Ako ste se nekada pitali gde odlaze stari iskorišćeni air begovi iz kola kada umru, evo odgovora. Njihov raj je firma iz Toronta po imenu Mariclaro koja koristi platno starih sigurnosnih uređaja iz auta kako bi napravili ove super rančeve. Oni uz to izgledaju stvarno sjajno, a i veoma su idržljivi. Mogu da se koriste za laptop računare ali i za obično svakodnevno nošenje. Super je što je 99 posto materijala dobijeno od reciklaže.
Izvor: Domino magazin
Reciklaža je stvarno kul stvar, a stvari koje tako nastaju imaju neku dodatnu vrednost pored toga što su dobre za očuvanje prirode. A Killspencer torbe imaju i svoje istorijsko nasleđe zbog koga mora da su ponosne. Nastale su od starih padobrana i izgledaju tako dobro. Dolaze u četiri boje, skoro su neuništive i izgledaju sasvim lepo. Uz to su veoma lagane i mogu da se spakuju kada vam ne trebaju. Ma želimo ih!
Izvor: Domino magazin
Imate stari sako i košulju koje vas je malo blam da nosite? Onda možete da se bacite na umetničko stilsku reciklažu i napravite ovu genijalnu torbu. Model sa slike se zove Joe Poketo i potpuno je napravljena od stare garderobe. Umesto da bacite sve to, napravite stilksu torbu koja će pritom privući pažnju svih u gradskom prevozu. Možda nije Freitag lično, ali je fakat dosta dobro!
Izvor: Domino magazin
Činije i pribor za jelo napravljeni od kukuruza i ničeg više
Ukoliko se plašite da vas velike kompanije truju svojim proizvodima, čak i kada mislite da ste kupili nešto skupo i kvalitetno, evo idealnog ekološkog zdravog i tako kul proizvoda. Pribor i posude za jelo kompanije Dandelion napravljeni su od potpuno prirodnog i zdravog kukuruza. Čak su i žute boje, a proizvođač kaže da ne koristi nikakve hemikalije, već samo žuti zdravi kukuruz. Pored toga što je provereno zdrav, ukoliko ga bacite posle par godina će se raspasti i ući u lanac ishrane bez ikakvih zagađenja, naravno ukoliko ga pre toga ne pojedu neke životinje koje vole kukuruz. Dobro je i što su uz pomoć posebnog procesa proizvodnje napravljeni tako da se mogu koristiti i prati i više puta. Jedna činija, ili komplet pribora koštaju skromnih 7 dolara. A možda možete i da ih pojedete ukoliko je mama zaboravila da vam kupi euro krem.
Izvor: Domino magazin
Staklo je jedini materijal koji može bezbroj puta da se reciklira i da ne izgubi na kvalitetu.
U našoj zemlji, postoji zakonski okvir, ali ne i uslovi za reciklažu stakla. Ne postoje postrojenja koja bi reciklirala otpadno staklo, kao ni dovoljno mesta na kojima građani mogu da odlože ambalažu od ovog materijala. Zbog toga, umesto da se staklo prikuplja, reciklira i ponovo koristi, više od 90% ove ambalaže završi na deponiji, dok se svake godine u našu zemlju uveze više od milion staklenih flaša. Kompanija Sekopak od pre nekoliko meseci prikuplja staklo od pojedinih ugostiteljskih objekata. Kakvi su rezultati i šta se radi sa prikupljenim staklom...
Prilog PG Mreža i emisije EVRONET pogledajte na sledećem linku: http://www.mreza.rs/evronet/previous-episodes/Zivotna-sredina/33561/odlaganje-i-recikliranje-stakla.html
Japanski arhitektonski biro Kengo Kuma & Associates je nedavno pokazao svoj etos dizajna inspirisanog svetlosti i prirodom sa eksperimentalnom kućom u Hokaidu nazvanom „Même“. Objekat je namenjen hladnim klimatskim uslovima i iako je zasnovan na kući „Chise“ (Kuća zemlje) lokalnog Ainu naroda, on koristi savremene materijala za izolovanu dvoslojnu membranu koja promoviše konvekciju i održava udobnu unutrašnju sredinu zbog cirkulacije toplote koja se stvara od stalno upaljene vatre.
Tradicionalna „Chise“ kuća izoluje i vraća toplotu iz centralne vatre, i koristi bambus travu ili šaš za fasadnu izolaciju, umotanu oko drvenog rama. Eksperimentalna kuća „Même“ je adaptirala taj princip.
Projektantski tim u birou Kengo Kuma & Associates je izgradio ram kuće od 79,5 kvadratnih metara od japanskog ariš drveta, zatim je inkorporirao njihovu prilagođenu membranu sastavljenu od poliester fluorougljenika spolja, sa tkaninastom membranom od staklenih vlakana sa unutrašnje strane. Na kraju je poliester izolacija od recikliranih plastičnih boca ugrađena između dva sloja.
Fasada „Même“ eksperimentalne kuće ne samo da obezbeđuje prirodnu ventilaciju kroz upotrebljene materijale, već je i poluprovidna kako bi dozvolila prirodnu unutrašnju rasvetu tokom cele godine. Dizajn takođe podstiče radne sati za stanare pri prirodnoj svetlosti, pored pružanja svetlosnog sjaja kada se kuća posmatra od spolja noću.
Eksperimentalna kuća se nalazi u okviru istraživačkog centra „Même Meadows“ od 185.000 metara kvadratnih. Centar je osnovan kako bi se proučavali načini na koji materijali reaguju na sirovu klimu regiona. Kuća će ostati netaknuta i korstiće se za testiranje granica unutrašnje i spoljašnje arhitekture u ekstremnim uslovima.
Izvor: gradjevinatsvo.rs
Most „Econtainer“ arhitektonskog biroa Yoav Messer Architects će postati prvi most na svetu napravljen od rashodovanih transportnih kontejnera. Most će premostiti reku Ajalon, i biće svojevrstan portal u planirani park Ariel Sharon koji će transformisati 2.000 hektara deponije Hirija u prirodni rezervat na jugoistoku Tel Aviva.
Projektanti mosta od 160 metara dužine nameravaju da kroz ponovno korišćenje kontejnera oponašaju ponovno korišćenje samog zemljišta. Deponija Hirija je nakon razvoja u planinu od 25 miliona tona đubreta zatvorena 1998. godine. Godine 2004, donešen je plan da se zemljište rehabilituje i spreči kolaps te „planine“ u Ajalon reku.
Portparol arhitektonskog biroa Yoav Messer Architects je rekao da će kada bude završen, most spajati Lod put iz pravca istoćnog Tel Aviva direktno sa Hirija planinom u centru parka. Most će biti za bicikliste i pešake, a iako je zatvoren za automobile na njemu će postojati neki oblik javnog prevoza koji će prevoziti posetioce od parkinga do centra parka.
Jasno najuočivljivija karakteristika mosta je upotreba transportnih kontejnera, koji se prema projektu spajaju sa malo ili nimalo horizontalne armature. Idejno rešenje prikazuje tri vertikalne noge, od kojih se svaka sastoji od četiri nosača raspoređena u oblik obrnute piramide. Projekat mosta je trenutno u fazi izrade glavnog projekta, i biće zanimljivo videti kako se on prilagođava stvarnim problemima.
Projektanti su razmišljali i o ventilaciji, pa većina kontejnera ima uklonjene strane kako bi otkrile unutrašnjost mosta. Arhitektonski biro Yoav Messer Architects namerava postavku fotonaponskih panela koji će obezbeđivati struju potrebnu za osvetljenje mosta. Idejno rešenje sugeriše da će most imati niz osmatračnica koje štrče van glavnog volumena mosta. Izgleda da će pešaci moći da hodaju kroz i na vrhu kontejnera.
Arhitektonski biro Yoav Messer Architects takođe tvrdi da se, zahvaljujući upotrebi kontejnera, 70 odsto građevinskih radova može obaviti u fabrici.
Izvor: gradjevinatsvo.rs
Prema najnovijem izveštaju Economist Intelligence Unit o globalnim životnim uslovima, prelepi grad Vankuver u Kanadi je prilično pristojno mesto za život, rangirajući ga na trećem mestu u svetu. Međutim, njegov uticaj na životnu sredinu je trenutno neodrživ, što je navelo gradske zvaničnike da osmisle ambiciozni plan koji će Vankuver krunisati najzelenijim gradom na svetu do 2020. godine.
Svaka pomoć u ostvarenju tog cilja je dobrodošla i novi proces asfaltiranja sa toplom mešavinom koja koristi onu vrstu otpadne plastike koja se nalazi u kantama za reciklažu savesnih građana je svakako pomak u pravom pravcu. Dodatno, svaka reciklaža smanjuje emisije štetnih gasova i poboljšava kvalitet vazduha.
Tim gradskih zvaničnika, uključujući Pitera Bremnera i Džefa Markovića iz preduzeća Kent Services, su radili sa kompanijom GreenMantra iz Toronta kako bi razvili novi proces koji pretvara 100 odsto reciklirane kućne plastike u vosak koji se zatim meša u toplu asfaltnu mešavinu.
„Topla asfaltna mešavina nije u potpunosti nova stvar, ali ono što je jedinstveno u našoj aplikaciji jeste korišćenje voska koji je proistekao iz reciklirane plastike“, rekla je Karin Magnuson iz Vankuverske građevinske direkcije.
„Mi smo probali toplotnu mešavinu od 2008. godine sa različitim vrstama aditiva namenjenih za smanjenje viskoznosti kako bi olakšali proces postavke asfalta na nižim temperaturama. Sada imamo asfaltirane tri deonice puteva u Vankuveru sa ovom novom mešavinom.“
„Mešavina se sastoji od 19-to milimetarskog Superpave-a, gruba površinska toplotna mešavina, sa 20 odsto recikliranim asfaltom i voskom od reciklirane kućne plastike“, dodao je Marković.
„Temperatura je smanjena sa 160 stepeni Celzijusa, koja je tipična, na 121 stepen Celzijusa, i postoji značajno smanjenje štetnih organskih jedinjenja (VOC) i emisija ugljen monoksida u fabrici, kao i vidljivo smanjenje gasova kako pri samoj postavci asfalta, tako i u postrojenju za njegovu proizvodnju.“
Druge prednosti koje su otkrivene u laboratoriji i testirnim poligonima uključuju i uštedu gasa od 20 odsto za potrebe grejanja mešavine. Pored toga, grad Vankuver kaže da postoji potencijal za dodatno ponovno korišćenje mešavine, pošto voska pomaže u sprečavanju starenja asfalta. Mešanje na nižim temperaturama omogućava povećanu upotrebu sadržaja recikliranog asfalta i smanjeno korišćenje netaknutih asflatnih ulja.
„Na proleće ćemo uraditi još testiranja i osvrnućemo se na performanske materijala koji su već postavljeni“, rekao je Magnusonova. „Imamo još posla oko ocenjivanja ovog prvog dela asfaltiranja, ali ako naša testiranja nastave da pokazuju prednosti očekujemo da će se ova mešavina prihvatiti kao norma, a ne kao posebna mešavina“, ocenjuje Magnusonova.
„Idealno bi bilo da vidimo i da neko počne da proizvodi ovaj vosak lokalno. Materijale koje smo koristili su napravljeni od strane kompanije u Torontu, i bilo bi lepo da vidimo da plastika iz Vankuvera koristi za puteve u Vankuveru.“
Iako ova nova mešavina trenutno košta tri procenata više od tipične vruće mešavine, zvaničnici grada Vankuvera veruju da će dodatni troškovi nestati u bliskoj budućnosti kao rezultat dovoljnog snabdevanja plastičnog otpada.
Izvor: gradjevinatsvo.rs
Ovakve slike se sve češće mogu pronaći na socijalnim mrežama. Da li je takozvana "zapadna civilizacija" zapravo civilizovana ili okrenuta čistom profitu i samodestrukciji. Primeri zagađenja mogu da se vide svuda oko nas. Od gradova preko reka, šuma pa sve češće i zemljišta na kojem se uzgajaju namirnice za široke narodne mase. Da li je potrebno da moderna civilizacija doživi potpuni ekološki krah, kao u scenama iz filmovima osadesetih, da bi se naučila lekcija?! Da li tehnološki razvoj neminovno vodi u ekološko katastrofu ili samo i isključivo težnja ka što većem profitu vodi tome?!
Verujemo da je na većinu ovih pitanja odgovor relativno jednosstavan i može se iskazati samo jednom rečju: SAMOODRŽIVOST! Nije teško to zamisliti ali je očigledno veoma teško sprovesti u delo i praksu.
Sreda, 6. mart 2013. - Danas Conference Center, GTC Avenija 19, Vladimira Popovica 38-40
Da li je postojeći zakonodavni okvir u oblasti reciklaže ambalažnog otpada neophodno uskladiti sa realnim stanjem na tržištu? Da li su projektovani ciljevi prikupljanja ambalažnog otpada daleko ispod realnog potencijala tržišta Srbije?Da li država treba da obezbedi podršku investicijama u reciklažnu industriju i koji je udeo reciklažne industrije u izvozu gotovih reciklata na tržište EU? Da li prikupljanje ambalažnog otpada treba da bude unapređeno investiranjem u sistem sepratanog odlaganja i prikupljanja otpada i zašto se takve investcije mogu isplatiti? Da li država treba da stimuliše zapošljavanje marginalnih društvenih grupa u reciklažnoj industriji kroz subvencije vezane za sektor socijalnog preduzetništva? Da li je reciklažna industrija jedan od najvećih investicionih resursa i koja zakonska rešenja treba doneti kako bi Srbija postala još veći izvoznik reciklata na tržište EU?
Dodatne informacije: 011 7111 767, 062 8012 335. E-mail: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Institucionalni partneri
Izvor: Danas