Pogrešno je očekivanje nekih korisnika da uređaj pod nazivom UPS (Uninteruptible Power Suply) može služiti za neprekidno napajanje aparata koji su na njega priključeni. S druge strane, kada je vreme restrikcija i planskih isključenja struje po grupama stvar prošlosti, neki pogrešno zaključuju da nam UPS uopšte nije potreban. Opravdano se pitamo, čemu, onda služi UPS i da li je vredno da imamo ovakav uređaj koji namenski služi za napajanje računara i drugih uređaja. Pre kupovine UPS imao sam neprijatno iskustvo da mi je dosta brzo stradala matična ploča računara zbog čestih promena napona koje su fatalne za brojne elektrolite ploče čiji je radni napon bio kritičan u odnosu na merene vrednosti. To je samo jedan od opravdanih razloga da, ipak, u opremi imamo kvalitetan UPS koji će nas sačuvati od neprijatnih iznenađenja.
Njegova osnovna uloga je da korisniku obezbedi dovoljno vremena da nakon nestanka struje u mreži sačuva svoj rad i dovoljno brzo i bezbedno isključi računar. Upustio sam se i u eksperimentisanje prisilnog isključenja struje, pri čemu se čuje isprekidano pištanje UPS-a, kada automatski dolazi do prebacivanja na rezervno napajanje iz akumulatora, odnosno do pretvaranja jednosmernog u naizmenični napon bez velikih skokova i naglih promena. Radi eksperimenta, probao sam sa vrlo kratkim ( blic ) prekidom mrežnog napona, što UPS registruje i munjevito prebacuje na rezervno napajanje koje se na osetljivim uređajima ne primeti. Mereći napone na ulazu i na izlazu UPS, utvrdio sam postojanu stabilnost izlaza, nešto slično kao kod nekadašnjih stabilizatora napona za crno-bele televizore. Posle ovih eksperimenata zaključujem, da UPS itekako štiti od neželjenih promena napona u odnosu na nominalnu vrednost (podnaponi i prenaponi). Najopasniji za uređaje su tzv. pikovi, odnosno kratkotrajni, ali visoki skokovi, koji, zbog neizbežne struje samoindukcije pri prekidu i uspostavljanju napajanja, napon povećavaju do veoma štetnih vrednosti. Ovakve skokovite promene napona se ne dešavaju na izlazu UPS što je dobro za stabilan rad bilo kog osetljivog uređaja, posebno računara, štampača, skenera, ili adaptera ( čopersko napajanje ) za laptop.
Postoje razni uzroci skokovitih promena napona: različito rastojanje potrošača od trafo-stanice, snažne mašine koje rade u blizini i koje se često uključuju i isključuju, aparati za električno varenje, veš-mašine koje rade na istoj fazi, pa čak i udar groma. Utičnice UPS-a su, po pravilu, zaštićene od ovih pojava, pri čemu efikasnost zaštite varira od uređaja do uređaja, u zavisnosti od kvaliteta i, naravno, cene. Manji kućni, ili kancelarijski (SOHO) modeli, koji nisu povezani na baterijsko napajanje, ipak, pružaju naponsku zaštitu. Uređaji uključeni u ovakve utičnice gube napajanje pri nestanku struje, ali su zaštićeni od neželjenih pojava u mreži. Kako opasan napon može da stigne i drugim putem, UPS ima ulaz i izlaz kojim se štiti telefonska linija, ili mrežni kabal. Umesto da se direktno uključi u računar, kabal se prvo priključuje na ulazni konektor UPS, a iz izlaznog konektora se vodi do računara. Uobičajeni signali koji postoje na telefonskim i mrežnim instalacijama nesmetano prolaze kroz UPS, ali će ovaj uređaj zaustaviti previsok napon pre nego što stigne do osetljive elektronike u računaru. Neki modeli UPS imaju više od jednog priključka za telefonski ili UTP kabal, što je praktično da se, pored modema, zaštiti i običan telefon. Kako je standardni RJ-11 konektor za telefonsku liniju sličan RJ-45 konektoru za Ethernet mreže, mnogi UPS-evi koriste činjenicu da se na mrežni priključak može prikačiti i telefon, pa je korisniku ostavljeno da bira da li će zaštititi modem, ili mrežu.
Na kraju, ne treba zaboraviti osnovnu ulogu UPS, zaštitu u slučaju nestanka struje, kao i činjenicu da posle dve do tri godine njegov akumulator izgubi potreban kapacitet ( Ah ), što ne znači da se UPS pokvario. Da je akumulator pri kraju, UPS nas upozorava zvučnim signalom i kada ima struje u mreži. U tom slučaju, pre jednostavne zamene odgovarajućeg akumulatora (pogledati napon i kapacitet), treba pažljivo pregledati štampanu ploču i lemilicom popraviti oštećene spojeve na UPS-u koji nastaju prilikom proticanja jake struje. UPS nije za upotrebu ako je izgorela, ili je potpuno oštećena njegova štampana ploča, ili neki od vitalnih delova na njoj. Veoma retko strada mrežni transformator, koji se može upotrebiti za konstrukciju snažnog ispravljača, tako što se samo zamene primarni i sekundarni namotaji, doda jak Grecov spoj i elektrolit za filtraciju. Prerađeni uređaj više ne služi za namenu koju je imao UPS, već samo kao dobar punjač akumulatora. Pre toga, treba pažljivo izmeriti dobijeni jednosmerni napon, jer je za punjenje akumulatora ( 12 V ) potrebno 14,8 V. Pored punjenja akumulatora, ovakav ispravljač se može upotrebiti u laboratoriji za različite eksperimente, ili za napajanje nekih drugih uređaja.
Među zanimljivim konstrukcijama, koje su mi nesporno pomogle za održavanje ličnog zdravlja, je elektronski uređaj za akupunkturu pomoću koga sam se posle nekoliko tretmana oslobodio neprijatne reume u desnom ramenu, koju sam zaradio u studentskim danima. Pored ovog tretmana, ozbiljnije sam se bavio i Teslinim strujama ( pisano u članku “Primena Teslinih struja u medicini”, od 19. 09. 2013. godine, na ovom sajtu ), koje su, po mom ubeđenju, takođe pomogle. Napominjem da sam i ovaj uređaj upotrebio uz vlastiti rizik i znanje mog lekara i da nisam odgovoran za eventualne posledice eksperimentisanja drugih korisnika, iako su sve konstrukcije, koje objavljujem u galeriji slika, proverene u kliničkoj praksi i već više godina su u eksploataciji.
Istorija akupunture duga je više hiljada godina. To je tradicionalna metoda kineske medicine koja se koristi iglama i drugim predmetima, stimulišući određene tačke čovečjeg tela radi otklanjanja bolova i lečenja bolesti. Na površini čovečjeg tela postoji preko 600 akupunturnih tačaka veličine glave čiode. Pri nadraživanju ovih tačaka impulsi se prenose preko kičmene moždine do kore velikog mozga ( hipotalamusa ), gde se stvara određeni signal koji prinuđuje organizam da normalizuje svoju delatnost.
Otkriveno je da u mozgu postoje određene strukture koje regulišu percipiranje bola. One izlučuju specifične materije, slične morfiju (endorfine), koje smanjuju osećaj bola. Suština akupunkture se objašnjava električnim i jonizacionim mehanizmima, pojavom električnih struja u organizmu koje ispoljavaju terapeutsko dejstvo, ili uspostavljaju jonsku ravnotežu. Baš zbog ovoga su se razvijali uređaji za električnu akupunkturu – elektropunkturu. Ovi aparati se koriste sve više i više, pošto oni omogućavaju precizno doziranje i kontrolu intenziteta nadraživanja. Akupunkturne tačke imaju najmanji električni otpor u određenom domenu kože. Za njihovo otkrivanje može se napraviti merač otpora (om-metar) kojim se može jednostavno rukovati (slika 1 i slika 2). U zavisnosti od otpora tela, u malom zvučniku će se čuti tonovi različite visine (frekvencije). Konstrukcija merača otpora nije neophodna kod primene simulatora.
Za simulaciju akupunkturnih tačaka potrebno je izraditi uređaj koji bi davao naponske impulse. Za ublažavanje bolova potrebno je da frekvencija impulsa bude od 1 do 10 Hz. Dužina impulsa treba da iznosi stotinak mikrosekundi, a njihov napon od 70 do 150 V. Pored toga, impuls ne sme da ima jednosmernu komponentu, znači treba da je bipolaran. Oblik impulsa ne treba da je simetričan, ali pozitivni i negativni deo impulsa treba da imaju približno istu površinu. Najjednostavniji impulsni generator, koji ispunjava ove zahteve je bloking-oscilator sa slike 3. Pošto ovaj oscilator ima određenih nedostataka ( provereno u praksi ), kod moje, dosta davne konstrukcije, sam se poslužio šemom sa slike 5. zbog jednostavnosti konstrukcije, kod koje je upotrebljeno popularno integralno kolo NE 555. Kod ove konstrukcije nešto je složenija izrada minijaturnog transformatora. Trafo je motan na lončastom jezgru N30 AL 400. Primar ima 100 namotaja, a sekundar 1200 namotaja, a napajanje se vrši iz baterije napona 9 V. Za trafo može poslužiti i neko drugo minijaturno feritno jezgro. Pomoću odgovarajućih potenciometara ( 250 K, 10 K ) zadaju se frekvencija i napon impulsa (struje) na izlazu transformatora, koji se preko kože propušta pomoću dve elektrode od kojih je jedna na bolnom mestu, a druga može da se drži u navlaženoj ruci pomoću alke, ili prstena. Nakon podešavanja frekvencije i napona pomoću navedenih potenciometara, osetićemo blago peckanje na bolnom mestu tela. Nakon tridesetak minuta dolazi do smanjivanja bolova i opuštanja mišićnog tonusa. Izvrsni rezultati se, na ovaj način, postižu kod lumbalnih bolova i pri ubrzavanju relaksacije kod upale mišića. Za eventualni uspeh potrebno je primeniti nekoliko tretmana.
Na kraju, uz napomenu da objavljujući šemu profesionalnog akupunkturnog simulatora , predlažem da za ozbiljniju upotrebu ovih uređaja treba potražiti savet izabranog lekara, a najbolje i nekog specijaliste ( akupunkturologa ) za ovakav način tretmana. Upoređujući delovanje profesionalnog i samostalno konstruisanog uređaja, nisam primetio veliku razliku, ali sam imao odličan rezultat, bez ikakvih neželjenih posledica u toku i posle tretmana. Za one koji se ne bave konstrukcijom, a zainteresovani su za akupunkturu, najbolje je da kupe fabrički uređaj koji se može naći u specijaliziranim prodavnicama medicinske opreme.
Izvor saznanja:
1. “Radioamater”, broj 1/84, slike kopirane sa strana: 2 – 5,
2. “Ublažite svoj bol prostim pritiskom prsta”, R. Dalet, “Medicinska knjiga” Beograd
Upotreba mikrotalasne rerne sve je prisutnija u savremenom domaćinstvu. Prevashodno služi za brzo i efikasno podgrevanje hrane, za odleđivanje i za neke druge namene sa relativno malim utroškom energije. Pošto postoje kontradiktorna mišljenja o njenoj štetnosti zbog zračenja, posebno zbog uticaja na kvalitet hrane, razmotrimo princip rada i komparativno sagledajmo koliko u svemu tome ima istine.
Mikrotalasi su elektromagnetni talasi (EMT) koji su pogodni da prodru u hranu i zagreju je, a da pri tome, neki tvrde, ne promene njen hemijski sastav.
Elektromagnetni talas mikrotalasne rerne ( dužine 12,2 cm )
Sa slike se može uočiti da mikrotalas predstavlja elektromagnetni talas odgovarajuće talasne dužine i frekvencije. Energija koju talas nosi može da u biološkom tkivu (npr. mesu, ili drugim namirnicama) pokrene slobodne naelektrisane čestice (elektrone i jone) i polarizovane molekule, ali ne može da izvrši jonizaciju, niti da razbija molekule i time menja hemijski sastav sredine kroz koju prolazi. Ceo proces se dešava u potpuno zatvorenom prostoru koji je posebno zaštićen odgovarajućom metalnom konstrukcijom i specijalnim staklom na vratima mikrotalasne rerne.
Mikrotalasi pretvaraju molekule vode iz hrane i pića u efikasna grejna tela. Poznato je da molekul vode (H2O) sačinjavaju dva atoma vodonika i jedan atom kiseonika i kao takav, on predstavlja jedan dipol, jer na jednom kraju ima višak elektrona, a na drugom višak protona. Kod takve strukture vrši se efikasno delovanje elektromagnetnog polja, što dovodi do ispoljavanja fizičke sile koja česticu privlači i odbija velikom brzinom, a po zakonu održanja mehaničke energije stvara se odgovarajuća toplota koja zagreva hranu u mikrotalasnoj rerni. Kod dipola se stvara spreg sila, zbog različitog naelektrisanja krajeva molekula vode, a to dovodi do njegove brze rotacije. Rotaciji se suprostavlja supstanca koja okružuje molekulu, zbog čega dolazi do kašnjenja u promeni smera u odnosu na električno polje. Kašnjenje je srazmerno temperaturi koja se stvara trenjem molekula tokom rotacije. Ne može svaki elektromagnetni talas dovesti do rotacije, a time i promene temperature molekula. To zavisi od njegove talasne dužine, odnosno frekvencije. Pošto je brzina EMT u vazduhu oko 300 000 000 m/s, jednostavnom računicom se dolazi do podatka da je njegova frekvencija kod mikrotalasne peći oko 2,46 GHz. Sa takvom frekvencijom, pored rotacije, dolazi do trenja i do povećanja temperature sadržaja u mikrotalasnoj rerni. Interesantno je da se povećanje temperature ne može izazvati ako nema materijala koji se suprostavlja rotaciji molekula vode. To se može isprobati sa vodenom parom destilovane vode koja se izloži delovanju mikrotalasa. Molekule vodene pare rotiraju, ali se ne izaziva povećanje temperature. Namirnice koje u sebi nemaju molekula vode ne mogu se zagrejati u mikrotalasnoj rerni. Mogu se zagrevati tečnosti i čvrsta tkiva.
Za odleđivanje namirnica, zbog šestougaone kristalne strukture leda potrebna je mnogo veća energija talasa da se molekuli zarotiraju, pri čemu mikrotalas naglo slabi. Proces prodora mikrotalasa kroz zaleđenu hranu traje duže, ali je znatno brži od klasičnog načina odleđivanja. Prostiranje toplote kroz hranu u mikrotalasnoj rerni zavisi od strukture namirnice, ali je znatno brže od klasične peći, što dovodi do velike uštede energije. Dubina prodiranja zavisi od hemijskog sastava, temperature hrane i dužine talasa. Toplota se prostire kondukcijski (prenošenjem sa čestice na česticu), što znači, niti strujanjem (konvekcijom), niti zračenjem (radijacijom), mada kod svake tečnosti je više prisutno strujanje. Od zagrejanih molekula toplota se prostire na sve strane. Hrana se zagreva u paketima impulsa, što se zvučno registruje prilikom rada mikrotalasne rerne, tako da po zvuku osetimo promenu impulsa po nivoima zagrevanja. Impuls se menja posle izjednačenja temperature određenog sloja namirnice, što se odvija dubinski do poslednjeg sloja, kada se automatski prekida rad. Interesantno je da se plastična posuda na rotirajućem disku mikrotalasne rerne daleko manje zagreva od sadržaja u njoj, tako da moramo voditi računa da se pri konzumiranju tečnosti ne opečemo. Preporučuje se da se zagrejana masa ( posebno tečnost ), zbog navedenog i drugih razloga, ne koristi odmah, odnosno da se sačeka do minut vremena.
I pored toga što se mikrotalasna rerna koristi već nekoliko decenija, na desetine miliona njih u čitavom svetu, i što su obavljena brojna naučna ispitivanja hrane koja se u njima zagreva, niko nije dao pravi odgovor na sledeća pitanja:
Poznato je da mikrobiolozi odbacuju pripremanje hrane mikrotalasima kao postupak koji nije prirodan i ne doprinosi zdravlju onih koji jedu takvu hranu.
Na kraju recimo da je mikrotalasna rerna konstruisana od metalnog kućišta, generatora mikrotalasa-magnetron, predajne antene, talasovoda, pokretnog reflektora talasa, VN transformatora, filtera, rotirajućeg diska, radnog prostora i posude sa hranom. Princip rada mikrotalasne rerne otkrio je Persi Spenser (1894-1970) prilikom izgradnje jednog radarskog postrojenja, a patent je 1946. godine prijavio Rejteon. Prva rerna je napravljena 1947. godine sa ogromnim dimenzijama (visine preko 2 m) i mase 340 kg. Takva rerna je koštala 2000 do 3000 dolara, a tek je kasnije napravljena sa manjim dimenzijama i pristupačnijim cenama.
Vrata mikrotalasne rerne pri radu moraju uvek biti zatvorena jer je mikrotalasno zračenje opasno po ljudsko zdravlje, ali, kako mnogi tvrde, ne za namirnice koje podgrevamo, ili odleđujemo.
Mikrotalasna rerna ne može da ugreje namirnice preko tačke ključanja vode, što znači da se ne ponaša kao peć i da je pogrešno da je tako zovemo. Da li da je kupimo i koristimo, stvar je ličnog opredeljenja, jer postoje suprostavljena i naučna i nenaučna mišljenja o njenoj upotrebi u domaćinstvu.
Izvori saznanja:
1. www.foti.co.rs
2. www.tehnologijahrane.com