Mnogi napredni konstruktori u svom radu imaju potrebu kontrolisanog napona i jačine struje za osetljive uređaje kojima treba obezbediti potpuno stabilno napajanje. Ranije su se koristila jednostavna kola sa zener diodama i odgovarajućim tranzistorima o čemu sam pisao u ranijim člancima na ovom portalu. Mislio sam da sam nedavno zaokružio tu priču, ali mi je jedna zanimljiva konstrukcija, koja je preuzeta sa Interneta, zapela za oko zbog jednostavnosti i funkcionalnosti koja je eksperimentalno potvrđena kao dobro rešenje za napajanje uređaja.
Prema priloženoj šemi uočava se da su za konstrukciju potrebni: tranzistor 2N3055 sa hladnjakom, stabilizator napona MC7815C or, nekoliko blok kondenzatora, dva elektrolitička kondenzatora, jedan žičani otpornik i četiri ispravljačke diode. Da bismo obezbedili jačinu struje do 10 A preporučljivo je upotrebiti dva paralelno vezana tranzistora 2N3055 na hladnjacima i izolovanim kućištima, te stabilizator napona MC7815C, 2 A. Ukoliko nemamo takav stabilizator može se paralelno vezati nekoliko njih, jer u suprotnom, pri prolasku struje koja je veća od 1 A ( 2 A ), dolazi do opterećenja i kratkog spoja na njihovim izvodima ( pinovi 1 i 3 ). Ovu neželjenu pojavu potenciram nakon izvedenog eksperimenta sa napajanjem uređaja koji je povukao struju preko 1 A. Još veći problem je što se prilikom proboja IC neminovno javlja napon koji je prisutan na ulazu, a koji je iznad 15 V.
Prilikom konstrukcije treba paziti na polaritet ispravljačkih dioda i elektrolitičkih kondenzatora, pravilno spajanje izvoda tranzistora i obaveznu liskunsku izolaciju njihovog kućišta od tela aluminijskog hladnjaka. Ono o čemu treba posebno voditi računa je dozvoljena jačina struje na izlazu spoja koju treba podesiti tako da je nešto viša od jačine struje pri punom opterećenju potrošača. To spada u lošu stranu konsktrukcije, ali se može prevazići pravilnim proračunom, preciznim merenjem sa krajnjim potrošačem koji pri eksperimentu ne može stradati kod proboja napona. Proračun se zasniva na primeni Omovog zakona za jačinu struje složenog strujnog kola: I = dU / Re. Napon dU ovde se uzima kao razlika ( diferencija ) napona na ulazu i izlazu stabilizatorskog kola ( dU = Uul – Uizl ), a Re predstavlja ekvivalentnu otpornost strujnog kola. Ako je velika razlika ulaznog i izlaznog napona veća je mogućnost pregorevanja IC stabilizatora napona, a tranzistor 2N3055 može izdržati struju do 5 A. Ukoliko nam je potrebna jača struja koristićemo dva pomenuta tranzistora i nekoliko paralelno vezanih stabilizatora napona. Grananje struje na njima zasniva se na prvom Kirhofovom pravilu: I = I1 + I2 + I3 + … + In.
Dobra strana konstrukcije je potpuno kontrolisan napon i jačina struje, bez obzira na varijacije napona u mreži, mala cena komponenti i siguran rad nakon pravilnog proračuna i smeštanja elektronike u odgovarajuće kućište. U konstrukciji opisanog uređaja, odnosno složenog ispravljača sa izborom napona od 12 V i 24 V, korišćena je metalna kutija pokvarenog analognog satelitskog risivera, te poseban spoj dva mrežna transformatora od rashodovanog projektora. Sve to trebalo je da završi kao elektronski otpad, ali je ispravnost komponenti odredila neku drugu korisnu funkciju i namensko korišćenje za napajanje uređaja koji traže stabilan napon i stabilnu jačinu struje o kojoj treba posebno voditi računa. Pored korisne upotrebe potencijalnog elektronskog otpada posebno zadovoljstvo predstavlja eksperiment o regulaciji napona i jačine struje prema potrebama namenskog uređaja koji se napaja sa ovakvom elektronikom. To je, pored konstrukcije stabilisanog ispravljača napona 12 V i 24 V, primenjeno i kod napajanja jednog složenog stereo pojačala snage 2 x 80 W ( pogledati sliku ), koje se napaja strujom od 8 A.
O Nikoli Tesli napisani su brojni članci, objavljeni naučni radovi i knjige, snimljeni mnogi dokumentarni i igrani filmovi, sve sa ciljem da se naučnik verodostojno predstavi kao inovator i nenadmašni genije, ali je od pojedinih autora predstavljen kao fanatik i čudak čiji um i stvaralaštvo prevazilaze naš univerzum. Granice takvog genijalnog uma na posebno suptilan način spajaju nauku i religiju u prostorima koji su vešto sublimirani kao rezultat materijalnog ( naučnog ) i nematerijalnog ( religijskog ) shvatanja.
Za Teslu Bog je priroda čije tajne je najbolje razumeo i često dovodio u neposrednu vezu sa njegovim naučnim otkrićima. Obrtno magnetno polje mu se fiksiralo pri posmatranju zalaska Sunca u gradskom parku u Budimpešti 1882. godine, kada ga je brzo skicirao na pesku, a onda sa tom idejom otisnuo se 1884. godine u daleku Ameriku. Mnogi se pitaju šta bi se desilo da nije otišao na Zapad i da li bi dostigao toliku slavu i rezultate sa projektima koji su zadivili svet. U Evropi niko tada nije mogao da mu pruži veću finansijsku podršku, posebno na usavršavanju sistema polifaznih struja, a kasnije i za druga brojna otkrića koja još uvek zbunjuju mnoge naučnike. Teslina vrlina, ili mana, bio je pragmatičan odnos prema novcu za koji nije puno mario, ali mu je bio preko potreban za velike projekte i ostvarenje životnog sna. Dugo je „tragao za formulom“ kako mu neko krade struju.
Koliko je Tesla uspeo u ostvarenju životnog sna postoje različita, ponekad suprotna mišljenja, tako da neki smatraju da je umro usamljen u hotelu sa velikim dugovima i neplaćenim hotelskim računima. Drugi smatraju da su Teslino životno delo i doprinos razvoju nauke i tehnike od neprocenjive vrednosti. Njegova otkrića dala su i još uvek daju velike profite.
Teslino shvatanje religije nije u domenu običnog vernika, jer je on doživljava u kosmičkim prostorima koji su protkani prirodnim silama kojima pokušava upravljati, komunicirati sa dalekim svetovima na jedan čudnovat način. Takav odnos je zbunjivao njegove savremenike, jer tvrdnja da je komunicirao sa dalekim civilizacijama i razgovarao sa Mark Tvenom, piscem koji više nije bio među živima, još više su pojačavali nepoverenje okruženja u Teslinim poznim godinama. Zanimljivo je njegovo shvatanje „Božje kazne“, tvrdeći da ćemo svi na neki način odgovarati za loša dela. Bio je protiv primene sile, nasilja, ratova i za poštivanje različitog mišljenja i religijskih shvatanja. Čak se bavio pronalaskom „tajnog oružja“ - kosmičkih zraka, tvrdeći da će njihova primena promeniti način ratovanja, što se dovodi u vezu sa navodnom zagonetnom smrću, mada opipljivih dokaza za takve tvrdnje još nema.
Njegova čula bila su istančano osetljiva, što je zbunjivalo pratioce. Tako je npr. predosetio da mu je majka teško bolesna, te je nenadano napustio jednu javnu prezentaciju i stigao u rodni kraj gde ju je zatekao živu, ali na samrti. Opisan je i slučaj njegove teške bolesti u mladosti koju je prebrodio tek kada mu je otac obećao da studira politehničke nauke. Poznato je da se nikada nije ženio, da je često prao ruke, nosio rukavice i da nije podnosio nakit i bisere. Zabeležena je i jedna interesantna Teslina životna misao: „Najveće čovekovo zadovoljstvo je posvetiti se nečemu što mu ni u snu ne da mira“. Malo je spavao u poznatoj pozi sa prstom na slepoočnici. Nikola Tesla je preminuo 7. januara 1943. godine u SAD u apartmanu na 33. spratu Hotela Njujorker u kome je proveo poslednjih deset godina života.
Naslovna slika: Portret karikatura, Nikola Tesla, 2022. godine
Likovni rad: Ana Čokorilo, treći razred Gimnazije, Vršac
Druga sezona republičkog projekta dečijih igara imala je naslov „Zaboravljene igre za decu i odrasle“. Pripremna aktivnost trajala je tokom avgusta, a onda po školama i sa odraslima od početka septembra do kraja oktobra 2022. godine kada je obavljeno završno snimanje u Osnovnoj školi „Đura Jakšić“ u Pavlišu. Montaža audio-video materijala trajala je sve do kraja novembra, sa deset emisija u trajanju po deset minuta, sa urađenim titlom na srpski jezik, što je namenjeno osobama sa oštećenim sluhom. Nosilac projekta je AVP „Vila“ Vršac.
Pored pet članova projektnog tima, kao neposredni saradnici volonterski su angažovani profesori fizičke kulture: Zoran Čokorilo ( Sokolsko društvo Vršac ), Suzana Šegan iz Osnovne škole „Moša Pijade“ Gudurica, Ljudmila Rogatkin iz Osnovne škole „Paja Jovanović“ Vršac i Anđelina Filipović, pedagoški asistent u Osnovnoj školi „Đura Jakšić“ Pavliš. Stručno, pojedinačno mišljenje o navedenim igrama prezentovao je Ivan Stojanović, dobar poznavalac teorije i prakse dečijih igara. Na kraju svake emisije nalazi se po jedna snimljena koreografija KUD-a „Gudurica“ koja ima odgovarajuću koleraciju sa igrom, jer članovi ovog folklornog društva, uglavnom meštani, nakon napornog rada u vinogradima nađu vremena da se opuste uz igru u prostorijama KUD-a, ili da upražnjavaju neke zaboravljene igre iz rodnog kraja što ih itekako zbližava.
Projekat je održiv zbog svoje aktuelnosti, očiglednosti i privlačnosti, jer se u drugoj sezoni bavi igrama za decu i odrasle koje su popularne u sredini gde se odvijaju i koje se uglavnom izvode u prirodi sa preko stotinu učesnika. Pošto se nije forsirao takmičarski deo igara, već kao neposredan prikaz načina izvođenja, posebna pažnja posvećena je deskripciji, masovnosti učesnika i načinu izvođenja. Opis daje spontano izvođenje, ali i verbalno tumačenje aktera iz različitih sredina grada Vršca i Kovina. Imajući u vidu da su igre zabeležene kao video materijal sa zemlje i drona, svi zainteresovani se mogu uvek pozabaviti određenom igrom i načinom njenog izvođenja. Oni to mogu pogledati prilikom premijernog i repriznog emitovanja koje je planirano, premijerno u decembru tekuće godine, a reprizno prema raspoloživim terminima nekoliko regionalnih TV centara.
Zaključimo da se kroz ove igre za decu i odrasle može štošta naučiti. Pre svega, koliko je podneblje uticalo na prisutnost i održivost određene igre, njenog načina izvođenja i odrastanja generacija kroz određenu igru. Osnovna poruka je, da pored psiho - fizičkog razvoja svaka igra oplemenjuje i socijalizuje učesnike, sprečava otuđenje ličnosti čoveka i doprinosi njegovom mentalnom i fizičkom zdravlju.