Oslobađanje od elektronskog otpada u Evropi
Elektronski otpad čine mašine za pranje veša, televizori, mikrotalasne pećnice, usisivači, mobilni telefoni, i naravno, računari. Prosečan građanin Velike Britanije, na primer, u toku svog života odbaci oko 3 tone otpada .
HP je učestvovao u svim fazama zakonodavnog postupka za pokretanje nove direktive Evropske unije pod nazivom WEEE (Waste Electrical and Electronic Equipment) koja reguliše prikupljanje i reciklažu elektronskog otpada.
WEEE direktiva koristi jasan princip koji se zasniva na odgovornosti svakog pojedinačnog proizvođača, tzv. IPR (Individual Producer Responsibility) princip. Svaki proizvođač biće odgovoran za svoje proizvode isporučene posle avgusta 2005.
„Očuvanje životne sredine je ključni element HP-ove trajne opredeljenosti za ideju globalnih građana i osnova našeg poslovnog uspeha na duge staze“, rekao je Klaus Hijeronimi, generalni direktor u organizaciji za životnu sredinu, HP EMEA.
HP-ovi centri za reciklažu širom sveta već sada obrade oko 1,8 miliona kilograma računarskog hardvera svakog meseca. HP je sebi postavio za cilj da do 2007. godine reciklira pola milijarde kilograma elektronskih proizvoda i opreme za štampanje.
Da funkcioniše - U saradnji sa lokalnim vlastima i industrijskim udruženjima, HP se stara da se WEEE direktiva primenjuje i u praksi. To znači stvaranje nove industrije za reciklažu bilo na nivou država bilo na evropskom nivou u kojoj vladaju zakoni konkurencije kako bi se postigli najmanji mogući troškovi.
Pilot projekti koje je započeo HP poslužili su kao proba za uvođenje WEEE zakona. U Rojtlingenu (pop. 110,016) u Nemačkoj, projekat koji su vodili HP i lokalne vlasti pokazao je da su ljudi veoma zainteresovani za recikliranje IT opreme kada im se za to pruži prilika.
„Danas nam se potrošači obraćaju sa molbom da recikliramo njihove računare, ali će ubuduće, zahvaljujući WEEE zakonu, moći da ga odlože na mesta koja su za to predvidele njihove opštine“, objašnjava Klaus Hijeronimi.
Udruživanjem snaga sa kompanijama Sony Europe, Braun i Electrolux, HP je već stvorio evropsku platformu za reciklažu (ERP) — zajedničku platformu za recikliranje elektro i elektronskog otpada na nivou koji obuhvata celu Evropu. ERP platforma je formirana sa ciljem da se aktiviranjem mehanizma konkurencije obezbedi poboljšanje kvaliteta postupka recikliranja i smanji cena koju plaćaju potrošači.
Sada i druge kompanije kao što su Samsung, Logitech i Remington nastoje da problem elektronskog otpada rešavaju na evropskom, umesto na državnom nivou.
Da bude jednostavno - Svaki HP-ov klijent dobiće svoju ulogu u zaštiti životne sredine.
Potrošači će jednostavno moći da odlože HP-ovu opremu na za to određena mesta u svojim opštinama i ona će biti isporučena postrojenjima koji omogućavaju ponovnu upotrebu, rekonstrukciju i reciklažu. Kompanije poput HP-a moraju da finansiraju tu reciklažu, čime se teret odgovornosti za kraj životnog veka proizvoda u najvećoj meri prebacuje na samog proizvođača.
HP će komercijalnim klijentima obezbediti besplatnu reciklažu za svu elektronsku opremu nakon što oni tu opremu vrate na određena mesta za prikupljanje HP opreme. HP predviđa da će zahtevi koji se odnose na vraćanje proizvođaču i reciklažu predstavljati sastavni deo budućih komercijalnih poslovnih odnosa.
„Znamo da naši klijenti žele da učestvuju u našem programu recikliranja jer je „Kako da recikliram“ najčešće pitanje vezano za očuvanje životne sredine koje se upućuje HP-u“, rekao je Zoe MekMahon, menadžer zadužen za strategiju za zaštitu i očuvanja životne sredine, HP EMEA.
Projektovanje za očuvanje životne sredine
HP veruje da je IPR princip najbolji način da se promoviše ekološko projektovanje proizvoda. HP-ov program „Projektovanje za očuvanje životne sredine“ smanjuje ekološku štetnost HP-ovih proizvoda u svim fazama projektovanja, proizvodnje, upotrebe i na kraju životnog veka.
Svaka nova linija HP-ovih računarskih proizvoda i proizvoda za obradu slika projektovana je tako da nudi bolje performanse od prethodnih modela, tako da troši manje energije i koristi manji broj materijala, na primer, dve vrste plastike, umesto petnaest.
Umesto upotrebe lepkova i vezivnih materijala, HP svoje proizvode dizajnira tako da se spajaju mehanički, a u nekim HP skenerima lampe sa živom zamenjene su senzorima izrađenim u novoj tehnologiji za detektovanje kontakta sa slikom.
HP je razvio komponentu za HP Scanjet skener izrađenu 25% od reciklirane plastike koja se koristi u kertridžima za štampače i 75% od recikliranih plastičnih boca, a koja zadovoljava sve specifikacije i zahteve za taj proizvod.
HP i dalje u svojim kertridžima za štampanje i ambalaži smanjuje upotrebu materijala koji se ne mogu reciklirati. Od 1992. godine HP je smanjio prosečan broj delova koji se koriste u jednobojnim kertridžima za laserske štampače iz serije LaserJer za 25% i tako povećao mogućnost njihove reciklaže.
„Uticaj proizvoda na životnu sredinu je u velikoj meri određen još u fazi projektovanja, tako da uspešno recikliranje zahteva inoviranje“, objasnio je Klaus Hijeronimi.
Izvor: www.hp.com
Priredila: Tamara Horti, III-2
Evropska unija je 2003. godine usvojila Direktive vezane za probleme električnog i elektronskog otpada. Prva Direktiva je „Waste of Electrical and Electronik Equipment“ (WEEE) – Direktiva o električnom i elektronskom otpadu, dok je druga RoHS (Restriction of the use of hazardoues substances) – Direktiva o ograničenjima za upotrebu opasnih materija. Ove Direktive su 2006.godine postale važeći zakon Evropske Unije. Od tada bilo koji proizvod koji ne zadovoljava kriterijume ovih Direktiva neće biti moguće plasirati na tržište u zemljama EU
WEEE
Svrha ove Direktive je prevencija nastanka električnog i elektronskog otpada, ponovne uporebe, reciklaže i ostalih oblika obnavljanja ovakvog otpada čime bi se smanjilo konačno odlaganje ee-otpada. Takođe, ona nastoji da poboljša ekološke performanse svih operatera angažovanih u životni vek proizvoda.
WEEE Direktiva teži da poboljša performanse upravljanja elektronskim i električnim otpadom kroz:
RoHS
Dostupni dokazi su pokazali da su neophodne posebne mere sakupljanja, tretmana, reciklaže i odlaganja ee-otpada a koje su definisane WEEE Direktivom kako bi se smanjili problemi upravljanja otpadom vezani za teške metale. Uprkos ovim merama veliki deo električnog i elektronskog otpada će završavati u trenutnim tokovima otpada. Čak i ako je zasebno prikupljen ee-otpad i podvrgnut procesima reciklaže on i dalje sadrži opasne materije poput žive, kadmijuma, olova, PCB a koje predstavljaju rizik po okolinu i zdravlje ljudi.
Uzimajući u obzir tehničke i ekonomske mogućnosti, najefektivniji način za redukciju rizika po okolinu i ljudsko zdravlje od ovih supstanci jeste njihova zamena sa neškodljivim ili manje opasnim materijalima. RoHS Direktiva se odnosi na električne i elektronske uređaje koji su definisani kategorijama elektronskih i električnih uređaja izuzimajući kategorije 8. i 9. RoHS u svojim specifikacijama tačno određuje koliki udeo teških metala i kontrolisanih supstanci u odnosu na masu svaka komponenta može da sadrži. Definisana je dozvoljena maksimalna koncentracija opasnih supstanci od 0.1% po težini u homogenim sistemima.
Bazelska konvencija
Napori da se stane na put slobodnoj trgovini otrovnim otpadom delimično su urodili plodom – međunarodnim sporazumom Ujedinjenih Nacija o ograničenju trgovine toksičnim otpadom, poznatim kao Bazelska konvencija. Bazelska konvencija je međunarodni multilateralni ugovor, sačinjen u Bazelu (Švajcarska) marta 1989. godine kojim se regulišu norme postupanja, odnosno, kriterijumi za upravljanje otpadom na način usaglašen sa zahtevima zaštite i unapređenja životne sredine, kao i postupci prekograničnog kretanja opasnog i drugog otpada.
Bazelskim amadmanom je od 1995. godine zabranjen izvoz opasnog otpada u zemlje koje nemaju odobrene kapacitete za postupanje sa ovom vrstom otpada, tj. u zemlje van Evropske Unije. Srbija je potpisala Bazelsku konvenciju 1989. Godine, a ratifikovala je i postala član 2000. godine.
Izvor: zerowaste.rs
Priredila: Tamara Horti, III-2
Rešenja koja doprinose kretanju društva ka povećanju svesti o očuvanju životne sredine su: smanjenje nastanka otpada i povećanje količine materijala koji se može ponovo iskoristiti.
Reciklaža je izdvajanje materijala iz otpada i njihovo ponovno korišćenje. To je pojam kojim se može opisati proces pretvaranja otpada u sirovine od kojih mogu nastati novi proizvodi.
Reciklaža uključuje: prikupljanje, razdvajanje tj. sortiranje, preradu i proizvodnju novih proizvoda od polovnih delova ili materijala.
Reciklaža ima ekološki, ekonomski i socijalni značaj. Ona može da utiče na podizanje ekološke svesti ljudi, pomaže u sprečavanju zagađenja životne sredine, štedi prirodne resurse.
Za izradu proizvoda od recikliranih sastojaka često se troši manja količina energije nego za izradu istog proizvoda od sirovina.
Reciklažom se smanjuje količina otpada koji se šalje na deponije i ublažava problem odlaganja otpada i stvaranja divljih deponija.
Širom sveta podaci o raciklaži u velikoj meri variraju između zemalja. U Japanu se reciklira 80%-90% otpada, u zemljama Evropske unije 30%-40%, Austrija reciklira toliku količinu otpada da samo 3% ostaje na deponijama. U Srbiji se 97% otpada nalazi na deponijama, što je najmanje ekonomična i ekološki opravdana opcija za upravljanje otpadom.
Neadekvatno upravljanje otpadom je jedan od najvećih problema sa aspekta zaštite životne sredine Republike Srbije i isključivo je rezultat neadekvatnog stava društva prema otpadu. Taj problem se prvi put javio u periodu ubrzane industrijalizacije zemlje početkom 1950. godine i trajao je do kraja ’80-ih godina.
Šta sve može da se reciklira?
Mnogi materijali mogu da se recikliraju, kao što su: papir, karton, staklo, keramika, beton, aluminijum, gvožđe, elektronski otpad, baterije, otpadno ulje…
Proces reciklaže:
Staklo
Staklo se koristilo još pre 3.000 godina, kada su ga Egipćani koristili da bi izrađivali nakit, šolje i druge predmete. Staklo je jedan od najlakših materijala za reciklažu.
Sakupljeni stakleni otpad se iz kontejnera odnosi u fabrike za proizvodnju stakla, gde se sortira po boji, zatim pere da bi se uklonile nečistoće. Tako sortirano i oprano staklo se dalje usitnjava, a potom se meša sa novim sirovinama (pesak, voda, kreč) i tokom proizvodnog procesa zagreva na 1600°C. Nakon toga se proizvedeno staklo automatski duva, odnosno istiskuje u kalupe, i na kraju procesa nastaje nova boca ili drugi stakleni proizvod. Staklo može da se reciklira neograničen broj puta i ne gubi na kvalitetu.
Plastika
Za razliku od stakla koje je napravljeno od prirodnih supstanci, plastika se pravi od veštačkih sirovina, uključujući naftu i mazut.
Reciklaža se vrši tako što se nakon donošenja plastike u centar za reciklažu plastika prvenstveno pere i seče na sitne ljuspice, koje se potom razdvajaju u flotacione rezervoare gde se suše i tope. Plastika iz sistema izlazi u dugim nitima, koje se hlade i seku na palete, nakon čega se transportuju do proizvođača.
Vreme razgradnje otpadne plasitke je veoma dugo, od 100 od 1000 godina, zato je potrebno da se plastika odvojeno sakuplja od ostalog ambalažnog otpada, jer ona može veoma uspešno da se reciklira. Ovo prevenstveno važi za PET ambalažu u kojoj kupujemo mineralnu vodu, osvežavajuća pića, prehrambene proizvode, ulja i sl...
Papir
Papir je napravljen od sićušnih vlakana. Pošto ova vlakna vremenom postaju slaba, papir se ne može zauvek reciklirati. Novinski papir može da se reciklira najmanje 7 puta.
Kada se reciklira papir, trebalo bi odvojiti beli papir od kartona. Reciklaža papira se vrši tako što se papir za reciklažu sortira, a zatim se natapa i zagreva u velikim kacama, postajući pulpa. Dodaju se posebne hemikalije da bi se uklonilo mastilo iz novina. Pulpa se prečišćava od lepka i ostalih nečistoća i ubacuje se u mašinu koja je izbacuje na ravnu pokretnu traku gde se formiraju listovi. Osušeni listovi su spremni za upotrebu.
Kartonska ambalaža se uglavnom pravi od recikliranog papira, kao i novine.
Aluminijum
Aluminijum se može reciklirati brzo i lako. Pravljenje aluminijuma od recikliranog aluminijuma troši 96% manje energije.
Reciklaža se obavlja tako što se aluminijumske limenke u postrojenjima za reciklažu seku i tope. Istopljeni aluminijum se hladi i formiraju se poluge, koje se koriste za pravljenje novih proizvoda.
Aluminijum, čelik, bakar i drugi metali su posebno vredne vrste otpada jer spadaju u neobnovljive prirodne resurse. Većinu metala je moguće preraditi.
Reciklažom limenki mogu nastati metalni delovi mašine za veš, ili delovi za automobile, dok se proizvedeni reciklirani čelik koristi za izradu autokaroserija, čeličnih nosača ili delova motora.
SAVETI:
Izvor: ecotopia.rs
Tekst preuzela: Tamara Horti, III-2
Proces reciklaže obuhvata: sakupljanje otpada, izdvajanje, preradu i izradu novog proizvoda. Otpad nije dovoljno samo smanjivati i izbegavati. Potrebno ga je razdvajati na mestu nastanka prema vrstama otpada, jer samo odvojeno sakupljeni otpad može se iskoristiti. Reciklaža je skup aktivnosti kojima se obezbeđuje ponovno korišćenje otpadnih materijala.
Reciklaža se primenjuje sa tri osnovna principa tri slova R (RRR)
Iako milioni tona dragocenih metala leže u fiokama stolova potpuno beskorisno, ipak recikliranje elektronskog otpada dovodi do problema toksičnosti i zagađenosti supstanci koje nastaju kroz procese reciklaže.
Više od 38 različitih hemijskih elemenata se može pojaviti kao priozvod procesa reciklaže elektronskog otpada, od kojih neki mogu biti zaista štetni za životnu okolinu i oni se moraju uništiti u posebnim postrojenjima, jer ne postoji mogućnost njihovog iskorišćenja na bolji način.
Danas je posao reciklaže elektronskog otpada u svim oblastima razvijenog sveta veoma rasprostranjen i brzo se razvija. Elektronski sistemi za preradu EE otpada su sazreli u poslednjih nekoliko godina, nakon povećane regulatorne, javne i komercijalne inicijative, a srazmerno rastu preduzetničkih interesa. Deo ove evolucije je izazvao ozbiljnije razdvajanje elektronskog otpada iz energetski intenzivnih procesa, za razliku od konvencionalne reciklaže, gde se oprema zasnivala na formi sirovog materijala. Ovo se postiže putem diverzije i ponovnog regenerisanja različitim hemijskim i fizičkim procesima.
Audiovideo komponente, televizori, video rekorderi, stereo oprema, mobilni telefoni, drugi ručni uređaji i računarske komponente sadrže vredne elemente i supstance pogodne za regenerisanje, uključujući olovo, bakar i zlato...
RECIKLAŽOM SE POSTIŽU SLEDEĆI CILJEVI:
MATERIJALI ZA RECIKLAŽU
U našoj okolini svakodnevno nastaju velike količine otpada koji bi mogao biti recikliriran.
Izvor: www.ereciklaza.com
Priredio: Uroš Kiš, II-2
Izvor: www.greentech.rs
Priredio:Andrej Hana
Od ukupnog broja kesa koje se koriste samo se 3% reciklira. Kako neke studije pokazuju, oko 60% njih ljudi koriste da bace otpatke. Velika većina završi razbacana po prirodi.
Plastične kese su prvi put proizvedene 1977.god. ali su tek 1983.god. doživele ekspanziju. Kese kakve poznajemo nisu pravljene od najlona kako se često misli, već od plastike. Prave se od nafte i što se često ne zna od prirodnog gasa iz kojih se dobija plastika polietilen. Polietilen ne truli prirodno. U zavisnosti od debljine i količine sunca raspada se od najmanje 400 do 1000 godina na otvorenom. U zemlji i na deponijama gde nema kiseonika, niti sunca –milijardu godina.
Plastične kese nisu biorazgradive. Pošto su lagane vetar ih lako raznosi pa one zagađuju vodotokove, zelene površine, krošne drveća, ulice,… One takođe predstavljaju ozbiljnu opasnost za ptice i morske sisare koji ih često greškom koriste kao hranu. Na hiljade pomenutih životinja umre svake godine nakon gutanja ili davljenja plastičnim kesama. Konačno proizvodnja plastičnih kesa zahteva milione tona nafte koja bi mogla da se koristi za transport ili grejanje.
Neke firme su prestale da nude svojim klijentima plastične kese, a mnoge države razmatraju zabranu plastičnih kesa ili su već uvele zabranu.
U međuvremenu možete da pomognete: Koristite torbe za višekratnu upotrebu kada idete u kupovinu. One se prave od obnovljivih materijala, a time se očuvavaju resurs na planeti. Ovakve torbe možete naći u različitim veličinama,stilovima i materijalima. Kada ih ne koristitite lako ih možete spakovati, ne zauzimaju puno prostora pa se mogu nositi u džepu ili tašni.
Smanji, ponovo upotrebi, recikliraj.
Divlje deponije su nelegalna odlagališta koja zauzimaju mali prostor i sadrže ograničene količine otpada, a najčešće se formirane neposredno uz put u blizini naseljenog mjesta, a vrlo čest slučaj je da se otpadni materijal deponuje uz korito rijeke, ili u napuštenim pozajmištima kamena i šljunka, kao i na zemljištu koje nije u privatnom vlasništvu. Po konfiguraciji terena, uglavnom su to strme padine na kojima se vrlo teško može organizovati čišćenje i odvoz deponovanog materijala. U većini slučajeva, otpad se naprosto baca niz strmine kraj puta ili u rijeku. Takve deponije nisu ograđene, tako da se na takvim mjestima često mogu vidjeti domaće životinje, ptice ljudi, te glodari i insekti.
Divlja odlagališta koja prvobitno imaju vizuelan loš efekat mogu na više načina ugroziti zdravlje ljudi koji preturaju po takvom odlagalištima ili okolnog stanovništva, kao i zagađenje vazduha, vode i zemljišta. Te divlje deponije se redovno zapale, pa osim jasne opasnosti koju požar predstavlja za susjedna područja, uključujući štetu od velikih šumskih požara, dim koji potiče od otpada koji gori vrlo vjerovatno sadrži otrovne materije štetne za zdravlje stanovništva. Zdravstveni i sigurnosni rizik tiče se mogućeg širenja bolesti i infekcija zbog prisustva mogućih prenosnika zaraze (muhe, glodari, ptice, zivotinje,...) na divljem odlagalištu. Mogući zdravstveni rizik za ljude je znatan, posebno kod stanovništva koja žive u blizini ovakvih deponija, tj. kontaminacija okolnog stanovništva vodom, vazduhom i hranom.
Divlje deponije su potencijalni zagađivači vazduha, vode (površinske i podzemne) i zemlje.
Problem divljih deponija bio je prisutan u svim opštinama regije Banja Luka, a to su: Banja Luka, Gradiška, Kneževo, Kotor Varoš, Laktaši, Prnjavor, Srbac i Čelinac. Pogledajte galeriju divljih deponija prije i poslije uklanjanja.
Deponovani materijal je raznovrstan: od komunalnog, preko kabastog (automobili, kamioni, bela tehnika, često i automobilske gume) do organskog i medicinskog za koji nema evidencije da li je opasan.
U opštinama čija teritorija je pokrivena šumama veliki problem su deponije piljevine. U opštinama ravničarskih terena naglašen je problem otpada sa klanica i peradarskih farmi, te plastične ambalaže različitih, i veoma često opasnih otrova, pesticida i herbicida koji se koriste u poljoprivredi.
Izvor: www.dep-ot.com
Priredio: Matej Hana
Povrće u službi energetske efikasnosti
Kompostiranje je proces prirodnog raspadanja organskih materija u kojem se mikroorganizmima obezbeđuju pogodni uslovi za razgradnju sa ciljem dobijanja organskog đubriva – komposta. Putem edukacije građana svih starosnih kategorija o kompostiranju, podstiče se razvoj svesti za zdravu životnu sredinu i promenu ponašanja prema biorazgradivom otpadu, koji se može reciklirati umesto gomilati na deponijama.
Organska poljoprivreda, kao deo održivog razvoja, je naročito pogodna za zaštićena prirodna dobra i njihovu okolinu, i zato je drugi cilj ovog projekta obučiti poljoprivredne proizvođače o ovakvom vidu proizvodnje.
Obuka o kompostiranju i organskoj poljoprivredi obuhvatila je teoretski i praktični deo. Za teoretsku obuku odštampani su edukativni posteri i brošure koji su na slikovit, jasan i sažet način dali uputstva o tome “ko, šta, gde, kada…”. Za praktični deo obuke bio je postavljen ogledni komposter sa svom pratećom opremom i instrumentima u dvorištu Bogoslovije. Praktični deo obuke o organskoj poljoprivredi obuhvatio je i posetu nekoj od organskih farmi u Vojvodini. Organski poljoprivredni proizvođači sa višegodišnjom praksom, inače stručni saradnici na ovom projektu, aktivno su učestvovati u predavanjima i radionicama o organskoj proizvodnji, i time obezbedili njen visok kvalitet.
Ciljevi projekta:
Ostvareni rezultati:
Kroz obuku je prošlo ukupno oko 430 građana svih starosnih kategorija i to:
Na osnovu ankete koja je sprovedena sa svim polaznicima obuke uočeno je da su građani svih uzrasnih kategorija imali nizak nivo znanja o kompostiranju i načinu zbrinjavanja organskog otpada. Nakon sprovedene edukacije o kompostiranju, nivo znanja je znatno uvećan, a što je posebno značajno, deca i učenici su bili vrlo zainteresovani za temu i aktivno su učestvovali u obuci. Nešto slabiji odziv i zainteresovanost za temu je uočena kod odraslih građana Sremskih Karlovaca.
Izvor: www.ekoloskicentar.org
Priredila: Andrijana Dragodan I-4
Umesto drveta stari papir i ekološka poruka
Ako vas briga za ekologiju toliko pogađa da ne možete da spavate onda je krajnje vreme da promenite sve navike. Umesto da uništavate šumu zbog toga što koristite drvene olovke, nabavite ove reciklirane iz Južne Koreje. Njih pravi kompanija Gongjang iz Seula, a napravljene su od 100 % recikliranog papira. Za pakovanje je takođe iskorišćen reciklirani papir i super ekološka boja napravljena od soje. Na olovkama piše “Zaustavite globalno zagrevanje”, što znači da će svi koji sede pored vas videti i vašu poruku.
Izvor: Domino magazin
Studio DesignPack Gallery je ove nedelje u Parizu predstavio potpuno sjajan novogodišnji koncept koji ima dvostruku ulogu. Prvo, tu je da ukrasi prazničku atmosferu, što mu baš dobro ide pošto izgleda kao prava jelka. I drugo, ovako iskorišćene stare plastične flaše poručuju svima da moramo da više pažnje posvetim reciklaži. Aktivisti svim prolaznicima poklanjaju flajere u kojima se objašnjava ideja, a mogu i da se kupe mali kućni kompleti jelki od recikliranih materijala. Komplet košta 69 evra, a deo cene ide u ruke ekološkom WWF fondu.
Ako vas zanima i koliko struje je potrošeno, DesigPack kaže da je to ukupno 3546 wati za celu instalaciju, odnosno kao kada biste vaš TV držali uključen ceo dan.
Izvor: Domino magazin