Prijavite svoje prisustvo popunjavanjem podataka u ovom formularu: https://bit.ly/2xnooWg
Izgleda da su napokon prošle paklene letnje vrućine koje su smetale čak zdravim, a posebno bolesnim ljudima, nakon čega me jedan dobar poznanik pita da li se ta ogromna energija Sunca može nekako korisno akumulirati i kasnije koristiti. Samo pitanje u sebi krije odgovor da toplota, kao najjednostavniji oblik postojanja energije, svojim delovanjem utiče na svu energiju kosmosa, jer se preko nje transformišu svi drugi oblici postojane, nama znane i neznane energije. Energija Sunca je izvor života na Zemlji, a možda i na nekim drugim planetama gde postoje elementarni uslovi za život. Energija svojim delovanjem dovodi do pojava kretanja i borbe suprotnosti koje su uzrok svih promena u prirodi i društvu.
Fizika, kao najopštija prirodna nauka, svojim proverenim naučnim stavom dokazuje da se u prirodi sve kreće, da ne postoji apsolutno mirovanje, da je sve relativno. Svaka pojava, bilo prirodna, ili društvena, ima svoj uzrok i odgovarajuće posledice. Velika je greška kada kažemo da se nešto slučajno desilo, što često čujemo i od obrazovanih ljudi. Za bilo koje kretanje, po zakonima prirode, koji su bez izuzetaka i neprikosnoveni, potrebna je energija. Logično se pitamo, odakle sva ta energija? Ona je ogromna i potiče od Sunca. Kretanje u atomu, kao elementarnoj čestici, se dešava zbog borbe suprotnosti pozitivno i negativno naelektrisanih čestica ( protoni i elektroni ), a kod nekih elemenata ( koji su radioaktivni ) krije se ogromna energija atoma koja se koristi kao nuklearna. Poredeći strukturu atoma i Sunčevog ( heliocentričnog ) sistema, uočavamo frapantne sličnosti. Sunce odgovara jezgru atoma, a planete njegovom omotaču. Sunce je izvor energije, a energija atoma se, takođe, nalazi u jezgru. Sličnost nije slučajna, tako da suštinski, prirodnjački i filozofski to posmatramo kao makro i mikrosvet. Sunce, kao užarena zvezda, zrači milijardama godina, ne samo toplotnu, već i druge oblike energije, koje svrstavamo u kosmička zračenja. Ona ne potiču samo od Sunca, već i od drugih zvezda kojih ima na milijarde. Svaki prirodnjak, pa i laik, se zapita dokle doseže to ogromno kosmičko prostranstvo.
Sunčeva energija stvara realne uslove za postojanje svih drugih oblika energije, kao što su svetlost, toplota, hemijska, nuklearna, eolska, biološka, a možda i neki oblici koje nauka i praksa nisu do sada upoznali. Energija dovodi do pojava kretanja, a svako kretanje nailazi na prepreke ( otpore ) koje možemo nazvati borbom suprotnosti. Iz te borbe u prirodi i društvu stvara se kvantitativno i kvalitativno novo stanje koje dovodi do njihovih promena. Prirodne promene su spontane i povezane i zato se donekle razlikuju od društvenih, koje mogu biti spore, ubrzane i nasilne. Razvoj nauke i novih tehnologija ubrzano utiče na promene, kako u prirodi, tako i u društvu. Čovek je svojom nesavesnošću narušio spontane prirodne procese i promene, što nam se kao kazna vraća kroz klimatske i druge procese koji se ispoljavaju raznim prirodnim katastrofama. U prašumama, gde nije kročila ljudska noga, vlada savršeni red i disciplina, iako i tamo postoji borba za život zatečenog biljnog i životinjskog sveta. Nasilne promene u prirodi, na koje utiče čovek, ne poznaju državne granice. Atmosfera je zagađena, kako otrovnim gasovima, tako i kosmičkim otpadom o kome danas malo ko brine. Velika je odgovornost čovečanstva da brine o prirodi i njenim zakonima.
Borba suprotnosti itekako utiče na stanje u nekom društvu. I tu je potrebna neka energija. Ne moraju to biti samo ratovi, kao necivilizacijske pojave, pregovori i mirovne inicijative koje su uvek dobro došle, već opšte stanje ljudske misli, svesti i ravnopravne političke borbe koja je, uglavnom, usmerena da se dođe na vlast. Društvo partijskog jednoumlja i slabe opozicije liči na učmalu baru u kojoj se “stvara žabokrečina i legu komarci”, tako da je normalno da se teži ka promenama koje poboljšavaju kvalitet života svakog običnog građanina. Za bilo kakve promene potrebna je odgovarajuća energija celog društva, ali i pojedinaca, a pasivni posmatrači i kritizeri svega postojećeg neće dovesti do napretka za kojim težimo.
Peti jun je svetski dan zaštite životne sredine. Koliko smo odgovorni i aktivni da lično i kolektivno doprinesemo toj akciji i životnoj potrebi, pitanje je koje možemo postaviti sami sebi i drugima. Mislim da se pozitivne navike stiču odmalena, a kasnije samo povrđuju kao navika svakodnevnog ponašanja u porodici, kući i na radnom mestu. Da bi sama akcija imala rezultata, potrebno je stalno isticati pozitivne, ali ukazivati i na neke negativne primere odnosa čoveka prema radnoj i životnoj sredini.
Za gradsko naselje opštine Vršac možemo se pohvalno izraziti za redovno odvoženje smeća i uređenje ulica i zelenih površina, održavanje cveća koje ukrašava grad, ali ako zavirimo u podrume nekih stambenih objekata naći ćemo svega i svačega. Neki podrumi služe za odlaganje odbačenog nameštaja, ili za držanje nepotrebnih stvari koje nam nikada u životu neće trebati. Samo malo volje i fizičkog napora nam treba da to promenimo iz korena. Sećam se prošlogodišnjih poplava koje su najviše prljavštine i nereda ostavile u nesređenim podrumima. Za odgovornije ponašanje u stambenim objektima najodgovorniji su kućni saveti od čije inicijative, akcije i ličnog primera zavisi ponašanje ostalih stanara. Ukoliko se svako potrudi da sredi svoj podrum, a zajednički ispred podruma i stubišta, okreče hodnici, porodice će biti spremne i raspoložene da to urade i sa svojim stanovima. Krečenje uz angažovanje molera, ili u vlastitoj kreaciji nije veliki izdatak kojim stan činimo prijatnijim i udobnijim za život.
Nemila pojava koju susrećemo na prilazima gradu, ili na izlazu nekih seoskih naselja su gomile smeća i otpad koji ne pruža ni malo lepu sliku. Iako se komunalno preduzeće potrudilo da organizuje odvoz smeća u većini sela, slike sa otpadom stakla, kartona, plastike i drugih materijala služe kao loš primer odnosa čoveka prema životnoj sredini. To mora biti zajednička briga da prilikom izlaska u prirodu, ili prilikom parkiranja automobila ne ostavljamo gomilu smeća. Tu nisu dovoljne kaznene mere, već promena ponašanja i stalno ukazivanje onima, koji to čine, da nije lepo. Dosta otpada se može iskoristiti kao sekundarna sirovina, koja se može prikupiti i korisno upotrebiti.
Seoska domaćinstva, uglavnom, imaju pozitivnih pomaka u sređenosti ispred i u samom dvorištu, ali kod nekih još uvek ima nesređenih delova zadnjeg dvorišta, gde se, obično, nalazi stoka, ili živina. I taj deo se može itekako srediti, da sve bude na svom mestu, da su poljoprivredne mašine natkrivene, čiste i podmazane, a potrebne alatke na dohvat ruke. U tim akcijama veliku pomoć mogu pružiti predškolske ustanove, škole, odeljenske starešine, kao i udruženja koja okupljaju kako starije, tako i mlade. U svemu tome treba razvijati pozitivan takmičarski duh koji podstiče ljude da menjaju svoje navike i da prihvataju ponašanje kojim ćemo život učiniti lepšim i zanimljivim. Tako će zaštita životne sredine postati imperativ sređenog života.
Što je problem napuštenih životinja (pre svega, pasa, zbog njihove brojnosti) izraženiji to se više govori o odgovornom vlasništvu... i što se više govori o odgovornom vlasništvu to je problem napuštenih životinja izraženiji i stanje, nažalost, lošije, a neretko, i alarmantno.
Pojam „odgovornog vlasništva“ je „na velika vrata“ ušao u svakodnevnu upotrebu i, čini se da je vrlo „in“, ali bojim se da mnogim vlasnicima ljubimaca nije baš u potpunosti jasno šta se iza njega „krije“. Mnogi od njih nisu svesni da je njihova obaveza da promovišu etički ispravan, društveno poželjan i zakonit odnos vlasnika prema njihovim kućnim ljubimcima.
Uzimanje kućnih ljubimaca „jer deca vole“ ili umesto igračke i izbacivanje na ulicu ili u atar nakon par meseci, definitivno, nije ni etički ispravan, ni društveno poželjan, a, najmanje je zakonit odnos kućnim ljubimcima.
U Srbiji odgovorno vlasništvo dobija zapaženu ulogu, uglavnom, kroz medijske hajke protiv napuštenih ljubimaca i senzacionalističke naslove koji izveštavaju o ujedima agresivnih („krvoločnih“) pasa ili “čopora“, što često liči na otvoren poziv na istrebljenje i ubijanje napuštenih životinja.
A, u pitanju je veoma ozbiljna i znatno složenija tema koja zahteva mnogo ozbiljniji pristup.
Da li, uopšte, znamo šta je odgovorno vlasništvo?
Odgovorno vlasništvo obuhvata:
Poželjno je da odgovoran vlasnik ljubimca razume suštinu odgovornog vlasništva i da je se dosledno pridržava u svakom trenutku da bi on, njegov ljubimac i njihova okolina bili zdravi i bezbedni.
Kućni ljubimac i njegov opstanak potpuno zavise od „volje” vlasnika, a za uzvrat svojim „prisustvom“ ljubimac oplemenjuje vlasnikov život i čini ga srećnijim i ispunjenijim.
Zbog toga vlasnik ima moralnu i zakonsku obavezu da se stara o svom ljubimcu i zadovoljava sve njegove potrebe.
Koje su obaveze vlasnika?
Zakon obavezuje vlasnika da “obezbedi kućnom ljubimcu brigu, negu i smeštaj, u skladu sa vrstom, rasom, polom, starošću, kao i fizičkim i biološkim specifičnostima i potrebama u ponašanju i zdravstvenom stanju kućnog ljubimca”.
Zakon, takođe, obavezuje vlasnika da obezbedi da njegov ljubimac ne ugrožava ljude i životinje u svom okruženju.
Upravo zbog toga je propisano da se psi koji mogu predstavljati opasnost za okolinu (ljude i druge životinje) moraju držati na propisan način. Pre svega, ovo se odnosi na pse koji spadaju u tzv.“opasne rase” PRAVILNIK O NAČINU DRŽANJA PASA KOJI MOGU PREDSTAVLJATI OPASNOST ZA OKOLINU (da li ste znali da i to postoji?) je propisao da tzv. “opasne pse” mogu šetati samo punoletna lica, i to na povocu i „uz brnjicu“ (član 5). Nije dozvoljeno da vlasnik svog ljubimca ostavlja drugim licima na čuvanje, osim ukoliko to nije veterinar koji u tom trenutku mora da leči psa.
„Opasnog psa“ može držati samo lice koje je „punoletno i nije kažnjavano, protiv koga nije pokrenut kazneni postupak zbog kaznenih dela protiv života i tela, imovine, javnog reda i mira, kao i kaznenih dela zloupotrebe opojnih droga, ubijanja i zlostavljanja životinja, odnosno drugih dela iz oblasti dobrobiti životinja i drugih kaznenih dela koja u sebi sadrže elemente nasilja“ (član 11).
Kada je u pitanju šetnja ljubimca, vlasnik se obavezuje da ljubimca na javne površine izvodi samo u vreme i na način kako je to propisala lokalna samouprava (ukoliko je lokalna uprava to propisala!!!).
Kako biti odgovoran vlasnik?
Odgovoran vlasnik je:
Odgovoran vlasnik uči svoju decu da vole i poštuju sve životinje kao i da se da se prema ljubimcima odnose na odgovoran i human način.
Rekoh li već da odgovoran vlasnik ljubimca brine da on, njegov ljubimac i njihova okolina bili zdravi i bezbedni?
"Zima, koja je „na pragu“ najgora će biti za „ulične pse“... Njihov život je dovoljno komplikovan i bez niskih temperatura i hladnoće, ljudi koji ih progone, maltretiraju, tuku i truju i najveći problem predstavlja nedostatak hrane i vode. Srećom, u našem gradu, kao i širom Srbije i „regiona“ je veoma izražen trend hranjenja i brige za „ulične pse“. Ali ni na taj način potrebne količine hrane i vode za sve veći broj napuštenih i izbačenih pasa nije moguće obezbediti, delom i zbog zakonske regulative- ostavljanje hrane i vode na javnim površinama vrlo lako može biti protumačeno kao „prljanje javnih površina“ i tretirano kao komunalni prekršaj (prijava i kazna, naravno, novčana). Možda vam ovo zvuči nerealno ili glupo, ali je u praksi više puta potvrđeno. U „uređenim društvima“, kakvo želimo postati postoji niz načina da se napuštenim životinjama „olakša život“:
Sve navedene mere se preduzimaju jer su SITE I ZDRAVE ŽIVOTINJE MIRNIJE I NE PREDSTAVLAJU OPASNOST ZA LJUDE.
„Cefix“ želi da doprinese rešavanju problema napuštenih životinja u našem gradu, a način na koji to hoće da postigne je u direktnoj vezi s očuvanjem životne sredine.
Svesni, s jedne strane, problema hranjena uličnih pasa, a s druge velikih količina bačene PET ambalaže neki pametni ljudi su napravili „mašinu“ koja, verovali ili ne, rešava OBA PROBLEMA ISTOVREMENO. Reč je o hranilici i pojilici za životinje koja „radi“ na sledeći način: u otvor predviđen za to ubaciš praznu PET ambalažu, i zauzvrat „dobiješ“ hranu i vodu za napuštene životinje. Dobra stvar, zar ne?!
Detaljnije o mašini saznajte klikom ovde.
Sve brži tempo života drastično menja radne navike, odnos prema okolini, ljudi se sve manje druže, a sve više komuniciraju preko savremenih sredstava veze. Zbog toga je opravdano da se zapitamo, šta činiti kako bi održali svoje mentalno zdravlje i životni optimizam. Za to postoji toliko recepata koliko i ljudi, jer se teško za jedinku može izdvojiti univerzalan način ponašanja i praktičnog delovanja. Medicina je utvrdila da se zdravi ljudi ponašaju sa pet konzistentno važnih načina: imaju veliki izbor izvora zadovoljstva i veselja, fleksibilni su kada su pod stresom, svesni su i prihvataju svoja ograničenja i prednosti, tretiraju druge ljude kao individue i, na kraju, aktivni su i produktivni. Jedan od uspešnih načina nalaženja zadovoljstva kod samog čoveka je da ima neki zanimljiv i njemu prihvatljiv hobi. Međutim, važno je znati da čovek ima isti problem ako mu je jedini i samo jedini interes u životu posao, porodica, ili hobi.
Hobi predstavlja neko privlačno dodatno zanimanje, ili interesovanje, posle napornog posla, ali i u drugim situacijama, kao što su višak slobodnog vremena, penzionerski dani, odmor od napornih fizičkih, ili pshičkih poslova. U tom slučaju bavljenje hobi aktivnostima predstavlja dobar ventil (sigurnosti) za otklanjanje napetosti, uspostavljanje psihičke stabilnosti i mentalnog zdravlja čoveka. Ljudi koji se stalno žale na posao i rade ga samo zbog plate, nemaju svoj cilj u životu, stalno su nezadovoljni, ponekad agresivni, nasilni i u sukobu sa samim sobom i svojim okruženjem. Takvi obično manje rade nego što pričaju. Njih veoma lako prepoznajemo tako što nisu u stanju da saslušaju drugoga, prave se da su najpametniji i ne priznaju sosptvene greške. Čovek najbolje uči na vlastitim greškama, ali je njegova vrednost i u tome ako ima spremnosti i vremena da pažljivo sasluša mišljenje drugih ljudi, ne gledajući na sat, ili negde u daljinu.
Svaki pravi hobi se radi iz zadovoljstva, opušteno i smireno. Iz vlastitog životnog iskustva sam spoznao da su me dodatne radne aktivnosti rasteretile u momentima kada mi je bilo najteže, kada sam pomišljao da nemam izlaza u životu. Tada sam, pored svih problema, imao neki životni cilj, a najveći je izvesti decu na put i od njih stvoriti korisne, poštene i radne jedinke koje će znati da brinu o sebi i o svom potomstvu. Mladi ljudi imaju neke druge životne ciljeve, ali je pogrešno ako samo misle na novac, prestiž u društvu i brz poslovni uspeh. Da bi se čovek bavio nekim hobijem mora imati želju i jaku volju, vreme, jasan cilj i potpuno razumevanje njegove porodice. U tom slučaju smo potpuno opušteni, na momenat zaboravimo probleme koji nas šibaju po glavi i, pored svega, nalazimo moguće izlaze iz gotovo svake problemske situacije. Slepo shvatanje da nema izlaza vodi ka rešenjima koja su strana zdravom razumu. Ljudi koji nemaju jasno određene životne ciljeve lutaju i zapadaju u teške probleme iz kojih se kasnije još teže čupaju. Zbog toga je, pored redovne radne aktivnosti, veoma zdravo imati neki hobi koji ne donosi samo materijalnu korist, već zadovoljstvo, opuštenost, sređenost i manje napetosti. Ima raznih vrsta hobija, kao što su: razni sportovi, slikanje, bavljenje muzikom, sakupljanje i restauracija stariteta, lov, ribolov, putovanja, filatelija, pletenje, vezenje, gobleni, kuvanje, fotografija, elektronika, računari i t.d. Čovek prosto oseti kada ima vremena za svoj odabrani hobi, a pravo zadovoljstvo je kada se od toga vidi neki rezultat, kada to ne primećuje samo on, već i drugi ljudi, njegovi poznanici i prijatelji. Tada se sam oseća korisnim pripadnikom zajednice, svoje porodice, radne sredine i mesta gde živi. Savremeni način života proširuje horzonte hobi-aktivnosti, ali može i da ih uskraćuje ako smo previše okupirani poslom, životnim problemima i nedostatkom novca. Zbog toga je prava veština kako uskladiti redovne radne i porodične obaveze sa hobijem koji volimo. Planiranje naših obaveza i principijelno držanje tog plana odražava karakter čoveka, što predstavlja prepoznatljiv način ponašanja za svaku jedinku.
Ako još uvek niste pronašli razlog zašto je neophodno štedeti električnu energiju pogledajte sledeću sliku. Posao radnika na visokonaponskim mrežama nije nimalo jednostavan. Na slici je radnik iz kineske oblasti Chuzhou koji radi na visini od 50m, a slično je svugde u svetu pa i kod nas. Razmislite kako im je dok obavljaju ovakve zadatke i počnite da štedite energiju. Sledeći put kada ostanete bez električne energije nemojte da se ljutite dok čekate da otklone kvar.
Izvor: Google Science Fair 2013
Pušenje je pojava epidemijskih razmera, a razlozi za kontrolisanje epidemije pušenja su njeni efekti na zdravlje, siromaštvo i sveukupni razvoj. Duvanski dim sadrži oko 4000 hemijskih sastojaka, uključujući nikotin, 60 kancerogenih materija i visoke koncentracije slobodnih radikala koji menjaju metabolizam ćelija i na taj način dovode do niza bolesti. Procenjuje se da oko pet miliona smrti u svetu godišnje nastaje od posledica pušenja. Ako bi se epidemija pušenja nastavila dosadašnjim tempom do 2020. godine bi se udvostručio broj umrlih. U 2006. godini, u populaciji odraslog stanovništva Šumadijskog okruga 23% žena i 34% muškaraca su svakodnevni pušači.
Najveći procenat pušača nalazi se u starosnoj grupi od 35 do 44 godine (49,6%). Svakodnevno puši 57%, povremeno 11,5%, dok ne puši 27,1% stanovnika. Na pitanje da li žele da prestanu sa pušenjem 23,4% se izjasnilo da ne želi, 28% želi da prestane sa pušenjem, 18,4% nije sigurno, 22,5% je prestalo da puši. Nešto više od polovine anketiranog odraslog stanovništva Šumadijskog okruga u 2006. godini (51,6%) bilo je izloženo duvanskom dimu u sopstvenoj kući, a 34,6% na radnom mestu. Izloženost duvanskom dimu u sopstvenoj kući bila je veća kod žena (22,1%), a na radnom mestu kod muškaraca (39%). Prema dobnim grupama duvanskom dimu u sopstvenoj kući i na radnom mestu najviše su bili izloženi oni koji se nalaze u dobnoj grupi 20–34 i 35–44 godine.
Zabrinjava podatak da nikada nije pokušalo da prestane sa pušenjem 35,2% pušača, kao i da se samo 1% pušača izjasnilo da se obraćalo za pomoć savetovalištu za odvikavanje od pušenja. Takođe je alarmantno i to što 18,4% pušača nije ni malo zabrinuto zbog štetnih posledica pušenja po svoje zdravlje. Zastupljenost pušenja među mladima je visoka: 54,7% mladih uzrasta od 13 do 15 godina je probalo cigaretu. Pasivno pušenje je izuzetno veliko i smatra se da je 97,4% mladih izloženo njemu u svojoj porodici. U populaciji studenata 51,2% je probalo da puši cigarete, 27% su aktivni pušači, a 93,5% je redovno izloženo pasivnom pušenju. Upotreba duvana je rizičan faktor za nastanak malignih, kardiovaskularnih, plućnih i drugih bolesti.
Ciljevi su:
Izvor: akademijazakme.edu.rs
Priredio: Bojan Todorović III-4
Preko 3 milijarde ljudi živi u gradovima. Do 2030. šest od 10 ljudi će biti stanovnici grada, taj će broj rasti do sedam na svakih 10 ljudi do 2050 godine. Urbanizacija je nepovratan trend koji je sada deo sveta u kome živimo. Urbanizacija je povezana sa mnogim zdravstvenim izazovima koji su u vezi sa vodom, namirnicama, životnom sredinom (aerozagađenje, buka, otpadne materije i dr.), nasiljem i povredama, nezaraznim bolestima i faktorima rizika kao što su korišćenje duvana, nezdrava ishrana, fizička neaktivnost, štetna upotreba alkohola, kao i rizici povezani sa zaraznim i nezaraznim bolestima. Došlo se do jasne prekretnice u kojoj je sve usmereno ka urbanizovanoj sredini i života u njoj i moraju se preduzeti akcije da bi se obezbedilo da svi gradovi u pogledu gore navedenih aspekata, budu zdravi gradovi. Neophodno je da se skrene pažnja celokupnom svetu na urbanizaciju i zdravlje uz učešće svih faktora zajednice: vlada, međunarodnih organizacija i civilnog društva kojima je zajednički cilj da stave zdravlje u srce gradske politike.
Cilj je da se podigne svest o zdravstvenim izazovima u vezi sa urbanizacijom, kao i svest o hitnoj potrebi da se preuzme intersektorska akcija. Da se stavi akcenat na faktore rizika i urbanizaciju:
Izvor: akademijazakme.edu.rs
Priredio: Bojan Todorović III-4
Nedostatak resursa će dovesti do novog svetskog rata i ekološke katastrofe u bliskoj budućnosti, upozoravaju naučnici
Naučnici su upozorili da ubrzane klimatske promene pod hitno moraju da se zaustave. Ukoliko ne uspemo u tome one će predstavljati pretnju za celokupno čovečanstvo, istaknuto je na stručnoj konferenciji koja se ove nedelje održala u Londonu. Eksperti britanske vojske su upozorili da će cene hrane i energenata skočiti a da će klimatske promene i nedostatak resursa izazvati nove ratove. Globalno otopljavanje i emisija štetnih gasova je dostigla alarmantan nivo.
Najteže će biti pogođene siromašne zemlje u tropskim predelima, gde će uslovi postati nemogući za život. Istovremeno Evropa i Amerika su veoma zavisne od uvoza energije i drugih resursa a biće izložene pritiscima zbog toga.
Admiral Neil Morisetti, zadužen za klimatsku i energetsku sigurnost u britanskom Ministarstvu obrane kaže da su sukobi sasvim mogući. “Cene energije će porasti, cene na benzinskim pumpama, kao i cene dobara koja se proizvode u jugoistočnoj Aziji, a koje mi uvozimo”, kaže Neil.
Istraživanja su pokazala da će se takva situacija verovatno pretvoriti u globalni sukob kao borbu za retke resurse, vodu i hranu. Moguće su čak i masovne migracije stanovništva i katastrofe širih razmera širom planete.
Čak i bez sukoba cena hrane će drastično porasti u bliskoj budućnosti, zaključuju naučnici.
Izvor: Domino magazin