Svake godine 22. aprila u svetu se obeležava međunarodni Dan planete Zemlje u cilju aktivnog skretanja pažnje građanima na značaj očuvanja prirode i njenih resursa, kao i sprečavanja negativnih posledica na životnu sredinu. Obeležavanje ovog značajnog datuma inicirao je 1970. godine američki senator Gajlord Nelson. Naš doprinos bila bi transparentna promena odnosa prema prirodi, racionalno korišćenje dobara koje nam ona nudi i što manje zagađenje radne i životne sredine.
Stručnjaci argumentovano upozoravaju da je veliki broj biljnih i životinjskih vrsta pred potpunim izumiranjem, što ozbiljno dovodi do narušavanja celog ekosistema i biološke raznovrsnosti naše planete. Kao ključne uzroke izumiranja vrsta biolozi navode uništavanje staništa ljudskom aktivnošću, nekontrolisanom eksploatacijom svih izvora Zemlje i njenog biljnog i životinjskog sveta kao i zagađenje životne sredine.
Prirodu najviše zagađuje čovek svojim bahatim odnosom, bacanjem smeća i ispuštanjem otrovnog otpada u reke i jezera u kojima prestaje svaki život. Zagađuju je i nove tehnologije koje nemaju propisanu zaštitu od štetnih gasova i izliva otrovnih materija. Velika je odgovornost lokalnih zajednica, ali i države da se ne dozvoli izgradnja industrijskih postrojenja kojima se direktno zagađuje priroda. Svest građana spontano se budi, tako da to nije pitanje samo aktuelne vlasti, ili opozicije, jer ugrožena životna sredina prepoznaje dobre namere pojedinca i društva koje treba da bude još više odgovorno za zdravlje ljudi. Politizacija tog pitanja nije potrebna nikome, jer zdravlje čoveka nema cenu sa kojom treba kalkulisati, niti ga dovoditi u vezu sa dnevnom politikom.
Dovoljno je pogledati kakvi su nam prilazi urbanim naseljima, koliko ima neuređenih i divljih deponija smeća, koliko su zagađene reke i jezera, koliko je zagađen vazduh za vreme grejne sezone, a u nekim gradovima tokom čitave godine. Ispuštanje otrovnih gasova bez instaliranih filtarskih postrojenja direktno šteti zdravlju čoveka, a na merama poboljšanja kvaliteta vazduha malo se radi pod izgovorom da nema sredstava. Normalno bi bilo da se pre svake gradnje novih postrojenja, fabrika i pogona, uz strogo poštivanje pratećih zakona, izradi detaljna studija izvodljivosti za očuvanje zdravlja čoveka i zaštite životne sredine. Ako se utvrdi da će ono biti narušeno, vredniji je nečiji život od gradnje, bez obzira kolika je ekonomska opravdanost, o kom se investitoru radi i koliko će biti novih radnih mesta uglavnom sa jeftinom radnom snagom.
Na kraju, kad razmišljam o ovom značajnom datumu uvek mi je u sećanju živopisni momenat kada sam 1966. godine, sa vršnjacima iz Učiteljske škole „Nurija Pozderac“ iz Sarajeva zalutao u srce netaknute prirode Nacionalnog parka „Sutjeska“ u prašumi Perućica, pri čemu smo se svi divili netaknutoj oazi mira gde je prvi put kročila ljudska noga, niti je njen izgled kvarila nečija ruka. Tu je vladao savršeni red i neka čudna prirodna tišina, kako među biljnim, tako i životinjskim svetom. Na proslavi 50 godina mature, koja je održana juna meseca 2018. godine u Sarajevu, svi smo se još uvek sećali tog dana sa sretnim završetkom, ali posle toliko godina, sa istim mislima, da je čovek najveći neprijatelj prirode. Priroda ima svoj neprikosnoveni red, zakone i pravila jednaka za sve, za čije nepoštivanje nas uvek kažnjava po meri koju smo zaslužili. Zar je nešto na svetu vrednije i važnije od zdravlja čoveka i svetlije budućnosti naše dece?!
Poštovani prijatelji,
Centar za energetsku efikasnost "Cefiks" i vrtić "Buba Mara" pozivaju Vas na humanitarnu izložbu "Ilustracijom do lepše životne sredine". Izložbu su pripremili klinci i klinceze pripremne predškolske grupe vrtića "Buba Mara". Radovi se neće plaćati, nego će svako, u okviru svojih mogućnosti, moći da ostavi prilog u kutiji namenjenoj toj svrsi. Sav prihod od prodaje radova, namenjen je udruženju paraplegičara i kvadriplegičara "Parakvad" Vršac za nabavku sredstava i opreme. Projekat "Ilustracijom do lepše životne sredine" finansijski je pomogla opština Vršac.
Izložba će se održati u utorak, 15. decembra u 18 sati, u sali KC Vršac.
Dobro došli !!!
Kroz naše školovanje izučavali smo, a kroz život sistematski upoznajemo različite prirodne zakone. Koliko i kako ih shvatamo stvar je stepena obrazovanja, ličnog stava, opredeljenja i razumevanja. Priroda kroji svoje zakone, ne po meri čoveka, njegovih dobrih, ili zlih namera, osobina i praktičnog delovanja i nemilosrdno kažnjava ako ih ne poštujemo. Zakoni prirode se zasnivaju na uzajamnom skladu postojanja i protivrečnosti, odnosno na borbi suprotnosti i pretvaranju jednog stanja u drugo. Ljudi su odvajkada posmatrali prirodu, njene pojave i znali su, još u staroj Grčkoj, da vremenski precizno izračunaju pomračenja Sunca i Meseca. Znali su, prenoseći znanja sa kolena na koleno, kako se ponavljaju neki prirodni ciklusi (period od oko 180 godina). Periodičnost i cikličnost su neminovne pojave ispoljavanja prirodnih zakona, njihove uzajamne povezanosti i usklađenosti. Nastanak sveta ne može da se objasni današnjim prirodnim zakonima. Sve je stvorio neko ko je iznad prirodnih zakona, ko im ne podleže, nego ih je precizno i uređeno postavio. Zbog toga je sasvim izvesno da se ne možemo suprostavljati zakonima prirode. Najbolji primeri za to su globalno zagrevanje, prirodne katastrofe, koje nas sve češće pogađaju, i izraženi poremećaji klime na celoj planeti.
Među najpoznatije prirodne zakone spadaju: osnovni zakoni mehanike, Njutnov zakon gravitacije, zakoni električnog i magnetnog delovanja, zakon o neuiništivosti materije, zakoni termodinamike i zakon o održanju mehaničke energije. Mnogi zakoni prirode još nisu otkriveni, ili do kraja objašnjeni. Još uvek se ne zna uzrok nekih teških, sada neizlečivih bolesti, postoje brojna nagađanja o letećim tanjirima, misterija Bermundskog trougla, postojanje “crnih rupa” u kosmosu, moguće postojanje drugih civilizacija, zvezde pulsari i t.d. Zakon je pojava u prirodi koja uvek funkcioniše na isti način. Naučnici samo objašnjavaju kako neki zakon funkcioniše, ali ne mogu da objasne kako puka slučajnost u prirodi stvara zakone. Kada neko kaže da je svet nastao slučajno, to je vera, religija, a ne naučno tvrđenje. Kada ih sve u globalu sagledamo i analiziramo, dolazimo do zaključka da se od ničega ne može stvoriti nešto. Tako je to i u životu, sve počinje rađanjem, a završava umiranjem, odnosno ponovnim vraćanjem prirodi. Taj put predstavlja jedan pravilan ciklus za svaku jedinku, gde nema izuzetaka, jer se zna koliko u proseku traje jedan životni vek. Pomeranje tih granica zavisi od uslova života, pre svega pravilne ishrane, mentalnog i fizičkog zdravlja. Tu nema privilegija i proizvoljnosti. Postoje istraživanja i tvrđenja da se poboljšavanjem respiratornih i nekih drugih životnih funkcija može produžiti životni vek čoveka, što je izvodljivo ako dozvole zakoni prirode. Ako postoji bilo kakvo sukobljavanje sa njima, zakoni prirode će pobediti. U džunglama, gde nikada nije kročila ljudska noga, vlada savršeni red i “zakon jačeg”, pa se često zapitamo da li je to danas i u društvu. Zakoni koje stvara čovek i zakoni prirode nisu iste konstrukcije, često se sukobljavaju, prkose jedan drugom. Pitanje je ko će pobediti!? Na kraju pobeđuju zakoni prirode, jer su oni iznad svega. Možda je njihovu moć najbolje saznao Nikola Tesla, jer je pre pronalaska električne struje sve dovodio u vezu sa prirodnim silama i mogućnostima kako da se one uspešno koriste i savladaju. Pitamo se koje su to granice u istraživanju prirodnih sila i pojava gde je Tesla stao. Tvrdio je da može osvetliti celu vasionu, da može komunicirati sa drugim civilizacijama, prenositi energiju na velike daljine, da je razgovarao sa književnikom Mark Tvenom koji već nije bio među živima. Mnogi su tada mislili da je skrenuo s uma. Šta ako nije tako?! Tesla je duboko verovao prirodi, nije išao protiv nje i shvatao je duboko filozofski suštinu uzajamnosti, protivrečnosti i suprotnosti. Za Teslu je Bog priroda koja posmatra i kažnjava ako radimo nešto što ne valja. Mnogi se mogu složiti, ili ne složiti sa takvim stavom, ali moramo prihvatiti činjenicu da su zakoni prirode neprikosnoveni i da ih ne možemo menjati i prekrajati po našoj volji. Na stranu neka tvrđenja da u tzv. ”Crnim rupama” vladaju neki drugi zakoni ( zakoni antimaterije), koji su sušta suprotnost prirodnim zakonima. Nauka nije otišla tako daleko da dokaže i te druge zakone koji su antipod postojećim. Kada posmatramo do sada otkrivene zakone prirode, primećujemo uzajamno privlačenje suprotnosti ( električno i magnetno delovanje ), pretvaranje kvantiteta u kvalitet, uzročnost i posledičnost svih pojava oko nas. Za sve postoji: zašto, gde, kako i koliko. Puno grešimo kada kažemo da se nešto slučajno desilo. Slučajnost ne postoji, sve ima svoj uzrok i posledicu. Ljudi, ponekad, nisu ni svesni duboke povezanosti događaja i procesa. To važi, kako za prirodne, tako i za društvene pojave.
Na kraju shvatamo da su zakoni prirode određeni nekim višim silama koje upravljaju svetom. Da li je u pitanju Bog, ili nešto drugo stvar je ličnog shvatanja i verskog ubeđenja. Duboko poštujući religiju, bio sam, kao predavač, u prilici da uđem u verbalnu polemiku sa jednim sveštenikom nakon uvođenja veronauke u školama da mi odgovori čemu služi gromobran na crkvi, da li da je štiti od groma, ili od Boga. Posle svega, našli smo pomirljiv stav, ne zbunjujući učenike mojim naučnim stavovima o materijalnosti sveta i njegovim religijskim stavom o delovanju nekih drugih (viših) sila. Sve su iznad naših moći i jednake su prema svakom čoveku. Moramo ih poštovati, uređivati život prema njima i prihvatati kakve jesu.
Republika Srbija je nominovala svoj deo teritorije za UNESCO prekogranični rezervat biosfere „Mura-Drava-Dunav”. Zajednička inicijativa WWF-Svetskog fonda za prirodu i EuroNatura za očuvanje „Evropskog Amazona“, kojom se uspostavlja UNESCO prekogranični rezervat biosfere „Mura-Drava-Dunav”, predstavlja prvo zaštićeno područje u svetu koje deli i kojim zajednički upravlja pet zemalja - Srbija, Hrvatska, Mađarska, Slovenija i Austrija.
Ova zajednička „zelena vizija” ostvariće se uspostavljanjem najvećeg evropskog zaštićenog područja. Uključujući delove od Srbije do Austrije obuhvatiće prostor od 800.000 hektara. Prekogranični rezervat biosfere „Mura-Drava-Dunav” biće prvi u svetu u pet zemalja, predstavlja simbol regionalne saradnje i održivog razvoja i odličan je primer inicijative koja povezuje zaštitu biodiverziteta i kulturnog nasleđa. Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, u saradnji sa WWF-om, radio je na pripremi nominacionog formulara dve godine. U proces su bile uključene sve zainteresovane strane, posebno upravljači zaštićenih područja i lokalne uprave.
„Izuzetno mi je drago da će veliko plavno područje na severozapadu Vojvodine, koje predstavlja jednu od najočuvanijih ritsko-močvarnih celina na celom toku Dunava postati deo prekograničnog rezervata biosfere “Mura-Drava-Dunav”. Ovaj zadivljujući rečni predeo područje je izuzetne biološke raznovrsnosti i centar retkih prirodnih staništa kao što su velike plavne šume, rečne ade, šljunkovite i peščane obale, rečni rukavci i mrtvaje. Pored toga, odlikuje se kulturnom baštinom koja je dokaz žive prošlosti brojnih naroda i kultura,“ izjavila je Duška Dimović, direktorka programa WWF u Srbiji.
"Prekogranični rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav je od izuzetnog značaja za Srbiju i za ceo region Jugoistočne Evrope. Smatramo da predstavlja odličan podsticaj za nastavak regionalne saradnje u oblasti zaštite prirode. Nadamo se da će nominacija naše zemlje biti pozitivno ocenjena tokom sledećeg zasedanja Međunrodnog Koordinacionog Saveta MAB programa i da će ovaj postor postati deo mreže rezervata biosfere koji čini 621 područje u 117 zemalja sveta. Osim regionalnog značaja, nominacija je takođe i dobar primer kako očuvanje prirode može da zbliži države," rekla je Jasna Zrnović, generalni sekretar Komisije Republike Srbije sa saradnju sa UNESCO-om.
U okviru „Evropskog Amazona“ u Srbiji koji se prostire na teritoriji pet opština - Sombor, Apatin, Odžaci, Bač i Bačka Palanka, na površini od 176.635 ha, nalaze se četri zaštićena područja, među kojima su izuzetno vredni Specijalni rezervati prirode „Gornje Podunavlje“ i „Karađorđevo“. Kao jedni od najznačajnijih retkih vrsta životinja ovog područja ističu se orao belorepan, crna roda, patka njorka, divlja mačka, vidra, jazavac, kao i najveća populacija evropskog jelena u Srbiji.
Izvor: WWF Srbija
Potpisivanje trojnog memoranduma između lokalne samouprave Prijepolja, Ministarstva energetike i investitora o izgradnji malih hidroelektrana veoma je značajno za ovu opštinu, jer podrazumeva nova ulaganja i radna mjesta.
Memorandum je potpisan na osnovu Nacionalnog akcionog plana za obnovljive izvore energije, sa 91 investitorom za 213 lokacija, od kojih su 65 domaća pravna ili fizička lica.
Kako je ranije najavljeno, memorandumom će biti određen okvirni rok od šest meseci u kojem investitor treba da pokrene postupak i obezbedi neophodna pravna akta za dobijanje energetske dozvole za hidroelektrane, snage veće od jednog megavata, odnosno saglasnost i za objekte manje snage.
Za 20 objavljenih lokacija u opštini Prijepolje bilo je zainteresovano 47 potencijalnih investitora za izgradnju malih hidroelektrana.
Svi investitori će imati permanentni ugovor na 12 godina sa povlašćenim tarifama, jer je analizama procenjeno da je toliko potrebno da se u proseku povrate investicije u ovu vrstu projekta.
Ministarstvo energetike očekuje da će prve mini hidroelektrane biti priključene na elektromrežu 2015. i 2016. godine.
Zrenjanin - Područja tri bare, Okanj, Crvenka i Čikoš, kao i delovi atara sela Elemir, Taraš, Kumane i Melenci odlukom Vlade Srbije proglašeni su zaštićenim područjem izuzetnog značaja, odnosno prve kategorije kao specijalni rezervat prirode pod nazivom „Okanj bara“.Tako se barski sistem, smešten uz levu obalu Tise između opština Zrenjanin i Novi Bečej, našao na spisku među deset specijalnih rezervata prirode u Vojvodini. Proglašenje specijalnog rezervata samo je prvi korak, jer propisane zahteve nakon toga tek treba sprovoditi. Za upravljača specijalnog rezervata određeno je Ekološko društvo „Okanj“ iz Elemira, a njihova dužnost bila bi i obeležavanje staza, postavljanje osmatračnica, kontrola i slično, dok bi Pokrajinski zavod za zaštitu prirode pružao podršku.
- Na području Okanja ima 39 tipova staništa. U ovom području, koje je jedno od tri slana u Vojvodini, živi šestina ukupne populacije vilinih konjica u Srbiji, dve vrste strogo zaštićenih insekata, osam vrsta vodozemaca i šest vrsta gmizavaca. Najznačajnija je, ipak, fauna ptica sa 186 vrsta, od kojih je sedam na svetskoj crvenoj listi. U Okanj bari raste Švancerbergova bokvica, koja je na evropskoj crvenoj listi biljnih vrsta – objašnjava Miloš Ranisavljev, predsednik Društva za zaštitu životne sredine „Okanj“.
Prema njegovim rečima, naročit izazov predstavljaju zagađivači vazduha jer se područje prve zone zaštite nalazi na nekoliko kilometara od industrijske zone u Elemiru, u kojoj su fabrika kaučuka, rafinerija gasa i još neka postrojenja. Osim toga, u blizini Okanja nalazi se i divlja deponija smeća koju u najkraćem roku treba sanirati.
- Počeće primena ograničenja korišćenja hemijskih sredstava, po Zakonu o upotrebi pesticide. Zatim, poljoprivrednicima će biti dozvoljeno da koriste već postojeće kolske puteve, ali tražimo da se ne otvaraju novi. Kada je reč o korišćenju pašnjaka, podržavamo ispašu ovaca i krava, ali ne i svinja, jer one uništavaju travnate površine. Vrlo je važno i da se zabrani upotreba pašnjaka za druge namene, poput izgradnje terena i slično, da se kontroliše lov – objašnjava Nedeljko Kovačev iz Pokrajinskog zavoda za zaštitu poljoprivrede.
Izvor: ekologija.rs
Pripremila: Dragana Žarkov II - 4
Kako iskoristiti neiscrpne izvore solarne energije?
Globalna energetska kriza sve više tjera stručnjake širom planete u potragu za alternativnim izvorima energije. A tih izvora, poput sunčeve toplote ima u izobilju, dok je jedini problem tehnologija kojom bi se taj nepresušni rezervoar mogao djelotvorno iskoristiti. Stoga je ideja vještačke fotosinteze iz koje bi se dobijala energija za različite svrhe, postala jedan od najvećih naučno-tehnoloških izazova našeg vremena.
Ovom pitanju bio je posvećen međunarodni simpozijum - Prirodna i vještačka fotosinteza, bioenergetika i održivost koji je od 11. do 14. juna održan na Tehnološkom univerzitetu Nanyang u Singapuru. Eksploatacija fosilnih goriva, eksponencijalni rast globalnog stanovništva i globalne klimatske promjene potakle su posljednjih godina intenzivna istraživanja procesa fotosinteze. Naš život na Zemlji u potpunosti zavisi od ugljikohidrata stvorenih vezivanjem ugljen-dioksida iz atmosfere kroz proces fotosinteze. Istovremeno kiseonik koji pri tome nastaje cijepanjem molekula vode neophodan nam je za disanje.
Mogućnost tehnološkog osmišljavanja vještačke fotosinteze koja bi umjesto ugljikohidrata stvarala električnu energiju, vodonik ili čak ugljikovodonike iz ugljen-dioksida iz atmosfere, veliki je izazov za neke od najboljih svjetskih naučnih grupa.
Ovim procesom bi se u skoroj budućnosti mogao redukovati i nivo CO2 u atmosferi što bi dodatno pridonijelo zaustavljanju globalnog zagrijavanja. Razumijevanje kako biljke regulišu proizvodnju energije fotosintezom u konstantno promjenljivim uslovima veoma je važno za razvoj novih tehnologija. Biljke znaju kako da kontrolišu višak energije kada je dan veoma sunčan ili manjak kada je oblačno ili kada se nalaze u sjeni. Mi to možemo da naučimo od njih.
Konferencija u Singapuru okupila je stručnjake iz 18 zemalja, među njima i brojne nobelovce i ugledna naučna imena. Mihael Gracel (Graetzel) s Politehničkog fakulteta u Lozani u Švajcarskoj, izumitelj fleksibilnih i prozirnih solarnih ćelija, na konferenciji je predstavio novi razvoj ovih tehnologija i povećanje njihove efikasnosti. Takođe je opisao jeftine fotoelektrode zasnovane na željeznom i bakrenom oksidu, kao i modifikovanom hematitu.
Nobelovac Rudolf Markus predstavio je napredak u razumijevanju prenosa elektrona u pretvaranju energije fotona u tok elektrona kod solarnih ćelija.
Denijel Nokera s Instituta za tehnologiju u Masačusetsu razvio je revolucionaran jeftin sistem za cijepanje molekula vode na elektrone, kiseonik i protone, i to samo pomoću kobaltnog katalizatora i sunčeve svjetlosti. Ovaj sistem nazvao je “Vještački list”, jer pločica prekrivena katalitičkim slojem uronjena u običnu vodu na svjetlu stvara mjehuriće čistog kiseonika.
Filip Kurc sa Univerziteta u Kilu u Njemačkoj, razvio je jedinjenja magnezijuma koja služe kao katalizatori za cijepanje vode pomoću sunčevog svjetla.
Lesli Duton i Kris Mozer iz SAD-a prikazali su izgradnju sintetičkih proteina, tzv. “maketa”, koji vežu fotosintetske pigmente, hvataju fotone i prevode ih u tok elektrona.
Nobelovac ser Džon Voker s Kembridža u Velikoj Britaniji i Volfgang Junge iz Njemačke detaljno su opisali princip biološkog motora enzima ATP sintetaze koji se pokreće protokom protona, a može se povezati s procesima fotosinteze.
Na konferenciji je učestvovao i nobelovac Alan Hidžer sa Univerziteta Kalifornije u Santa Barbari, poznat po radu na razvoju jeftinih plastičnih solarnih panela.
Nobelovac ser Hari Kroto održao je predavanje o važnosti održivog razvoja i upozorio na opasnosti iscrpljivanja energetskih resursa Zemlje, kao i na problem eksponencijalnog rasta broja stanovnika na Zemlji.
Stručnjaci predviđaju da će tehnologija vještačke fotosinteze kroz 15-ak godina biti veoma važna. Ukoliko bi se postiglo povezivanje hvatanja sunčeve energije s proizvodnjom tekućih goriva, bila bi to prava revolucija.
Izvor: vijesti.me
Pripredila: Kristina Ristic II-2
Danas sam bio na našem Vršačkom brdu. Svuda oko nas je bila prelepa priroda koja je počela da se budi iz zimskog perioda, sunce je sijalo kao da je napunilo svoje baterije. Gušteri su se sunčali na vrelim stenama, a i poneka zmija mi je prešla put.
Naš Vršački breg je jedno prelepo mesto, da se odmore pluća i napune svežim kiseonikom. Ono je samo jedan mali primer kako naša planeta još uvek ima prelepa mesta, ne samo naš breg, već i mnoga poznatija mesta (Goč, Tara, Kopaonik....).
Čuvajte životnu sredinu, ne zbog mene, već zbog vas i naših potomaka.
,,Mi nismo nasledili zemlju od predaka, već smo je pozajmili od naših potomaka''
Autor: Uroš Stojanović
12 pravila za lepo ponašanje u prirodi i okolini, u našoj životnoj sredini
Budite zdravi, veseli, volite ljude oko sebe i čuvajte svoju okolinu!
Izvor: ekovrba.com
Priredila: Tamara Horti III- 2
Vrste otpadnih voda
Prirodna ili kondicionirana voda, pošto je jednom iskorišćena za određenu namenu postaje upotrebljena ili otpadna voda. Tom prilikom u njen sastav ulazi manja ili veća količina različitih primesa – zagađivača, odnosno njene fizičke, hemijske i biološke karakteristike se u toku upotrebe toliko menjaju da ona postaje nepodobna za onu upotrebu pri kojoj je i nastala.
Domaće otpadne vode
Domaća otpadna voda predstavlja vodovodsku vodu ili prirodnu vodu približnog kvaliteta koja je upotrebljena za kuvanje, pranje ili sanitarne potrebe u domaćinstvu. Pored mineralnih i organskih materija koje su već bile prisutne u vodi čijom je upotrebom ova otpadna voda i nastala, ona još sadrži i značajne količine humanih ekskrementi, papira, sapuna i drugih sredstava za pranje, otpadaka od hrane, mineralnih otpadaka i velikog broja drugih otpadnih materijala. Najveći deo zagađivača domaće otpadne vode ipak je organskog porekla i, zbog svoje visoke energetske vrednosti, podložan je delovanju saprofitnih mikroorganizama, odnosno mikroorganizmima koji se hrane mrtvim organskim materijalom. Zato je ova otpadna voda podložna mikrobiološkoj razgradnji, odnosno truljenju. Otuda ona može imati vrlo neprijatan miris, na primer na sumporvodonik.
Za domaće otpadne vode iz čitavog jednog naselja ili grada, sa malim ili nikakvim udelom industrijskih otpadnih voda, i koje sadrže i značajan udeo otpadnih voda iz različitih ustanova i javnih institucija, često se koristi naziv sanitarne otpadne vode.
Ukoliko je za to naselje ili grad karakteristična i razvijena industrijska proizvodnja i ukoliko se i industrijske otpadne vode (uz određeni stepen obrade) ispuštaju u gradsku kanalizacionu mrežu i mešaju sa domaćim, odnosno sanitarnim otpadnim vodama, onda se tako nastala smeša naziva komunalna ili gradska otpadna voda.
Otpadne vode u čijem sastavu dominiraju humani ili životinjski ekskrementi, a koje uglavnom potiču iz nužnika, pisoara, štala i slično, nazivaju se fekalne otpadne vode.
Industrijske otpadne vode
Industrijske otpadne vode obuhvataju sve one otpadne vode koje ne vode neposredno i isključivo poreklo iz domaćinstva. Industrijske otpadne vode nastaju u fabrikama i industrijskim pogonima nakon upotrebe vode u procesu proizvodnje. Osnovna karakteristika ove grupe otpadnih voda je veoma velika raznovrsnost sastava.
Atmosferske vode
Atmosferske (kišne) vode se pojavljuju povremeno za vreme padavina ili pri topljenju snega i koje najčešće nisu značajnije zagađene. One, međutim, u toku relativno kratkog vremenskog perioda, i ukoliko se radi o takozvanom kombinovanom kanalizacionom sistemu, mogu predstavljati veliko hidrauličko opterećenje za kanalizacionu mrežu i samo postrojenje za obradu komunalnih otpadnih voda.
Jedini zagađivači ove vrste voda su inertne, mineralne materije (prašina, pesak, i slično), a u određenim periodima godine i suvo lišće, te se one najčešće mogu bez ikakve prethodne obrade ispuštati direktno u prijemne vodotoke.[1]
Kada je reč o atmosferskim vodama sa lokacija pojedinih industrijskih preduzeća, pokazalo se da one mogu biti značajnije zagađene i to uglavnom istim zagađivačima kao i industrijske otpadne vode tih istih preduzeća. Ovakve kišne vode moraju se podvrgnuti određenom stepenu obrade pre ispuštanja u vodotokove.
Infiltracione vode
Infiltracione (podzemne) vode su, u suštini, vode za koje se koriste najjednostavnija tehnološka rešenja. Ovakve vode karakteriše stabilna temperatura i odsustvo bakteriološkog zagađenja, suspendovanih materija i mutnoće i relativno nizak sadržaj organskih materija. Ovim vodama su obično svojstveni povećani sadržaji gvožđa i mangana i povećana tvrdoća. U nekim vodama iz dubokih bunara mogu biti prisutni i sumporvodonik i metan, dok druge mogu imati povećane sadržaje hlorida, sulfata i karbonata.
Sistemi za obradu otpadnih voda
Osnovni cilj obrade svake otpadne vode je njeno što potpunije oslobađanje od neželjenih komponenti – zagađivača, što se ostvaruje primenom jednog ili više osnovnih procesa obrade. Jedan ili više osnovnih procesa koji se koriste za ostvarenje određenog efekta obrade, čine liniju obrade. Više linija obrade čine sistem obrade, odnosno sistem za obnavljanje kvaliteta vode.
Parametri zagađenosti otpadnih voda
Parametri koji se koriste za određivanje sadržaja organskih materija u otpadnim vodama su:
Direktive Evropska unije iz oblasti zaštite voda su:
Izvor: wikipedia.org
Izvor: Kristina Ristić, II-2