U Beču je posle prošlogodišnjih novogodišnjih praznika, termički obrađeno oko 600 tona, odnosno 160.000 jelki, čime je proizvedeno više od 1.7mwh električne energije. To je bilo dovoljno da se 975 domaćinstava mesec dana snabdeva strujom i 2.280 domaćinstava toplotnom energijom.
Bečlije od 27. decembra do 14. januara imaju na raspolaganju 530 javnih sabirnih mesta za stručno uklanjanje novogodišnjih jelki. Jelke se mogu predati i na mestima za odlaganje otpada.Od početka sakupljanja iskorišćenih jelki 1990. godine u Beču je stručno uklonjeno 11.900 tona, odnosno više od 2,5 miliona jelki.
izvor: E2 portal (plugin.com)
Postoji niz pitanja u vezi načina na koji se vrši proizvodnja robe. Mi zagađujemo naš vazduh i vode sa štetnim hemikalijama. Uništavamo šume i staništa (što za posledicu često donosi masovno izumiranje određenih vrsta). Deponije su prepune materijalima koji su preostali od proizvodnog procesa. Međutim, pitanja zaštite životne sredine nisu ograničena samo na način kako proizvodimo stvari već postoji ozbiljan problem i u kojoj meri iste konzumiramo.
Istina je da čak i ako bismo u potpunosti izmenili način proizvodnje mi bismo i dalje bili u problemu jer potrošačka kultura je naprosto neodrživa.
Kina je za 3 godine potrošila betona koliko i SAD za 100 godina. Neverovatna činjenica. A da biste videli da li su noviji i efikasniji automobili doneli uštedu u potrošnji goriva pogledajte sami u videu iz priloga.
Zajedničke bašte (“community gardens”) predstavljaju pojavu koja polako, ali sigurno zahvata ceo svet. U situaciji kada nema dovoljno hrane ili je ona u velikoj meri sumnjivog porekla ili kvaliteta logično je da ljudi koji razmišljaju o svojoj budućnosti i budućnosti svoje dece preduzimaju konkretne poteze da obezbede kvalitetnu hrane koju svakodnevno konzumiraju. Poslednjih godina je i kod nas, u Srbiji, sve bolja ponuda organske hrane (čija kupovina je logičan izbor, zar ne), ali mnoge porodice nemaju dovoljno novca da bi se hranile isključivo organski proizvedenom hranom. Pored toga život u gradu, savremeni stil gradnje stanova i sve ređi kontakt većine ljudi sa zemljom i prirodom otuđili su nas od nje. Rezultat toga je da se generacije i generacije rađaju bez osećaja za druga živa bića, za prirodu i svoje okruženje. Zbog navedenih “problema”, ali i velikog broja drugih dobrobiti koje kao rezultat ili bar nuspojava proizlaze iz ove ideje, sve više ljudi se odlučuje da se samoinicijativno udružuju i pronalaze zapuštene i neiskorišćene “parcele” kako bi ih koristili za uzgoj povrća, začina i cveća.
Ideja o zajedničkim baštama se rodila osamdesetih godina dvadesetog veka u Australiji i Americi, ali je poslednjih decenija došlo do ekspanzije njene popularnosti i širenja u celom svetu, posebno u gusto naseljenim urbanim sredinama.
Osnovne dobrobiti zajedničkih bašta za same “baštovane” su sveži, zdravi proizvodi, jačanje socijalnih kontakata i duha zajednice, pozitivan odnos prema ljudima i prirodi. Ali, ni ostvarena ušteda novca nije zanemarljiva, budući da sami proizvodite svoju hranu. Za “širu društvenu zajednicu” korist od zajedničke bašte je, pre svega, što povoljno deluju na kvalitet vazduha, smanjenje zagađenja i uticaj klimatskih promena, ozelenjavanje gradova, osnaživanje ekonomske nezavisnosti građana, podsticanje lokalne ekonomije i poboljšanje kvaliteta života u gradovima.
Uslova za formiranje ovakvih bašta širom Srbije ima, postoje zainteresovani ljudi i svakog dana su sve brojniji, a realizacija najviše zavisi od gradske vlasti (vreme potrebno da se odrede parcele koje se zainteresovanima daju na korišćenje i vreme potrebno za dobijanje dozvola za korišćenje). Neiskorišćenih parcela, u našim gradovima ima sasvim dovoljno. U u sadašnjem stanju predstavljaju, uglavnom “ruglo” i potencijalno opasna mesta.
U početku su građani koji žive u stambenim zgradama i koji nemaju mogućnosti da uzgajaju povrće i začine, jer nemaju zemljište ili vikendice, samovoljno zauzimali neiskorišćeno zemljište u svom okruženju i formirajli svoje mini-bašte, bez mnogo buke i dozvola. U Beogradu se “divlje bašte” prostiru na oko 100 hektara gradskog zemljišta i koriste se na sličan način kao i “legalne”.
Ljudi i organizacije koji su želeli da se ova ideja širi bili su svesni da to moraju da promene ako žele da ovu ideju učine vidljivijom, da angažuju veći broj pojedinaca i , što je najvažnije, da sve bude u skladu s lokalnim zakonima i propisima.
Kako bi privukli pažnju i širili ideju o zajedničkim baštama udruženja građana „Ama – Centar za negu čoveka i prirode“ i „Beogradski festival cveća“ su pokrenuli onlajn-peticiju kojom se od grada Beograda traži da odredi odgovarajuće zemljište za osnivanje baštenske zajednice što pre, kao i da ovaj koncept bude prepoznat od strane svih relevantnih institucija i organizacija tokom planiranja grada.
Beograd to ne košta ništa, a radi se o jačanju lokalne zajednice čime bi grad dobio novi sadržaj koji će doprineti poboljšanju kvaliteta života u gradu. Obavljeni su razgovori sa predstavnicima gradskih opština i ideja je prihvaćena dobro.
Da bi zemljišna površina bila pogodan kandidat za baštu, potrebno je da ispunjava uslove koje je moguće podeliti u dve kategorije. Primarni uslovi su teško promenljivi. Odnose se na kvalitet zemljišta i položaj u odnosu na izvore aero i drugih zagađenja u okolini. Sekundarni uslovi su promenljivi. Odnose se na bezbednost zasada i uslove održavanja. Na primer, da li je parcela sigurna, ograđena, ima li vode…
Pored Beograda, za sada u Srbiji postoje udruženja zainteresovana za koncept baštenskih zajednica u Nišu, Novom Sadu, Šapcu i Pirotu. Pokazao se kao dobar “alat” za lokalni razvoj širom sveta jer građani imaju direktan pristup hrani, smanjujući tako izdatke za istu, provode svoje slobodno vreme na kvalitetan način u prirodnom okruženju uz svima potrebne fizičke aktivnosti. To ih relaksira i bolje povezuje, a lokalna zajednica na taj način direktno jača (istraživanja u svetu pokazuju da gradske četvrti u kojima su osnovane baštenske zajednice beleže zanačajan pad kriminala). Osim toga, tu su i ekološke efekti, direktan uticaj tako ozelenjenih gradova na smanjenje uticaja klimatskih promena.
Gradske baštenske zajednice prepoznate su kao alat za kreiranje održivih gradova u mnogim svetskim metropolama poput Berlina, Pariza, Njujorka, Havane i mnogih drugih, donoseći ekološku, ekonomsku, zdravstvenu i društvenu dobrobit delovima grada u kojima se nalaze.
Pre dobijanja zemljišta za zajedničku baštu neophodno je definisati kriterijume, uraditi analizu prostora (planska dokumentacija i vlasnički status), utvrditi potrebe, načine finansiranja, planski definisati i, na kraju, informisati građane i institucionalizovati projekat gradskih bašti.
Najveći problem može biti što zakon ne isključuje urbane bašte ali ih nigde ne reguliše, a iskustvo govori da birokratija u Srbiji u takvim situacijama može dosta ometati realizaciju ove ideje. I za to treba biti pripremljen… nažalost…
Zeleni super pirinač, koji bi mogao da poveća prinose u Aziji i tako nahrani dodatnih 100 miliona ljudi, će početi da se seje narednih godina. Stvaranje novih, boljih hibrida će biti ključ povećanja prinosa i ostalih vrsta.Malo ljudi je čulo za Zikang Lija, ali će istorija možda pokazati da je u pitanju jedan od najvažnijih ljudi ovog veka. 2011.godine, posle 12 godina rada sa Kineskom Akademijom poljoprivrednih nauka i Međunarodnim institutom za istraživanje pirinča sa Filipina, on i njegov tim su razvili “zeleni super pirinač” – sortu koja donosi više prinosa ali je i otpornija na sušu, poplave, slanu vodu, insekte i bolesti.
Zikang Li nije ovo postigao uz pomoć GM tehnologije, već radeći sa stotinama istraživača i farmera iz 16 zemalja i koristeći samo konvencionalne tehnike za stvaranje sorti i hibrida.
Zeleni super pirinač, koji bi mogao da poveća prinose u Aziji i tako nahrani dodatnih 100 miliona ljudi, će početi da se seje narednih godina. Stvaranje novih, boljih hibrida će biti ključ povećanja prinosa i ostalih vrsta.Ipak, najveći novac u poslednjih 20 godina je otišao na istraživanje genetskih modifikacija. globalne agrohemijske kompanije su obećavale nove sorte sa dodatim vitaminima, enzimima ili zdravim masnim kiselinama, kao i kukuruz otporan na sušu i biljke koje će značajnije prikupljati emisije ugljenika. Međutim, osim banana koje proizvode vakcine, ribe koje sazreva brže i krava otpornih na bolesti, njihova obećanja da će nahraniti svet nisu baš bila potkrepljena rezultatima.
Prošle godine je više od 140 miliona hektara – otprilike desetina svetskog poljoprivrednog zemljišta, ili veličine Nemačke, Francuske i Velike Britanije zajedno – zasejano sa GM semenom, ali su u pitanju bile samo tri vrste – kukuruz, uljana repica i soja – od čega je najveći deo otišao na ishranu stoke.
Izvor: ekologija.rs
Pripremila: Dragana Žarkov II - 4
Zašto baš briketi?
Napuštanje upotrebe fosilnih goriva i prelazak na obnovljive izvore energije je svetski trend. Razvojem tehnologije omogućena je izrada jeftinog ogrevnog materijala od celuloznog otpada mehaničkim putem, bez korišćenja vezivnih sredstava.
Briket ravnomerno sagoreva sa malo dima i bez lebdećeg pepela - ima 10 puta manje pepela od uglja. Sagorevanjem praktično ne zagađuje životnu sredinu u poređenju sa drugim čvrstim gorivima, jer sadrži malo sumpora – čak 100 puta manje od uglja.
Tehnologija briketiranja je razvijena u većini naprednih zemalja i postaje sve popularnija u zemljama u razvoju. Sama proizvodnja briketa je razvijena tako da može da se primeni na različite sirovine – od otpadnog materijala u fabrikama do kabastih zapaljivih celuloznih ostataka žitarica sa poljoprivrednih polja.
Ko može da koristi briket?
Koja je prednost briketa u odnosu na ostala čvrsta goriva?
Kolika se ušteda ostvaruje upotrebom briketa?
Prednosti briketa dobijenih mehaničkim putem
Gde se mogu kupiti Eko-energy® briketi?
Zanimljivosti možete pogledati i na YouTube:
Izvor: briketi.rs
Stefan Gašić, III-2
Firma GrantCommerce d.o.o nastala je 2005. godine u Vršcu kao ogranak firme Larvin SRL iz Temišvara koja je osnovana 90-tih godina na teritoriji Rumunije.
Firma se bavi sklapanjem i montažom aluminijumske i PVC stolarije i na teritoriji Srbije uspešno posluje do dana današnjeg.
Posedujemo liniju za proizvodnju stolarije od aluminijuma i PVC-a, halu za proizvodnju od 400 m2, pomoćni magacinski prostor i izložbeni salon u Vršcu.
Naši klijenti su većinom porodični ljudi koji žele da urede svoj dom, da ga učine energecki efikasnim a da ga ujedno i ulepšaju.
Naša garancija za kvalitet je iskustvo u inostranstvu od preko 10 godina bavljenja proizvodnjom i montažom aluminijumske i PVC stolarije, iskustvo i poslovanje na našim prostorima od 2005. godine kao i veliki broj zadovoljnih klijenata i kompanija sa kojima smo sarađivali tokom godina.