Kako izračunati ekološki otisak?

Sve veća briga oko globalnog zatopljenja i bezbroj istraživanja o tome što sve utječe na globalno zatopljenje i ekološku katastrofu koju mnogi biolozi najavljuju javila se i potreba da svaki pojedinac bude odgovoran za onaj dio koji zagađuje.

Više nije dovoljno prstom upirati u kompanije iz kojih se dimi ili koje bacaju otpad tamo gdje ne treba. Svijest o globalnom zatopljenju zahtjeva da prvo pogledamo u vlastito domaćinstvo i ponašanje kako bi promjenom svojih navika utjecali i na gospodarstvo. Da bi nam to olakšali razni stručnjaci razvili su nekoliko modela pomoću kojih možemo izračunati svoj neslavni doprinos globalnom zatopljenju te koji nam pokazuju što sve utječe na globalno zatopljenje u našem osobnom životu.

Ukupna količina stakleničkih plinova (ugljičnog dioksida, metana, dušičnog oksida, klorofluorougljika tj. freona i dr.) proizašla iz našeg svakodnevnog života i rada naziva se "otisak ugljika" (eng. carbon footprint). Izborima i odlukama u svakodnevnom životu - odabirom načina transporta, prehrambenim i potrošačkim navikama, stvaranjem i zbrinjavanjem otpada, na poslu i kod kuće - svatko od nas proizvodi štetne emisije stakleničkih plinova koji uzrokuju klimatske promjene.

Najčešće radimo stvari iz navike, bez mnogo razmišljanja kako to utječe na prirodu, okoliš i društvo u cjelini. Promjenom potrošačkih navika i ustaljenih obrazaca ponašanja svi mi možemo puno učiniti da smanjimo emisije stakleničkih plinova i očuvamo stabilnu klima za buduće naraštaje.

Koristeći kalkulator CO2 izračunajte svoj "otisak ugljika", saznajte kolika je ukupna potrošnja energije u vašem kućanstvu kroz godinu dana te koliko kao pojedinci svojim svakodnevnim djelovanjem proizvodimo ugljičnog dioksida i ostalih stakleničkih plinova. Osim toga, provjerite kako možete smanjiti potrošnju energije, a time i štetne emisije u atmosferu, te kako uštedjeti na mjesečnim računima.

POPIS POTREBNOG MATERIJALA I OPREME - PRIBORA

• Papir i olovka
• Računalo
• Internetska veza

POSTUPAK

Ekološki otisak najlakše ćete izmjeriti pomoću tkzv. kalkulatora za izračun ekološkog otiska. Obzirom da su danas takvi kalkulatori dostupni na internetu, za to će vam biti potrebno računalo i internetska veza.

Ekološki otisak je indikator kojim mjerimo utjecaj ljudi na planet. Računa se u globalnim hektarima pri čemu tragamo za odgovorom koliko je potrebno površine da zadovoljimo sve naše potrebe (energija, transport, hrana, otpad, infrastruktura, voda i drugo). Zbog svoje praktičnosti i primjenjivosti, ekološki otisak je pogodan za računanje na individualnoj razini, na razini grada, regije, države ili cijelog svijeta pa i na razini firme, škole ili neke druge ustanove gdje radimo.

Ekološki otisak računamo tako da našu potrošnju (otisak) stavljamo u odnos s ponudom (biokapacitetom) naše planete. Ukoliko je otisak neke populacije veći od biokapaciteta određenog područja tada kažemo da smo u ekološkom minusu. Na globalnoj razini u 2008. godini smo bili u ekološkom minusu od 0,4gha, što znači da kao čovječanstvo živimo iznad održivosti planete i sposobnosti njenih ekoloških sustava da nadoknade i apsorbiraju sve što potrošimo i sav otpad koji ostavljamo iza sebe.

Prema istraživanjima agencije GFK Hrvatski građani u velikoj se mjeri slažu da su klimatske promjene činjenica, čak više od trećine građana vjeruje da je prava slika još gora nego što ju stručnjaci prikazuju. No još uvijek mnogi ne poduzimaju ništa da bi doprinijeli smanjenju zagađenja i smanjili posljedice globalnog zatopljenja. Ukoliko ne znate na koje sve načine zagađujete i na kojim poljima svog života možete smanjiti zagađenje izračunajte vlastiti footprint i pogledajte gdje pretjerujete. Zapamtite u najviše možete uštedjeti u svom vlastitom domaćinstvu!

Na internetu postoje mnogi kalkulatori za izračun ekološkog otiska. Preporučamo da se koristite kalulatorom UNDP-a i Centra za održivu ekonomiju (CSE).

MOŽE I JEDNOSTAVNIJE

Jednostavan kviz pomoću kojeg možete informativno saznati svoj ekološki otisak dostupan je ovdje.

ZA ONE KOJI ŽELE VIŠE

Ekološki otisak?
To je površina zemlje potrebna za proizvodnju hrane, energije i drugih dobara potrebnih da bi se zadržao sadašnji visoko-potrošački način života. On se mjeri u hektarima i pokazuje koliko je svakome od nas, odnosno pojedinom gradu ili državi, potrebno površine da zadovolji svoje potrebe u hrani, stanovanju, energiji, transportu ili zbrinjavanju otpada.

Što se sve uključuje u izračun ekološkog otiska?

• Površina obradive zemlje sa zasađenim biljkama potrebnim za konzumiranje
• Površina ograđene zemlje koja se koristi za uzgoj stoke
• Površina šuma koje se koriste za sjeću drva i izradu papira
• Površina mora koja se koristi za ribolov
• Površina koja se koristi za izgradnju stanova, kuća i ostalih zgrada
• Površina šuma potrebnih za apsorbiranje ugljičnog monoksida

Ekološki deficit?
Neke države troše više ekoloških resursa nego što postoji unutar njihovih granica. Znači da one imaju ekološki deficit. Zbog toga one moraju uvoziti ekološke resurse koji im nedostaju ili moraju iskorištavati svoje resurse iznad granica regeneracije. Države sa manjim ekološkim kapacitetom od raspoloživog imaju pozitivan ekološki deficit. Međutim preostali kapacitet često se koristi za izvoz dobara, a ne čuva se kao rezerva.

Trenutno stanje u Svijetu?
Trenutni biokapacitet planete omogućava da svi zadovoljimo sve svoje potrebe na 1,8 ha. Trenutno trošimo resurse i proizvodimo otpada na 2,2 ha. Globalni ekološki minus je 0,4 ha!

Zagađenje?
Analizirajući na koji način su biolozi izračunali trenutno zagađenje možemo vidjeti i na koje sve načine zagađujmo planet:

1. Prvu skupinu zagađenja čine aktivnosti kojima ispuštamo CO2 u atmosferu kao transport i energija koju trošimo u kućanstvu - takozvani Carbon footprint (ugljični otisak) koji čini nešto više od četvrtine globalnog zagađenja, ali zbog velikog utjecaja na klimatske promjene o njemu se najviše priča
2. Druga skupina se zove Food footprint (otisak hrane) i izaziva najviše kontroverzi. Naime zagađenje koje se javlja u ovoj skupini odnosi se na intenzivan poljoprivredni uzgoj čije su posljedice trovanje zemlje pesticidima i umjetnim gorivima što smanjuje plodnost tla. U preporukama za smanjenje ovog zagađenja mnogi preporučaju hranu iz ekološkog uzgoja poglavice iz lokalne sredine (jer je utrošeno manje transporta), te niz drugih stvari kao što su proizvodi s manje pakiranja, manje mesa i sl. S obzirom da velike industrije sele svoje poljoprivredne proizvodnje u manje razvijene zemlje i sve više ulažu u intenzivnu poljoprivredu sasvim je jasno zašto ovaj dio ukupnog otiska nailazi na najviše kritika. Koliko je zapravo važan ovaj dio za smanjenje zagađenja govori i sama činjenica da ova skupina čini gotovo trećinu sveukupnog utroška resursa i zagađenja
3. Treća skupina je kućni otisak. Uštede su ipak najlakše u vlastitom kućanstvu gdje su i najmanja zagađenja. Štednja vode, korištenje ekoloških materijala i proizvoda za čišćenje dio su aktivnosti koje mogu smanjiti zagađenje u skupini Housing footprint.
4. Posljednja skupina, Goods and services footprint, direktno od svakog pojedinca zahtjeva da razmišlja o proizvodima koje kupuje te kako se on osobno ponaša u svojoj okolini. Prekomjerna potrošnja jedan je od problema zagađenja u ovoj skupini, jer je gomila smeća koje bi trebalo odvajati i reciklirati. Ovaj „osobni otpad" čini gotovo 30% ukupnog zagađenja planeta!

LINKOVI I KORISNE INFORMACIJE

Saznajte što je ekološki otisak, izračunajte svoj, provjerite kako ga možete smanjiti i upoznajte se sa nizom ostalih korisnih savjeta: http://www.kneja.hr/PikaWEB/rethink.swf

Jednostavan kalkulator za izračun ekološkog otiska na hrvatskome jeziku: http://www.undp.hr/show.jsp?page=100914

Složeniji i detaljniji kalkulatori za izračun ekološkog otiska na engleskome jeziku: http://www.myfootprint.org/ i http://www.ecologicalfootprint.com/

Karta ljudskog utjecaja na ekosustav Zemlje: http://globalis.gvu.unu.edu/

Napomena: korišteni materijali sa http://www.pomakonline.com

Preuzeto sa sajta: pikaiprijatelji.com

Priredio: Stefan Gašić, III-2

Mreža škola i nastavnika na istom zadatku

ENOteachers je organizacije koja se bavi pitanjima zaštite životne sredine i energetske efikasnosti. Profesorka Olgica Lukač iz Hemijsko-medicinske škole iz Vršca je koordinator/volonter ENOteachera za Srbiju za period 2013. – 2015. godine. Organizaciju je 1989. godine osnovao Mika Vanhanen. ENOeachers okuplja veliki broj nastavnila i njihove škole širom sveta.

Profesorki Olgici Lukač pridružili su se Vukašin B. Vasić  i Dejan Bošković.

Kontaktirajte ih na "fejsu" i sledite akcije koje su pokrenuli kako biste i vi, zajedno sa nama,  postali energetski efikasni.

DELUJ SADA, DELUJ ODMAH

Autor: Stefan Gašić, III-2

Osnovni principi gradnje pasivne solarne kuće

SadržajPasivni solarni principi primjenjivi su ne samo na porodičnim, individualnim kućama, nego i na objektima raznih namjena. Naborojaćemo 10 osnovnih principa za gradnju pasivne solarne kuće.

1. Izaberite mjesto koje dobija južno sunce, bez visokog drveća, brda ili visokih zgrada sa južne strane. Ukoliko niste sigurni, obiđite budući plac oko 21 decembra, kada je sunce najniže na nebu. Južni zid kuće mora dobijati punu sunčevu svjetlost od 9 prije podne do 3 po podne. Ponesite kompas kako bi odredili jug, ali imajte u vidu da pokazuje magnetni sjever može odstupati i do 25 stepeni od pravog sjevera. A kada su u pitanju pravci duvanja vjetrova, objekat svojom dužom stranom treba da prati pravac najprisutnijeg zimskog vjetra u okruženju u kome je smješten. Kao dodatna zaštita od vjetra, preporučuje se i zaštita pojasem zimzelenog drveća prema strani sa koje vjetar duva.
2. Sistemom različitih spoljašnjih ili unutrašnjih zaštita od sunca, kada je to potrebno, blokira se prolaz sunčevih zraka i spriječava prodor toplote u unutrašnji prostor.  Odaberite projekat kuće sa što manje sjenki i tremova na jugu. Sjenke i tremovi spriječavaju prodor sunčevih zraka u kuću i time značajno umanjuju efikasnost. Tremovi na istoku i zapadu mogu biti korisni jer zaklanjaju prozore od ljetnjeg sunca.
3. Orijentišite najduži zid ka jugu. Idealno, on bi u stvari trebao biti 15 stepeni od pravog juga. Južna stakla bi trebalo da imaju površinu od minimum 7 odsto kvadrature kuće, najviše 12 odsto; preko 12 odsto staklenih površina bi zahtijevalo dodatno sjenčenje ljeti. Morate takođe biti pažljivi u izboru stakala i za južnu stranu odabrati staklo koje dobro propušta sunčevu svjetlost.
4. KROV mora biti projektovan tako da dobro štiti od visokog ljetnjeg sunca, a da ne ometa ulazak zimskog – dobar dizajn sjenčenja je ključni faktor kvaliteta i efikasnosti pasivne solarne kuće.
5. TERMALNA MASA – Potrebno je na južnoj strani obezbijediti termalnu masu, pločice, kamen, cigla, ili obojeni betonski zidovi – kako bi apsorbovali i kasnije emitovali toplotu. Posebno oni djelovi kuće koji zimi dobijaju direktnu sunčevu svjetlost. U pasivnoj solarnoj kući za vrijeme zimskog sunčanog dana dovoljno je toplo da ne treba paliti dodatno grijanje. Međutim, kada ne bi bilo akumulacije toplote, čim sunce zađe, vazduh bi se ohladio i u prostoriji bi postalo hladno. Zato je prikupljenu toplotu potrebno akumulirati. Toplota se akumulira pomoću termalne mase. U tu svrhu se grade pregradni zidovi ili podovi od materijala sa visokim toplotnim kapacitetom. To su najčešće betonski, kameni ili cigleni (puna cigla) elementi, a nerijetko se koriste i vodeni zidovi, zbog visokog toplotnog kapaciteta vode. Na taj način i tokom noći i oblačnih dana termalna masa isijava toplotu prikupljenu za vrijeme sunčanih dana. Termalna masa je važna i ljeti jer “upija” toplotu iz prostora, čineći ga hladnijim. Važno je tokom noći dozvoliti hladnom vazduhu da ohladi termalnu masu i ponese sa sobom toplotu akumuliranu danju.
6. UKOPAVANJE – Korišćenje zemlje kao izolatora i toplotnog skladišta pruža velike prednosti. Stalna, konstantna temperatura pod zemljom (oko 12,2 C), stvara velike uštede energije za zagrijavanje i hlađenja prostora. Nikakvi spoljni uticaji poput kiše, snijega i vjetra, ne utiču na podzemnu građevinu. Ukopavanjem samo sjeverne strane objekta (naročito ako za to pogoduje pad terena) obezbjeđuje se zaštita od najnepovoljnijih uticaja hladnih vjetrova a objekat se otvara prema jugu.
7. PRINCIP DVOSTRUKOG OMOTAČA - Princip “kuća u kući” u koncepciji konstrukcije kuće, omogućuje zonu izmjene vazduha unutar omotača. Ta zona koja se stavara između omotača i objekta je tampon zona, koja ublažava sve spoljne uticaje, služi kao izolacija i smanjuje energetsku potrebu samog unutrašnjeg objekta. Zaštitna mikroklimatska opna i pasivni solarni dobici cijelog prostora stvaraju blage klimatske uslove kao mikroklimatsku sredinu u kojoj su smješteni objekti.
8. STAKLENIK – Staklenik ili staklena bašta kao kolektori-prijemnici sunčeve energije su usnovni elementi solarne zgrade, koji utiču na njeno energetsko pasivno funkcionisanje. Ovi prostori nijansiraju razliku između spoljneg i unutrašnjeg, javnog i privatnog. Kao izolacioni prostori imaju ulogu regulatora toplote. Kao kolektori toplote imaju svoju primjenu isključivo u orijentacijama čist jug i  jug – jugozapad.
9. DOBRA IZOLACIJA i adekvatno projektovan sistem grijanja i ventilacije su od izuzetno velike važnosti za efikasnost pasivne solarne kuće. Pored elemenata zahvatanja energije, pasivna solarna ili “samogrejuća” kuća utemeljena je i na principu uštede energije. Vođenje računa o toplotnoj provodljivosti, odnosno gubitku toplote svih materijala i cijelog sklopa zgrade, uz maksimalnu izolaciju svih elemenata sistema (prozora, zidova, tavanice podova) je jedan od glavnih zahtjeva ovog koncepta.
10. PRIRODNA VENTILACIJA - Jako je važno upotrijebiti princip prirodnog protoka vazduha, bez dodatnog utroška energije na ventilaciju. Sistemom otvora pri dnu (ulazak hladnog svježeg vazduha) i vrhu (izlazak toplijeg istrošenog vazduha) fasadnog omotača, kao i njihovom dobrom pozicijom u odnosu na pravac sjever – jug, na kome je strujanje najjače, obezbjeđuje se zadovoljavajući komfor.

Pasivni solarni principi primjenjivi su ne samo na porodičnim, individualnim kućama, nego i na objektima raznih namjena. Principi uštede energije, dobre izolacije, ukopavanja, južnog prijema sunčeve energije pomoću otvaranja što većih staklenih površina, kao i uključivanje mase zidova kao skladišta toplote, mogući su i čak imaju više efekta na većim objektima.

Direktan prijem sunčeve energije preko južnih prozora ili staklenika, optimalan je ako površine pod staklom obuhvataju 65 odsto ukupne površine južnih zidova, a prozori ka sjeveru ili dr. stranama svijeta budu 5 odsto  površine zidova. Da ljeti, po danu ne bi došlo do pregrijavanja ovih prostora, a noću do velikih rashlađivanja, važan element su termalni zastori, koji svojim zatvaranjem, kao latice cvijeta, spriječavaju pretjerano zagrijavanje, odnosno hlađenje. Za ljetnji period, spoljni zastori su efikasniji a nadstrešnice i pokretni brisoleji su takođe važan elemenat u podešavanju optimalnog zahvatanja Sunca.

U ukupnom zahvatanju sunčeve energije pored južne staklene površine, najveću ulogu imaju površine i mase zidova. Ukoliko je koncept prijema sunčeve energije zasnovan na termičkoj masi zidova, onda površina prijemnih zidova treba da bude tri puta veća od površine prozora. A neophodna masa toplotnog skladišta kod pasivnih sistema se računa u odnosu na južnu staklenu površinu zahvatanja i izražava se u količini vode ili masi zida, koja treba da bude smještena u okviru objekta.

Autor: Milenko Radović, dipl.inž.građ.
Izvor: reciklirajte.me

Priredio: Stefan Gašić, III-2