Dragi naši mališani i sugrađani, produkcija „Vila“ je i ove godine uz pomoć Ministarstva za kulturu i informisanje Republike Srbije realizovala tv serijal „Zaboravljene igre za decu i odrasle“. U deset epizoda pokazaćemo Vam neke tradicionalne dečje igre i igre za odrasle koje su se igrale, a mi smo pokušali da ih oživimo i prikažemo vama.
U trećoj epizodi tv serijala “Zaboravljene igre za decu i odrasle” obradili smo igre „Trule kobile“ i „Teranje točka“ koju su deca i odrasli rado igrali.
Na kraju svake emisije nalazi se po jedna koreografija KUD-a “Vinogradi” Gudurica koja ima odgovarajuću koleraciju sa igrom, jer članovi ovog folklornog društva, uglavnom meštani, nakon napornog rada u vinogradima nađu vremena da se opuste uz igru u prostorijama KUD-a, ili da upražnjavaju neke zaboravljene igre iz rodnog kraja što ih itekako zbližava.
Zaključimo da se kroz ove igre za decu i odrasle može štošta naučiti. Pre svega, koliko je podneblje uticalo na prisutnost i održivost određene igre, njenog načina izvođenja i odrastanja generacija kroz određenu igru.
Evo nas u četvrtoj epizodi emisije “Zaboravljene dečje igre” u osnovnoj školi “Jovan Popović Sterija” u Vršcu.
Mi smo kod četvrte igre i ona se zove “žmurke”. Postoji više varijanti igranja žmurki. Jedna od varijanti jeste da igra počinje tako što se brojalicom odredi učesnik koji će da žmuri. Ostali igrači se sakrivaju. Prednost i lepota ove igre jeste zato što mogu da se igraju i dečaci i devojčice. Dakle nema one podele muške igre, ženske igre. I najčešće se igrala u večernjim satima kada je pao mrak i kada mogu dobro da se sakriju. Dakle, igrač koji žmuri broji do određenog, to se dogovore deca na početku. Do sto ili do dvadeset ide brojanje i onda kreće u potragu za sakrivenim igračima. Postoji verzija da prvog koga pronađe, on je sledeći koji žmuri. Ili poslednji koga pronađe, taj žmuri. Meni se nekako više dopada tog poslednjeg, jer onda ako pronađu onog prvog, ovi ostali nekako izgube draž sakrivanja.
Troškovi energije, prema zvaničnim podacima za prošlu godinu, iznose više od 15% ukupnih finansijskih izdataka prosečnog domaćinstva u Srbiji. Visina tih troškova zavisi od perioda i kvaliteta gradnje, veličine objekta, klimatskih uslova, energenata koji se koriste za zagrevanje kao i svakodnevnih navika ukućana. Energetska efikasnost podrazumeva minimalnu potrošnju energije uz očuvanje svih parametara životnog komfora u objektu. U ovoj emisiji govorimo o praktičnim merama i aktivnostima na uštedi energije u domaćinstvu. Što se tiče domaćinstva, bez velike stručnosti,možemo sami utvrditi koji su to problemi koji se javljaju na fasadi objekta u kome živimo i zaključiti gde dolazi do najvećih gubitaka toplote. To se pre svega odnosi na krov i njegovu izolaciju, vrata, prozore, ili podrumske prostorije. Takođe je potrebno utvrditi da li su uređaji u domaćinstvu u najboljoj mogućoj funkciji i da li postojeća rasveta zadovoljava minimalne standarde svetlosnog komfora i energetske standarde. Uz jednostavno poređenje sa sličnim domaćinstvima možemo proveriti da li se potrošnja električne energije i energenta za grejanje drastično razlikuje od sličnih objekata sa prosečnom potrošnjom. Nakon sprovođenja jednostavne energetske analize potrebno je odgovoriti na neka od sledećih pitanja: – Koliko dugo planiramo da živimo u tom objektu? – Koliki su troškovi za energiju grejanja i koji su gubici? – Šta bi bilo najbolje da uložimo za poboljšanje energetske efikasnosti i hoće li to poboljšati kvalitet života? – Šta bi prvo moglo da se pokvari i šta je spremno za zamenu? – Šta možemo promeniti po pitanju održavanja stana, ili kuće? Zaključimo da o uštedi energije treba da podjednako brinu svi članovi domaćinstva, jer tako najbolje doprinose racionalnoj raspodeli kućnog budžeta čiji su najveći izdaci u grejnoj sezoni, kada se samo za grejanje izdvaja od 12 do 25 hiljada dinara, što zavisi od energenata koje koristimo i od površine kuće, ili stana, koju grejemo. Redovno praćenje plaćenih mesečnih računa i analiza gde se može uštedeti samo je polazna pretpostavka dobre volje da to uspešno provedemo u praksi.
U dva ranija serijala o uštedi energije bavili smo se globalnom tematikom sa praktičnim iskustvima i predlozima kako štedeti energiju na različitim nivoima i u različitim situacijama. U trećoj sezoni serijala, koji sadrži šest emisija, akcenat smo dali merama uštede energije u domaćinstvu sa ciljem kvalitativne promene stanja u toj oblasti.
Bilo kakva štednja u životu savremenog čoveka ima smisla i efekta ako je prepoznatljiva i ekonomski opravdana, bez narušavanja kvaliteta života i sa jasno definisanim ciljem da postane svakodnevna navika ponašanja kod svih članova porodice. Nema uštede energije ako se o tome brinu samo stariji, a ostali se ponašaju rasipnički i neodgovorno. O tome ne treba da brine samo glava kuće, mada je neprikosnoveno pravilo da se najviše angažuje domaćica bez obzira da li je, ili nije zaposlena.
Energija se može efikasno štedeti ako smo potpuno svesni gde se najviše troši, ili rasipa, a to su grejna i rashladna tela, kućanski aparati, bojleri i drugi jaki potrošači električne struje. Brigu o uštedi energije mladi različito doživljavaju i provode u njihovom domaćinstvu.
Većina naših sagovornika složila se da ne štede samo siromašni, već i bogati koji su bogatstvo stekli mukotrpnim radom i dugogodišnjim odricanjem, ali da ima i onih koji se rasipnički ponašaju. Prave mere uštede energije itekako utiču na kućni budžet, posebno u zimskom periodu kada se na grejanje troši i do 60 procenata tog budžeta na mesečnom nivou. Porodica i škola su nezamenljivi u formiranju pravilnih navika za racionalno korišćenje energije. Odgovornost nije samo na starijim, već i na mladima koji itekako zrelo razmišljaju o svom mestu i aktivnoj ulozi u porodici.