Peace Forest - Online book
Organizacija koja se bavi zaštitom životne sredine i rešavanjem problema energetske efikasnosti ENOteachers posebnu pažnju posvećuje učenicima i negovanju njihovog pozitivnog odnosu prema životnoj sredini i održivom razvoju.
U okviru akcije koju je organizovala ENO pod nazivom Peace Forest "Kapi života" u on-line knjizi objavljen je i rad učenice Hemijsko - medicinske škole iz Vršca, Dejane Kovač učenice IV-5.
Njen rad možete pročitati i pratiti na sledećem linku.
Priča je sasvim jednostavna, ali istinita.
Šume su pluća sveta. Ukoliko njih nestane doćiće do poremećaja energetskog balansa i pojave energetske neefikasnosti. Reč jedne učenice se čula širom sveta i ta reč opominje i podseća da treba da budemo ekonomični i racionalni u korišćenju prirodnih resursa koje moramo neprekidno da obnavljamo. Na takav način štedimo za budućnost. Ko štedi energiju dočekaće svetliju budućnost.
Članak priredila: Željana Jokić, III-2
Šta je Pametna kuća?
Pametna kuća™ je koncept modernog domaćinstva i življenja u njemu. Kuća je pametna jer se prilagođava trenutnoj aktivnosti, raspoloženju, navikama i životnom stilu svakog ukućana, a pritom ostvaruje energetske uštede.
Pametna kuća™ je sistem kućne automatike maksimalno jednostavan za korišćenje, održavanje i ugradnju. Napravite od svog doma mesto zadovoljstva, zabave i druženja.
Upravljanje je intuitivno i lako:
1. Upravljanje touch screen-om - Magiesta
Putem touch screen-a moguće je upravljati uređajima i jednostavno, dodirom, realizovati komande uključi, isključi ili podesi na neku vrednost.
Jednostavnost upravljanja dolazi kroz vizuelizaciju. Savremeni touch uređaji i namenski software Magiesta omogućavaju integraciju svih podsistema i pojednostavljenje upravljanja, pre svega za osobe koje nisu tehnički orijentisane ili nemaju vremena. Korisnik prolazi kroz vizuelne menije, vrši izbor prostorija i upravlja određenim uređajima ili sistemima.
Magiesta software ima sledeće mogućnosti:
2. Upravljanje računarom
Magiesta software omogućava jednostavno, a sigurno upravljanje putem interneta. Konektujte se iz Vaše kancelarije, sa aerodroma ili sa drugog mesta na Vašu kuću ili stan, proverite stanje opreme i uređaja i podesite sve podsisteme tako da rade shodno Vašim željama.
3. Upravljanje daljinskim upravljačem
Upravljanje daljinskim upravljačem vrši se pomoću univerzalnog daljinskog upravljača. Ovaj upravljač omogućava upravljanje svakim uređajem pojedinačno (rasvetom, roletnama, kućnim aparatima...) i u skladu sa njihovim tehničkim mogućnostima. Programski scenariji podrazumevaju da se jednim pritiskom na daljinski upravljač, simultano izvrši više komandi odjednom, redosledom koji smo programirali. Tako se jednostavno i brzo stvara željeni ambijent za trenutnu aktivnost ili raspoloženje. Sem ovog upravljanja, univerzalni daljinski upravljač zamenjuje i sve postojeće daljinske upravljače TV-a, DVD-a, audio uređaja, satelitske televizije, kablovske televizije, VCR-a i ostalih uređaja sa IC prijemnikom.
4. Upravljanje mobilnim i fiksnim telefonom
Sistemom kućne automatike Pametna kuća™ može se daljinski upravljati i preko mobilnog ili fiksnog telefona, sa bilo koje lokacije koja je pokrivena telefonskom mrežom (GSM ili fiksna telefonija).
Funkcija upravljanja i kontrolisanja kućne automatike telefonom najčešće se koristi za kontrolu klime, grejanja, bojlera, saune, bazena i ostalih većih potrošača kojima je potrebno određeno vreme da dostignu odgovarajuće temperature i da "pripreme" kuću za dolazak stanara. Ova funkcija nam takođe omogućava da ostvarimo značajne uštede u potrošnji energenata.
Ova četiri načina upravljanja ne idu nužno zajedno, već se kombinuju shodno potrebama korisnika. Upotreba sistema Pametna kuća™ ne zahteva tehničko predznanje, a sve funkcije su intuitivne i vizuelne.
Zašto Pametna kuća?
Kako funkcioniše?
Izvor: pametnakuca.rs
Priredila: Dagana Žarkov II-4
Oxijet vazdušni tuš smanjuje upotrebu vode za 50 odsto
Tuševi sa smanjenim protokom vode su dobar način da sačuvate vodu, ali njihovo korišćenje je pomalo kao da se tuširate sa sprejem. Kompanija Felton sa Novog Zelanda, u saradnji sa australijskom Komonvelt organizacijom za naučno i industrijsko istraživanje (CSIRO - Commonwealth Scientific and Industrial Research Organisation), razvila je „Oxijet“ - vazdušni tuš bateriju koja ubacuje sitne mehuriće vazduha u kapljice vode kako bi korisnik imao utisak da se tušira pod punim pritiskom vode, a zapravo se koristi 50 odsto manje vode.
Tradicionalni umanjivači protoka vode smanjuju protok i pritisak, dok Oxijet koristi energiju protoka da uvuče vazduh u vodotok, čineći kapljice vode šuplje“, kaže dr Dži Vu (Jie Wu), specijalista za tečnost u CSIRO-u. „Ovo proširuje volumen protoka vode, što znači da možete da sačuvate istu količinu vode dok uživate u vašem tuširanju.“
Postoje i drugi vazdušni tuš sistemi, ali Oxijet je neobičan po tome što se može montirati na gotovo bilo koju bateriju. On je testiran u Novotel Northbeach hotelu u Volongongu u Austrliji gde su restrikcije vode česte.
„Sa preko 200 soba mi potrošimo oko 10 miliona litara vode godišnje, tako da svaku uštedu koju možemo napraviti jeste važna. Uvideli smo da naši gosti preferiraju Oxijet nad drugim tuševima sa smanjenim protokom vode, zato što im daje iluziju punog vodenog pritiska“, kaže Valter Imos, generalni direktor hotela.
Proizvod Oxijet je akreditovan od strane organizacija Australian Water Efficiency i Labeling Standards, i dostupan je za kupovinu u Australiji. Video snimak ispod prikazuje Oxijet u akciji.
Pogledajte:
Izvor: gradjevinarstvo.rs
Tekst preuzela Kristina Ristic II-2
Organska poljoprivreda predstavlja ekološki sistem upravljanja proizvodnjom koji promoviše i podstiče zdrav agrosistem, uključujući biodevirzitet, biološke cikluse i biološku aktivnost zemljišta. To podrazumeva korišćenja bioloških i agronomskih metoda upravljanja kojima se obnavlja, održava i unapređuje ekosistem. U organskoj proizvodnji racionalno se koriste prirodni resursi i primenjuje plodored kao sistem proizvodnje, zatim organska đubriva, odgovarajuća obrada zemljišta i biološka zaštita bilja.
Organska poljoprivreda je deo održive tehnologije poljoprivredne proizvodnje u kojoj se koriste naučna saznanja u shvatanju prirodnih zakonitosti radi zaštite čovekovog zdravlja i životne sredine. Zato organska poljoprivreda nije povratak staroj, ruralnoj poljoprivredi, već se bazira na modernim naučnim shvatanjima ekologije i pedologije, i potpuno koristi adekvatna tehnološka rešenja i mehanizaciju.
Trend organske poljoprivrede
Poslednjih deset godina proizvodnja i prerada organskih proizvoda postaje sve popularnija i ekonomski značajnija. To je i razumljivo, obzirom da mere i postupci koji se koriste u konvencionalnoj poljoprivredi (intenzivna obrada zemljišta, primena mineralnih đubriva, hemijska kontrola korova, štetočina i bolesti, i genetičke manipulacije gajenim biljkama) imaju za cilj povećanje produktivnosti. Međutim, takvim postupcima dovodi se u pitanje budući nivo proizvodnje, obzirom da se uništavaju uslovi koji bi doprineli dugoročnom održavanju plodnosti.
Prema podacima SOEL-Survey za 2007. godinu, pod organskom proizvodnjom nalazi se 31 milion ha širom sveta. Najveći deo tih površina nalazi se u Australiji (11,8 miliona ha), zatim u Argentini (3,1 milion ha), Kini (2,3 miliona ha) i SAD (1,6 miliona ha). U Srbiji, prema različitim izvorima, organska proizvodnja obavlja se na oko 18.000 ha. To je, u odnosu na ukupnu obradivu površinu od 4,2 miliona ha, samo 0,3%.
Iako zauizimaju tek oko 1% ukupnog svetskog tržišta hrane, organski proizvodi postaju sve traženija roba u svetu i sve je značajnije učešće ovih proizvoda u svetskim trgovinskim tokovima. Svetska prodaja proizvoda organske proizvodnje godišnje se povećava za 15%. Najznačajnija tržišta organske hrane su SAD i Kanada (promet oko 17 milijardi dolara) i Jugoistočna Azija ( pre svega Japan - oko 5 milijardi dolara). U Evropi najveći potrošači organske hrane su: Nemačka, Velika Britanija, Italija i Francuska.
Važna je takođe i činjenica da se za proizvode dobijene organskom proizvodnjom dobija veća cena nego za konvencionalne. Usled većih troškova inputa cena proizvoda dobijenih organskom proizvodnjom je veća za 30-50% od konvencionalnih proizvoda. Tražnja organskih proizvoda pre svega zavisi od visine dohotka potrošača, vrste i kvaliteta proizvoda i robne marke. Formiranje robne marke ili brenda je od izuzetnog značaja za kreiranje imidža proizvoda namenjenog ciljnoj grupi na tržištu. Samim tim potrošači se radije opredeljuju za prepoznatljivu robnu marku koja im garantuje kvalitet i originalnost proizvoda.
Principi organske poljoprivrede
Organska poljoprivreda razvila se iz jednog holističkog (sveobuhvatnog) ideološkog sistema. Danas je ona usmerena na budućnost i na dalji razvoj ne samo sa aspekta zaštite životne sredine i zdravlja ljudi, već i sa stanovišta ekonomskog prosperiteta.
Princip zdravlja - Organska poljoprivreda treba da podržava zdravlje zemljišta, biljki, životinja, ljludi i cele planete kao jedne nedeljive celine. Zdravlje svih živih organizama, od zemljišnih mikroorganizama do ljudskih bića, jeste u međuzavisnosti - zdrava biljka sa zdravog tla brine o zdravlju životinja i čoveka.
Ekološki princip - Organska poljoprivreda treba da se bazira na živim ekološkim sistemima i ciklusima, da radi u skladu sa njima, da ih stimuliše i pomaže u njihovoj održivosti. Proizvodnja se bazira na ekološkim procesima i kruženju materije unutar agro-ekosistema, umesto na spoljnim imputima materije i energije. Svi oni koji se bave organskom poljoprivredom, treba da imaju svest o zaštiti životne sredine, uključujući staništa, klimu, biodiverzitet, vazduh i vodu.
Princip pravednosti - Organska poljoprivreda treba da izgradi odnose koji obezbeđuju pravednost i poštuju zajedničko okruženje i životne mogućnosti. Svi oni koji su uključeni u organsku poljoprivredu treba da obezbede pravednost na svim nivoima: za potrošače, prerađivače, distributere, trgovce i proizvođače.
Princip negovanja i staranja - Organskom poljoprivredom treba da se upravlja na preventivan i odgovoran način kako bi se zaštitilo zdravlje i blagostanje sadašnjih i budućih generacija i okruženja.
Sertifakacija organske poljoprivrede
Trenutno se u svetu organska poljoprivreda razvija u skladu sa nekoliko međunarodnih standarda. Evropska Unija svojom regulativom EEC No 2092/91 propisuje standarde za organske proizvode, odnosno inspekcijske organizacije. Oni obuhvataju, između ostalog, standarde za poljoprivrednu proizvodnju, preradu, uvoz i označavanje biljne i stočarske proizvodnje, kao i zabranu upotrebe genetskog inženjeringa u proizvodnji hrane. U SAD ova oblast je definisana NOP standardima, a u Japanu je na snazi JAP regulativa propisana od strane Japanskog ministarstva poljoprivrede. Organski proizvodi koji se nalaze na njihovim tržištima moraju biti sertifikovani od strane sertifikacionih organizacija, koje su autorizovane u SAD ili Japanu.
Pored ovih, razvijeno je i niz nacionalnih standarda koje propisuje svaka zemlja pojedinačno. Osnovne standarde za organsku poljoprivredu prva je utvrdila Međunarodna federacija pokreta za organsku poljoprivredu.
Izvor: mojsijev.com
Pripremio Stefan Gasic, III-2
Sove (lat. Strigidae) porodica su ptica iz reda sovovki.
Životni prostor
Šumske sove obitavaju na području srednje Europe u bjelogoričnim i miješanim šumama. Susrećemo ju i u parkovima, vrtovima, starim grobljima te u blizini čovjekovih prebivališta. Nemaju "uški".
Hrana i lov
Sove uglavnom love noću, pažljivo vrebaju svoj plijen a kada ga ugledaju gotovo nečujno se spuste i napadnu. Sovino perje je vrlo mekano, a posebno je prilagođeno perje na krilima koje na prednjem kraju imaju nazubljen rub. Sve to zajedno pomaže da sovin let bude potpuno nečujan te ju učini vještim lovcem. Ona čuje tako dobro da plijenov položaj može odrediti sluhom, tako da može loviti i u popunom mraku. Prehrana joj je raznolika, lovi male sisavce, ptice, vodozemce i kukce.
Razmnožavanje
Pare se u proljeće, i parovi ostaju zajedno cijeli život. Udvaranje započinje u veljači i iskazuje se glasnim lupanjem kljunom i tihim lepetanjem krilima. Prikladna mjesta za gniježđene ženka bira u dupljama starih stabla ili praznim gnijezdima drugih grabljivica. Ženka snese 2-5 jaja te sama sjedi na njima dok joj mužjak samo donosi hranu. Mali ptići nakon izleganja u gnijezdu ostaju pet tjedana i tek onda počinju polijetati. Kada postanu samostalni majka ih tjera iz gnijezda tako da moraju potražiti svoje vlastito područje.
Oči
Imaju krupne, izbuljene i okrugle oči na prednjoj strani glave koje im omogućavaju da dobro procjene udaljenost i brzinu plijena. Imaju 100 puta bolji vid od čovjeka. Oči sova su nepokretne, kao i u većine ptica, te moraju okretati glavu da bi preusmjerile pogled. Glavu mogu okrenuti i do 180°, dok se za neke tvrdi da mogu i do 270°.
Sove mogu gledati na jako velikim udaljenostima, posebno noću. S druge strane, ne mogu vidjeti ništa što je bliže od desetak centimetara.
Sluh
Dok druge ptice imaju, po pravilu, male okrugle slušne otvore, u sova su ti otvori vertikalno izduženi i gotovo dugi skoro koliko i sama glava. Međutim, slušni otvori im nisu smješteni simetrično - desni je malo iznad lijevog. Ta asimetrija je od vrste do vrste manje ili više izražena, ali postoji kod svih. Osim toga, mnoge sove imaju upadljiv „veo“ oko očiju od paperjastog vjenca koji usmjerava zvuk prema ušima. Zajedno sa pernatim ušima, taj veo im služi za pokazivanje raspoloženja i često su upadljive boje. Ulogu slušnih školjki igraju kratka i tvrda pera koja su smještena ispred i iza slušnog otvora i pomažu pri određivanju smjera zvuka. Iz istog razloga, sove imaju širu lubanju nego većina ptica.
Utjecaj sove na kulturu
U mnogim djelovima svijeta, sove su povezivane sa smrću i nesrećom, vjerojatno zbog njihovog noćnog života i karakterističnog hukanja. Međutim, u nekim djelovima svijeta sove su bile povezivane sa mudrošću i uspjehom, često prikazivane kao božji ljubimci.
U Starom Egiptu, lik sove se koristio za označavanje slova „m“. Ovaj hijeroglif je obično bio crtan tako da bi sova izgledala polomljenih nogu „da grabljivica ne bi oživjela“.
U Keniji, pripadnici plemena Kikuju su vjerovali da je sova znak smrti i da, ako čovjek vidi sovu, netko će umrijeti.
Među urođenicima američkih kontinenata (npr. u plemenu Hopi u SAD), sove su često bile povezivane sa zlom i vještičarenjem. Poput pera orla, religijsko posjedovanje pera sove je regulirano federalnim zakonom.
Civilizacije Asteka i Maya, kao i drugi urođenici Srednje Amerike, su sovu smatrali simbolom smrti i uništenja. Čak, astečki bog smrti, Miktlantekuhtli, je obično prikazivan u obliku sove. Na španjolskom jeziku postoji izreka "cuando el tecolote canta, el indio se muere" („kada sova zapjeva, Indijanac umre“). Reč „tecolote“ znači „sova“ i koristi se u nekim djelovima Meksika, iako je ispravna riječ za sovu u španjolskom jeziku „buho“. Pripadnici plemena Mohe u starom Peruu su obožavali sovu i često je slikali u umjetnosti.
U japanskoj kulturi, na sove se gledalo kao na negativne ili pozitivne pojave. Ponekad su predstavljale božanske glasnike, dok su tipične i rogate sove predstavljale đavolske simbole.
U indijskoj kulturi, bijela sova se smatra ljubimcem Lakšmi, boginje bogatstva, i stoga se smatra vjesnikom uspeha. Tu sova, kao simbol mudrosti, predstavlja i sastavni dio grba indijske Vojne akademije. U kolokvijalnoj upotrebi, međutim, taj se simbol često koristi da označi glupost.
U grčkoj mitologiji, sove su obično povezivane sa boginjom Atenom, boginjom pticom, koja se povezivala sa mudrošću, umjetnošću i raznim sposobnostima i, posljedično, i sove su povezivane sa mudrošću. Nezvanično, sove predstavljaju maskotu Mense.
Atenski novac, iskovan poslije 449. prije n.e. sa likom boginje Atene na prednjoj strani i predstavom sove na reversu.
Rimljani, pored toga što su nasljedili grčka vjerovanja u vezi sa sovama, su ih povezivali i sa smrću. Zbog toga, sova je predstavljala loš znak.
Poput toga, u rumunjskoj kulturi, žalosni huk sove je značio predskazanje smrti nekog u blizini. U Finskoj sova, paradoksalno, predstavlja i znak mudrosti i znak gluposti (vjerojatno zbog svoje izbuljenosti).
Izvor: wikipedia.org
Priredila: Doriana Dražila, II-1
Beli medvedi su u nevolji
Stručnjaci tvrde da bi – ako se ništa ne promeni – do kraja ovog stoleća mogli da izumru. Stručnjaci ističu smanjenje životne sredine, topljenje arktičkog leda, a tu je i taloženje otrovnih materija u hrani koju jedu. Beli medvedi su se sada našli u središtu rasprave koju vode borci za zaštitu životne sredine. Američka vlada, koja planira nova istraživanja izvorišta gasa i nafte bliža medvedima, istovremeno se sprema za sprovođenje propisa o ispuštanju štetnih gasova i većoj zaštiti prirode.
Naučnici sve više brinu da će polarni medvedi da nestanu. Robert Irvin je potpredsednik „Branitelja prirode“, organizacije za zaštitu životne sredine.
„Prognoze su da će polarni medvedi na Aljaski nestati za manje od 50 godina, ako nastavimo putem kojim smo krenuli u pogledu ispuštanja štetnih gasova i to je vrlo otrežnjujuće.“
Irvin je imao u vidu najnoviju studiju o polarnim medvedima koju je izdao američki Geološki zavod. U njoj se navodi da polarni medvedi mogu da se očuvaju, ako se smanji emisija štetnih gasova. Procenjuje se da u svetu ima 22 hlijade belih medveda. Oni mogu da preplivaju velike razdaljine i kratkotrajno žive na kopnu. Ali njihova prirodna sredina – arktički led – ubrzano se topi.
„Oni love svoju hranu po zaleđenom Arktiku. Odgajaju svoje mladunce u zaleđenom Arktičkom okeanu.“
Druge studije pokazuju da beli medvedi imaju alarmantnu količinu otrovnih materija u telu. To su hemikalije koje se najčešće koriste u poljoprivredi. One onda otiču u reke i potom okeane, gde stižu u struje koje ih donose u arktički eko-sistem. Dag Inkli je viši naučni saradnik u Nacionalnoj prirodnjačkoj federaciji.
„Nažalost, nivo otrovnih materija pronađenih u ćelijama polarnih medveda je prilično visok. Mi smo izvestili o najmanje sedam belih medveda u regionu Norveške, koji su imali i muške i ženske polne organe, što može da bude posledica zagađenja.“
Američka vlada je proteklih nedelja preduzela nekoliko mera koje se tiču polarnih medveda. Agencija za zaštitu životne sredine je objavila da će regulisati ispuštanje štetnih gasova da bi se suzbilo globalno zagrevanje. Potom je Sekretarijat za prirodne resurse proglasio pola miliona kvadratnih kilometara Arktičkog okeana i priobalnog područja ugroženim habitatom. Treće, administracija je odlučila da ne menja oznaku za polarne medvede koja ukazuje da su „ugroženi“, u onu koja se koristi za vrstu koja je „u opasnosti“.
Borci za zaštitu životne sredine kažu da je to učinjeno pod pritiskom lobista. Promena bi omogućila veću zaštitu belih medveda i njihove životne sredine. Rezultat je to što će naftna i gasna industrija do sredine 2011, moći da počne da istražuje nova područja u Arktičkom okeanu. Ričard Rejndžer je viši savetnik u Američkom institutu za naftu, koji predstavlja američku naftnu i gasnu industriju.
„Mnogi ljudi, ne samo u našoj industriji, nego i u vladi, naročito u američkom Geološkom zavodu, veruju da postoje veliki izgledi da se u regionu američkog arktičkog basena, što znači ispod morskog dna, pronađu znatne količine nafte i prirodnog gasa.“
Borci za zaštitu životne sredine kažu da bi naftna mrlja na Arktiku, poput one prošlogodišnje u Meksičkom zalivu, značila katastrofu ne samo za bele medvede nego i za kitove, foke i ostale životinjske vrste. Oni kažu da taj region, koji je šest meseci godišnje zamrznut i u mraku, ne raspolaže sredstvima za odbranu od takvih katastrofa.
Ali Rejndžer ističe da naftna i gasna industrija deluju na Arktiku više od 40 godina. On dodaje da je ta industrija učestvovala u studijama o zaštiti polarnih medveda.
„Bušili smo bezbedno u toj sredini tokom mnogo godina i verujem da to možemo da radimo na zadovoljstvo vlade, na zadovoljstvo javnosti i u cilju zaštite tamošnje životne sredine.“
Međutim, borci za zaštitu životne sredine kažu da jedno od poslednjih veličanstvenih područja naše planete, ne bi trebalo da se dovodi u opasnost.
„Kada su polarni medvedi zdravi, vidimo da je i sredina zdrava. Prema tome, štiteći polarne medvede mi u stvari štitimo sebe.“
Ako se polarni medvedi ne očuvaju, borci za zaštitu životne sredine tvrde da će i druge vrste polako zadesiti ista sudbina.
Izovr: glasamerike.net
Priredila: Maja Bugarin, II-2
Ekološki problemi
Amazonska tropska kišna šuma je ogromno područje koje se nalazi u južnoj Americi, između Anda, Gvajanskog i Brazilskog visočja, u porječju rijeke Amazone. Područje Amazonije obuhvaća četvrtinu ukupne površine južne Amerike. Amazonska tropska kišna šuma je najveća tropska kišna šuma na zemlji i predstavlja ogroman ekosistem s nekoliko milijuna vrsta kukaca, biljaka, ptica, riba, gmazova i drugih oblika života od kojih mnogi još nisu ni upoznati. Riječ je o najrazličitijim biološkim sustavima na svijetu koji imaju kritičnu ulogu glede utjecaja na globalnu kulturu jer apsorbiraju ugljični dioksid koji je glavni uzročnik globalnog zagrijavanja.
Biljke u procesu fotosinteze apsorbiraju ugljični dioksid i stvaraju kisik, a u tom procesu daleko prednjače tropske kišne šume koje apsorbiraju više ugljičnog dioksida od bilo kojeg drugog ekosustava na zemlji. Da bi određeno područje moglo klasificirati kao područje tropske kišne šume, mora se raditi o zatvorenim krovovima u kojemu vrhovi drveća dodiruju jedan drugog, tvoreći tako osjenčanu unutrašnjost šume.
U južnoj Americi, u porječju rijeke Amazone, u Brazilu i susjednim državama, odnosno budući da se prostire na tim ogromnim površinama, Amazonska tropska kišna šuma nosi upravo zbog svoje veličine i važnosti nosi naziv „pluća svijeta“. No budući da su tropske kišne šume također bogat izvor resursa kao što su drvo i minerali, vrlo se često nekontrolirano iskorištavaju što predstavlja ozbiljan problem i jedan je od glavnih uzroka globalnog zagrijavanja i promjena klime.
Deforestacija Amazonske kišne šume i kako to spriječiti
Glavni i najvažniji razlog zašto treba očuvati tropske kišne šume nalazi se u činjenici očuvanja života na zemlji. Ne samo da apsorbiraju ugljični dioksid i stvaraju kisik kojeg udišemo nego uz to reguliraju temperaturu i proizvode važne nutricijente kako što su dušik i fosfor te štite vododijelnice od erozije solju. Također tropske kišne šume mogu puno pomoći i na području farmakologije u istraživanju novih lijekova jer između tisuća vrsta biljaka možda se krije i potencijalni lijek koji bi svijet spasio bolesti kao što su rak i sida. No čuvaju li se tropske kišne šume?
Brazil je u razdoblju od 1970 do sada izgubio više od 600 000 četvornih kilometara Amazonske tropske kišne šume, što je vrlo zabrinjavajući podatak. Kroz ovaj članak prikazat ćemo koji su glavni uzroci takvom gubitku šuma u Brazilu i postoje li metode koje bi mogle značiti očuvanje Amazonske tropske kišne šume. Osvrnimo se prvo na čimbenike koji najviše pridonose deforestaciji šuma. Glavni čimbenik koji uzrokuje deforestaciju je čišćenje šumskih površina za uzgoj stoke koje po nekim procjenama čini ogroman dio od 60-70 % ukupnih čimbenika deforestacije. Budući je stočarstvo poprilično unosna grana koja ne zahtijeva velike troškove održavanja, a daje veoma solidnu zaradu postaje prilično jasna činjenica zašto se puno Brazilskih šuma krči iz tog razloga. Povećanje broja stoke uzrokuje povećanje površina na kojima stoka može pasti te se šume zamjenjuju travnatim područjima i savanama na kojima pase stoka.
Drugi veliki uzročnik deforestacije također je povezan sa poljoprivredom, ovaj put s farmama. Budući je većina Brazilskog stanovništva još uvijek orijentirana na poljoprivredu velike površine šume se krče kako bi ostavile prostora obradivim površinama i to naročito od strane siromašnih farmera koje čak vladina politika potiče da se nastanjuju na površinama koje su prethodno iskrčili, a budući da se u tom procesu najčešće koristi vatra, cijeli proces ima dvostruko negativan učinak, tj. ne samo da se uništavaju velike šumske površine već se također velike količine ugljičnog monoksida i ugljičnog dioksida ispuštaju u atmosferu negativno djelujući na čitav biološki sustav i onečišćuju zrak.
Velikom stvaranju dodatnih poljoprivrednih površina na račun šuma pridonio je svakako i uznapredovali rast poljoprivrednih površina pod sojom jer su brazilski znanstvenici uspjeli proizvesti nove vrste soje koja je vrlo skupa i cijenjena na svjetskom tržištu, te je Brazil na tom području toliko jak da će prema nekim procjenama uskoro preteći i SAD koji je trenutno glavni svjetski proizvođač soje. Iako bi mnogi pomislili u prvi mah kako je rušenje drveća u svrhu prodaje drvne mase možda i najvažniji čimbenik uništavanja tropskih kišnih šuma to nije tako, jer taj čimbenik sudjeluje sa samo 2-4 % u ukupnom procesu deforestacije. Tropske kišne šume predstavljaju velik izvor drvnog bogatstva, među kojim posebno mjesto zauzima skupocjena ebanovina te je proces ilegalnog rušenja drveća vrlo rasprostranjen zbog visoke cijene drvne građe
Tako je primjerice jednom prilikom u rujnu 2003. godine 17 ljudi bilo uhićeno pod optužbom da su uništili 10000 hektara šumske površine. Kao posljednji od čimbenika uzročnika deforestacije istaknut ću još izgradnju infrastruktura kao što su ceste i brane, koje u ukupnom postotku sudjeluju sa oko 2-4 %. Poznati primjer te politike izgradnja je i Transamazonske ceste kojoj je bila svrha ne samo prometno povezivanje zemlje, već i otvaranje novih područja farmerima te lakše iskorištavanje drvnog bogatstva. Nakon dovršetka tog svjetski poznatog projekta deforestacija je krenula najbržim korakom do sada te predstavlja pravi primjer kako izgradnja infrastrukture može uzrokovati totalni ekološki kaos. Mogu li se ipak naprijed spomenuti čimbenici nekako spriječiti ili barem usporiti do mjere koja bi bila podnošljiva za okoliš?
Može ukoliko se bude poradilo na nekoliko čimbenika navedenih u nastavku. Kao prvo trebalo bi nastojati rehabilitirati bivše šumske površine što nije pretežak proces ukoliko je sačuvan barem djelić nekadašnjeg biosustava. Da bi se rehabilitirale bivše šumske površine, potrebno je povećati iskoristivost odnosno produktivnost poljoprivrednih površina što zahtijeva intelektualni pristup poljoprivredi uporabom suvremenih tehnologija te osviještanjavem poljoprivrednika što je najčešće najveća kočnica čitavog procesa. Također bi trebalo povećati površine zaštićenih površina za što je potrebna čvrsta i planska politika. Zakoni bi trebali biti točno određeni i sadržavati stroge novčane pa čak i zatvorske kazne prekršiteljima.
No prije svega ipak je najvažnije utjecati na ekološku svijest ljudi i pokušati im predočiti negativne posljedice deforestacije, a koje bi lako mogle imati i katastrofalni učinak za čitav život na zemlji te rezultirati još većim klimatskim promjenama. Stoga je potrebna veoma brza intervencija na svim poljima jer ukoliko se bude krenulo pravim putem, vrlo brzo će se čovječanstvo naći na putu bez povratka. Uskladiti ekologiju i gospodarstvo je teško, ali nije nemoguće.
Izvor: ekoloskiproblemi.blogspot.com
Priredila: Milica Radošević, II-1
Vrste otpadnih voda
Prirodna ili kondicionirana voda, pošto je jednom iskorišćena za određenu namenu postaje upotrebljena ili otpadna voda. Tom prilikom u njen sastav ulazi manja ili veća količina različitih primesa – zagađivača, odnosno njene fizičke, hemijske i biološke karakteristike se u toku upotrebe toliko menjaju da ona postaje nepodobna za onu upotrebu pri kojoj je i nastala.
Domaće otpadne vode
Domaća otpadna voda predstavlja vodovodsku vodu ili prirodnu vodu približnog kvaliteta koja je upotrebljena za kuvanje, pranje ili sanitarne potrebe u domaćinstvu. Pored mineralnih i organskih materija koje su već bile prisutne u vodi čijom je upotrebom ova otpadna voda i nastala, ona još sadrži i značajne količine humanih ekskrementi, papira, sapuna i drugih sredstava za pranje, otpadaka od hrane, mineralnih otpadaka i velikog broja drugih otpadnih materijala. Najveći deo zagađivača domaće otpadne vode ipak je organskog porekla i, zbog svoje visoke energetske vrednosti, podložan je delovanju saprofitnih mikroorganizama, odnosno mikroorganizmima koji se hrane mrtvim organskim materijalom. Zato je ova otpadna voda podložna mikrobiološkoj razgradnji, odnosno truljenju. Otuda ona može imati vrlo neprijatan miris, na primer na sumporvodonik.
Za domaće otpadne vode iz čitavog jednog naselja ili grada, sa malim ili nikakvim udelom industrijskih otpadnih voda, i koje sadrže i značajan udeo otpadnih voda iz različitih ustanova i javnih institucija, često se koristi naziv sanitarne otpadne vode.
Ukoliko je za to naselje ili grad karakteristična i razvijena industrijska proizvodnja i ukoliko se i industrijske otpadne vode (uz određeni stepen obrade) ispuštaju u gradsku kanalizacionu mrežu i mešaju sa domaćim, odnosno sanitarnim otpadnim vodama, onda se tako nastala smeša naziva komunalna ili gradska otpadna voda.
Otpadne vode u čijem sastavu dominiraju humani ili životinjski ekskrementi, a koje uglavnom potiču iz nužnika, pisoara, štala i slično, nazivaju se fekalne otpadne vode.
Industrijske otpadne vode
Industrijske otpadne vode obuhvataju sve one otpadne vode koje ne vode neposredno i isključivo poreklo iz domaćinstva. Industrijske otpadne vode nastaju u fabrikama i industrijskim pogonima nakon upotrebe vode u procesu proizvodnje. Osnovna karakteristika ove grupe otpadnih voda je veoma velika raznovrsnost sastava.
Atmosferske vode
Atmosferske (kišne) vode se pojavljuju povremeno za vreme padavina ili pri topljenju snega i koje najčešće nisu značajnije zagađene. One, međutim, u toku relativno kratkog vremenskog perioda, i ukoliko se radi o takozvanom kombinovanom kanalizacionom sistemu, mogu predstavljati veliko hidrauličko opterećenje za kanalizacionu mrežu i samo postrojenje za obradu komunalnih otpadnih voda.
Jedini zagađivači ove vrste voda su inertne, mineralne materije (prašina, pesak, i slično), a u određenim periodima godine i suvo lišće, te se one najčešće mogu bez ikakve prethodne obrade ispuštati direktno u prijemne vodotoke.[1]
Kada je reč o atmosferskim vodama sa lokacija pojedinih industrijskih preduzeća, pokazalo se da one mogu biti značajnije zagađene i to uglavnom istim zagađivačima kao i industrijske otpadne vode tih istih preduzeća. Ovakve kišne vode moraju se podvrgnuti određenom stepenu obrade pre ispuštanja u vodotokove.
Infiltracione vode
Infiltracione (podzemne) vode su, u suštini, vode za koje se koriste najjednostavnija tehnološka rešenja. Ovakve vode karakteriše stabilna temperatura i odsustvo bakteriološkog zagađenja, suspendovanih materija i mutnoće i relativno nizak sadržaj organskih materija. Ovim vodama su obično svojstveni povećani sadržaji gvožđa i mangana i povećana tvrdoća. U nekim vodama iz dubokih bunara mogu biti prisutni i sumporvodonik i metan, dok druge mogu imati povećane sadržaje hlorida, sulfata i karbonata.
Sistemi za obradu otpadnih voda
Osnovni cilj obrade svake otpadne vode je njeno što potpunije oslobađanje od neželjenih komponenti – zagađivača, što se ostvaruje primenom jednog ili više osnovnih procesa obrade. Jedan ili više osnovnih procesa koji se koriste za ostvarenje određenog efekta obrade, čine liniju obrade. Više linija obrade čine sistem obrade, odnosno sistem za obnavljanje kvaliteta vode.
Parametri zagađenosti otpadnih voda
Parametri koji se koriste za određivanje sadržaja organskih materija u otpadnim vodama su:
Direktive Evropska unije iz oblasti zaštite voda su:
Izvor: wikipedia.org
Izvor: Kristina Ristić, II-2
Posledice zagađivanja životne sredine
Niz stotina godina unazad temperatura na Zemlji se održavala u odredjenim granicama, zato što je Zemlja iznad sebe imala ,,pokrivač’’ koji je održavao tu toplotu, a to je ugljen(IV)oksid. Naime, u normalnim prilikama koncentracija CO2 dugo godina se održavala približno konstantno zahvaljujući odredjenim balansirajućim odnosima izmedju procesa disanja aerobnih organizama i aktivnosti biljaka. Da nije ove koncentracije CO2, koja je u normalnim uslovima oko 320 ppm, srednja temperatura na Zemlji bi iznosila od 5-10 °C dok je sada 15 °C.
Ugljen(IV)oksid, sa drugim gasovima, obrazuje sloj oko Zemlje koji je sve gušći, pa zbog toga vraća toplotu na površinu Zemlje čime se planeta Zemlja pretvara u džinovsku staklenu baštu. Količina nebiološki oslobodjenog ugljen(IV)oksida je sve veća pa ga morska voda ne može apsorbovati, koja se inače javlja puferskim mehanizmom, odnosno mehanizmom održavanja stalne koncentracije ovog gasa u vazduhu. Ovaj gas nije opasan za ljudsko zdravlje, pa kada je u pitanju aerozagadjenje ne posvećuje mu se posebna pažnja. On, medjutim, u atmosferu odlazi u velikim količinama, a oko 50%, te količine ostaje u atmosferi i tamo može da se zadrži više stotina godina. Količina CO2 uneta u atmosferu, opada na jednu trećinu početne vrednosti za dve stotine godina (21).
Ugljen(IV)oksid je jedan od najbitnijih krivaca za izazivanje efekta staklene bašte, medjutim razni autori navode razne procente pojedinih zagadjivača. Odredjeni stručnjaci smatraju da će udruženo dejstvo ostalih gasova (metan, azotni oksidi, ozon) 2030. godine biti jednako ili veće od dejstva ugljen(IV)oksida.
Prirodni izvori CO2 su: okeani, močvare, vulkani i drugi slični izvori. U okeanima ima oko 60 puta više CO2 nego u atmosferi. Povećana potrošnja fosilnih goriva, razvoj industrije, uništavanje i krčenje šuma, uništavanje fitoplanktona u moru i slične pojave utiču na nagomilavanje CO2 u atmosferi. Stalni godišnji porast ovog gasa je oko 4% (16).
Metan stvaraju bakterije razlaganjem organskih materija (pirinčana polja, močvare). U atmosferu dolazi i iz rudnika uglja, odnosno pri eksploataciji prirodnog gasa. Godišnje dospe u atmosferu oko 425 miliona tona metana, od toga 375 se razloži, a ostane oko 50 miliona tona. Azot(I)oksid (azot-suboksid, N2O) u atmosferu dolazi zbog delovanja bakterija u zemljištu, primene veštačkih djubriva, sagorevanjem fosilnih goriva i dr. Emisija ovog gasa godišnje je do 15 miliona tona.
Gotovo četvrtina energije Sunca koja dospe na Zemlju troši se na isparavanju vode. Vodena para apsorbuje toplotno zračenje, pa je tako bitan činilac u regulisanju toplotne strukture Zemlje.
Ugljen(IV)oksid ne utiče na prodor kratkih talasa kao svetlosne energije, ali apsorbuje dugotalasne zrake koji se odbijaju od površine Zemlje. Dugotalasna radijacija nastaje na površini Zemlje transformacijom kratkotalasne radijacije u dugotalasnu, kao toplotnu (infracrveni deo spektra).
Apsorpcijom infracrvenih zraka, CO2 zadržava toplotu, pa se javlja kao pokrivač Zemlje. Odnosno, efekat je sličan staklenoj bašti, koja propušta ultravioletnu radijaciju unutra, a sprečava osipanje reflektovane infracrvene radijacije vani, što dovodi do povišenja temperature.
Efekat staklene bašte ispoljava se na: klimu i zdravlje ljudi, poljoprivrednu proizvodnju i povećanje nivoa mora i okeana. Januar 1998. godine je najtopliji januar od kada se meri temperatura na Zemlji. Ustanovljeno je da je svetski prosek temperature u julu 1998. godine iznosio 16,5 °C, uključujući i ledene polove, što je po svemu sudeći najtopliji mesec u istoriji planete; za 0,7 °C je topliji od proseka i 0,3 °C od jula 1997. godine koji je držao rekord. Mnogo veći porast temperature je u gradovima gde je temperatura veća i za 10 0C od temperature iznad nebetoniranih površina. Materijal gradova, beton i asfalt direktno zagrevaju planetu. Gradovi apsorbuju toplotu i oslobadjaju je natrag u atmosferu. Posledica toga je stvaranje neke vrste mehura toplog vazduha koji remeti mikro klimu. Izvesno je da se planeta zagreva i to sve brže. Od kraja 19.veka prosečna temperatura je u odredjenoj meri porasla. Četiri najtoplije godine u istoriji zabeležene su posle 1990. godine. Najprimetniji je porast noćnih temperatura i to u umerenom pojasu severne hemisfere. Veći je porast temperature u toku zime i proleća, nego u ostala godišnja doba. Od 19. veka, nivo mora je porastao i to zbog topljenja leda na polovima. Planinski glečeri i snežni pokrivač na severnoj hemisferi se neprestano smanjuju. Mnogi naučnici tvrde da su krivci za globalno zagrevanje zemlje CO2, izduvni gasovi automobila i otpadni gasovi fabrika. Mali broj naučnika smatra da je zagrevanje Zemlje, posledica prirodnog ciklusa izazvanog promenama na Suncu. Jedno je sigurno, dvadeseti je vek najtopliji u proteklih 1000 godina, a do 1998. godine, najtoplija godina u poslednjuh 1000 godina je upravo 1998. godina.
Vrućine i kiše podstiču širenje svih bolesti koje prenose insekti i glodari, kao i njihovo nekontrolisano razmnožavanje. Godine 1998. od visokih temperatura na Kipru je umrlo 52 ljudi, zbog temperature koja je u to vreme danima prelazila 42 °C. Najveći broj ljudi je patio od dehidratacije. Zbog visokih temperatura 1998. godine ledeni breg se otkinuo sa istočne obale Antarktika i bio je težak 750 milijardi tona, širok 5,6, dugačak 19,3km; iznad mora se izdizao 30 - 50 m.
Prema predvidjanjima, sredinom 21 veka, efekat staklene bašte prouzrokovaće povećanje srednje globalne temperature od 1,5 do 4,5°C. Veće promene klime bi se desile u tropskim i subtropskim oblastima, gde bi suše dovele do širenja pustinja i velikog smanjenja obradivih površina. U našem predelu zime bi bile kraće, vlažnije i toplije, a leta duža, vrelija i suvlja. Ove klimatske promene bi pozitivno uticale na Rusiju i Kanadu, jer bi njihova područja bila toplija za gajenje poljoprivrednih kultura. Sa povećanjem koncentracije CO2 povećao bi se i rast biljaka, medjutim taj rast bi bio posebno izražen kod korova, što bi uticalo negativno na razvoj žitarica.
Usled povećanja temperature došlo bi do otapanje leda na polovima, što bi imalo za posledicu povišenja nivoa mora, a time i do potapanja primorskih pojasa.
Povećanje koncentracije CO2 utiče na povećanje temperature, a ovo povećanje temperature na još veće povećanje koncentracije CO2 preko njegovog oslobadjanja iz morske vode čiji je kapacitet vezivanja CO2 obrnuto proporcionalan temperaturi vazduha.
Izvor: zastitazivotnesredine.com
Priredila: Kristina Ristić, II-2
Da i od predmeta i materijala kojima je mesto na deponiji može da se napravi umetničko delo pokazali su mnogi maštoviti umetnici, a mi smo izabrali 10 najkreativnijih.
Osim što se može preraditi u velikim postrojenjima za reciklažu, otpad se može "oživeti" na još jedan način - umetnički. Svakoga dana veliki broj ljudi sa originalnim idejama širom sveta bavi se ovom "granom" reciklaže... ili umetnosti?
Svejedno, sajt "Odi" nam je omogućio da na jednom mestu vidimo 10 najkreativnijih skulptura nastalih isključivo od iskorišćenih i odbačenih predmeta.
Londonski umetnik Robert Bredford kreirao je ove skulpture pasa u prirodnoj veličini koristeći isključivo odbačene plastične predmete, uglavnom delove dečijih igračaka.
Na ideju je došao 2002. posmatrajući davno zaboravljene igračke svoje dece kao deo nečega mnogo većeg. Neke od skulptura sadrže delove od 3.000 različitih igračaka i prodate su za 19.000 dolara.
Krajem 2008. godine, umetnik Stjuart Mardok napravio je repliku Klifton visećeg mosta u engleskom gradu Bristolu od limenki "Koka-kole".
Nije poznato da li je neko pokušao da ga pređe.
Na tronedeljnoj godišnjoj izložbi na otvorenom "Skulpture uz more" u Sidneju, Entoni Hejvud je učestvovao sa dva veoma intrigantna dela, od kojih je jedno slon sastavljen od kućnog otpada i nazvan "Broken Family".
Ono što verovatno nikom od nas ne bi palo na pamet, palo je američkom umetniku Majklu Robertsu - da od starih ručnih i stonih časovnika kreira skulpturu krave, koja je nazvana "Pasture Bedtime" i sadrži 2.000 komada satova. Na aukciji na kojoj su prikupljana sredstva za jednu američki dečiju bolnicu, prodata je za 11.500 dolara.
Izvor: rts.rs
Priredio: Matej Nana, i-4