Već smo o tome pisali, da će prema propisima EU klasičnim (inkandescentnim ) sijalicama odzvoniti u septembru 2012. godine. Moguće je da se još izvesno vreme zadrže u upotrebi, ali se neće proizvoditi, te će ih na tržištu biti sve manje. Njihova alternativa su štedljive ( kompaktno fluorescentne sijalice - KFS ili CFL ), kojima je osnovna mana postojanje žive, ali i LED-sijalice, kao verovatno moguće rešenje u skoroj budućnosti masovnije primene.
Od prve Edisonove sijalice sa užarenim štapićem, pa do danas malo šta se promenilo u našim pokušajima da osvojimo noć. Tek je u posljednjim pokušajima poluprovodnička tehnologija ponudila revolucionaran i nov način pretvaranja električne u svetlosnu energiju. Svi su izgledi da će svetleća dioda ( ili LED, Light Emitting Diode ) postati izvor svetlosti budućnosti. Brojne su prednosti što je LED rasvetu učinilo tako privlačnom. Na prvom mestu je visoka efikasnost pretvaranja električne energije u svetlosnu, male dimenzije svetiljki, lako podešavanje boje i osvetljenja, duži radni vek i to bez naglog pregorevanja izvora svetla, odsustvo infracrvenog i ultraljubičastog opsega, otpornost na udarce i vibracije, trenutno postizanje pune snage kao i otpornosti na često uključivanje i isključivanje.
Pored nabrojanih prednosti, tu su i neki nedostaci: pre svega, još uvek visoka cena i neophodnost ugradnje ispravljača stabilisanog napona, neophodnost hlađenja, spektralna karakteristika svetla koje proizvode beli LED-ovi, kao i usmerenost svetlosnog zračenja ( LED sijalica ne sija na sve strane, već usmereno ).
Osim podele po boji, potrebno je upoznati se sa osobinama raznih oblika LED sijalica. Grubo ih možemo podeliti na LED-ove u plastičnom kućištu, na minijaturne SMD (Surface Mounted Device) i na LED-ove velike snage, koji imaju metalnu površinu za termički kontakt sa hladnjakom. Ovi poslednji najzanimljiviji su za rasvetu. Klasifikovani su standardno kao LED-ovi snage 1 W, 3 W, 10 W, 20 W, a postoje i snažniji, mada deklarisanu snagu treba shvatiti uslovno. Za svaku od njih navedena je maksimalna jačina struje koju mogu da podnesu. Recimo za LED snage 1 W, bez obzira na boju, maksimalna jačina struje je 350 mA, a za 3 W ona iznosi 700 mA.
Od LED svetiljki najjednostavije je kupiti trake na koje su zalemljeni SMD LED-ovi i minijaturni otpornici za ograničenje struje. Komercijalni naziv je flex trake, a čine ih štampane ploče koje su tako tanke ( nekoliko desetina mikrometara ) da su fleksibilne, dok na poleđini imaju samolepljivi sloj. Cena im je između 7000 i 15 650 dinara za rolnu od 5 m. Na rolni je između 270 i 600 LED-ova, već povezanih tako da su po tri LED-a vezana na red sa otpornikom, pa se sve napaja stabilisanim naponom od 12 V. Prosečna cena za jedan LED je, dakle, 26 dinara, a ukupna struja koju „vuče“ jedna traka od 5 m je između 1,8 i 8 A, zavisno od broja i vrste ugrađenih LED-ova.
Drugo rešenje je veliki broj standardnih LED-ova u plastičnom kućištu prečnika 5 mm. Mada ovo rešenje nije skupo, ne preporučuje se, jer treba uložiti trud i nešto sredstava u izradu štampane pločice, a problem dobrog hlađenja ostaje nerešen, jer ni ove diode nisu predviđene za osvetljavanje prostorija.
Najbolje je koristiti LED-ove velike snage, koji su konstrukcijski prilagođeni za rasvetu. Cena je uglavnom proporcionalna snazi ( oko 1 do 3 eura po vatu, zavisno od proizvođača ), pa je uvek bolje opredeliti se za veći broj slabijih LED-ova, kao što su oni od 1 W. Razlog za ovo je hlađenje – svaki od LED-ova će emitovati manju količinu toplote, pa će i temperatura kristala biti niža, što produžava radni vek. Ove LED-ove treba obavezno montirati na hladnjak, za što će dobro poslužiti i običan aluminijski lim.
Što se tiče boje, za osvetljenje su logičan izbor beli LED-ovi, ostaje samo da se opredelimo za tople boje (2700-4000 K) ili hladne boje ( 5000-6500 K). Izbor zavisi od ukusa, mada je bolje uzeti tople boje, jer se pokazalo da je toplo svetlo pogodnije za osvetljavanje stambenih prostorija.
Za luksuzne zahteve imamo na raspolaganju RGB LED-ove. Najbolje je opredeliti se za pojedinačne crvene, zelene i plave LED-ove – razlog je opet hlađenje kristala LED-a. Ovo nameće problem dobrog mešanja svetla, što je moguće samo ako se koristi indirektno difuzno svetlo, ili barem difuzor ispred LED-ova. S druge strane, pojedinačni LED-ovi u boji omogućavaju nam da dobijemo specijalne efekte svetlosti, recimo da rasvetno telo emituje samo bojeno svetlo, a da je prostorija, ipak, osvetljena belo.
Zaključimo: Objektivno gledano LED-rasveta je još uvek skupa, pre svega kada se procenjuje početna investicija. Napaja se stabilisanim jednosmernim naponom, što, pored nabavke LED-osvetljenja, traži dodatno ulaganje. Međutim, prema realnim predviđanjima, njena cena će brzo padati. Izvesno je da ćemo uskoro imati LED-ove koji su dovoljno jeftini i snažni za sve vrste rasvete radnog i stambenog prostora. Pretpostavke su da ćemo za dve do tri decenije imati neuporedivo svetlije gradove, puteve, parkove i sportske terene.
IZVORI SAZNANJA:
- Voja Antonić: „LED rasveta u stanu i radnom prostoru“ (PC Press, 2010.),
- „Promont“ Komerc, 2012. godine, „Mikro“, časopis (2012/1)
- Internet sa sličnom tematikom.