru „biznis-plana“. Učenici iz Vršca nisu krili zadovoljstvo, a neposrednu tehničku pomoć ekipi koja je radila prototip solarnog kolektora pružilo je udruženje „Cefiks“ iz Vršca, koje se u prošlogodišnjem republičkom i ranijem opštinskom projektu bavilo gradnjom solarnog kolektora. Zanimljivo je da su učenici započeli rad na solarnom kolektoru još iz Osnovne škole „Mladost“ iz Vršca, da bi to finalizirali u drugom razredu srednje škole, što na najbolji način dokazuje izvanrednu saradnju „Cefiksa“, kako sa osnovnim, tako i sa srednjim školama, kao i kontinuitet programske aktivnosti.
Republičko takmičenje učeničkih kompanija održaće se u Beogradu od 14. do 16. maja 2017. godine, a evropsko takmičenje ove godine će se održati u Briselu. Naredna takmičenja će biti daleko teža zbog korespodencije na jednom od svetskih jezika, što je poseban izazov za vredne srednjoškolce iz Vršca.
Galeriju slika odabrao Branislav Vila.
Kraj je kalendarske godine, kada se sumiraju rezultati rada i poslovanja, a hobisti obično prave velika spremanja radionica, materijala i opreme koju koriste. U navedeno spada i elektronski otpad koji nam često zauzima radni prostor, a obično ne znamo kako ga pravilno odložiti da ne naruši nečije zdravlje, ili životnu i radnu sredinu. U akciji PIOS pozabavimo se i ovim pitanjem koje nije zanemarljivo.
Elektronski otpad ( u daljem tekstu - EE otpad ) predstavljaju svi električni uređaji poput računara, televizora, monitora, mobilnih telefona, frižidera, a koji nisu više u upotrebi. Da bi se reciklaža EE otpada obavila na najbolji mogući način, uz poštovanje svih zakonskih propisa, potrebno ga je prvo razvrstati na osnovu vrste otpada u deset razreda ( kategorija ):
1. Veliki kućni aparati,
2. Mali kućni aparati,
3. Oprema za IT i telekomunikacije,
4. Oprema široke potrošnje za razonodu,
5. Oprema za osvetlenje,
6. Električni elektronski aparati,
7. Igračke za rekreaciju i razonodu,
8. Medicinski pomoćni aparati,
9. Instrumenti za praćenje i nadzor i
10. Automati.
EE otpad ima karakter opasnog otpada i prema važećem Zakonu o upravljanju otpadom – „Službeni glasnik RS“, broj: 36/2009, 88/2010 i 14/2016. ( član 50. ) ne može se mešati sa drugim vrstama komunalnog otpada. Zbog toga je potrebno da se sa ovim otpadom pažljivo radi i da se njegovo odlaganje i reciklaža obavi uz apsolutno poštivanje navedenog zakona. Cilj pravilnog manipulisanja sa EE otpadom je uspostavljanje sistema za odvojeno sakupljanje EE otpada. Nakon razvrstavanja u navedene kategorije ( 1-10 ) EE otpad se može organizovano isporučiti najbližem ovlašćenom distributeru sakupljačke mreže elektronskog otpada koja se širi po celoj Srbiji. Postoji mogućnost lične dostave na određeno mesto, ili da se izvrši prijava za otkup kategorisanog otpada po cenama koje zavise od kategorije samog otpada. Ukoliko želite da i sami postanete deo sakupljačke mreže dovoljno je samo popuniti standardni formular pod nazivom „Kako da se prijavim za sakupljanje elektronskog otpada“, nakon čega će vas kontaktirati neko iz E-reciklaža tima. Brojevi telefona i ostala bliža uputstva za dostavu, ili otkup elektronskog otpada mogu se naći na Internetu ( http://www.ereciklaza.com/ee-otpad/ ), tako da, pored otkupa, postoji mogućnost besplatnog odvoženja.
Komponente koje se recikliraju u Republici Srbiji ( gvožđe, plastika, bakar, aluminijum, prohrom, staklo, guma, kablovi i dr. ) predaju se na dalji tretman u za to ovlašćena preduzeća. Komponente koje se ne recikliraju u Republici Srbiji, odlažu se u posebno označenim posudama i ambalaži u specijalizovanim prostorijama (privremenim skladištima za nereciklirane komponente) po važećoj zakonskoj regulativi. Posle sakupljenih dovoljnih količina pojedinih komponenti vrši se njihovo pakovanje i transport za izvoz, pošto u Srbiji trenutno ne postoje prerađivački kapaciteti za ove komponente.
Izvor saznanja:
http://www.ereciklaza.com/ee-otpad/,
http://www.it-recycling.biz/delatnost-reciklaznog-centra/reciklaza-elektronskog-otpada.aspx
Namera nam je da pratimo i pažljivo registrujemo sve dobre i korisne primere uštede energije gde se radom, entuzijazmom i upornošću izdvajaju naši skromni sugrađani koji na taj način život sebi i svojoj porodici čine udobnim i savremenijim, a kućni budžet delom rasterećen u periodu grejne sezone.
Naša ugovorena poseta, zbog realizacije republičkog projekta pod nazivom „Mala škola uštede energije“, u porodičnu kuću Đure Forgo, koja se nalazi u Margitskoj ulici u Vršcu, bolje reći na periferiji gradskog naselja, bila je sa namerom da slikom i kamerom zabeležimo nešto što zavređuje posebnu pažnju.
Vredni građevinski tehničar, Đura, nas je istinski iznenadio njegovim inovacijama u primeni solarne energije jer je, prvo eksperimentalno, a potom praktično omogućio uštedu na grejanju porodične kuće od 20-30 % toplotne energije montažom solarnog kolektora od nekoliko panela ukupne površine od 6 m2 koji imaju ukupnu snagu oko 22 kW. Prva njegova zamisao bila je da panele radi od aluminijskih limenki, a onda se odlučio za tanki štamparski lim debljine 0,3 mm koji je profilisao u obliku slova “П”. Pažljivo oblikovane i crnom mat bojom ofarbane limove spakovao je u kućišta od vodootporne iverice sa dva tunela, jedan za ulaz hladnog, a drugi za izlaz toplog vazduha, koji se raspoređuje u prostor između betonske ploče i rigipsa njegove kuće na sprat u pozamašnom vazdušnom prostoru koji se zagreva od dobijene toplote Sunca. Vazduh se pokreće ventilatorom sa dve brzine čiji izbor rada određuje temperaturni regulator. Rad ventilatora i njegova brzina zavise od postignute temperature zagrejanog vazduha na izlazu u prostor koji se zagreva.
Đura je pre ove pozamašne konstrukcije prikupio preko Interneta sva iskustva iz zemlje i naprednog sveta, tako da njegov laptop obiluje slikama, člancima i opisom radnji njemu sličnih konstruktora. Iznenadilo nas je sa koliko preciznosti, poznavanja materije i primene nekih programa pristupa vredni Đura ovom tehničkom rešenju. Iako je građevinski tehničar, njegovom poznavanju termodinamike može pozavideti svaki inženjer, jer je u realizaciju ovog projekta, pored novčanog ulaganja, ugradio svoje znanje, pozitivna naučna iskustva i krajnje racionalnu potrošnju materijala za izradu solarnog kolektora koji je smešten sa sunčane strane njegove kuće. Dobar deo materijala je nabavio sa otpada, a većinu radnih operacija je izveo sam. Ne manjka ni primena elektronike za automatsko upravljanje solarnim sistemom koji mu pravi značajne uštede za grejanje stambenog i dela radnog prostora. Digitalni termometri na diferencijalnom temperaturnom prekidaču pokazuju dosta veliku razliku temperature na ulazu i izlazu vazdušnih komora, a prijatna sobna temperature, koja je blizu 25 %, nas podseća da je toplotna energija koju dobija preko ovog sistema potpuno besplatna. Kolektor daje toplotu dok je napolju sunčano, a akumulira je u betonsku ploču koja se emisijom toplote ponaša kao podno grejanje.
Na kraju nas gospodin Đura podseća da se, zbog racionalne organizacije posla i ličnog rada, ova investicija za njega može potpuno isplatiti za tri godine, a za one koji se manje razumeju u gradnju i složenu konstrukciju sistema za pet godina. U svakom slučaju, kada uzmemo u obzir da je u zimskom periodu, pored hrane, grejanje najveća stavka, njegov poduhvat je vredan pažnje i za svaku pohvalu zbog značajne uštede kućnog budžeta!
Spojiti korisno i doprineti akciji zaštite životne sredine glavni su motivi radne aktivnosti koju do kraja novembra ove godine završavaju učenici Osnovne škole „Mladost“ iz Vršca. Odabrana ekipa od šest učenika ( Aleksa Petrović, Gorana Tomić, Filip Radak, Lazar Čanković, Nađa Belić i Nebojša Popov ) započela je akciju još početkom ove školske godine, prvo sakupljanjem praznih limenki, zatim njihovom obradom u matičnoj školi, lepljenjem i farbanjem na Eko-kampu „Vršačke planine“ i finalizacijom posla u prostorijama „Cefiksa“ u Vršcu.
Prethodno je sa predmetnim nastavnikom TiO ( Dragan Vladislav ) dogovoreno da njegova ekipa u okviru republičkog projekta Eko-škole „Vršačke planine“ uradi solarni kolektor od aluminijskih limenki koje se mogu naći kao otpad u svim kontejnerima, oko prodavnica pića, u kafićima i na drugim mestima, što narušava sliku bilo koje uređene sredine. Brzo je sakupljeno blizu 200 praznih limenki, izvršena je mehanička obrada skidanjem gornjeg poklopca i probijanjem dna limenke posebnim probojcem koji pravi krilca na mestima bušenja. Krilca služe za stvaranje vrtložnog strujanja vazduha koji odozdo prema gore potiskuje ugrađeni električni ventilator. Limenke su nakon mehaničke obrade dobro oprane i sortirane da nemaju nikakvih oštećenja.
U drugoj fazi rada izvršeno je čvrsto spajanje limenki specijalnim vatrostalnim silikonom 15 redova po 10 komada na kalupima od drveta. Limenke su posle sušenja silikona ofarbane mat-sprejom crne boje. Ovaj posao uspešno je obavljen na trodnevnom kampu Eko-škole na Vršačkom bregu koji je uspešno izveden od 26-28. septembra ove godine. U međuvremenu je napravljena drvena kutija dimenzija 180x120 cm koja je unutra obložena stirodurom debljine 2 cm i ofarbana sa mat-sprejom. Kutija će na kraju biti premazana nekoliko puta premazom sa voštanom komponentom koji je efikasno štiti od vlage i temperaturnih promena, a biće pokrivena providnom pleksi-pločom.
U trećoj fazi rada, koja se izvodi u prostorijama „Cefiksa“, učenici su postavili pripremljene limenke, čvrsto ih upakovali u kutiju sa dva unutrašnja nosača i odredili mesta bušenja otvora za ulaz hladnog i izlaz toplog vazduha. Završnu aktivnost učenici će obaviti u njihovoj školi, gde su i započeli svoj deo projekta, a ona se odnosi na finalnu obradu kolektora, postavljanje elektronike za automatsko upravljanje ( ventilator sa diferencijalnim termo-prekidačem ) i merenje temperature na ulazu i izlazu kolektora, protoka i brzine vazduha, čime se na najbolji način povezuju teorija i praksa iz gradiva fizike VII ( termodinamika ), što i jeste cilj ovog radnog zadatka.
Učenici su grupno i pojedinačno pokazali veliko interesovanje za ovu akciju, a sve aktivnosti obavljaju van redovne nastave, uglavnom u popodnevim časovima. Posebno im je drago što se korisno upotrebio otpad limenki i što će solarni kolektor služiti za dogrevanje prostorije udruženja “Cefiks” koje je nosilac ovog republičkog projekta. Sve faze rada se pažljivo snimaju što će biti ugrađeno kao video-materijal u nekoliko obrazovnih emisija za učenike osnovne škole.
Tehnički podaci: Kutija unutrašnjih dimenzija 180x120 cm sa ukupno 150 limenki zapremine 0,5 litara, ukupna zapremina 75 litara vazduha, količina toplote ( Q ) se izračunava po formuli: Q = m*c* d(T), gde je m masa vazduha ( m = ρ*V, gustina vazduha iznosi 1,29 kg/m3 ), c - specifična toplotna kapacitivnost vazduha koja iznosi 786,9 J/kg*K, a d(T) promena temperature ( t2-t1 ) koja se izražava u stepenima Celzijusovim , ili u kelvinima ( K ). Na količinu oslobođene toplote utiče i brzina ( v ) protoka vazduha koja se izražava u m/s. Na kraju se, merenjem svih navedenih fizičkih veličina, računski dobija ukupna količina toplote ( Q ), izražena u džulima ( J ). Dobivena toplota služi za uspešno dogrevanje manjih prostora u uslovima da su limenke obasjane Sunčevim zracima. Regulaciju temperature vrši elektronika sa diferencijalnim temperaturnim prekidačem.
Udruženje „Cefiks“ iz Vršca počinje sa akcijom projektne aktivnosti pod nazivom POKLONI I OTPAD SKLONI - „PIOS“ koja obuhvata populaciju stanovništva od najmlađih do najstarijih sugrađana. Cilj akcije je da se, pre svega, otarasimo nepotrebnih stvari i opreme koja se nalazi u stanu, podrumima, garažama. Time ćemo pomoći svima onima koji ne mogu da nađu, ili kupe deo za računar, za automobil, uređaj u stanu, kao i za druge uređaje kojima nedostaje neki od vitalnih delova.
Sve planirane aktivnosti podizaće svest da stare stvari još uvek mogu biti od koristi, što podrazumeva manje otpada na deponijama i racionalna, odnosno efikasna upotreba proizvoda. Tako će biti manje otpada na deponijama, više reda u podrumima, na tavanima i po stanovima, gde nam nepotrebne i nagomilane stvari smetaju. Sprečavanje da se stvari koje se još uvek mogu upotrebiti bace kao smeće, ili da dalje propadaju i omogući pristup zainteresovanim građanima kojima su te stvari potrebne će biti svakome od koristi.
Svako ko želi da se uključi u akciju, a time da pomogne kako sebi tako i drugima, treba da proceni šta mu treba, a šta ne treba, pa da se uključi u sistem, svojim korisničkim nalogom. Ukoliko nema nalog , treba da se uključi u postupak registracije. Nakon registracije i prijave pod izabranom šifrom potrebno je samo posetiti stranicu PIOS i kliknuti na „Novi oglas“, a onda pratiti odgovarajuće smernice.
Pored pomoći drugima poklanjanjem nama nepotrebnih stvari, delova, mašina (ispravnih, ili neispravnih) i opreme, ovom akcijom aktivno doprinosimo merama zaštite i uređenja radnog i životnog prostora, uređenju stana, vikendice, garaže i drugih prostora koji treba da budu urednii, sređeni i čisti. Pozivamo Vas da se uključite u akciju!
Organizacija Inženjeri zaštite životne sredine pozvala je Novosađane da donesu stari papir i zamene ga za sadnice cveća i drveća.
Svi koji donesu 10 kilograma starog papira dobiće sadnicu cveća, a oni koji donesu 60 kilograma starog papira dobiće sadnicu drveta, navodi se u saopštenju za javnost.
"Želja nam je da promovišemo i podstaknemo sugrađane na reciklažu starog papira. Svakom tonom recikliranih novina sačuva se 17 stabala starosti između 15 i 20 godina. Da bi se zadovoljile potrebe za papirom prosečnog domaćinstva godišnje se poseče šest stabala", piše u saopštenju.
Inženjeri zaštite životne sredine tu akciju organizovaće tokom "Novosadske jeseni" od 20. do 24. oktobra na Spensu.
Izvor: rtv.rs
ReCyclix je pionirska kompanija koja je jedinstvena u svetu. Ključni cilj kompanije je da pametno spoji mogućnosti i prednosti interneta i svoje poslovanje, kako bi se pomoglo industriji reciklaže da se razvije što je moguće brže i efikasnije. Recyclix sprovodi i kontroliše različite projekte u Evropi i ima sedište u Varšavi.
Ali to nije sve, jednostavnim registrovanjem na njihov sajt https://recyclix.com/?id=a6dd432ddd4d5f nakon registracije na Vaš račun će leći 20 evra. Ovaj novac treba da uložite na kupovinu otpada. Ja sam kupio 100 kg otpada i pokrenuo sam proces reciklaže. Ovaj proces traje 4 - 5 nedelja i kada bude završen na Vaš račun će leći i neka zarada.
Zanimljiva ideja i dobra zabava, nije loše probati kada već daju lovu !!!
Članovi kluba Knm Bmw - Vršac ogranizovali su ekološku akciju čišćenja obale ušća Nere kod Stare Palanke i ujedno se uključili u humanitarnu akciju "SAKUPI HUMANI ČEP". Sakupili su 200kg otpada, 120kg flaša i 80kg ostale vrste plastike. Novac koji su skupili od plastičnog otpada uplatili su udruženju za akciju "SAKUPI HUMANI ČEP" i ovim putem im se i zvanično zahvaljujemo.
Izvor: parakvadvs.rs