Montaža, montaža, montaža! Ceo život je jedna velika montaža :)
Email: office@vila.rs
Website: www.vila.rs
U organizaciji "Resurs centra" iz Majdanpeka i organizacije "Norges Vel" iz Norveške, 28.juna u hotelu "Srbija" u Beogradu, održan je sastanak na kome se iniciralo osnivanje nacionalne asocijacije za biomasu. Među 12 radnih i nevladinih organizacija, sastanku su prisustvovali i članovi "Cefixa" predsednik Miroslav Cuca i član UO Branislav Vila.
Nakon pozdravne reci, Boris Ilijevski je upoznao prisutne sa projektom Formiranje nacionalne asocijacije za biomasu – SERBIO i projektnim aktivnostima. Objasnio je da je ovo saradnja Resurs centra i organizacije Norges Vel iz Norveške, cija ambasada finansira ovaj projekat i koja u Srbiji vidi potencijal za razvoj ovog sektora. Naglasio je da postoji vrlo jaka podrška Agencije za energensku efikasnost za osnivanje ovakve asocijacie, kao i da je osnivanje Nacionalne asocijacije za biomasu predvideno Akcionim planom za biomasu 2010 - 2012.
Cilj sastanka je da se sveobuhvatnim pristupom i ukljucivanjem razlicitih cinilaca od biznis sektora do organizacija civilng društava, izgradi zajednicka inicijativa za formiranje Nacionalne asocijacije za biomasu.Nakon toga, Johana Elingson prezentovao je norvešku asocijaciju za biomasu - NOBIO kao primer funkcionisanja jedne takve asocijacije u Norveškoj. Istakao je da je radeci na Balkanu uvideo da iako imamo dosta resursa ne koristimo biomasu onoliko koliko bi mogli, pa bi postojanje asocijacije kao što je to NOBIO bilo od velikog znacaja i koristi u Srbiji. Naveo je da je bitno ubediti politicare da je upotreba biomase korisna i da bi NOBIO i SERBIO mogli ostvariti saradnju, jer je poboljšanje korišcenja biomase u obostranom interesu. Na pitanje koliko NOBIO ima uticaja na kreiranje propisa i da li ga Vlada respektuje, gospodin
Elingson je istakao da je NOBIO organizacija sa strucnjacima za biomasu, da ima dosta uticaja, kao i da je mišljenje ove asocijacije veoma cenjeno u ovoj oblasti. Gospodin Elingson prisutnima je prezentovao model web prezentacije NOBIO, nakon cega je izrazio ocekivanje da bi SERBIO mogao ubrzo da napravi ovakav sajt, jer je to najpogodniji nacin informisanja javnosti, u isto vreme koristan za kompanije koje se bave biomasom a isto tako i za edukaciju iz ove oblasti. Usledila je diskusija ucesnika oko misije i buducih aktivnosti Nacionalne asocijacije za biomasu.
Dušan Jakovljevic je istakao da je prvi korak svakako registracija asocijacije, a zatim donošenje kratkorocnog i dugorocnog plana rada. Predložio je ukljucenje fakulteta, a zatim i interesnih grupa koje ce vršiti pritisak na donosioce odluka tj. državu, da daje podsticaj proizvodacima biomase.
Vladimir Jankovic je naglasio da je bitno naciniti bazu podataka sa subjektima na koje se fokusiramo - npr. Privredna komora ima clanice koji su potencijalni clanovi SERBIO. Vojislav Milijic je istakao da je neophodno u startu definisati ciljnu bazu, zatim clanstvo, mere i aktivnosti. Predocio je da je najveci problem biomase u Srbiji - tržište, koje je slabo i nedovoljno razvijeno, te da je, iako resursna baza postoji, potrošnja biomase u Srbiji mala. Kao bitno g-din Milijic je istakao da treba raditi na promociji potrošnje biomase, promociji korišcenja peleta u lokalnim zajednicama, u domacinstvima i otvoriti prostor za ulaganje u toplane. Vladislav Vasiljevic je predložio da se fokus stavi na tzv. crne ekološke tacke gde bi edukacijom uticali na gradane da se u takvim sredinama prede na korišcenje biomase umesto mazuta i drugih energenata koji zagaduju životnu sredinu. On je istakao problem infrastrukture, pre svega u centralnoj Srbiji, gde bi trebalo uložiti u izgradnju i održavanje puteva. Povodom daljih aktivnosti vezano za formiranje asocijacije Vladislav Vasiljevic je ponudio tehnicka rešenja, povezivanje sa strukom u energetici i povezivanje sa državnim i privatnim kompanijama koje se bave energetikom.
Volislav Milijic je ponudio tehnicku pomoc oko definisanja dokumenata, kontakata sa proizvodacima, zainteresovanima na tržištu, preduzecima.
Branislav Vila je obecao medijsku podršku, kao i podršku oko izrade sajta Asocijacije.
Vesna Markovic je predložila formiranje internet grupe preko koje bi se vršila razmena informacija i radilo na pripremi osnivackih dokumenata Asocijacije. Ovaj predlog je prihvacen a na organizatorima sastanka je da sprovedu ovu aktivnost.
Na kraju sastanka Johan Elingston je dodao kako razume da SERBIO predstavljava veliki izazov za sve prisutne, te da je potrebno vreme da se ideja prihvati i izrazio ocekivanje da ce se na jesen, kada je planiran sledeci sastanak, usvojiti zajednicka platforma i postici dogovor oko
Statuta i drugih osnivackih dokumenata.
Takode je prihvacen predlog da Nacionalna asocijacija za biomasu, slicno drugim asocijacijama u Evropi, nosi naziv SERBIO.
Osobenost ovog rečnika je u tome što njegov najveći deo termina
proizilazi iz međunarodnih ugovora i što bi njegovim korišćenjem bilo
unapređeno stvaranje jedinstvene terminologije na srpskom jeziku, za oblast
energetike. Međunarodni ugovori, kojima se reguliše oblast energetike, bilo
isključivo ili češće zajedno sa drugim srodnim pitanjima, a pre svega sa
zaštitom životne sredine, čine značajan deo sveukupnog pravnog regulisanja
ove problematike, kako na međunarodnom tako i na unutrašnjem planu
pojedinih država. Značajan deo unutrašnjih pravnih propisa država iz domena
energetike nastaje usaglašavanjem sa relevantnim pravnim normama iz
međunarodnih ugovora. Za države strane ugovornice konkretnih ugovora, ta
usaglašenost je i pravna obaveza. Sa stanovišta stručne terminologije, to
znači da se navedena dva domena – međunarodni ugovor i unutrašnji pravni
propis, u terminološkom smislu ne mogu tretirati odvojeno. Terminologija u
oblasti energetike, u međunarodnopravnom regulisanju uopšte i u
zakonodavstvima država se u velikoj meri „približavaju“, a često su i
usklađene (na primer terminologija iz legilslative EU i država članica). U
suprotnom, nastaju mnogi problemi, pre svega u implementaciji
međunarodnih ugovora.
Ova konstatacija ima šire značenje, jer se pravo energetike, i usko s
njim povezano pravo životne sredine, „koristi“ opštim pravnim institutima,
nastalim mnogo pre usvajanja pravnih pravila o energetici (na primer, iz
oblasti građanskog, upravnog, krivičnog, ali i međunarodnog ugovornog
prava). Stoga je u izradi Rečnika primenjen takav metodološki pristup kojim
su obuhvaćeni i termini sa „širim značenjem“ od onog koje se vezuje za
energetiku, a tiču se „opštih“ pravnih instituta, kao i termini koji su nastali (i
nastaju) u vezi sa specifičnošću problematike o kojoj je ovde reč. Granica
između te dve kategorije termina nije uvek vidljiva, jer pravo energetike (i
usko s njim povezano pravo životne sredine), nije u tom smislu „nova“
pravna disciplina. Pravna pravila i izreke, koji su uneti u Rečnik, zajedno sa
najnovijim pravnim pravilima koja izražavaju specifičnosti problema
energetike i životne sredine, predstavljaju celinu, bez obzira na vremenski
raspon koji postoji između njihovog nastanka. Međutim, u izradi rečnika,
naglasak je stavljen na savremeni tok razvoja terminologije koja se tiče
energetike, i potiče, u najvećoj meri, iz međunarodnog ugovornog prava.
Neki termini i formulacije su unete u rečnik zbog njihovog značenja, a
može se reći i da predstavljaju odraz savremenog međunarodnog prava i
najnovijih tendencija njegovog razvoja. Međutim, nekim od takvih termina se
u međunarodnim ugovorima i drugim međunarodnim instrumentima ponekad
daje u izvesnoj meri različit smisao. Razlog tome su, pre svega, specifičnosti
međunarodnih ugovora (predmet ugovora, ciljevi, okolnosti njihovog
nastajanja, mehanizmi njihovog sprovođenja, veza sa drugim međunarodnim
ugovorima iz iste ili slične oblasti, itd.). U takvim slučajevima, postojala je
mogućnost da se preuzimanjem tumačenja njihovog značenja iz svakog
međunarodnog ugovora pojedinačno, vrši redukcija u tumačenju smisla
pojedinih ugovora, ali i da se kod korisnika rečnika izazove nepotrebna zabuna.
Stoga je odlučeno da se pojedinim terminima daju opštiji značaj i
smisao, na osnovu zajedničkih elemenata iz različitih određenja, poštujući pri
tom zahteve relevantnih naučnih disciplina. Učešće u radu tima eksperata
društvenih (pravnih), prirodnih i tehničkih nauka, je doprinelo realizaciji
navedenog metoda.
U tom pogledu, metod koji je primenjen pri njegovoj izradi, ima
elemenata metoda koji su već ranije primenjivani u postupcima međunarodne
unifikacije pravnih pravila, kodifikacijama velikih pravnih sistema,
implementaciji međunarodnih ugovora i dr. U ovom vremenu, u našoj sredini,
korisnost rečnika bi trebalo da dođe do izražaja i u harmonizaciji unutrašnjih
propisa sa propisima Evropske unije. Harmonizacija, kao metod
usaglašavanja pravnih propisa danas predstavlja novu vrstu metodologije,
koja se primenjuje u procesu stvaranja evropskog (komunitarnog) prava
uopšte, a u tom okviru i evropskog prava energetike. Njome se, međutim, ne
zamenjuju pravila implementacije međunarodnih ugovora, niti umanjuju
terminološki problemi u prevođenju termina sa izvornog jezika dokumenta na
srpski jezik.
Za područje Srbije to je značajno i zbog toga što problemi prevođenja
termina povodom implementacije međunarodnih ugovora prate celokupan
opus međunarodnih ugovora iz oblasti životne sredine, koje su države počev
od Kraljevine Jugoslavije, preko SFRJ, SRJ i SCG do Republike Srbije,
potpisale i ratifikovale.
Rad Ujedinjenih nacija, Evropske unije i mnogih drugih međunarodnih
organizaacija, u kontinuitetu umnožava opus međunarodnih ugovora i drugih
međunarodnih instrumenata uopšte, a ta pojava je naročito izrazita u materiji
koja se tiče energetike i usko s njom povezane životne sredine. U tom
procesu učestvuje većina država sveta, što je ne samo njihov interes, već to
nalažu i činjenice koje problematiku energetike svrstavaju u pitanja od
globalnog znacaja. To je dovelo do nastanka vrlo obimnog korpusa
međunarodnopravnih dokumenata obavezujućeg i deklarativnog karaktera. Za
izbor termina unetih u ovaj rečnik poslužili su pre svega neki od važnjih
međunarodnih ugovornih akata navedenih u Listi dokumenata iz oblasti
energetike i zaštite životne sredine koji su u neposrednoj vezi sa
energetikom.
2. februar - Međunarodni dan vlažnih staništa
5. mart - Svetski dan energetske efikasnosti
21. mart - Dan šuma
22. mart - Svetski dan voda
7. april - Svetski dan zdravlja
22. april - Dan planete Zemlje
6. maj - Dan ekologa Srbije
10. maj - Dan ptica i drveća
15. maj - Međunarodni dan akcije za klimu
22. maj - Dan biodiverziteta
24. maj - Evropski dan parkova
5. jun - Dan zaštite životne sredine
29. jun - Dan Dunava
15. septembar - Svetska akcija "Očistimo svet"
16. septembar - Svetski dan očuvanja ozonskog omotača
22. septembar - Svetski dan bez automobila
6. oktobar - Svetski dan staništa
4. novembar - Dan klimatskih promena
5. decembar - Međunarodni dan volontera