U sklopu pokrajinskog projekta "Mala škola uštede energije" u Osnovnoj školi "Đorđe Maletić" u Jasenovu, održana je serija predavanja na temu uštede energije. Partnerstvo za teritorijalni ruralni razvoj "SELO PLUS" je nosilac ovog projekta uz podršku Centra za energetsku efikasnost “Cefiks” iz Vršca. U prepunoj učionici, održana su dva predavanja: "Ušteda energije u domaćinstvu" i "Alternativni izvori energije”.
Nakon kratkog uvoda i informativnog pregleda svih projekata od 2012. godine na temu uštede energije, prikazan je nastavni film kao pilot projekat svih filmski obrađenih tema. Potom je usledila prezentacija o alternativnim izvorima energije koja je privukla posebnu pažnju učenika.
Cilj ovog projekta je edukacija o primeni praktičnih mera i aktivnosti na uštedi energije, kao i o mogućnostima korišćenja alternativnih izvora energije.
Ovakve inicijative imaju za cilj podizanje svesti o važnosti efikasnog korišćenja energije i promovisanju alternativnih izvora energije, te su od izuzetnog značaja za edukaciju mladih i njihovih porodica o očuvanju životne sredine.
Među brojnim značajnim datumima koji se u velikom broju zemalja obeležavaju jednom godišnje je 14. februar, kao svetski dan očuvanja energije. Ovaj datum uvek podseti kakav je pojedinačni i kolektivni odnos prema proizvodnji ( transformaciji ) i racionalnom korišćenju energije.
Kroz školovanje smo uglavnom naučili da je energija sposobnost tela da izvrši rad, te da postoje različiti oblici energije i da se energija ne može uništiti, niti iz ničega stvoriti, već se pretvara iz jednog oblika u drugi bez ikakvih gubitaka ( Džulov zakon ). Kroz nastavu fizike u osnovnoj i srednjoj školi izučava se mehanička energija ( potencijalna, kinetička i toplotna ), opšti zakon o očuvanju energije, a na višem stepenu obrazovanja detaljnije i nuklearna energija u okviru nastavnog predmeta atomska fizika.
Polazeći od relevantne pretpostavke da je energija pokretač svih promena u društvu, pozabavićemo se pitanjem njene proizvodnje, ali i potrošnje. Postoje različiti izvori energije koje je čovek na sebi svojstven način koristio od njegovog postanka i tokom evolucije. Danas je aktuelno da govorimo o obnovljivim i alternativnim izvorima energije, te o energiji čija proizvodnja ne zagađuje životnu sredinu. Zalihe nafte i uglja sve su siromašnije, tako da su realne prognoze da će ovi izvori energije jednog dana presušiti i da se na vreme moramo okrenuti nekim drugim izvorima, kao što su energija vode, vetra, Sunca, biomase i drugih obnovljivih izvora. U svetu se sve više koriste automobili na električni pogon, a vetrogeneratori i solarni paneli postali su naša realnost. Pored obaveza u pristupnim pregovorima ka EU, korišćenje obnovljivih izvora energije je imperativ u promeni načina ponašanja i odustajanja od daljne gradnje termoelektrana koje rade na ugalj, zagađujući radnu i životnu sredinu. Istina je da plaćamo najjeftiniju električnu struju u Evropi, koja je nedavno poskupela ( 01.02.2021. ), ali će biti neodgovorno ako se to poskupljenje prvenstveno usmeri na povećanje ionako velikih zarada u EPS-u ( prosek oko 100.000 dinara ), a ne na traganju za racionalnim rešenjima u proizvodnji i distribuciji električne energije.
Drugo, takođe važno pitanje je kako koristimo raspoloživu energiju. Pre svega, da li se ponašamo odgovorno, ili rasipnički, bez razmišljanja o najjeftinijem načinu grejanja koje je najveća stavka troškova u zimskom periodu, zameni klasičnih sijalica LED i štedljivim sijalicama, korišćenju dnevnog svetla svugde gde je moguće, isključivanju većine električnih uređaja dok ih ne koristimo i o načinu gradnje objekata koji obezbeđuje što manji gubitak energije. Štedljivo korišćenje energije ne podrazumeva narušavanje kvaliteta života, već niz konkretnih mera i aktivnosti koje će dovesti do promene načina ponašanja i odgovornijeg odnosa svih članova domaćinstva. Takve pozitivne navike stiču se od malih nogu, a ponašanje starijih treba da služi kao primer, ne samo u porodici, već i na radnom mestu, na ulici i na svim drugim mestima gde se koristi neki od oblika energije.
Na kraju recimo da je koeficijent korisnog dejstva parametar o kome itekako moramo voditi računa kod preispitivanja racionalnog korišćenja energije. On je savršen ukoliko se približava broju jedan, ili ukoliko je odnos Ek : Eu blizu 100 procenata. Ako pojednostavimo taj odnos, korišćenje energije racionalno je ukoliko je veći koeficijent korisnog dejstva, koji se izražava u procentima. Prostije rečeno, ako je koristan rad približno jednak uloženom radu, koeficijent korisnog dejstva je blizu jedinice. Pošto se rad i energija mere istom jedinicom ( J - džul ), matematički gledano dolazimo do toga da je koeficijent korisnog dejstva neimenovan broj, te da „Perpetuum mobile“ niko još nije uspeo da napravi, mada je kroz istoriju bilo raznih poduhvata, čak i lažnih prezentacija u pravljenju idealne mašine koja bi proizvodila više energije nego što se u nju ulaže. Nauka je odavno proglasila taj zadatak nerešivim, jer se protivi prvom zakonu termodinamike: “Količina toplote predata nekom sistemu troši se na povećanje njegove unutrašnje energije, a drugi deo se pretvara u rad protiv spoljašnjih sila.”
Električni bojleri, kao uređaji gde se voda zagreva, posebno su pogodni za taloženje kamenca. Pored toga, oni su konstrukcijski pogodni za taloženje svih primesa iz vode. Pošto je bojler uređaj kod koga kroz grejač prolazi električna struja, pri čemu se oslobađa određena količina toplote, u njemu se dešava i neka minimalna elektroliza vode, tako da i poseban način vezivanja struje ima neki efikasan uticaj. U ovoj emisiji govorimo o potrebi, te o postupku čišćenja kamenca iz bojlera, kao i o nekim iskustvenim primerima uštede energije i o racionalnom trošenju vode u domaćinstvu.
Posle ove, po nama uspešne i za domaćinstvo korisne demonstracije čišćenja bojlera, pitamo se: koliko često čistiti bojler i šta obavezno uraditi prilikom te složene radne operacije. Bojler se čisti kada osetimo da se voda u njemu duže zagreva, ili da se čuje pucketanje i zujanje u kazanu pri grejanju vode. Ono što je najvažnije, iz kazana bojlera mora se odstraniti sav talog, gde obično ima mulja i čvrstog materijala, a po pravilu ga ima poprilično. To najviše zavisi od tvrdoće vode. Prilikom svakog čišćenja bojlera, ili zamene, odnosno čišćenja grejača, mora se promeniti zaptivka, u narodu poznatija kao “dihtung”, na grejaču. Nakon ovih radnji primetićemo koliko se skraćuje vreme zagrevanja vode u bojleru, čime pravimo znatne uštede. Dodajmo da postoje i tzv. bojleri sa suvim grejačima koji sprečavaju intenzivnu pojavu kamenca, pogotovo kod vode koja u svom hemijskom sastavu ima nevidljivih primesa soli koje dovode do taloženja kamenca.
Kod klasične varijante topljivih osigurača, koji se postepeno izbacuju iz upotrebe, nedostaci se ogledaju u gabaritu, čestim gubicima energije na lošim spojevima tela osigurača, pojavi varničenja i stvaranja toplote, potrebi zamene patrona osigurača koji je pregoreo zbog kvara, ili opterećenja i na estetskom izgledu kutije. Razvodna tabla automatskih osigurača uglavnom je od plastike sa fino oblikovanim poklopcem i sa daleko manjim prostorom i jednostavnijim načinom postavljanja noseće metalne letve i spojnica za neutralne i zaštitne provodnike. Nulti provodnici su svetlo plave, a uzemljenje žuto-zelene boje. U ovoj emisiji govorimo o opravdanosti i isplativosti zamene klasičnih automatskim osiguračima. Zaključimo da je najveća prednost automatskih osgurača što se nakon iskakanja i otklanjanja uzroka kratkog spoja, kvara u mreži, ili na uređajima, jednostavno vraćaju u radno stanje ukoliko su i dalje ispravni. Automatski osigurači se u normalnim uslovima rada ne greju, a ukoliko su oštećeni, jednostavno se menjaju odspajanjem provodnika, a skidaju pomeranjem dve žabice na njihovom metalnom nosaču. Kupovina jeftinih automatskih osgurača na pijacama nije preporučljiva, jer se brzo kvare i nisu pouzdani u radu. Cena automatskih osigurača kreće se, po komadu, od 250 do 2.000 dinara, a cena plastične razvodne table od 1.000 do 2.000 dinara, što zavisi od veličine i broja osiguračkih mesta. Cena četvoropolne FID-ove sklopke, koja služi za trofaznu struju, kreće se od 2.500 do 5.000 dinara, što zavisi od proizvođača i njenog kvaliteta.
Treći serijal, pod nazivom „Mala škola uštede energije u domaćinstvu“, koji je odobren od strane Ministarstva za kulturu i informisanje Republike Srbije, ( Rešenje broj: 401 - 01 - 328/2019 - 04 od 25.07. 2019. године ) uspešno je završen u planiranom roku. Snimljeno je i titlovano na srpski jezik šest emisija prosečnog trajanja od 11,65 minuta uz obradu sledećih tematskih celina: značaj i potreba štednje energije u domaćinstvu, praktične mere i aktivnosti na uštedi energije u domaćinstvu, osnovno o električnim instalacijama u stanu, zamena klasičnih automatskim osiguračima, čišćenje električnog bojlera od kamenca i čišćenje i održavanje klima uređaja.
Svaka emisija serijala ima posebnu i jasno definisanu oblast kojom se bavi, sa praktičnim primerima iz neposrednog okruženja i nenametljivom iskustvenom porukom kako prepoznatljivo menjati stanje svesti da budemo štedljivi kod utroška energije. Ciljna grupa projekta su svi zainteresovani građani koji se na neki način bave uštedom energije u domaćinstvu.
Emitovanje TV serijala biće izvedeno na sledećim regionalnim televizijskim kućama i Internet portalima: TV „Banat“ doo, Vršac, TV Lotel plus, Loznica, RTV „Kuršum“ Kuršumlija, RTV „Pančevo“ Pančevo, Eko Web magazin „Zeleni minuti“ Pančevo, „eVršac, Group doo, Vršac“, „Pančevo Moj kraj“ Pančevo, „OpenView“, ePodunavlje – Vršac, „OpenView“, ePančevo – Vršac i Udruženje „Cefiks“, Vršac. Planirano je da se premijerno emitovanje izvrši do kraja tekuće godine, a repriziranje emisija prema izraženim potrebama navedenih korisnika tokom naredne kalendarske godine.
Sve projektne aktivnosti bile su vezane za iskustva iz neposredne prakse, pozitivna, ili negativna, sa opisom stanja, uporednim pokazateljima i predlozima za promenu zatečenog stanja. Emisije koriste pozitivne primere iz života, kako seoskih, tako i gradskih domaćinstava.
U prikupljanju audio i video materijala korišćena su neka pozitivna iskustva, rešenja grejanja i hlađenja u gradskim domaćinstvima, te iskustva koja se mogu primeniti u gotovo svakom domaćinstvu. Prethodno su ugovarane, a potom izvođene jednostavnije i složene radne operacije koje su vezane za naslove emisija, a to su zamena električnih instalacija, zamena osigurača, čišćenje bojlera od kamenca i čišćenje klima uređaja.
Nosilac republičkog projekta, koji je u jakoj konkurenciji korisnika projekata za proizvodnju medijskih sadržaja za televizije u 2019. godini ušao u treću sezonu, je AVP „Vila“ Vršac uz neposrednu pomoć nestranačkog udruženja građana „Cefix“ iz Vršca i naših sugrađana koji su vlastitim primerom pokazali kako se najracionalnije koristi energija u domaćinstvu.
„Letnja škola uštede energije“, koja je u okviru pokrajinskog projekta održana na Vršačkom bregu, predstavlja utvrđenu programsku aktivnost rada i delovanja udruženja građana „Cefix“ iz Vršca. Potvrdila je svoju punu opravdanost, jer su ostvareni zadati primarni i sekundarni ciljevi projekta u obrazovanju i vaspitanju mladih iz osnovnih škola.
Pošto je na dvodnevnom kampu ( 6. i 7. septembra 2019.) bilo po osam učenika i jedan nastavnik iz seoskih osnovnih škola, njihovo druženje, razgovor i bliže upoznavanje predstavljaju novi kvalitet vannastavnog delovanja škole i nastavnika-volontera koji su uložili svoje znanje i sposobnost da se ličnim primerima doprinosi na uštedi energije. Podsticaj za ovakav odnos i razmišljanje dala su tri predavanja sa nastavnim filmovima gde su izneseni svi raspoloživi primeri na uštedi energije i zaštiti životne sredine. Mlade najviše interesuje kako da štede na punjenju mobilnih telefona, upotreba drugih prenosnih uređaja, ali i rešenja racionalnog grejanja u kući, ili stanu. Sva njihova mišljenja i predloge zabeležila je kamera što će biti koristan materijal za planiranu treću sezonu republičkog projekta o uštedi energije čiji je nosilac AVP „Vila“ iz Vršca.
Najveću pažnju učesnika kampa izazvala je radionica „Eko Brick“, kada su školske ekipe punile po četiri flašice zapremine 0,33 litra sa sitno seckanim otpadom plastičnih kesa, gde je trebalo napuniti najmanje 165 g mase u koju staje veliki broj kesa. Učenici su to radili vredno i pažljivo, takmičarski, sa primarnim ciljem ko će pre ispuniti zadatu kvotu.
Sportske i kulturno-zabavne aktivnosti dale su osveženje kampu, a jutarnja fiskultura za sve učesnike, bez poštede, izazvala je pažnju zatečenih gostiju i ranoranilaca na sportskim terenima Crvenog krsta. Mnogi su primetili kako se osećaju relaksirano i opušteno, pa čak i oni koji nisu navikli na jutarnju fiskulturu. U izvođenju ove aktivnosti nosioci su bili nastavnici koji se u školama aktivno bave fizičkom kulturom.
Organizator letnje škole ( Udruženje „Cefix“ Vršac ) obezbedio je svim učesnicima i članovima gradskog veća Vršca ( Veljko Stojanović i Miroslav Stupar ) belu majicu sa štampanom oznakom „Letnja škola uštede energije, Cefix“. Pored članova gradskog veća kamp su posetili direktori osnovnih škola iz Gudurice, Velikog Središta, Pavliša, Uljme i Izbišta. Potrebnu pažnju o radu kampa dali su lokalni mediji u saradnji sa službom gradske uprave koja je zadužena za javno informisanje.
Popunjeni evaluacioni listovi i visoka prosečna ocena ( 8,8 ), koja je data od školskih ekipa, potvrđuju prednosti ovakve nastave u prirodi, gde se upoznaju i prirodne lepote Vršca i okoline. Neskriveni utisci nastavnika, učenika i njihovih roditelja, koji su preuzeli obavezu prevoza u dolasku i povratku, zaslužuju posebnu pažnju. Verni sponzori ove aktivnosti bili su Swisslion“ Takovo i Fabrika vode „Moja voda“ Vršac, koji su na vreme obezbedili dovoljne količine slatkiša i flaširane vode za sve učesnike.
Kamp su finansirali Sekretarijat za energetiku, građevinarstvo i saobraćaj AP Vojvodina i udruženje građana “Cefix” Vršac u procentima koji su određeni u kriterijima konkursa za dodelu bespovratnih sredstava, kao i odobrenim revidiranim budžetom sredstava koja su strogo namenska.
Udruženje građana „Cefix“ iz Vršca organizuje početkom septembra ove godine „Letnju školu uštede energije“, koja će se izvesti u objektu Crvenog krsta na Vršačkom bregu sa 40 učenika, pet nastavnika i pet članova projektnog tima. Ove godine, u okviru odobrenog pokrajinskog projekta, biće odabrani učenici iz pet seoskih osnovnih škola ( Gudurica, Veliko Središte, Pavliš, Uljma i Izbište ), po osam učenika iz svake škole i jedan nastavnik. Ukupno je planirano 50 učesnika. Prevoz obezbeđuju roditelji, a smeštaj i ishranu pokrajinski Sekretarijat za energetiku, građevinarstvo i saobraćaj. Očekuje se neposredna pomoć nekoliko sponzora.
Letnja škola se organizuje putem dvodnevnog kampa ( 6. i 7. septembra ) sa tri namenska predavanja uz nastavne filmove iz ranija dva ciklusa republičkog projekta pod nazivom „Mala škola uštede energije“. Pored redovne šetnje „Stazom zdravlja“, učenici će obići Vršačku kulu, te deo zaštićene zone vršačkih planina. Biće organizovana likovna radionica na temu o prirodnim lepotama krajolika, jutarnja fiskultura za sve učesnike, disko-veče i razna takmičenja na sportskim terenima Crvenog krsta. Pored redovnih programskih aktivnosti, u koje će biti uključeni ne samo članovi projektnog tima, već i nastavnici, biće zabeležena neposredna iskustva iz seoskih sredina na uštedi energije u domaćinstvu, što će poslužiti kao aktuelan audio i video-materijal za pripremu trećeg ciklusa republičkog serijala koji je odobren od strane Ministarstva za kulturu i informisanje Republike Srbije za proizvodnju medijskih sadržaja za televizije u 2019. godini ( Rešenje broj: 401-01-328/2019.04 ), čiji je nosilac AVP „Vila“ Vršac uz neposrednu projektnu saradnju udruženja „Cefix“ Vršac.
Putem predavanja i kroz razgovor sa učenicima i nastavnicima daje se neposredna podrška osnovnim školama aktuelnom projektu „Za čistije i zelenije škole“ u koji su uključene gotovo sve osnovne škole sa područja opštine Vršac. Neke od njih postigle su zapažene rezultate i dobile odgovarajuća priznanja na nivou AP Vojvodine. Pošto će neposredno biti uključeni i nastavnici seoskih osnovnih škola, to će se ostvariti još veća aktivnost na uređenju škole i sredine, da bude čistija i zelenija.
Navedena aktivnost je deo redovne programske aktivnosti udruženja građana „Cefix“ Vršac u 2019. godini, sa ciljem neposredne edukacije učenika koja se izvodi kroz predavanja, razgovor, radionice i evaluaciju rada kampa. Vaspitni efekat ogleda se u druženju učenika i nastavnika, razmeni iskustava, te na upoznavanju prirodnih lepota Vršačkog brega i grada Vršca. Punu pomoć i saradnju u realizaciji ovog projekta pružaju direktori osnovnih škola koji će, uz pomoć odeljenskih starešina, odabrati učenike od petog do osmog razreda i nastavnike koji će biti zaduženi za njihov rad uz maksimalnu saradnju sa članovima projektnog tima.
U ovoj, završnoj, emisiji našeg serijala, govorimo o pojedinačnoj, ili kolektivnoj, promeni svesti ponašanja kod uštede energije.
Navika predstavlja rutinski oblik ponašanja koje se dešava na podsvesnom nivou o kome veoma često ne moramo da razmišljamo. To su svi oni oblici ponašanja koji se obavljaju po nekoj nužnosti, sami od sebe, često bez aktivnog učešća naše svesti. Ovakvo ponašanje, takođe, pripada jednom od najjednostavnijih vidova učenja, jer posle nekoliko ponavljanja određenog ponašanja u istoj situaciji, mi takvo ponašanje usvajamo kao pravilo. Naučili smo da bez posebnog razmišljanja upalimo svetlo kada je pao mrak, da ugasimo bojler kada primetimo da je zagrejao vodu, ili da se sam ugasi posle zadate maksimalne temperature na njegovom termostatu.
Na kraju, umesto posebno izvedenog zaključka, moramo se složiti da je promena nekih duboko stečenih radnih i kulturnih navika dosta teška, ponekad bolna i nedostižna, ali ako je u pitanju vidljiva ušteda kućnog budžeta, koja koristi svim članovima porodice, onda treba prst na čelo i duboko razmisliti koliko se to isplati ukoliko bitno ne narušavamo kvalitet života. Štednja energije, pojedinačno, ili kolektivno, treba da postane oblik svakodnevnog ponašanja. Ukoliko to uspemo sa mladim generacijama, ili sa našom decom, ispunili smo roditeljski i vaspitni zadatak koji će uticati i na kvalitativnu promenu ponašanja. U svakom slučaju, najviše možemo da uštedimo kada imamo, ali svako ko je u životu stekao određeno bogatstvo na pošten i težak način znaće da to čuva i neguje.
Prema propisima Evropske unije proizvodnja klasičnih sijalica u zemljama članicama prestala je septembra 2012. godine. Realno je da će se takve sijalice zadržati još neko vreme, ali će ih, zbog prestanka proizvodnje, na tržištu biti sve manje. Njihova alternativa su štedljive sijalice, gde spadaju kompaktno fluoroscentne ( KFS ili CFS ), kojima je osnovna mana postojanje žive, ali i LED sijalice koje su verovatno trajnije rešenje u skorijoj budućnost njihove masovne primene. Razlozi za ovakve zakonske i proizvodno tehničke mere su praktične prirode zbog kvaliteta svetla i daleko većeg koeficijenta korisnog dejstva kod pretvaranja električne energije u svetlosnu.
Često se kaže da je Tomas Edison, američki pronalazač, izumeo klasičnu sijalicu sa ugljenom niti, ali je manje poznato da je pre Edisona bilo 22 druga pronalazača sijalica sa žarnom niti. Edison, kao veliki praktičar i pobornik sistema jednosmerne struje, samo je uapredio tada već postojeći proizvod. Prvu komercijalnu električnu sijalicu sa metalnom žarnom niti, napravljenu od osmijuma, patentirao je austrijski pronalazač Karl Auer fon Velsbah ( Carl Auer von Welsbach ). Prva sijalica sa volframom pojavljuje se 1905. godine na tržištu u Mađarskoj kod kompanije Tungsram.
Imajući u vidu navedene nedostatke i neke loše osobine klasičnih i fluorescentnih sijalica, izgledno je da će svetleće diode ( LED ) postati izvor svetlosti budućnosti. Brojne su prednosti što je LED rasvetu učinilo tako privlačnom. Na prvom mestu je visoka efikasnost pretvaranja električne energije u svetlosnu, male dimenzije svetiljki, lako podešavanje boje i osvetljenja, duži radni vek i to bez naglog pregorevanja izvora svetla, odsustvo infracrvenog i ultraljubičastog opsega, otpornost na udarce i vibracije, trenutno postizanje pune snage kao i prisutne otpornosti na često uključivanje i isključivanje. Pored nabrojanih prednosti LED rasvete, tu su i neki nedostaci: pre svega još uvek visoka cena i neophodnost ugradnje ispravljača stabilisanog napona, neophodnost hlađenja, spektralna karakteristika svetla koje proizvode beli LED-ovi, kao i usmerenost svetlosnog zračenja, jer LED sijalica ne sija jednako na sve strane, već usmereno.
Zamena klasičnih sijalica, koje se više ne proizvode, može se isplatiti veoma brzo u svakom domaćinstvu. Umesto njih treba postaviti štedljive sijalice čija cena drastično pada, tako da se sada mogu naći i do 300 dinara po komadu. Njihova snaga se kreće od šest do 12 vati, što zamenjuje klasičnu sijalicu snage i do stotinu vati.
Ako se izvede jednostavna računica, prosečno domaćinstvo na osvetlenju može mesečno uštedeti od 500 do 600 dinara, a kada se tome doda vek trajanja sijalice ulaganje u njihovu zamenu se može isplatiti za godinu dana. Prednost je i što se grlo sijalice manje zagreva, a svetlost može biti bela, ili žućkasta što se može izabrati prilikom kupovine štedljivih sijalica. Mnoge trgovine daju garanciju u trajanju do tri godine, što predstavlja veću sigurnost u njihovom efikasnom korišćenju.
Vrsta i kvalitet građevinskog materijala, kao i izbor različitih izolacionih materijala koji se postavljaju prilikom gradnje, ili nešto kasnije, mogu stvoriti uštede na grejanju i do 50 procenata, čime se ulaganja prilikom gradnje isplate za period od nekoliko godina.
Iako cigla u Srbiji i dalje važi kao tradicionalan građevinski materijal koji je relativno jeftin, na tržište polako, ali sigurno prodiru i novi materijali koji imaju daleko bolja termičko-izolaciona svojstva, a samim tim štede novac.
Siporeks, šupljikavi gas-beton ili stiroblok koji je mešavina betona sa granulama stiropora novi su materijali koji neuporedivo štede energiju u odnosu na objekte izgrađene na klasičan način. Prema mišljenju građevinskih stručnjaka, to su materijali koji imaju bolja termička svojstva nego opeka, ali pitanje je tradicije, a i tehnologije gradnje koja sporije uspeva kod nas. Potrošnja energije za zagrevanje objekata sagrađenih od stirobloka i do 70 procenata je manja u odnosu na utrošak energije za grejanje u objektima izgrađenim na klasičan način. Tokom leta, stiropor omogućava optimalnu mikroklimu bez klimatizacije. Zidovi sagrađeni stiroblok elementima omogućavaju apsorbovanje spoljašnje buke i čine unutrašnjost tihom i prijatnom za boravak.
Ekološki prihvatljivi građevinski materijali, koji su raznovrsni i pristupačni, najmanje štetno utiču na kvalitet života. Većina građevinskog konstruktivnog materijala poput čelika, aluminijuma, cementa, gline, peska, kamena i dr. proizvodi su rudarske industrije. Iskop i prerada ovih materijala u građevinske materijale najčešće se obavlja proizvodnim i prerađivačkim procesima koji nepovoljno deluju na okoliš. Radi se o neobnovljivim izvorima.