Proces reciklaže obuhvata: sakupljanje otpada, izdvajanje, preradu i izradu novog proizvoda. Otpad nije dovoljno samo smanjivati i izbegavati. Potrebno ga je razdvajati na mestu nastanka prema vrstama otpada, jer samo odvojeno sakupljeni otpad može se iskoristiti. Reciklaža je skup aktivnosti kojima se obezbeđuje ponovno korišćenje otpadnih materijala.
Reciklaža se primenjuje sa tri osnovna principa tri slova R (RRR)
Iako milioni tona dragocenih metala leže u fiokama stolova potpuno beskorisno, ipak recikliranje elektronskog otpada dovodi do problema toksičnosti i zagađenosti supstanci koje nastaju kroz procese reciklaže.
Više od 38 različitih hemijskih elemenata se može pojaviti kao priozvod procesa reciklaže elektronskog otpada, od kojih neki mogu biti zaista štetni za životnu okolinu i oni se moraju uništiti u posebnim postrojenjima, jer ne postoji mogućnost njihovog iskorišćenja na bolji način.
Danas je posao reciklaže elektronskog otpada u svim oblastima razvijenog sveta veoma rasprostranjen i brzo se razvija. Elektronski sistemi za preradu EE otpada su sazreli u poslednjih nekoliko godina, nakon povećane regulatorne, javne i komercijalne inicijative, a srazmerno rastu preduzetničkih interesa. Deo ove evolucije je izazvao ozbiljnije razdvajanje elektronskog otpada iz energetski intenzivnih procesa, za razliku od konvencionalne reciklaže, gde se oprema zasnivala na formi sirovog materijala. Ovo se postiže putem diverzije i ponovnog regenerisanja različitim hemijskim i fizičkim procesima.
Audiovideo komponente, televizori, video rekorderi, stereo oprema, mobilni telefoni, drugi ručni uređaji i računarske komponente sadrže vredne elemente i supstance pogodne za regenerisanje, uključujući olovo, bakar i zlato...
RECIKLAŽOM SE POSTIŽU SLEDEĆI CILJEVI:
MATERIJALI ZA RECIKLAŽU
U našoj okolini svakodnevno nastaju velike količine otpada koji bi mogao biti recikliriran.
Izvor: www.ereciklaza.com
Priredio: Uroš Kiš, II-2
Izvor: www.greentech.rs
Priredio:Andrej Hana
Termoizolacija poda na tlu ili poda iznad otvorenog ili negrejanog prostora
Toplotni gubici kroz pod čine 10% od ukupnih toplotnih gubitaka kuće. Toplotni gubici kroz pod mogu biti smanjeni i za 60% postavljanjem termoizolacije. Ako je temperaturna razlika između zagrejanog i umereno zagrejanog prostora mala, tj. manja od 4-5 °C, skoro da se i ne isplati postavljanje termoizolacije. Samo znatno hladnije prostorije se termoizoluju.
Termoizolacija hladnih podova je jednostavan način da se smanje gubici toplote i da se poboljša konfor stanovanja. Ako kod podnog grejanja ne postoji dovoljna termoizolacija, gubi se jako puno toplote. Gubici iznose oko 6 % ukupnih toplotnih gubitaka na novim građevinama, ali ipak se i tada preporučuje ugradnja izolacije. Termoizolacija plafona u podrumu je u tom slučaju posebno isplativa.
Debljina izolacije poda zavisi od temperature hladne prostorije, a iznosi 8 cm za podove iznad prostorija koje se greju, 10 cm za podove iznad otvorenog prostora, a ako se radi i o podnom grejanju onda te veličine treba uvećati na 13 cm.
Sanacija poda prema tlu u postojećoj kući često nije ekonomski opravdana, zbog relativno malog smanjenja ukupnih toplotnih gubitaka u poredjenju sa velikom investicijom koja je potrebna za takvu sanaciju.
Termoizolacija fasadnog zida
Ukoliko se žele smanjiti troškovi za grejanje koji čine i do 75% troškova za energente potrebno je postaviti ili povećati debljinu termoizolacije, kao i zameniti prozore. To se naročito odnosi na porodične kuće bez fasade i one stambene zgrade koje su gradjene bez termoizolacije. Termoizolacija ne samo da smanjuje gubitke u zimskom periodu, već omogućava da se u tokom leta kuća ne pregreva.Prilikom adaptacije kuće, prvo treba dobro izolovati kuću. Kotao i radijatori će u tom slučaju biti manjeg kapaciteta što utiče na smanjenje početne investicije za grejanje.
Prilikom adaptacije fasade, neophodno je ugraditi termoizolaciju. Dodatni troškovi za termoizolaciju predstavljaju 20-40% od ukupnih troškova adaptacije fasade.
Postavljanjem termoizolacije sa spoljnje strane fasade rešava problem kondezacije pare (od kuvanja, tuširanja, sušenja odjeće) koja se javlja zbog niske temperature zida pa samim tim i nastanak buđi. Takodje se povećava toplotni konfor u prostoru zbog povećane temperature zida.
Termoizolacija štiti zgradu od štetnih spoljnih uticaja i njihovih posljedica (vlaga, smrzavanje, pregrevanje) čime se produžujuje njen vek trajanja.
Kao izolacioni materijali najčešće se koriste mineralna vuna i polistiren (stiropor).
Ukoliko uporedimo dve kuće iste površine, jedna gradjena od pune opeke bez ikakve izolacije, a druga od šuplje cigle 25 cm i s termoizolacijom od 10 cm, razlika u troškovima za grejanje može biti i do 6 puta!
Dobro izolovana kuća troši manje energije za grejanje zimi, kao i za hlađenje leti. Gubitak toplote i potrošnja energije po kvadratnom metru odražava se ne samo na mesečne račune za grejanje i električnu energiju, već i na kvalitet i udobnost stanovanja, kao i na duži životni vek zgrade.
U praksi je ponekad nemoguće naknadnu termoizolaciju izvesti s spoljne strane, posebno kada se radi o višespratnoj zgradi ili kad je objekt pod zaštitom. U tom slučaju izolacija se može izvesti s unutrašnje strane.
Termoizolacija krova
Gubici toplote kroz krov mogu biti i do 30%. U zavisnosti od toga da li se potkrovlje koristi za stanovanje ili ne, potrebno je izolovati krov prema negrejanom potkrovlju. Krov je potrebno izolovati sa 20 cm termoizolacije. U zavisnosti od konstrukcije kuće, njenog stanja, investicija se vraća u periodu od 3-5 godina.
Kako kod ravnih, tako i kod kosih krovova potrebno je sprečiti prodiranje difuzne vodene pare iz grejanih prostora u sloj termoizolacije i stvaranje kondenza u termoizolaciji. Potrebno je sprečiti kondenzaciju vodene pare na unutrašnjoj površini. Parna brana se postavlja na toplijoj strani u odnosu na sloj termoizolacije.
Termoizolacija krova osigurava prijatne mikroklimatske uslove boravka u prostorijama pa time značajno smanjuje potrošnju energije za grejanje i hlađenje. Postavlja se izmedju i ispod greda.
Sloj za provetravanje je veoma važan jer kod loše provetravanih krovova zimi mogu nastati štete usled kondenzacije vodene pare i zamrzavanja. Poželjno je imati i rezervnu hidroizolaciju, potkrov ili kišnu branu.
Sistemi grejanja
Izbor sistema grejanja zavisi od vrste energenata koji se koristi za zagrevanje. Troškovi za grejanje u najhladnijim zimskim mesecima predstavljaju i do75% troškova za energente. Prilikom izbora kotla potrebno je izabrati onaj koji ima što veći stepen iskorišćenja. Energetski najefikasniji je kondenzacioni kotao. Ugradnjom kondenzacionih kotlova, omogućava se korisnicima ušteda od 10 do 15% u poređenju sa drugim novim kotlom i do 25% za kotlove starije od 30 godina.Karakteristike sistema koji povećavaju efikasnost kotla su elektronsko paljenje koje eliminiše potrebu za održavanje plamena dok nema potrebe za grejanjem.
Sistemi grejanja se mogu podeliti prema energentu, načinu zagrevanja i prema izradi ogrevnih tela.
Podela prema energentima koji se koriste:
Faktori koji utiču na izbor sistema grejanja su vremenski uslovi (geografska lokacija), položaj i tip zgrade, vreme korišćenja zgrade, raspoloživost izvora energije, investicioni troškovi, zakoni, propisi, norme, preporuke, uticaj na oklinu…
Regulacija sistema grijanja-regulacija temperature u prostoru
Postoje preporuke za održavanje temperatura u pojedinim prostorima kojih bi se trebalo pridržavati:
Održavanje previsokih temperatura vazduha u prostorijama pa spuštanje temperature otvaranjem prozora je jedna od najčešćih grešaka. Regulaciju temperature u prostoru treba osigurati ugradnjom regulacionih uređaja za sisteme grejanja kao što su radijatorski termostatski ventili i sobni termostati. Radijatorski termostat je termostat smešten na radijatoru, a koji reguliše temperaturu u svakoj prostoriji u kojoj se nalazi. Ugradnjom termostatskih radijatorskih ventila moguća je ušteda energije čak do 20% (to zavisi od vrste termostata i brzini reakcije – najbrže reaguju termostatske „glave“ punjene gasom). Ušteda se ostvaruje na način da termostatski radijatorski venitl sam reguliše zadatu temperaturu u prostoriji koristeći sve raspoložive izvore toplote (Sunce, ljude, kućanske aparate….). Radijatorski ventili se ne ugrađuju na radijatore u prostoriji gde je ugradjen sobni termostat.
Termostati koji se mogu programirati mogu regulisati početak i kraj grižejanja. Ovakvi termostati mogu kontrolisati i nekoliko temperaturnih zona u kući ukoliko se ne želi jednaka temperatura u svim prostorijama. Ukoliko se koriste prema uputstvu ovi termostati mogu uštediti i do 30% energije.
Priprema sanitarne vode
Prosečan građanin potroši dnevno oko 200-300 litara vode, od čega u proseku 40-80 litara otpada na sanitarnu toplu vodu temperature od 40°C do 60°C koja se uglavnom koristi za održavanje lične higijene i pranje posuđa. U sezoni kada nema grejanja priprema sanitarne tople vode predstavlja pojedinačno najveći izdatak za energiju jednog domaćinstva bez obzira koji se energent koristi. Efikasna priprema i korišćenje sanitarne tople vode može uticati na smanjenje ukupnih troškova za energiju u domaćinstvu.
Priprema sanitarne tople vode korišćenjem električne energije
Sanitarna topla voda se u velikom delu Srbije zagreva električnom energijom. Pri izboru električnog bojlera potrbeno je slediti uputstva proizvođača kako bi se izabrao odgovarajući bojler za dato domaćinstvo. Da bi imali što veću iskorišćenost potrebno je redovno održavati bojler što između ostalog podrazumijeva redovno čišćenje kamenca sa grejača bojlera. Prilikom instalacije novog rezervoara tople vode i/ili kotla bilo bi poželjno da je on što bliže mestu potrošnje tople vode kako bi se smanjili gubici kroz cijevi. Ukoliko nije fabrički izolovan obavezno se treba izolovati rezervoar sa toplom vodom kao i kompletan cevovod kako bi se smanjili gubici toplote.
Upotreba električnih protočnih i akumulacionih bojlera omogućava jednostavnu pripremu tople vode. Protočni bojleri se obično koriste u kupatilima za pripremu količina vode do 12 l/min (pri 45°C). Prednost ovakvih uredjaja je niska cena, velika efikasnost u radu, mali toplotni gubici u kratkim cevovodima, kratko vreme zagrevanja. Nedostatak je relativno velika priključna snaga (12-27 kW) što zahteva trofazni priključak. U akumulacionim bojlerima se zagrevaju veće količine tople vode koja je na raspolaganju u dužem vremenskom periodu na više potrošnih mesta. Električni akumulacioni bojleri se koriste u kuhinjama (zapremina do 5-10 l) i u kupatilima (zapremina 50-200 l). Snage grejača u akumulacionim bojlerima su znatno niže od onih u bojlerima protočnog tipa te iznose 1,5-2,6 kW uz vreme zagrevanja od 10 min do 3 sata u zavisnosti od veličini rezervoara. U odnosu na protočne bojlere topla voda je kod akumulacionih jednoličnije temperature te je raspoloživa u kraćem vremenskom intervalu nakon otvaranja slavine. Pored niže potrebne priključne električne snage, dodatna prednost u odnosu na električne protočne bojlere leži u mogućnosti zagrevanja vode u periodima niže tarife korišćenjem vremenskih regulatora. Nedostaci su veći toplotni gubici, ograničena količina vode te je potrebno duže vremena za ponovno zagrevanje.
Priprema sanitarne tople vode korišćenjem solarnih kolektora
Kada je riječ o dobijanju toplotne energije koriste se solarni sistemi koji se sastoje od kolektora, rezervoara tople vode s izmjenjivačem toplote, solarne stanice sa pumpom i regulacijom te razvod sa odgovarajućim radnim medijem. Kolektore dijelimo na dve osnovne vrste – pločasti i vakumski koji se koriste za pripremu tople sanitarne vode, za centralno grejanje i pripremu bazenske vode.
Danas na tržištu možemo izabrati različite vrste solarnih kolektora koji se razlikuju po tome koliku imaju iskoristivost sunčeve energije, radni vijek, montažu i cenu. Solarni sistemi izračunavaju se na osnovu potrošnje sanitarne vode. Za izračunavanje potrebnog solarnog sistema u domaćinstvima uzima se prosečna potrošnja tople vode po osobi koja iznosi 50 l. Ukoliko je u objektu npr. 6 osoba potreban je solarni rezervoar toplote od 300 litara, a prema toj zapremini rezervoara, 3 kolektora od 2m² i zatim sva ostala oprema koja je sastavni deo termičkog solarnog sistema. Kao podrška centralnom grejanju solarni sistemi najviše su efikasni kod niskotemperaturskih sistema grejanja (npr. podno i zidno grejanje), odnosno što je temperatura medijuma za grejanje niža to je efikasnost solarnih sistema veća. Posmatrano na godišnjem nivou ovim sistemima se može pokriti do 30% potreba za grejanjem.
Praksa je pokazala da solarni kolektor po 1m² uštedi godišnje 750 kWh energije. Solarni sistem u letnjem periodu zadovoljava potrebe tople vode 90-100%, u prelaznom periodu 50-70% a u zimskom periodu 10-25 %. Solarni sistem ukoliko je pravilno izračunat, prema stvarnim potrebama potrošača i pravilno instaliran isplati se već za 3 do 7 godina. Vek trajanja solarnog sistema je oko 30 godina.
Klimatizacija i ventilacija
Pažnja svakako treba biti usmjerena na klima uredjaje koji su visoko energetski efikasni, koji imaju što veći Coefficient of Performance (COP). COP pokazuje koliko 1kW utrošene električne energije daje toplotne i energije za hladjenje.
Poznato je da klima uredjaji moraju imati kvalitetan filterski sistem kako bi se iz vazduha uklonile i najmanje čestice, bakterije i neprijatni mirisi. Ubrzan način života, stres i buka zahtevaju da prostor u kom se boravi bude tih i izolovan od buke. Upravo novi klima uredjaji stvaraju manju buku, a pojedini modeli su gotovo nečujni za ljudsko uho i stvarju buku od svega 20dB. Današnji klima uredjaji osim svoje osnovne funkcije treba da budu uklopljivi po svom izgledu u prostor u koji se instaliraju. Novi sistemi su savremeno dizajnirani i osim klasičnih zidnih jedinica na našem tržištu su dostupne i parapetne jedinice, konzolne, kasetne jedinice koje se ugradjuju u objektima u zavisnosti od sistema klimatizacije koji se koristi.
Naravno, da bi klima uredjaji mogli odgovoriti svim ovim zahtjevima potrebno je da se ovi sistemi redovno održavaju. Pod održavanjem sistema se ne misli samo na njihovo čišćenje nego i na preventivno održavanje i servis od strane ovlašćenog servisera kako bi se postigao maksimalni učinak i produžio period eksploatacije. Dosadašnja iskustva govore da se u Crnoj Gori malo pažnje posvećivalo ovom pitanju i da se u većini slučajeva ovi sistemi nisu održavali na kvalitetan način. Crnogorsko tržište i kupce treba dodatno edukovati o značaju kvalitetnog održavanja i šta ono znači u praksi.
Pored klimatizacije poseban segment predstavlja ventilacija koja treba da obezbjedi prozračan prostor sa svježim vazduhom u svakom trenutku. Novi ventilacioni sistemi su energetski efikasni, a u zavisnosti od modela primjenjuju i tehnologiju rekuperacije tj. prečišćavaju vazduh uz zadržavanje toplote vazduha do 95%. Veoma je važno da ventilacioni sistemi obezbjedjuju strujanje vazduha, horizontalno i vertikalno u rasponu od 360 stepeni kako bi se ostvarili maksimalni efekti njihovog korišćenja.
Rasveta
Jedna od značajnih pojedinačnih stavki u potrošnji električne energije svakako je i korišćenje električnih rasvjetnih tela.
Štedne sijalice troše pet puta manje energije nego slične obične sijalice. Pored toga, trajanje štedne sijalice je 8 puta duže od obične.Potrošnja kod osvjetljenja odredjuje se na osnovu snage sijalice (lampe) i dužine vremena koje svijetli. U poredjenju sa štednim sijalicama, obične sijalice, sa žarnom niti, su znatno veće potrošači električne energije.
Radi smanjenje potrošnje struje preporučuje se ugradnja automatskih prekidača i detektora pokreta koji sijalicu nakon nekog vremena uključuju/isključuju.
Prilikom razmišljanja o uvodjenju štednih sijalica najveći problem u razmišljanju kupca jest činjenica da je početna cijena štedne sijalice mnogo viša od cijene obične sijalice. Štedne siajlice za istu snagu troše četiri do pet puta manje električne energije te imaju i do deset puta duži radni vek.
Uzme li se tipičan slučaj u kojem u nekom domaćinstvu sijalica uključena prosečno pet sati dnevno i jedinstvene tarife naplate električne energije tokom celog dana, obična sijalica snage 100W će godišnje potrošiti potrošiti oko 182kWh. Sa druge strane tipična štedna sijalica koja daje isti nivo svetlosti uz realnu snagu 23W otrošit će oko 42kWh. Postignuta ušteda ukazuje da se investicija vraća za manje od godinu dana.
Energetski efikasni kućni aparati
Nivo energetske efikasnosti je potvrda kvaliteta uređaja s obzirom na njegovu energetsku efikasnost, pri čemu se uredjaji prema potrošnji energije, dele na sedam klasa energetske efikasnosti označenih slovima od A do G (grupu A čine energetski najefikasniji uređaji).Prilikom kupovine nove bele tehnike poput frižidera, mašine za sudove ili šporeta glavni kriterijum za izbor je cena uređaja i njegove mogućnosti, dok se o potrošnji električne energije često vodi najmanje računa. Svrha energetskih klasa je informisanje kupca o tome koliko efikasno određeni uredjaj iskorišćava električnu energiju i vodu te o nivou buke koju prilikom rada taj uredjaj proizvodi. Jedna veš mašina B ili C klase troši više vode i struje nego mašina klase A ili A+, dok je nivo buke viši.
Generalno, preporučuje se kupovina uredjaja A ili A+ klase, ali i kod tih uredjaja prilikom kupovine potrebno je proučiti oznaku energetske efikasnosti ili ako ona nije dovoljno jasno istaknuta zatražiti od prodavača da je pokaže, na šta kupac uvek ima pravo.
Sistemi za inteligentno upravljanje
Inteligentni upravljački sistemi u domaćinstvima mogu doprinijeti uštedama u sistemu grejanja i do 30%, dok uštede električne energije mogu biti i do 5%. Inteligentna ili pametna kuća je kuća koja ima ugrađeni centralni upravljački sistem.
Takav sistem je u mogućnosti integrisati više sistema (grejanje, sanitarna topla voda, hlađenje, rasveta, bezbednost). Jedna od bitnih funkcija takvog sistema i optimizacija potrošnje energije u kući.
Sistem može regulisati temperature u svim prostorijama u kući prema zadatom režimu rada bilo da se radi o zimi ili letu, može kontrolisati rasvetu u pojedinim prostorijama, uključivanje ili isključivanje električnih potrošača, sistem ventilacije, spoljašnje žaluzine, te protivpožarni sistem.
Inteligentne zgrade
Cilj inteligentne zgrade je povećanje bezbjednosti, udobnosti i ekonomičnosti u domaćinstvima. U vreme novih tehnologija pametna gradnja uz pomoć kompjuterskog sistema obezbjeđuje korisnicima lagodniji život. Mogućnosti su brojne, mobilnim telefonom je moguće dojaviti uključivanje grejanja ili hlađenja, regulisati grejanje prema noćnom ili dnevnom režimu rada, prema vremenu ili prema željenoj temperaturi, unutrašnjoj ili spoljašnjoj.
U zavisnosti od želja korisnika moguće su ugradnje od osnovnih verzija i usluga koji se nadogradnjom mogu unaprediti. Upravljanje sistemom se vrši centralnim „touch screen“ monitorom, senzorima, daljinskim upravljačima i mobilnim telefonom. Sistemom upravlja software koji je jednostavan za upotrebu i programiranje tako da odgovara specifičnim zahtevima. Ugradnja ovakvog sistema je pogodnija za kuće ili zgrade u izgradnji, ali je isplativa ugradnja i u već postojeće objekte. U slučaju da su kućni aparati relativno novi, sistem se može aplicirati i na njih.
Izvor: www.efikasnost.com
Pripremila: Sladjana Knežević, II-7
Od ukupnog broja kesa koje se koriste samo se 3% reciklira. Kako neke studije pokazuju, oko 60% njih ljudi koriste da bace otpatke. Velika većina završi razbacana po prirodi.
Plastične kese su prvi put proizvedene 1977.god. ali su tek 1983.god. doživele ekspanziju. Kese kakve poznajemo nisu pravljene od najlona kako se često misli, već od plastike. Prave se od nafte i što se često ne zna od prirodnog gasa iz kojih se dobija plastika polietilen. Polietilen ne truli prirodno. U zavisnosti od debljine i količine sunca raspada se od najmanje 400 do 1000 godina na otvorenom. U zemlji i na deponijama gde nema kiseonika, niti sunca –milijardu godina.
Plastične kese nisu biorazgradive. Pošto su lagane vetar ih lako raznosi pa one zagađuju vodotokove, zelene površine, krošne drveća, ulice,… One takođe predstavljaju ozbiljnu opasnost za ptice i morske sisare koji ih često greškom koriste kao hranu. Na hiljade pomenutih životinja umre svake godine nakon gutanja ili davljenja plastičnim kesama. Konačno proizvodnja plastičnih kesa zahteva milione tona nafte koja bi mogla da se koristi za transport ili grejanje.
Neke firme su prestale da nude svojim klijentima plastične kese, a mnoge države razmatraju zabranu plastičnih kesa ili su već uvele zabranu.
U međuvremenu možete da pomognete: Koristite torbe za višekratnu upotrebu kada idete u kupovinu. One se prave od obnovljivih materijala, a time se očuvavaju resurs na planeti. Ovakve torbe možete naći u različitim veličinama,stilovima i materijalima. Kada ih ne koristitite lako ih možete spakovati, ne zauzimaju puno prostora pa se mogu nositi u džepu ili tašni.
Energetska kancelarija
Postoji niz aktivnosti kojih bi zaposleni trebalo da se pridržavaju kako bi se u svakodnevnom poslovanju smaljili troškovi za utrošenu energiju i materijale koji se koriste, a samim ti se povećala efikasnost korišćenja resursa i smanjio negativan uticaj na životnu sredinu. Ljudski faktor je od primarnog značaja pa rezultati efikasnosti i uštede zavise o spremnosti na promene navika i ponašanja zaposlenih.
Današni poslovi imaju potrebu za velikim količinama energije, vode i raznih potrošnih materijala (najviše papira) što kao direktnu posledicu ima povećavanje otpada koji zagađuje životnu sredinu. Najveći negativan uticaj na živoznu sredinu ima potrošnja energije i emisija štetnih gasova. Svako korišćenje energije predstavlja priliku za ostvarivanje uštede.
Postoji niz načina da unapredite i “ozelenite” svoje poslovanje:
Primenom ovih načina ponašanja u poslovanju trošićete manje količine energije (energenata) za obavljanje istog posla. Energetska efikasnost nikako nije štednja energije koja se odražava na kvalitet već pametna upotreba resursa koja ne narušava uslove rada. Sve ove mere imaju za cilj smanjenje potrošnje za istu količinu proizvoda/usluga što rezultira i proporcionalnom novčanom uštedom.
Izvor: www.efikasnost.com
Pripremila: Andrijana Dragodan, I-4
Da li ste znali da kroz prozore možemo gubiti i do 50% toplotnih gubitaka?
Ti gubici su transmisioni, odnosno oni kroz zatvoren prozor i ventilacioni, odnosno oni kroz otvoren prozor. Kada se saberu jedni i drugi, kroz prozore se ostvaruje i preko pomenutih 50 % ukupnih toplotnih gubitaka zgrade. Najveći gubici toplote su kroz loše dihtovanje prozorskog krila i stakla prozora koje se može rešiti stavljanjem različitih dihtunga. Prozori ili vrata koji slabo dihtuju su glavni uzrok gubitaka toplote. Ako pak materijal prozorske konstrukcije dobro provodi toplotu, uz energetske gubitke javljaju se i oštećenja izazvana kondenzacijom, a javljaju se i gubici odavanjem toplote iz toplije prostorije prema hladnijem prostoru, pa je ovde najbolja preporuka zameniti stare prozozore novim. Prozori sa više komora najbolje zadržavaju toplotu. Ako ugradnja novih prozora i vrata nije moguća opcija, onda treba izolovati prozore i vrata. Zaptivne/izolacione trake obezbeđuju za 2 do 3°C višu temperaturu u stanu, a ne koštaju mnogo. Prilikom gradnje ili renoviranja stana dobro je postaviti toplotnu izolaciju spoljnih zidova i krovne površine, to poskupljuje gradnju ali se brzo otplati. Poboljšanje toplotnih karakteristika moguće je postići na sljedeće načine:
Kvalitetniji prozori smanjuju transmisione gubitke, dok se gubici provetravanjem mogu smanjiti ugradnjom sistema za ventilaciju ili ugradnjom senzora otvorenosti prozora. Senzor otvorenosti prozora povezuje se direktno sa kontrolom grejanja/hlađenja i isključuju sistem kada se prozor otvara. Na taj način se smanjuju gubici provetrava.
Regulisanjem termostata radijatora godišnje se može uštedeti oko 6% od ukupne energije potrebne za grejanje
U Srbiji je za veliki deo stambenih i javnih zgrada karakteristično pregrejavanje prostora koje se rešava, najnefikasnijim načinom – provetravanjem prostora i propuštanjem hladnog vazduha. Očigledno energetski efikasno rešenje je smanjenje dotoka toplote. Ako već moramo da provetravamo prostorije ovom metodom onda neka to bude 2 do 3 puta dnevno i to na po 5 do 10 minuta.
Podesite sobnu temperaturu na 20°C. Optimalna temperatura hodnika je 15°C, dnevne ili radne sobe može biti između 20°C i 22°C, dok je preporučljiva temperatura spavaće sobe oko 18°C. Kako budete podizali temperaturu tako će rasti vaš račun za grejanje. Ne bi trebalo stavljati zevese i prekrivače preko radijatora ili drugih grejnih tela, jer ćemo na taj način sputavati zračenje toplote i povećati potrošnju energije. Logično je da zato grejno telo ne bi trebali da koristimo za sušenje veša. U svakom slučaju, treba obezbediti što bolje strujanje vazduha oko grejnih tela, a ukoliko da se čuje zvuk kretanja vode kroz radjator i čudno klokotanje, onda je potrebno ispustiti višak vazduha, tj. ozračiti sistem. Kod starijih stambenih objekata, a usled loše spoljašnje izolacije, energija dobijena iz radijatora se emituje kroz spoljašnji zid pa je moguće, uz malu investiciju smanjiti toplotne gubitke ugradnjom izolacionih folija izmedju radijatora i zida, ako već ne možemo uvložiti u spoljšnju izolaciju objekta.
Jedna osoba potroši od 300 do 800 litara tople vode nedeljno
Jednim kupanjem u kadi se potroši od 100 do 120 litara tople vode, dok jedno efikasno tuširanje ne troši više od 30 do 50 litara. Razlika je što za kupanje u kadi potrošimo 5kWh energije dok za tuširanje trošimo samo 1 do 1,5kWh. Jedna porodica sa decom na ovaj način godišnje može uštedeti oko 10.000 dinara, ako se koristi tušem umesto kadom. Ovom uštedom i prebacivanjem sredstava u neki drugi vid efikasnosti (recimo zamenom običnih sijalica LED sijalicama) možemo u budućnosti napraviti sebi još veći komfor i još efikasnije okruženje. Potrošnja energije za toplu vodu u kućnoj instalaciji zavisi od tipa uređaja koji se koristi za zagrevanje vode, kao i od izolacije vodova. Za zagrevanje jednog litra vode od 10°C na 80°C košta otprilike koliko i da jedna sijalica od 100W gori sat vremena. Ta količina energije nije mala pa zbog toga treba paziti da se što manje razbacuje toplom vodom.
Zagrevanjem vode u bojleru tokom noći za vreme jeftinije tarife na godišnjem nivou može se uštedeti i do 10.000,00 dinara
Obavezno treba isključujti bojler kada napuštate kuću ili stan na duže vreme. Redovno čiščenje kamenaca i naslaga na grejaču obezbeđuje manju potrošnju energije kao i duži vek trajanja bojlera. Popravite neispravne slavine jer potrošnja vode je i potrošnja energije. Ako u minutu kaplje samo 10 kapi tople vode, verovali ili ne, mesečno će to iznositi preko 150 litra vode, a godišnje preko 2000 litara. Kod viših temperatura teče brzo potrošnja uz to se povećava izdvajanje kamenca u bojleru i vodovima pa se smanjuje efikasnost a samim tim povećava potrošnja. Bitno je naglasiti da je stvaranje naslaga kamenca na grejaču jedan od najčešćih razloga kvara grejača, pa je zato i važno znati da je za bojler najbolje, a za Vas najekonomičnije da termostat bude podešen na 50 do 60°C. Na toj temperaturi kamenac se najmanje „hvata“ na grejač. Nataložen kamenac je svojevrstan izolator pa bojler troši više vremena da zagreje vodu. Za više vremena znači više struje, a samim tim i više novca.
Prilikom hlađenja prostora podešavanjem klima uređaja na 26°C umesto na 25°C možemo godišnje uštedeti oko 9% energije potrebne za hlađenje
Jedan stepen razlike u temperaturi čini razliku od oko 3000 dinara uštede na godišnjem nivou, i to samo kod jednog kućnog klima uređaja. Naravno pre nego što uključimo klima uredjaj treba obratiti pažnju na to da li su prozori i vrata zatvorieni, i nikako ne treba hladiti prazne prostorije. Kada birate klima uređaj, pokušajte da sagledate stan kao celinu. Klimu postavite na severni ili istočni zid (u senci). Filter čistite jednom mesečno. Preporučljiva razlika između spoljne i temperature u rashlađenoj prostoriji treba da je oko 6 do 7 stepeni. Sve preko toga nije zdravo za Vaš organizam.
Korišćenjem “ekspres” lonca prilikom kuvanja štedite vreme i oko 70%energije
Ovakvim načinom pripreme hrane povrće zadržava više vitamina i drugih hranjljivih sastojaka.
Saveti za efikasno kuvanje:
Mikrotalasna emituje više toplotne energije od šporeta ili rerne. U letnjim mesecima ćete uštedeti na rashlađivanju prostora ukoliko umereno koristite mikrotalasnu.
Standby lampica na televizoru, DVD-u, monitoru ili nekom drugom uređaju brzo može da košta do 50 KWh godišnje. Čak i kada su u stanju mirovanja (Standby) većina uredjaja troši čak 40-70% energije.Nije u pitanju samo LED lampica koja troši od 3 do 5 W u toku 24 sata. Treba uzeti u obzir činjenicu da su i druge komponente pod naponom, one takođe troše struju, a uz to jedan deo struje se pretvara u toplotnu energiju pa se stvara dodatni problem u letnjim mesecima kada te prostorije treba dodatno hladiti. Jednostavno uređaje treba isključiti kada nam nisu potrebni.
U slučajevima kada se prostorija napušta na više od nekoliko minuta, svetla treba obavezno isključiti, kao i električne aparate (televizore, računare, CD i DVD uređaje, i dr.) koji trenutno nisu u funkciji. Neki punjači za mobilne telefone, laptopove i digitalne kamere troše energiju i kada su uredjaji odvojeni od punjača. Podesite računar na automatski ulazak u Sleep režim rada ili ručno isključite monitor kako biste uštedeli energiju.
Regulisanjem termostata na frižideru na srednju poziciju možemo uštedeti dodatnih 10-15 % potrošnje električne energije
Niža temperatura ne znači i bolje čuvanje hrane. Povremeno treba očistiti od prašine zadnji deo frižidera gde se oslobađa toplota, jer zaprljane cevi otežavaju prelaz toplote što uzrokuje veću potrošnju električne energije.
Samo 5mm leda u zamrzivaču povećava potrošnju električene energije za oko 30%?
Preporuke za energetski efikasno korišćenje frižidera i zamrzivača:
Preporuke za efikasno korišćenje mašine za pranje veša:
Ako veš nije mnogo prljav onda se može preskočiti predpranje ili se prati na nižoj temperaturi. Sa jednim dobrim deterdžentom to nije problem, osim toga pruža uštedu od 10% do 20%. Pored toga ako se iskoristi „savetime“ opcija, i na taj način možemo uštedeti od 20 do 40 litara vode. Ako se upotrebljava mašina za sušenje onda treba pustiti da se veš u mašini dobro iscentrifuguje jer će veš nakon toga sadržavati manje vlage, pa će mašina za sušenje veša manje raditi. U poslednjih 10 godina mašine za pranje veša su uznapredovale, pa je potrošnja vode smanjena sa vise od 100 litara na 50-60 litara, dok je potrošnja električne energije sa 2kWh pala na 0.94 kWh po pranju. Ukoliko imate stariji model mašine za pranje veša, razmislite o njenoj zameni za novi, energetski efikasniji model. Naravno mnogo se manje energije troši ako se da se dovoljno veša sakupi za punu mašinu nego imati dva odvojena pranja. Ukoliko je moguće perite veš hladnijom vodom. Na zagrevanje vode odlazi oko 90% od ukupne električne energije koju veš mašina koristi, tako da je poželjno biranje što niže temperature za svako pranje. Za program Ispiranje uvek koristite hladnu vodu. To neće uticati na kvalitet pranja, ali će smanjiti potrošnju energije. Mašine sa vratima sa prednje strane su znatno efikasnije od onih koje se pune sa gornje strane. To je zato što imaju veći kapacitet, ali i veći broj obrtaja što omogućava bolje isušivanje.
Mašina za sušenje veša
Veš ne treba sušiti duže nego što je potrebno, što je i logično. Ako mašina za sušenje ne posjeduje automatsko isključivanje treba samo kontrolisati da li je rublje za peglanje, gde je mala vlažnost odlična ako se veš odmah pegla. Već smo pominjali da prilikom pranja treba dobro iscentrifugirati veš kako bi mašini za pranje veša obavila teži deo posla. Nameštanjem centrifuge na 1.600 obrtaja u minutu može se kod sušenja uštedeti i do 30 % električne energije. Posle toga veš poseduje još 55% vlažnosti. Posebna, odvojena centrifuga može doprineti još 40%, što znači ušteda od pola litra vlage na četiri kilograma (4kg) veša. Najbolja alternativa ostaje već dobro poznata žica za sušenje veša. Treba pustiti da se veš što duže suši na otvorenome, čak i kad posedujemo mašinu za sušenje veša u kući.
Mašina za pranje sudova troši i do 60% manje energije a čak do 85% vode manje nego ručnim pranjem
Sa jednim modernim i efikasnim aparatom ne upotrebljava se više vode ni energije nego kad se sudovi peru rukama. Pri ručnom pranju 12 kompleta sudova potroši se oko 50l vode dok savremene mašine za pranje potroše 15-28l vode i 1,1-1,8 kWh električne energije. Takođe treba dodati da su današnje mašine za pranje sudova do 70 puta tiše nego one proizvedene pre 30 godina. Kad se pere ručno onda se ne upotrebljavaju sredstva za pranje više nego što je to potrebno. Ne treba ispirati posuđe ispod tekuće slavine sa toplom vodom. Ovako se razbacuje pitkom vodom i velikom količinom energije. Pri upotrebi mašine, pre toga ne treba prati posuđe ispod slavine već ga odmah staviti u mašinu. Treba sačekati dok se mašina napuni zatim sa predpranjem sprati eventualne nalepljene ostatke hrane i prljavštinu. U slučaju nedostatka vremena, ako je mašina hitno potrebna, najbolje je upotrijebiti štedljivi program i mašinu postaviti na temperaturu (50°C do 65°C). Ako imate mogućnosti priključite mašinu na priključak s toplom vodom umesto hladnom jer se najveći deo energije troši na zagrevanje vode. To je naročito preporučljivo ukoliko zagrevate vodu solarnim kolektorima ili gasnim kotlom.
Izvor: www.efikasnost.com
Pripremio: Albert Mesaros
Smanji, ponovo upotrebi, recikliraj.
Divlje deponije su nelegalna odlagališta koja zauzimaju mali prostor i sadrže ograničene količine otpada, a najčešće se formirane neposredno uz put u blizini naseljenog mjesta, a vrlo čest slučaj je da se otpadni materijal deponuje uz korito rijeke, ili u napuštenim pozajmištima kamena i šljunka, kao i na zemljištu koje nije u privatnom vlasništvu. Po konfiguraciji terena, uglavnom su to strme padine na kojima se vrlo teško može organizovati čišćenje i odvoz deponovanog materijala. U većini slučajeva, otpad se naprosto baca niz strmine kraj puta ili u rijeku. Takve deponije nisu ograđene, tako da se na takvim mjestima često mogu vidjeti domaće životinje, ptice ljudi, te glodari i insekti.
Divlja odlagališta koja prvobitno imaju vizuelan loš efekat mogu na više načina ugroziti zdravlje ljudi koji preturaju po takvom odlagalištima ili okolnog stanovništva, kao i zagađenje vazduha, vode i zemljišta. Te divlje deponije se redovno zapale, pa osim jasne opasnosti koju požar predstavlja za susjedna područja, uključujući štetu od velikih šumskih požara, dim koji potiče od otpada koji gori vrlo vjerovatno sadrži otrovne materije štetne za zdravlje stanovništva. Zdravstveni i sigurnosni rizik tiče se mogućeg širenja bolesti i infekcija zbog prisustva mogućih prenosnika zaraze (muhe, glodari, ptice, zivotinje,...) na divljem odlagalištu. Mogući zdravstveni rizik za ljude je znatan, posebno kod stanovništva koja žive u blizini ovakvih deponija, tj. kontaminacija okolnog stanovništva vodom, vazduhom i hranom.
Divlje deponije su potencijalni zagađivači vazduha, vode (površinske i podzemne) i zemlje.
Problem divljih deponija bio je prisutan u svim opštinama regije Banja Luka, a to su: Banja Luka, Gradiška, Kneževo, Kotor Varoš, Laktaši, Prnjavor, Srbac i Čelinac. Pogledajte galeriju divljih deponija prije i poslije uklanjanja.
Deponovani materijal je raznovrstan: od komunalnog, preko kabastog (automobili, kamioni, bela tehnika, često i automobilske gume) do organskog i medicinskog za koji nema evidencije da li je opasan.
U opštinama čija teritorija je pokrivena šumama veliki problem su deponije piljevine. U opštinama ravničarskih terena naglašen je problem otpada sa klanica i peradarskih farmi, te plastične ambalaže različitih, i veoma često opasnih otrova, pesticida i herbicida koji se koriste u poljoprivredi.
Izvor: www.dep-ot.com
Priredio: Matej Hana
Povrće u službi energetske efikasnosti
Kompostiranje je proces prirodnog raspadanja organskih materija u kojem se mikroorganizmima obezbeđuju pogodni uslovi za razgradnju sa ciljem dobijanja organskog đubriva – komposta. Putem edukacije građana svih starosnih kategorija o kompostiranju, podstiče se razvoj svesti za zdravu životnu sredinu i promenu ponašanja prema biorazgradivom otpadu, koji se može reciklirati umesto gomilati na deponijama.
Organska poljoprivreda, kao deo održivog razvoja, je naročito pogodna za zaštićena prirodna dobra i njihovu okolinu, i zato je drugi cilj ovog projekta obučiti poljoprivredne proizvođače o ovakvom vidu proizvodnje.
Obuka o kompostiranju i organskoj poljoprivredi obuhvatila je teoretski i praktični deo. Za teoretsku obuku odštampani su edukativni posteri i brošure koji su na slikovit, jasan i sažet način dali uputstva o tome “ko, šta, gde, kada…”. Za praktični deo obuke bio je postavljen ogledni komposter sa svom pratećom opremom i instrumentima u dvorištu Bogoslovije. Praktični deo obuke o organskoj poljoprivredi obuhvatio je i posetu nekoj od organskih farmi u Vojvodini. Organski poljoprivredni proizvođači sa višegodišnjom praksom, inače stručni saradnici na ovom projektu, aktivno su učestvovati u predavanjima i radionicama o organskoj proizvodnji, i time obezbedili njen visok kvalitet.
Ciljevi projekta:
Ostvareni rezultati:
Kroz obuku je prošlo ukupno oko 430 građana svih starosnih kategorija i to:
Na osnovu ankete koja je sprovedena sa svim polaznicima obuke uočeno je da su građani svih uzrasnih kategorija imali nizak nivo znanja o kompostiranju i načinu zbrinjavanja organskog otpada. Nakon sprovedene edukacije o kompostiranju, nivo znanja je znatno uvećan, a što je posebno značajno, deca i učenici su bili vrlo zainteresovani za temu i aktivno su učestvovali u obuci. Nešto slabiji odziv i zainteresovanost za temu je uočena kod odraslih građana Sremskih Karlovaca.
Izvor: www.ekoloskicentar.org
Priredila: Andrijana Dragodan I-4
Kisele kiše su kiše čiji je pH do 5,5. Ali, nije dovoljno sаmo tаko definisаti ovаj problem. Pored kiše, postoji i kiselа mаglа, rosа, pа čаk i kiselo inje i sneg. Zаto je, nаjprаvilnije, ovu lošu promenu klimаtskih uslovа nаzvаti, jednim imenom, kiseli аtmosferski tаlog.
Kаko je čovek, svojim delаtnostimа, uspeo dа kišu i ostаle vodne elemente učini kiselim? Zаkišeljаvаnje je posledicа povećаnog sаdržаjа određenih zаgаđujućih gаsovа. U tu grupu spаdаju sumpor-dioksid, sumpor-trioksid, аzot-monoksid i –dioksid, i ostаli. Tаko, svi oni dаju, u kontаktu sа vodom (kišnicom), kiseline koje su jаče od ugljene, kojа služi kаo referentnа tаčkа, jer je jednа od kiselinа slаbije jаčine. To ne znаči dа se onа ne formirа u аtmosferi, ne, stvаrа se i onа, od ugljen-dioksidа, аli to nije ništа u poređenju sа sumporаstom, sumpornom, аzotаstom i аzotnom kiselinom, koje se stvаrаju mimo nje. Kаpi kisele kiše mogu, štа više, sаdržаti i hlorovodoničnu kiselinu u rаzličitim koncentrаcijаmа, а kojа je jednа od nаjjаčih postojećih kiselinа. Odаkle ovi gаsovi u vаzduhu? Sve njih smo mi ispustili, i još uvek to činimo. Izduvni gаsovi fаbrikа, elektrаnа, аuspuhа, ..., dospevаju do oblаkа i stаpаju se sа molekulimа vode u njimа, sprаvljаjući neki od kiselih tаlogа. Zаto ovа klimаtskа promenа podrаzumevа celokupnu kiselu precipitаciju kojа zаhvаtа gаsove, аli i čestice, kаo i tečnu fаzu, tаko dа se u kiselom tаlogu nаlаze sve ispuštene kisele supstаnce. Kiseli vаzdušni tаlog podrаzumevа zаgаđenje vаzduhа koje uključuje i sve kompleksne reаkcije rаzličitih supstаnci u istom, koje dаju, kаo produkte, kiselа jedinjenjа u аtmosferi.
Svа ovа dogаđаnjа nikаko nisu poželjnа i neopаženа. Kisele kiše pаdаju nа zemlju, direktno oštećuju, prvo, stаtične oblike životа, što znаči, biljni svet, аli nisu pošteđeni ni fаunа, а ni аbiotičkа komponentа prirode. Nаstаle kiseline ispirаju drаgocene minerаle iz zemljištа, tаko dа i nа tаj, posredаn, nаčin oštećuju biljne delove, jer su mnogi neophodni zа prаvilno rаstenje i rаzviće istih. Kiseline mogu biti tаko koncetrovаne, dа su primećeni slučаjevi ženа iz grаdovа sа velikim аerozаgаđenjem (nа primer, Pаnčevа), kojimа su se, bukvаlno, rаstаpаle nаjlonske čаrаpe, pod uticаjem kišnih kаpljicа. Kisele frаkcije oštećuju i spomenike kulture, pogotovo one betonske, jer ispirаju kаlcijum iz mаlterа (isto se dešаvа i sа zemljištem), svodeći tаj mаterijаl nа gips koji je krt, i lаko se lomi i drobi. Tu sudbinu dаnаs dele i mermer, i krečnjаk, аli i metаli koji ubrzаno korodirаju pod dejstvom kiselih kišа.
Tаko, kiseli tаlozi imаju negаtivne posledice po zdrаvlje, аrhitekturu, turizаm, i tаko u nedogled, а sve to povlаči i enormni, ekonomski gubitаk. Sve su to rаzlozi zа redukciju zаgаđenjа i prevenciju ovаkvih, vodnih promenа klime.
Izvor: www.bionet-skola.com
Pripremio: Tomislav Milunov, II-7
Reč je o industrijskim zagađivačima koji spadaju u hloro-fluoro-ugljenika koji se najviše koriste u frižiderima i raznim sprejovima. Pre skoro 30 godina naučnici su utvrdili da uništavanje ozonskog sloja uzrokuje dopiranje štetnih ultraljubičastih radioaktivnih elemenata koji na Zemlju dolaze sa Sunca. Sve jača radijacija te vrste povezana je s povećanim brojem bolesti raka kože i mrena na očima. Ta je situacija dovela do usvajanja Medjunarodnog sporazuma, nazvanog Protokol iz Montreala, 1987.godine, kojim je odlučeno da se postepeno radi na ukidanju proizvodnje hloro - fluoro-ugljenika do 1996.godine te izbacivanja iz upotrebe i ostalih hemikalija koje uništavaju ozon do 2000 - te godine. No, sredinom 1990-tih godina istraživanja su pokazala prvo smanjenje hloro-fluoro-ugljenika u donjoj atmosferi u kojoj živimo i dišemo. Sada naučna istraživanja pokazuju da štetne materije nestaju u gornjem delu atmosfere - odnosno u gornjoj stratosferi - što je zapravo sloj iznad visina na kojima lete avioni. Istodobno s tim dolazi i do smanjene nivoa uništavanja ozona:
"Imamo dokaze skupljene posredstvom globalnih satelita da Protokol iz Montreala - radi!"
Reči su naučnika za ispitivanje atmosfere sa univerziteta Alabama - Michaela NevChurcha koji kaže da je ozonski omotač u prvom stepenu oporavka u području gornje stratosfere. Gospodin Nevchurch, takodjer, ističe da Zemlja još uvek nije u fazi kada njen ozonski sloj jača, već da je reč o tome da omotač nestaje sporije nego pre 1997.godine. U proteklih 20 godina nestalo je 15% ozonskog omotača, odnosno osam odsto za desetogišnji period. Naš sagovornik ističe da se sada gubi samo četiri posto ozonskog omotača u jednom desetljeću te da se situacija poboljšava: "Medjutim treba reći da za potpuni oporavak ozonskog omotača treba čekati još nekoliko decenija, najverovatnije oko 50 godina."
Najnovije istraživanje je pokazalo da se situacija popravila jedino u gornjoj stratosferi. NASA-in stručnjak za istraživanje hemije atmosfere - Rich Stolarski - kaže da će trebati više vremena da se situacija poboljša u nižim delovima stratosfere. On naglašava da se verovatno počinje oporavljati i niži sloj, ali da to dosadašnja istraživanja ne mogu dokazati zbog toga što se količina ozona menja iz godine u godinu:
"Postoje studije u kojima se vidi povećanje ozona u nižim slojevima stratosfere. Ali biće potrebna decenija daljih posmatranja da doista budemo sigurni je li ono što vidimo zaista i ono što mi mislimo da vidimo."
Michael Nevchurch, stručnjak sa univerziteta Alabama, ističe da uklanjanje čestica hlora iz gornje stratosfere nije dovoljno da bi se rešio problem u nižim delovima. On naznačava da mnogi faktori utiču na tu situaciju, poput koncetracije stakleničkih gasova koje mnogi naučnici vide kao uzročnike globalnog zatopljavanja. Ali, dok ti gasovi doprinose zagrevanju na Zemlji, oni istovremeno hlade stratosferu isijavanjem toplote u svemir. To hlađenje menja vetrove i vazdušnu strukturu u nižoj stratosferi s rezultatom da u tom području može doći do povećanja uništenja ozona.
Naučnici su svesni toga da Protokol iz Montreala neće rešiti postojeći problem, ali su, insistirajući na njemu, bili svesni da on predstavlja veoma važan prvi medjunarodni i geopolitički korak ka iznalaženju riješenja - kaže Majkl Nevchurch.
Izvor: www.zub.biz
Pripredila: Milica Trajilović,II-7