Pogonski sistemi
Cene benzina ponovo rastu pa se nameće pitanje potrošnje goriva, barem tako dugo dok autoindustrija ne usavrši neki novi pogon, na primer na gorive vodikove ćelije. Rešenje već postoji – a ono se zove hibridni motor.
Hibridni pogonski sistemi se sastoje iz kombinacije od najmanje dva različita pogona. Motor hibridnog vozila kombinacija je konvencionalnog motora sa unutrašnjim sagorevanjem i električnog motora sa baterijskim sistemom. Ova tehika omogućuje optimalnije ubrzavanje, manju potrošnju goriva i smanjenu emisiju štetnih supstanci.
U postojećim sistemima jedan deo energije izgaranja ide u bateriju i puni je. Pored toga, preko jednog generatora baterija se napaja i tokom vožnje. Na ovakav se nacin potrošnja goriva naročito optimalno smanjuje u gradskom prometu. U slučaju kada vozilo miruje (na semaforu) ili pri polaganoj vožnji (kao što je, recimo, uparkiravanje) baterija je puna a motor sa unutrašnjim sagorevanjem potpuno je isključen.
Pionir Ferdinand Porsche
Istorija hibridnih pogona započela je godine 1896. Vec je tada automobilski inženjer Ferdinand Porsche prijavio patent za jednu vrstu električnog motora. Nešto kasnije napravio je dinamo koji je bio spojen sa motorom na benzinski pogon i koji je tako proizvodio struju za bateriju. Ozbiljnije studije o električno-hibridnim vozilima prisutne su već početkom 1970-ih godina. Tada je Amerikanac Victor Wouk osobno vozilo tipa ‘Buick Skylark' preradio u hibridno vozilo. Nemački proizvođac automobila Mercedes-Benz pokazao je godine 1982. prvi prototip hibridnog vozila koji, međutim, nije uspeo ući u serijsku proizvodnju. I drugi nemački proizvođaci kao što su Wolkswagen i Audi takođe su godinama radili istraživanja hibridnih pogona. Sredinom 1990-ih godina Audi je hibridno vozilo pokušao plasirati na tržište (Audi 80 Duo, kasnije Audi A4 Duo). Projekt nije uspeo zbog visoke cene koja je iznosila oko 60.000 nemackih maraka.
Godine 1997. sa japanskim proizvođacem Toyotom započinje takoreći istoriju uspeha hibridnih automobila. Od tada je prodano oko 750.000 automobila modela 'Prius' koji je u međuvremenu na tržištu prisutan već u trećoj generaciji. Prema najnovijim podacima Toyota će ove godine produkciju znatno povećati i prodati 430.000 vozila. Za godinu 2010. Ovaj koncept predviđa prodaju od milion primeraka iste marke. Hibridna vozila su najomiljenija u SAD-u. Njihov deo na tržištu, međutim, još uvek mali: u SAD-u kreće se oko 0,5 posto, u Nemačkoj oko 0,6 promila.
Japanci u prednosti
Da bi sprečili preveliku prednost Japanaca, proizvođaci automobila BMW, General Motors i DaimlerChrysler udružili su se u proizvodnji svog hibridnog pogona za što su izdvojili oko jednu milijardu američkih dolara. Volkswagen, Porsche i Audi sklopili su savez radi proizvodnje hibridnog pogona.
Za mnoge eksperte hibridni pogon je ipak tek jedno međurešenje na putu do vozila bez emisije štetnih spojeva. Velika baterija u hibridnim pogonima zahteva veću težinu vozila što ponovo znači veću potrošnju goriva. Drugi nedostatak hibridnih pogona je proizvodnja i kasnije uklanjanje baterije. Sama proizvodnja baterije zahteva puno energije, a ekološki osvešteno uklanjanje visoke troškove.
U Nemačkoj su trenutno Toyota Prius, Lexus RX 400h, GS 450h i Honda Civic IMA najpoznatija vozila na hibridni pogon.
Izvor: mojauto.rs
Priredio: Nikolić Stefan
Solarna energija pruža obećanje o čistoj, neograničenoj energiji, ali ona trenutno pati zbog visokih troškova i inherentnih nepovoljnosti zbog nefunkcionisanja kada sunce ne sija. Odeljenje za energetiku Pacifik nortvest nacionalne laboratorije (Department of Energy's Pacific Northwest National Laboratory - PNNL) uzima najbolje iz oba sveta u pristupu razvijanja hibridnog solarnog/gasnog sistema koji povećava efikasnost i smanjuje emisiju ugljen-dioksida elektrana na prirodni gas.PNNL sistem koristi parabolično ogledalo da fokusira sunčevu svetlost na hemijski reaktor (veličine 1,2 sa 0,6 metara) oivičen uskim kanalima širine 8,1mm. Sunčeva svetlost zagreva prirodni gas u kanalima pored katalizatora koji razbija molekule gasa u mešavinu hidrogena i ugljen-dioksida nazvanu sintetički gas ili sangas (syngas).
Na rekator je povezan izmenjivač toplote koji sakuplja otpadnu toplotu iz reakcije i reciklira je nazad u reaktor u cilju unapređenja procesa sve dok se 60 odsto sunčeve svetlosti pretvari u hemijsku energiju. Testovi pokazuju da sistem omogućava da elektrana na prirodno gas funckioniše sa oko 20 odsto veće efikasnosti.„Naš sistem će omogućiti elektranama da koriste manje prirodnog gasa kako bi proizveli istu količinu električne energije koju već prave“, kaže inženjer iz PNNL-a, Bob Vegeng, koji je vođa projekta. „U isto vreme, sistem smanjuje gasove koji izazivaju efekat staklene bašte elektrane po ceni koja je konkurentna sa tradicionalnim fosilnim gorivima.“
Nije ni čudo da sistem funkcioniše bolje u oblasima sa dosta sunčeve svetlosti i prema PNNL-u, on je prilagodiv različitim veličinama elektrana na prirodni gas (elektrana sa 500MW kapaciteta treba oko 3.000 solarnih tanjira). Pored toga, sangas se takođe može koristiti za proizvodnju sintetičkih goriva za vozila.PNNL planira da testira sistem na svom kampusu u Ričlandu, Vašington, kao deo programa za povećanje efikasnosti sistema i smanjenje troškova na projektovanih šest američkih centi po kilovat-času do 2020. godine kako bi ga napravili konkurentnim sa konvencijalnim elektranama na fosilna goriva.
Takođe, metode sa ciljem masovne proizvodnje sistema će se razvijati u Institutu Microproducts Breakthrough, istraživačkoj i razvojnoj ustanovi sa sedištem u Korvalisu, Oregon, dok industrijski partner, kompanija SolarThermoChemical LLC, planira da proizvodi i prodaje sisteme nakon razvoja.
Izvor: gradjevinarstvo.rs
Pripremila: Dragana Žarkov II - 4