Obećao sam u prošlom članku na ovom portalu da ću pokušati predstaviti brzi punjač akumulatora ( bez mrežnog transformatora ) sa procesom desulfacije koja je moguća ako ploče olovnog akumulatora nisu potpuno oštećene, ili da nisu u kratkom spoju. To se može ispitati tako što nakon punjenja akumulatora njegov napon ne spada drastično ispod 10 V. U tom slučaju akumulatoru nema spasa. Pravilo je da se stari akumulatori recikliraju u topionicama, a postoji mogućnost njihovog otkupa sa ciljem da ne zagađuju okolinu. Ovde se radi o eksperimentalnoj verziji uređaja.
Desulfacija je proces „razbijanja“ kristala sulfata ( PbS04 ) sa olovnih ploča puštanjem impulsa jake struje do visine napona koji neće dovesti do ključanja elektrolita. Postoje kvalitetni fabrički desulfatori koji su prilično skupi, tako da se za pojedinačne slučajeve ne isplati to raditi, jer je jeftinije stari akumulator zameniti novim. Pri eksperimentu sa jednim nemačkim desulfatorom primetio sam da je, nakon priključenja, prvo testirao Acu bateriju, sa trajanjem do 15 minuta, pa je tek počeo da puni akumulator, prvo lagano, pa kako je rastao napon podizao je struju punjenja ( možda i impulsnog pražnjenja ). Kada je desulfator počeo da puni akumulator čulo se „cičanje“ PWM seckanja struje punjenja. Analizirajući napon i struju navedenog fabričkog uređaja, koji je zbog složenosti prilično skup, došao sam na ideju da iskoristim kombinaciju brzog punjača sa regulatorom napona bez transformatora sa promenom jačine struje koja nakon ispravljanja dobija testerastu sliku sa izraženim impulsima, sa mogućnosti fiksiranja napona na zadatu vršnu vrednost. U tom slučaju nisam ugrađivao filtraciju, odnosno „peglanje“ napona elektrolitičkim kondenzatorima jer su efekti desulfacije praktično izvodljivi bez upotrebe skupog fabričkog uređaja. Prilikom eksperimenta, jedan Pb akumulator sam potpuno uništio vodeći, ipak, računa o merama bezbednosti zbog prisustva sumporne kiseline i mogućnosti njenog izlivanja. Veoma je bitno da ne dođe do ključanja elektrolita, što će se desiti kada napon prelazi 15 V. Promena jačine struje dovodi do razbijanja taloga na Pb pločama, čak i naslaga na elektrodama NiCd akumulatora. Navedene radnje spadaju u domen eksperimenta koji nije preporučljiv u slučaju da ne znamo procese koji mogu da se dešavaju.
Uređaj koji je ovde predstavljen ima kombinaciju brzog i sporog punjača, tako da se nakon uspešne desulfacije prelazi na normalno sporo punjenje akumulatora. Desulfacija je uspešno urađena ako nema pada napona ispod 10 V kod olovnih akumulatora, dok je kod čeličnih akumulatora situacija donekle drugačija, što prvenstveno zavisi od vrste i konstrukcije. Pošto su čelični akumulatori uglavnom zatvoreni, eksperiment sa njima je daleko opasniji zbog rizika eksplozije od prepunjavanja. Ako već želimo da spašavamo stari akumulator, neki primenjuju, posle desulfacije, zamenu elektrolita, ispiranje ćelija sodom bikarbonom, zatim destilovanom vodom i ponovno sipanje pripremljenog rastvora sumporne kiseline koji se može naći u specijalizovanim prodavnicama. Prilikom te radnje primetio sam, nakon ispiranja, veću količinu otpada sa olovnih ploča koje su dobile drugačiji izgled. Ukoliko su olovne ploče u kratkom spoju, onda akumulatoru nema spasa i spreman je za otpad. Iskustvo, stečeno godinama, nameće moj savet da su navedeni eksperimenti dobri za ispitivanje, a ne za primenu u praksi, te da je najbolje da se istrošeni akumulator menja nakon isteka garancije, ili u krajnjem slučaju, kada mu je kapacitet toliko oslabio, da ga moramo često dopunjavati. Kupovina, ili gradnja uređaja koji sam površno opisao uopšte se ne isplati jer nosi rizike ugrožavanja zdravlja i života, što nam nije potrebno, pogotovo onome ko nedovoljno poznaje hemijske procese.
Recimo na kraju da je desulfacija obrnuti proces od sulfacije koji se javlja u olovnim akumulatorima tokom njegove eksploatacije. Desulfacija delimično vraća kapacitet akumulatora koji se smanjio zbog sulfacije. Problem vezan za sulfaciju se vremenom pogoršava tako da kapacitet Acu drastično pada.
Vek trajanja automobilskog akumulatora zavisi od njegove vrste (proizvođača), ali i od načina upotrebe u toku eksploatacije, tako da se za pojedine baterije daje garancija do dve godine uz precizno propisane uslove pravilnog korišćenja. Najveći broj problema sa automobilskim akumulatorom nastaje zbog neadekvatnog korišćenja, pa se nekim vlasnicima automobila dešava da akumulator menjaju jednom godišnje, dok kod drugih traje od pet do šest godina. Nepisano pravilo “što skuplje, to bolje” treba zameniti sa “kupite akumulator koji je adekvatan tipu vozila!”
Kod izbora prilikom zamene akumulatora mnogi se odlučuju za akumulator većeg kapaciteta (Ah) od propisanog, misleći da će tako rezerva snage biti veća, čime se opterećuje elektronika za kontrolu struje i napona punjenja. To je jednako loše kao kad je kupljen akumulator manjeg kapaciteta. Kapacitet akumulatora za automobil određuje se zavisno od alternatora i regulacije punjenja, tako da moramo poštovati propise o broju Ah i A, ali ujedno voditi računa o broju i snazi potrošača u automobilu.
Praksa potvrđuje da napon akumulatora od 10,5 V pokazuje duboku ispražnjenost, dok pun akumulator ima napon 12,72 V. Napon od 12,6 V znači da akumulator radi sa 85 % kapaciteta, na 12,4 V sa 65 % i na 12,25 V sa 40 % kapaciteta. Kod olovnih akumulatora obe elektrode se oblažu olovnim sulfatom PbSO4. Prilikom punjenja Acu baterije dolazi do složenih elektrohemijskih procesa sa elektrolitom (razređena sumporna kiselina), na negativnoj elektrodi olovni sulfat prelazi u olovni dioksid (PbO2), a na pozitivnoj elektrodi stvara se čisto olovo (Pb). Istovremeno, povećava se koncentracija sumporne kiseline (H2SO4). Pri pražnjenju odvija se suprotan proces sa naponom do 2 V na jednom paru ćelija.
Smatra se da je potrebno dopunjavanje akumulatora ukoliko mu je napon ispod 12,4 V, a kontrolu bi trebalo vršiti najmanje jednom mesečno. U normalnom radu akumulator postepeno gubi vodu iz elektrolita. Zbog toga je, pored kontrole napona, potrebno povremeno proveriti nivo elektrolita koji mora prekrivati ploče akumulatora do 10 mm iznad njih. U slučaju potrebe dosipanja tečnosti dodaje se samo destilovana voda jer kiselina (H2SO4) ne isparava. Gubljenje vode smanjeno je kod akumulatora savremenije konstrukcije koji “ne zahtevaju održavanje”, no nakon dužeg vremena treba i takve akumulatore proveriti i dopuniti.
Poznato je da se tokom rada motora akumulator puni preko alternatora (13,9 V – 14,7 V) od čije ispravnosti zavisi koliko će akumulator služiti, tako da povremeno treba kontrolisati napon punjenja koji nikako ne bi trebao da prelazi 14,8 V. Dopunjavanje ispravnog akumulatora drugim izvorima jednosmernog napona (punjačima) nije potrebno, izuzev ako se akumulator ispraznio do kritične granice zbog nekog opterećenja (veliki broj potrošača, posebno velika snaga audio pojačala), ili zbog dužeg stajanja na niskim temperaturama, kada nismo u mogućnosti da startujemo motor. Važno je napomenuti da se akumulator priključuje (isključuje) na ispravljač dok on nije uključen u mrežni napon. Razlog je što se prilikom spajanja krokodil štipaljki obično javlja iskrenje, što može dovesti do eksplozije. Stalno dopunjavanje akumulatora spoljašnjim izvorom struje nije preporučljivo, pošto u normalnim uslovima akumulator punimo preko alternatora automobila koji će ga posle nekoliko minuta rada u “praznom hodu” osvežiti i omogućiti dalje nesmetano dopunjavanje prilikom vožnje.
Treba imati u vidu da kod većine savremenih automobila ima uređaja koji troše struju akumulatora i u stanju mirovanja (pogledati sliku). Tako npr. stalno uključeni GPS vuče struju od 5 mA, alarm 10 mA, svaki podizač prozora po 5 mA, sistem za ubrizgavanje goriva 5 mA, digitalni sat 3 mA, analogni sat 7 mA, a radio sa kodom 3 mA. Sve se to dešava kada automobil ne radi, što znači da prekoračenje struje svih potrošača preko 50 mA dovodi do pražnjenja akumulatora. U tom slučaju ugrađuju se hibridni akumulatori bez održavanja i sa malim gubitkom vode (2 g po Ah). Ukoliko je izvodljivo, neke od potrošača možemo isključiti posebnim prekidačima, ili relejima koji se aktiviraju posle startovanja motora. U ovako složene radnje se ne smemo upuštati bez stručne pomoći, ili posebne dogradnje uštede struje koju vrše ovlašćeni servisi. Ukoliko to nije izvodljivo potrebno je češće paliti automobil, ili vršiti dopunjavanje tako što ćemo za vreme punjenja obavezno skinuti kleme sa akumulatora jer napon preko 14,8 V može oštetiti elektroniku automobila, što se posebno odnosi na računar koji kontroliše rad automobila. Kod punjenja hibridnih, i drugih hermetički zatvorenih akumulatora, najbolje je koristiti automatske punjače koji ne dozvoljavaju njihovo prepunjavanje, odnosno isključuju punjenje kod dostignutog vršnog napona (14,8 V). Takvi punjači “prepoznaju” vrstu akumulatora i automatski podešavaju struju punjenja i gornji dozvoljeni napon. Punjenje preko navedene granice dovodi do oštećenja ćelija.
Prilikom startovanja motora, po pravilu, treba isključiti sve veće potrošače: farove, grejanje prednjeg i zadnjeg stakla, klimu, ventilatore, radio prijemnik sa pojačalom. Preterano opterećenje akumulatora prilikom startovanja mu šteti i skraćuje vek trajanja. Mnogi zaboravljaju da se prilikom pokretanja alnasera iz akumulatora povuče veoma jaka struja, jer se radi o elektropokretaču velike snage. Ako niste u blizini servisa proverite punjenje akumulatora u radu jednostavnim trikom. Uključite što više potrošača i duga svetla. Potom dodajte i oduzimajte “gas” i posmatrajte. Ako se intenzitet svetla drastično smanjuje i pojačava, pri povećanju broja obrtaja motora, morate da proverite alternator i punjenje, kao i akumulator.
Potrebno je znati kako sačuvati akumulator i produžiti mu radni vek: stalno držati preporučeni nivo elektrolita dosipajući, ako treba, samo destilovanu vodu, kleme akumulatora uvek držati čiste i pritegnute, kućište akumulatora i sam akumulator uvek držati čisto, nikada ne dozvoliti da se akumulator isprazni ispod 10,5 V, održavati i redovno proveravati električnu instalaciju vozila i voditi računa o ukupnoj snazi potrošača i o kapacitetu akumulatora. Kod hermetički zatvorenih akumulatora problemi se mogu registrovati prilikom punjenja, ili kod pražnjenja, ali je dovoljno da se napon kontroliše u radnom režimu i u režimu mirovanja koji treba da se kreće u navedenim granicama. Ovakve akumulatore treba dopuniti svaka tri do četiri meseca odgovarajućim punjačem, što znači da se i oni održavaju.
Na kraju recimo da stari, istrošeni akumulatori spadaju u opasan otpad, zbog olova, kiseline, polietilena i polipropilena - sastojaka plastičnog kućišta akumulatora. Zbog toga se akumulator bilo koje vrste i kapaciteta ne odlaže kao običan otpad. Kod nas postoje sertifikovane fabrike koje koriste za reciklažu i do 97 % akumulatora. Zato, ako nabavljate novi akumulator, najbolje je da stari odnesete u servis, ili prodavnicu. Mnogi proizvođači daju do 10 % popusta za kupovinu novog ukoliko ste odgovorno svoj stari akumulator predali na reciklažu.
Veoma često smo prinuđeni da punimo, ili da dopunjavamo akumulator, pogotovo u zimskim uslovima kada njegov kapacitet, zbog spoljašnje temperature, drastično opada. Mnogi se pitaju koji punjač upotrebiti, jer se mogu naći i fabrički sa dosta povoljnim cenama. Imao sam priliku da isprobam nekoliko vrsta ispravljača, počevši sa nešto jačim ruskog tipa, pa do onih iz domaće prizvodnje koji su skuplji, ali kvalitetniji i sigurniji u radu. Punjenje olovnih i nikl-kadmijumskih akumulatora se razlikuje, mada im je zajedničko što moramo voditi računa o maksimalnom naponu punjenja, koji kod olovnih Acu ne sme preći 13,8 V. Kod čeličnih Acu, pored napona koji je označen na bateriji, treba voditi računa i o struji punjenja, inače bez regulacije brzo stradaju.
Kako bih spojio korisno i praktično odlučio sam se za gradnju po shemi iz radio-kompleta (RK3213), tako da ne moramo razmišljati kada je Acu baterija puna do propisanog napona. Malo teži posao, pre izrade elektronike fine kontrole punjenja, je odgovarajući mrežni transformator određene snage, što zavisi od kapaciteta Acu baterije koju punimo. Transformatori su relativno skupi, a onda sam se setio jednog polovnog UPS iz koga sam iskoristio veoma kvalitetan transformator. Njegov sekundar sam upotrebio kao primar, a pošto ima sasvim odgovarajuću debljinu provodnika i sve potrebne izvode napona koji odgovaraju, na sekundar sam vezao jači grec-spoj ( 35 A ), što optimalno odgovara planiranim proračunima punjenja snažnijeg akumulatora ( preko 55 Ah ). Eksperimentom sam odredio da se mrežni napon od 220 V vezuje na crnu i žutu paricu primara transformatora (oko 217 V ), a uparenu plavu i braon žicu sam uzeo kao sekundarni izvod. Za ljubitelje eksperimentisanja sa ispravnim transformatorom iz UPS-a ( sa određenim merama bezbednosti ) navodim vrednosti izmerenih napona na pojedinim parnim izvodima primarnog namotaja, kada je napon u mreži bio oko 220 V:
- crna – plava , 185 V,
- žuta – plava, 32 V,
- crvena – braon, 16 V,
Na sekundaru UPS transformatora izvodi imaju sledeće vrednost napona ( u paru ):
- crvena – plava, 6,7 V,
- crvena – braon, 6,7 V,
- plava – braon, 13,8 V.
Kod UPS transformatora donekle je pogrešno govoriti o primarnom i sekundarnom namotaju, pošto im se uloge menjaju, zavisno od režima rada. Ispravno je visoko/niskonaponski deo. Nisko naponski deo je onaj sa srednjim izvodom i debljom žicom (crvena) koji nam daje mogućnost da, umesto grec-spoja, za ispravljanje upotrebimo dve snažne ispravljačke diode.
Neki konstruktori ističu frekvenciju kao problem kod UPS transformatora, jer navodno nije planiran za 50 Hz, već za daleko višu frekvenciju, što mi se nije ispoljilo prilikom gradnje i upotrebe, pošto sam preko grec-spoja ( 4 ispravljače diode ) dobio potrebnu jednosmernu struju za ulaz u elektroniku automatskog punjača. Da ne bude zabune, mrežni napon sa sekundara se, nakon ispravljanja i filtracije poveća oko 1,41 (koren iz 2) puta, tako da se dobija napon koji je pogodan za punjenje Acu baterija različitih vrsta i namena. Kod punjenja akumulatora sa ovim automatskim punjačem preporučuje se izbegavanje filtriranog napona (posebna priča zbog tiristora), tako da se jednosmerna struja uzima odmah sa greca. I o tome treba voditi računa prilikom gradnje, što opredeljuje koji ćemo akumulator puniti automatskim punjačem. Takođe, treba voditi računa da zaštitni osigurač u primaru ne bude ispod 5 A pošto, zbog veće snage transformatora, on u startu povuče jaču struju, što može dovesti do pregorevanja osigurača. Mnogi tada odustaju od gradnje, misleći da ne valja UPS transformator. Detaljna i u praksi isprobana shema automatskog punjača izgleda ovako:
Prednost ovog punjača je što ima svetlosnu kontrolu, koja je izvedena sa tri LED diode: žuta ( indikator rada ), zelena ( akumulator je pun ) i crvena (punjenje je u toku ). Svaki konstruktor se može opredeliti i za druge boje LED dioda, zavisno sa čime raspolaže. Propisan napon punjenja se podešava potenciometrom od 5 koma, sa srednjim izvodom na cener diodi napona 6,8 V. Dobro je da se striktno pridržavamo naznačenih vrednosti svih elektronskih komponenti. Za tiristor T1 možemo uzeti TIC126 (12 A ) ili kao adekvatnu zamenu BT 152-600R, 800 R, 20 A. Za tiristor T2 možemo uzeti T106, 1 A, ili neki njemu sličan. Tiristor T1 se obavezno stavlja na aluminijski hladnjak zbog većeg zagrevanja, odnosno jačih struja prilikom punjenja akumulatora. Jedan od otpornika od 470 oma treba da ima snagu oko 2 W ( naznačeno je na shemi ), dok su ostali otpornici vrednosti snage od 1/4 W, ili više.
Najveća prednost ovog automatskog punjača je što isključuje punjenje na podešenom naponu, uz napomenu da se umesto potenciometra ( 5 koma ) mogu upotrebiti fiksni otpornici kada upotrebljavamo isti akumulator za punjenje, ali umesto potencimetra dolaze, kao balans, dva otpornika. Prethodno se potenciometrom precizno podesi željeni napon punjenja, onda se izmeri otpor na potenciometru sa jedne i sa druge strane od srednjeg izvoda i zameni sa dva odgovarajuća fiksna otpornika. Elektropokretač (anlaser) automobila ne možete pokretati sa punjača zbog velike vršne struje koja je potrebna za pokretanje. Priključivanjem na punjač elektropokretač se može trajno oštetiti.
Veoma često me poznanici i prijatelji pitaju i konsultuju u vezi punjenja akumulatorskih baterija različitog tipa i namene kod uređaja kao što su: bušilice, neonske cevi (rezervno svetlo), tranzistori, fotoaparati, mobilni i fiksni telefoni, CD plejeri, laptopovi i sl. Opšte pravilo je da ti uređaji treba da koriste svoje adaptere i punjače, jer se npr. kod laptopa može desiti da zamena adaptera, ili baterije, nije dozvoljena bez unosa licencnog ključa, što predstavlja ozbiljan problem. Zbog toga se kod zamene i punjenja nekih od ovih osetljivih uređaja mora konsultovati sa ovlašćenim servisima, ili boljim poznavaocima same problematike.
Krenimo od uređaja bez koga ne možemo, a to je mobilni telefon. Njegova litijum-jonska, ili neka druga baterija je prilično izdržljiva, brzo se puni i traje po nekoliko dana. Često se desi da zbog varijacija mrežnog napona strada adapter koji nije transformatorskog tipa, a ima dosta osetljivu elektroniku koja se teško opravlja. Najbolja je zamena adapterom odgovarajućeg tipa kod servisa, a nikako kupovinom sumljivih adaptera po buvljacima i kod nazovi „poznavaoca“ mobilne telefonije. Ukoliko nismo uzeli odgovarajući adapter, baterija telefona će brzo da strada, što je nešto veći izdatak. Oštećena baterija se ne može reparirati, jer su zbog neprilagođenog napona stradale njene ćelije u delovima, ili u celini.
Kod zamene baterije na laptopu nikako se ne upuštati u trgovinu sa polovnim komponentama zbog mogućih neprijatnosti. Takve baterije su još uvek skupe na tržištu, a najbolje je da se raspitamo kod ovlašćenih servisa, koji će nam dati odgovarajuće garancije za prodati proizvod. Postoje i različita mišljenja da li stalno držati bateriju na punjaču, ili je povremeno prazniti, a potom puniti. Napraviću jednostavno poređenje, da li je dobro da smo stalno siti „do grla“, ili da jedemo, pa da potrošimo akumuliranu energiju!? Tako se ponaša i baterija, treba da je izložena kontinuiranim procesima punjenja i pražnjenja, čime produžavamo njen radni vek. Baterija vremenom gubi svoj kapacitet, što traži drugačiji pristup kod procesa punjenja i pražnjenja. Sa pravilnom upotrebom može preći preko 1000 punjenja.
Najveće greške se prave kod Acu-baterija prenosnih bušilica koje su zgodne za različite radove. Njihovi adapteri moraju biti odgovarajućeg tipa, jer upotreba viših (neprilagođenih) napona, u odnosu na dozvoljeni, uništava ćelije baterije. Pored predviđenog napona, veoma je važna i jačina struje punjenja. Na svakoj bateriji stoji njen kapacitet (Ah), dozvoljeni napon (6 V, 9,6 V ili 12 V), a na nekima i jačina struje punjenja. Ukoliko to nemamo, dovoljno je malo matematike i poznavanje Omovog zakona, pa da sami napravimo odgovarajući punjač akumulatorske baterije. Ako je npr. izlaz punjača 15 V (Up), a dozvoljena struja punjenja 0,5 A (Ip), nominalni napon baterije 12 V (Ub), onda se njegova struja punjenja reguliše redno vezanim otporom (R) čija je odgovarajuća vrednost: R = ( Up – Ub) /Ip, što znači da je njegova izračunata vrednost R = (15 V – 12 V)/0,5 A = 6 oma. Ukoliko poštujemo navedene propisane vrednosti, koje su istaknute na bateriji, produžićemo njen radni vek. Kod samogradnje punjača praktično je koristiti odgovarajuće regulatore napona koji se mogu naći na tržištu. Ako se baterija u celini menja sa elementima, čiji napon obično iznosi 1,2 V, onda moramo u seriju vezati elemente istog tipa (proizvođač, radni napon i jačina struje, odnosno kapacitet), a onda izračunati vrednost otpora kojim se određuje jačina struje punjenja. Ako uzmemo veću otpornost manja je jačina struje punjenja, a time punjenje vremenski duže. Kapacitet baterije određen je poznatom formulom : q = I*t ( Ah). Tako npr. baterija kapaciteta 2 Ah, kod potpunog pražnjenja strujom jačine 0,5 A može trajati 4 h, ali kod pražnjenja nikada ne ići do kraja, odnosno potpune ispražnjenosti, pošto takav tretman uništava bateriju. Primetili smo da, recimo, neke potpuno ispražnjene NiCd baterije više ne mogu da se pune, jer je došlo do prekida, ili su se ćelije tako spojile da prave kratak spoj, pri čemu strada punjač ukoliko nema odgovarajuću zaštitu. Praktične su i zaštite od potpunog pražnjenja baterije.
Na kraju recimo da su česte greške i problemi nastali od pogrešnog spajanja plus (+) i minus (-) pola izvora i potrošača. Neki uređaji imaju „pametnu“ zaštitu od pogrešnog polariteta, ali većina to nema, što dovodi do kvara na punjačima i na uređajima, kao što su tranzistori i foto-aparati, dok kod mobilnih telefona konekcija i konstrukcija kućišta ne dozvoljava takve greške. U svakom slučaju, treba uvek pogledati kako se okreću baterije svojim polovima u predviđenom kućištu prenosnog uređaja.
Veoma često me poznanici i prijatelji pitaju i konsultuju u vezi punjenja akumulatorskih baterija različitog tipa i namene kod uređaja kao što su: bušilice, neonske cevi (rezervno svetlo), tranzistori, fotoaparati, mobilni i fiksni telefoni, CD plejeri, laptopovi i sl. Opšte pravilo je da ti uređaji treba da koriste svoje adaptere i punjače, jer se npr. kod laptopa može desiti da zamena adaptera, ili baterije, nije dozvoljena bez unosa licencnog ključa, što predstavlja ozbiljan problem. Zbog toga se kod zamene i punjenja nekih od ovih osetljivih uređaja mora konsultovati sa ovlašćenim servisima, ili boljim poznavaocima same problematike.
Krenimo od uređaja bez koga ne možemo, a to je mobilni telefon. Njegova litijum-jonska, ili neka druga baterija je prilično izdržljiva, brzo se puni i traje po nekoliko dana. Često se desi da zbog varijacija mrežnog napona strada adapter koji nije transformatorskog tipa, a ima dosta osetljivu elektroniku koja se teško opravlja. Najbolja je zamena adapterom odgovarajućeg tipa kod servisa, a nikako kupovinom sumljivih adaptera po buvljacima i kod nazovi „poznavaoca“ mobilne telefonije. Ukoliko nismo uzeli odgovarajući adapter, baterija telefona će brzo da strada, što je nešto veći izdatak. Oštećena baterija se ne može reparirati, jer su zbog neprilagođenog napona stradale njene ćelije u delovima, ili u celini.
Kod zamene baterije na laptopu nikako se ne upuštati u trgovinu sa polovnim komponentama zbog mogućih neprijatnosti. Takve baterije su još uvek skupe na tržištu, a najbolje je da se raspitamo kod ovlašćenih servisa, koji će nam dati odgovarajuće garancije za prodati proizvod. Postoje i različita mišljenja da li stalno držati bateriju na punjaču, ili je povremeno prazniti, a potom puniti. Napraviću jednostavno poređenje, da li je dobro da smo stalno siti „do grla“, ili da jedemo, pa da potrošimo akumuliranu energiju!? Tako se ponaša i baterija, treba da je izložena kontinuiranim procesima punjenja i pražnjenja, čime produžavamo njen radni vek. Baterija vremenom gubi svoj kapacitet, što traži drugačiji pristup kod procesa punjenja i pražnjenja. Sa pravilnom upotrebom može preći preko 1000 punjenja.
Najveće greške se prave kod Acu-baterija prenosnih bušilica koje su zgodne za različite radove. Njihovi adapteri moraju biti odgovarajućeg tipa, jer upotreba viših (neprilagođenih) napona, u odnosu na dozvoljeni, uništava ćelije baterije. Pored predviđenog napona, veoma je važna i jačina struje punjenja. Na svakoj bateriji stoji njen kapacitet (Ah), dozvoljeni napon (6 V, 9,6 V ili 12 V), a na nekima i jačina struje punjenja. Ukoliko to nemamo, dovoljno je malo matematike i poznavanje Omovog zakona, pa da sami napravimo odgovarajući punjač akumulatorske baterije. Ako je npr. izlaz punjača 15 V (Up), a dozvoljena struja punjenja 0,5 A (Ip), nominalni napon baterije 12 V (Ub), onda se njegova struja punjenja reguliše redno vezanim otporom (R) čija je odgovarajuća vrednost: R = ( Up – Ub) /Ip, što znači da je njegova izračunata vrednost R = (15 V – 12 V)/0,5 A = 6 oma. Ukoliko poštujemo navedene propisane vrednosti, koje su istaknute na bateriji, produžićemo njen radni vek. Kod samogradnje punjača praktično je koristiti odgovarajuće regulatore napona koji se mogu naći na tržištu. Ako se baterija u celini menja sa elementima, čiji napon obično iznosi 1,2 V, onda moramo u seriju vezati elemente istog tipa (proizvođač, radni napon i jačina struje, odnosno kapacitet), a onda izračunati vrednost otpora kojim se određuje jačina struje punjenja. Ako uzmemo veću otpornost manja je jačina struje punjenja, a time punjenje vremenski duže. Kapacitet baterije određen je poznatom formulom : q = I*t ( Ah). Tako npr. baterija kapaciteta 2 Ah, kod potpunog pražnjenja strujom jačine 0,5 A može trajati 4 h, ali kod pražnjenja nikada ne ići do kraja, odnosno potpune ispražnjenosti, pošto takav tretman uništava bateriju. Primetili smo da, recimo, neke potpuno ispražnjene NiCd baterije više ne mogu da se pune, jer je došlo do prekida, ili su se ćelije tako spojile da prave kratak spoj, pri čemu strada punjač ukoliko nema odgovarajuću zaštitu. Praktične su i zaštite od potpunog pražnjenja baterije.
Na kraju recimo da su česte greške i problemi nastali od pogrešnog spajanja plus (+) i minus (-) pola izvora i potrošača. Neki uređaji imaju „pametnu“ zaštitu od pogrešnog polariteta, ali većina to nema, što dovodi do kvara na punjačima i na uređajima, kao što su tranzistori i foto-aparati, dok kod mobilnih telefona konekcija i konstrukcija kućišta ne dozvoljava takve greške. U svakom slučaju, treba uvek pogledati kako se okreću baterije svojim polovima u predviđenom kućištu prenosnog uređaja.