Napredak novih tehnologija najviše se primećuje u proizvodnji, bankarstvu, konstruktorskom inženjerstvu, saobraćaju i komunikacijama, jer mnoge složene radnje umesto čoveka rade roboti. Nasuprot tome u sistemu obrazovanja se poprilično kasni, posebno u osnovnim školama gde se često deci umesto prezentovanja novih znanja računari često ustupaju za neke popularne dečje igrice. Izvestan pomak napravljen je uvođenjem predmeta o programiranju od petog razreda osnovne škole. Primena inovacija u velikoj meri zavisi od kreativnosti nastavnika i njihove želje da ukorak prate nova tehnička dostignuća koja nas svojom brzinom sve više iznenađuju. Dobro se sećam nabavke prvog računara u osnovnoj školi u kojoj sam radio, daleke 1995. godine, kada je u modi bio DOS-ov OS, ubrzo zatim Windows 95, a ubrzo i ostali aktuelni operativni sistemi. Moja tadašnja vizionarska opaska da ćemo svi, hteli ili ne, morati da budemo informatički pismeni, naišla je na žestoke kritike i otpore nekih kolega koji su se teško odvajali od tradicionalne škole, tabla - kreda.
Prisećajući se tih prvih smelih koraka u osnovnoj školi u kojoj sam radio kao nastavnik matematike-fizike i tada popularne sekcije „Mladi fizičar“, dolazim do potvrđene konstatacije da su većina mojih bivših učenika, sa kojima sam izlazio na republička takmičenja iz naučno-tehničkog stvaralaštva, danas u zemlji i svetu veoma priznati stručnjaci, te da njihovi takmičarski radovi još uvek plene pažnju svojom aktuelnošću, posebno kod spoja klasične i moderne fizike sa novim tehnologijama.
Jedan od markantnih radova je konstruktorski rad Mladena Vučkovića („Procesno upravljanje pomoću korisničkog interfejsa“ ), danas master inženjera elektrotehnike i računarstva i asistenta na Katedri za energetsku elektroniku i pretvarače na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Trenutno je na doktorskim studijama koje je upisao 2019. godine, takođe na Fakultetu tehničkih nauka. Njegov izbor za asistenta na FTN Novi Sad bio je bez premca, jer sam se detaljnim pregledom javno publikovane dokumentacije pri tom izboru uverio da je iz osam nastavnih predmeta relevantnih za izbor imao sve desetke.
Nemam nameru, niti potrebu, da opisujem njegov briljantni rad iz osnovne škole, bez obzira što sam mu bio mentor pri osvajanju respektivnog trećeg mesta na republičkoj smotri u Trsteniku 2010. godine. Mislim da će obnovljene slike i priloženi Elaborat ovog rada reći sve i da će novim talentima poslužiti kao primer ozbiljnog pristupa jednog učenika završnog razreda osnovne škole. Već tada se naslućivalo da će pomenuti odlikaš „daleko dogurati“, ali sve što je postigao i što će još postići rezultat je danonoćnog rada i istraživačkog pristupa svakom problemu. Sećam se da me ponekad zbunjivao njegovim pitanjima iz oblasti prirodnih nauka, jer ga je bukvalno interesovalo sve. Nije prihvatao odlaganje rešenja nekog problema, niti nedorečenost u naučnom opisivanju bilo koje prirodne pojave. Posebno su ga zanimala otkrića Nikole Tesle i Mihajla Pupina.
U razgovoru sa njegovim vrednim roditeljima, koji žive na selu, saznajem da je, pored intenzivnog bavljenja naučno-istraživačkim radom iz oblasti elektrotehnike, ostao privržen porodici kojoj, kada god stigne od radnih obaveza na fakultetu i daljeg školovanja na doktorskom studiju, pomaže i u poljoprivrednim radovima na selu. Za sada nema nameru da napušta zemlju, mada su mu zbog naučnih referenci vrata širom otvorena.
Posle ove priče o jednom izuzetnom stručnjaku koji je stasao iz seoske osnovne škole ( „Žarko Zrenjanin“ Izbište ), treba se zapitati koliko je velika odgovornost našeg društva da zadrži domaću pamet, te da im obezbedi normalno napredovanje, potrebne uslove za naučni rad i pristojnu zaradu. U njihovo školovanje uloženo je veoma mnogo, što od društva, još više od porodice koja se svesno odricala svega za školovanje dece. Pre svega, gledajući ovaj primer, tako i druge mlade talente, treba poštovati činjenicu da se radi o mladim ljudima koji do svojih diploma na državnim fakultetima ne dolaze preko noći, već dugogodišnjim predanim stvaralačkim radom.
Prilog: Elaborat sa republičke smotre 2010. godine
Plavi ekran je verovatno najomraženija pojava većine korisnika Windows operativnog sistema. Uzrok je u najvećem broju slučajeva hardverska neispravnost, ali, praksa potvrđuje da nije retka pojava plavog ekrana zbog korišćenja neadekvatnih drajvera ili nekompatibilnih aplikacija. Ako je Vaš računar stariji od pet godina, prva stvar koju treba proveriti jeste njegovo napajanje. Potrebno je staviti ispravno napajanje, ili uraditi opravku starog napajanja koje će dati stabilan napon svim delovima računara.
Ako nastave da se pojavljuju isti simptomi, staro napajanje najverovatnije nije uzrok kvara, mada se ponekad dešava da neispravno napajanje lančano proizvede još neki kvar koji se najčešće dešava na RAM memorijama.
Sledeći korak jeste testiranje RAM memorije. Za ovu namenu, ako koristite Windows 7, može Vam poslužiti instalacioni DVD Windows-a 7. Pokrenite Setup sa diska, izaberite željeni jezik, a zatim, u narednom koraku izaberite opciju “Repair your computer”. Ako, ipak nemate ovaj instalicioni disk, naš predlog je da upotrebite “Memtest86″, najpouzdaniji alat za testiranje memorije. Imajte na umu da testiranje memorije traje dosta dugo i da moramo imati poprilično strpljenja. To nije jednostavna radnja, tako da je najbolje pogledati uputstvo preko Interneta kako se radi ovaj test, a pre svega mora se preuzeti navedeni program koji ima besplatnu verziju.
Ako testiranje memorije pokaže neispravnost RAM memorije, zamenite memorijski modul i problem je verovatno rešen. Ukoliko to nije slučaj, savetujemo da pogledate tekst na plavom ekranu, jer operativni sistem na tom ekranu ispisuje šifru greške, što Vam može biti od velike koristi u daljoj dijagnostici. U svakom slučaju, za ovu radnju je potrebno poznavanje engleskog jezika, ili poziv u pomoć prijatelja da prevede upozorenje.
Utvrdivši da računar nema hardversku neispravnost, prvo na šta treba obratiti pažnju jesu drajveri. Najčešće se problem javlja kod drajvera za grafičku karticu. Naš je savet je da instalirate drajver sa originalnog diska koji je isporučen prilikom kupovine kartice, ili da idete komponentu po komponentu i tako ažurirate drajvere. Za takvu radnju će trebati malo više vremena. Ukoliko su drajveri u redu, a problem je u Kernelu, možete da pokušate “System Restore”, odnosno da sistem vratite u stanje kada je računar radio bez problema. U tom slučaju možda ćete izgubiti softver koji je u međuvremenu instaliran ( a možda je baš neki njegov fajl oštetio operativni sistem ), ali svi vaši podaci koje ste u međuvremenu snimili biće sačuvani.
Moje dugogodišnje radno iskustvo sa pojavom plavog ekrana potvrđuje da se gotovo uvek radilo o drajverima, često je kao uzrok bilo napajanje, a nekoliko puta dotrajale memorijske kartice koje su stradale zbog visoke temperature. Njihova zamena polovnim nije dobar izbor, tako da je najbolje da kupimo novu RAM memoriju. Treba, ipak, imati u vidu da tehnologije brzo napreduju i da se tome moramo stalno prilagođavati, jer ulaganje u nešto što je prevaziđeno je rasipanje novca. Nekada je bolje kupiti novi računar nego vršiti nadogradnju komponenti koje su vremenski pregažene. To se posebno odnosi na matičnu ploču zbog nekompatibilnosti komponenti.
Primetio sam da kod mnogih korisnika računara postoji neizgrađena navika da se računar redovno održava i čisti od virusa i zaostalih tragova surfovanja na Internetu. Postoji dosta besplatnih antivirusnih programa i klinera, tako da ostaje slobodan izbor za što će se neko opredeliti. Pošto nemam nameru da favorizujem bilo koji od AVP ( plaćeni, ili slobodni ) i klinera za čišćenje računara, moja preporuka je da računar moramo redovno održavati, posebno ako smo često na Internetu. Mnogi, ne znajući da ne treba, instaliraju AVP i na Windows 10. Ovaj operativni sistem ima već ugrađen AVP koji se sam ažurira i uspešno brani vaš računar od napada virusa. Takođe, nije potrebno da instaliramo po nekoliko AVP koji se pri radu “sukobljavaju”, a time usporavaju ceo operativni sistem. Pravilno i redovno održavanje hardvera i softvera računara smanjuje izdatke kućnog budžeta.
U idealnom svetu života i rada sa tehnikom, vaš PC bi trebalo da traje onoliko koliko to želite, a jedini razlog za kupovinu novog trebalo bi da budu samo aktuelne komponente, a nekad i potencijalni kvarovi. Nažalost, mi ne odlučujemo kada će se nešto od tehnike pokvariti, niti koliko će godina biti aktuelno. Podsetimo se iz prakse koji su najčešći kvarovi na računaru.
Iako matične ploče nemaju pokretne delove, one su toliko kompleksne i specifične u svojoj konstrukciji da čak i najmanji kvar može da bude katastrofalan. Bilo kakav pokušaj opravke je složena radnja koja uspeva profesionalcima i dobrim poznavaocima tipičnih kvarova na matičnoj ploči. Najčešći kvarovi su osušeni ( nabubreli ) elektroliti koji se lako menjaju, ali teži kvarovi su dotrajali spojevi sitne štampe matične ploče. Vek joj se itekako može produžiti upotrebom UPS uređaja koji obezbeđuje stabilno napajanje i zaštitu pri nestanku struje u mreži, ili pri varijacijama napona. Ukoliko računar posle isključenja ne “pamti” datum i vreme uzrok je prazna BIOS (CMOS) baterija koja se lako menja, što zavisi od konstrukcije i dostupnosti.
Diskovi dolaze u dva pakovanja, hard-disk ( HDD ) i SSD. Kompjuter ne može da funkcioniše bez jednog od njih, jer se tu nalazi operativni sistem. Ako vam disk otkaže poslušnost, odmah morate da pronađete zamenu, ali je najveći problem kako sačuvati i skinuti podatke koji se nalaze na njemu. HDD i SSD mogu da se pokvare, ali iz različitih razloga. HDD je mehanički i ima pokretljive delove. Zbog toga vremenom dolazi do fizičkih kvarova. SSD je baziran na čipovima fleš memorije, i nema pokretne delove. Međutim, fleš memorija vremenom počinje da bude nepouzdana u skladištenju podataka i podložnija je problemima usled ekstremnih temperatura.
RAM je ključan za rad kompjutera i jedan je od prvih delova koje bi trebalo nadograditi ako želite da vam kompjuter brže radi. Trenutna norma za solidnu brzinu kompjutera iznosi 8GB RAM-a. U zavisnosti od modela i brenda koji kupite, razlikuje se i njihov životni vek. U savršenim uslovima, RAM ima iznenađujuće dug životni vek. Ipak, postoje dve stvari koje u sekundi mogu da “ubiju” RAM - temperatura i promene napona napajanja.
Postoji nekoliko stvari koje morate da uzmete u obzir kada kupujete napajanje za svoj PC, ali životni vek je svakako najvažniji. Napajanja su malo gora nego RAM po pitanju životnog veka – naravno pod idealnim uslovima. Pod normalnim uslovima koriščenja, napajanje bi trebalo da traje barem pet godina, možda čak i deset ako imate sreće. Najčešći kvarovi kod napajanja su osušeni elektroliti koji se mogu lako zameniti, te prekinute veze na pločici koje se mogu osvežiti ( pojačati ) ponovnim lemljenjem slabih spojeva.
Verovatno niste puno razmišljali o ventilatoru koji održava život procesoru, grafičkoj kartici i drugim vitalnim delovima koji se u toku rada greju. Sigurno se desi da i ne primetite kada neki od ventilatora prestane sa radom. Na svu sreću, ventilator je lako i jeftino zameniti. Međutim, posebni ventilatori koji hlade procesor preko aluminijskog tela hladnjaka, ili grafičku karticu, ne mogu biti brzo zamenjeni i njihov kvar vas može skupo koštati, jer će sa sobom, usled pregrevanja, uništiti i jednu od ove dve komponente. Ventilatori su mehaničke komponente, baš kao i hard diskovi i zbog toga može da dođe do njihovog trošenja tokom vremena. Mogu se povremeno čistiti, ili da im se zameni mast, ili ubaci kapljica mašinskog ulja na osovinicu čije ležište se zbog okretanja osušilo, tako da se čuje bučan rad ventilatora. Ovu pojavu dodatno mogu da ubrzaju prašina i brojne druge čestice koje se sakupljaju na lopaticama ventilatora. Kontrola rada ventilatora na procesoru i nekim grafičkim karticama može se pratiti softverski instaliranjem odgovarajućih namenskih programa, ili podešavanjem vršne temperature u BIOS-u. Pri dostizanju zadate kritične vrednosti temperature ( 72 stepena C ) računar se sam gasi i tako spašava vitalne komponente od težih kvarova. U tom slučaju treba utvrditi uzroke pregrevanja komponenti, a potom ih što pre sanirati.
Na kraju recimo da neke vrste računara zvučnim signalima upozoravaju na različite hardverske i softverske probleme, tako da prema dužini trajanja i po broju dugih i kratkih “bip - signala” možemo lakše pronaći kvar. Šta konkretno znače pojedini zvučni signali možemo lako pronaći na Internetu, ili u uputstvu za matičnu ploču. Još jednom podvucimo da UPS spašava PC od mogućih problema i da njegova nabavka nije nikakav luksuz, bez obzira na cenu i na kasniju zamenu baterije za UPS-a koja ima svoj ograničen rok trajanja.
O korišćenju UPS uređaja pisao sam u nekim mojim ranijim člancima ( 03.12.2014. ), ali se ovoj temi opravdano vraćam zbog čestih pitanja i komentara na Internet portalima. Česti problemi su pištanje uređaja, njegovo preterano zagrevanje, otkazivanje rada akumulatora i veoma kratko vreme rezervnog napajanja pri nestanku električne struje.
UPS, koji služi kao privremeno rezervno napajanje u slučaju nestanka električne struje, će da pišti sa prekidima ako nestane struje u mreži, i ukoliko je ispravan, imaćemo sasvim dovoljno vremena da snimimo dokument u radu i da na vreme i bezbedno isključimo računar. Ne možemo biti sigurni da nastavimo sa radom na duži vremenski period ukoliko nema struje u mreži. Neki od korisnika su stavljali, umesto standardnog (propisanog) akumulatora, olovne akumulatore dosta velikog kapaciteta (preko 45 Ah) čije napajanje traži veliku jačinu struje, što dovodi do preteranog zagrevanja, ili do oštećenja vitalnih poluprovodničkih komponenti. Primera radi, UPS PowerMustek 600VA Plus, koristi Acu bateriju kapaciteta 7 Ah, tako da je njegova elektronika, kao i presek provodnika određen prema tom kapacitetu. Ako upotrebimo eksternu bateriju većeg kapaciteta, vrlo je verovatno da ćemo brzo upropastiti elektroniku uređaja. Prilikom zamene baterije obavezno pogledati koji je kapacitet u pitanju i da li odgovaraju njene dimenzije. Preporučljivo je, pre zamene, bateriju propisno napuniti do određenog napona, jer prazna baterija neće obezbediti stabilan rad u startu. Često se desi da baterija počne da pišti i u slučaju kada je UPS na mreži. Postoji više mogućih uzroka za tu pojavu. Prvi, najčešći, je da baterija nije dostigla potreban napon preko 10,8 V, jer je izgubila, ili iz nekog razloga gubi svoj kapacitet, tako da je treba što pre menjati. Drugi mogući uzrok je da je pregoreo zaštitini osigurač na ulaznom priključku koji je obično smešten (sakriven) na dnu tropolne utičnice. Pri njegovoj zameni upotrebiti osigurač propisane amperaže. Kada smo kod jačine struje koju može dati UPS, na njemu pišu podaci o tome ( snaga, jačina struje). Koristićemo samo neke uređaje da se napajaju preko UPS sa ukupnom snagom koja je ispod dozvoljene. Nikako nije preporučljivo da se preko UPS napajaju skeneri i pojačala. Nedavno sam pročitao da su neki pokušavali da preko UPS uključe i grejalicu, što je nezamislivo i nepotrebno.
Ponekad se kod UPS uređaja javlja preterano zagrevanje i zujanje pri radu. Zagrevanje neminovno postoji, ali ako je preterano onda nije obezbeđeno pravilno odvođenje toplote preko Alu tela za hlađenje. U tom slučaju pažljivo ispitati da li je stavljena termalna pasta i da li su dovoljno stegnute komponente koje se nalaze na hladnjacima. Zagrevanje i nestabilnost u radu se javljaju i kod hladnih lemova, što se može vizuelno ispitati i popraviti sa dobrom lemilicom i kvalitetnim tinolom. Oštećenja se najčešće javljaju na mestima štampane ploče gde prolazi jaka struja, što se vidi na krajevim kablova, ili konektora. Najbolje je pregledati celu štampanu pločicu UPS uređaja, videti da nema curenja elektrolita (česta pojava), spojeva sa kružićima (slab spoj), ili nagorelih kablova (česta pojava kod upotrebe akumulatora većeg kapaciteta). Zujanje pri radu je posledica nedovoljnog stezanja trafo limova. Ta neprijatnost se rešava stezanjem odgovarajućih matica na uglovima trafo limova, ili njihovo zalivanje u plastiku koja će amortizovati oscilovanje koje dovodi do zujanja.
UPS uređaj će sa pravilnim korišćenjem dugo raditi i biti nam od velike pomoći pri nestanku električne struje. Mnogi ga nepotrebno bacaju prilikom otkazivanja akumulatorske baterije, što je pogrešno, bez obzira na relativno visoku cenu baterije. To je najbolja prilika da pregledamo njegovu elektroniku, kupimo odgovarajuću bateriju, propisno je napunimo i zamenimo umesto stare. Pri ovim radnjama moramo biti veoma oprezni, jer uključena i napunjena baterija sa elektronikom UPS daje napon koji je opasan po život. Zato je najbolje da bateriju prikopčamo na kraju svih navedenih radnji kontrole, eventualne opravke, ili zamene.
Pogrešno je očekivanje nekih korisnika da uređaj pod nazivom UPS (Uninteruptible Power Suply) može služiti za neprekidno napajanje aparata koji su na njega priključeni. S druge strane, kada je vreme restrikcija i planskih isključenja struje po grupama stvar prošlosti, neki pogrešno zaključuju da nam UPS uopšte nije potreban. Opravdano se pitamo, čemu, onda služi UPS i da li je vredno da imamo ovakav uređaj koji namenski služi za napajanje računara i drugih uređaja. Pre kupovine UPS imao sam neprijatno iskustvo da mi je dosta brzo stradala matična ploča računara zbog čestih promena napona koje su fatalne za brojne elektrolite ploče čiji je radni napon bio kritičan u odnosu na merene vrednosti. To je samo jedan od opravdanih razloga da, ipak, u opremi imamo kvalitetan UPS koji će nas sačuvati od neprijatnih iznenađenja.
Njegova osnovna uloga je da korisniku obezbedi dovoljno vremena da nakon nestanka struje u mreži sačuva svoj rad i dovoljno brzo i bezbedno isključi računar. Upustio sam se i u eksperimentisanje prisilnog isključenja struje, pri čemu se čuje isprekidano pištanje UPS-a, kada automatski dolazi do prebacivanja na rezervno napajanje iz akumulatora, odnosno do pretvaranja jednosmernog u naizmenični napon bez velikih skokova i naglih promena. Radi eksperimenta, probao sam sa vrlo kratkim ( blic ) prekidom mrežnog napona, što UPS registruje i munjevito prebacuje na rezervno napajanje koje se na osetljivim uređajima ne primeti. Mereći napone na ulazu i na izlazu UPS, utvrdio sam postojanu stabilnost izlaza, nešto slično kao kod nekadašnjih stabilizatora napona za crno-bele televizore. Posle ovih eksperimenata zaključujem, da UPS itekako štiti od neželjenih promena napona u odnosu na nominalnu vrednost (podnaponi i prenaponi). Najopasniji za uređaje su tzv. pikovi, odnosno kratkotrajni, ali visoki skokovi, koji, zbog neizbežne struje samoindukcije pri prekidu i uspostavljanju napajanja, napon povećavaju do veoma štetnih vrednosti. Ovakve skokovite promene napona se ne dešavaju na izlazu UPS što je dobro za stabilan rad bilo kog osetljivog uređaja, posebno računara, štampača, skenera, ili adaptera ( čopersko napajanje ) za laptop.
Postoje razni uzroci skokovitih promena napona: različito rastojanje potrošača od trafo-stanice, snažne mašine koje rade u blizini i koje se često uključuju i isključuju, aparati za električno varenje, veš-mašine koje rade na istoj fazi, pa čak i udar groma. Utičnice UPS-a su, po pravilu, zaštićene od ovih pojava, pri čemu efikasnost zaštite varira od uređaja do uređaja, u zavisnosti od kvaliteta i, naravno, cene. Manji kućni, ili kancelarijski (SOHO) modeli, koji nisu povezani na baterijsko napajanje, ipak, pružaju naponsku zaštitu. Uređaji uključeni u ovakve utičnice gube napajanje pri nestanku struje, ali su zaštićeni od neželjenih pojava u mreži. Kako opasan napon može da stigne i drugim putem, UPS ima ulaz i izlaz kojim se štiti telefonska linija, ili mrežni kabal. Umesto da se direktno uključi u računar, kabal se prvo priključuje na ulazni konektor UPS, a iz izlaznog konektora se vodi do računara. Uobičajeni signali koji postoje na telefonskim i mrežnim instalacijama nesmetano prolaze kroz UPS, ali će ovaj uređaj zaustaviti previsok napon pre nego što stigne do osetljive elektronike u računaru. Neki modeli UPS imaju više od jednog priključka za telefonski ili UTP kabal, što je praktično da se, pored modema, zaštiti i običan telefon. Kako je standardni RJ-11 konektor za telefonsku liniju sličan RJ-45 konektoru za Ethernet mreže, mnogi UPS-evi koriste činjenicu da se na mrežni priključak može prikačiti i telefon, pa je korisniku ostavljeno da bira da li će zaštititi modem, ili mrežu.
Na kraju, ne treba zaboraviti osnovnu ulogu UPS, zaštitu u slučaju nestanka struje, kao i činjenicu da posle dve do tri godine njegov akumulator izgubi potreban kapacitet ( Ah ), što ne znači da se UPS pokvario. Da je akumulator pri kraju, UPS nas upozorava zvučnim signalom i kada ima struje u mreži. U tom slučaju, pre jednostavne zamene odgovarajućeg akumulatora (pogledati napon i kapacitet), treba pažljivo pregledati štampanu ploču i lemilicom popraviti oštećene spojeve na UPS-u koji nastaju prilikom proticanja jake struje. UPS nije za upotrebu ako je izgorela, ili je potpuno oštećena njegova štampana ploča, ili neki od vitalnih delova na njoj. Veoma retko strada mrežni transformator, koji se može upotrebiti za konstrukciju snažnog ispravljača, tako što se samo zamene primarni i sekundarni namotaji, doda jak Grecov spoj i elektrolit za filtraciju. Prerađeni uređaj više ne služi za namenu koju je imao UPS, već samo kao dobar punjač akumulatora. Pre toga, treba pažljivo izmeriti dobijeni jednosmerni napon, jer je za punjenje akumulatora ( 12 V ) potrebno 14,8 V. Pored punjenja akumulatora, ovakav ispravljač se može upotrebiti u laboratoriji za različite eksperimente, ili za napajanje nekih drugih uređaja.
Baterije mobilnih telefona, laptopova i mp3 plejera koje se nikada ne prazne nijesu naučna fantastika . Australijski naučnici otkrili su kako sačuvati energiju koju proizvodimo kada tipkamo na laptopu i kako je iskoristiti za napajanje samog uređaja . Tajna je u piezoelektricitetu , tj sposobnosti određenih kristala da stvaraju elektricitet dok su izloženi mehaničkom pritisku. Za napajanje laptopa potrebno je razviti tanju prevlaku materijala koji ima karakteristike piezoelektriciteta što je pak moguće uz pomoć nanotehnologije . Prevlaka bi bila tako tanka da bi se njome bez problema mogli premazati pojedini elektronski djelovi koji bi se potom ugrađivali u uređaje ili druge predmete .
"Piezoelektricitet možemo koristiti u cipelama kako bi se hodanjem punili mobilni telefoni ili u tastaturama za napajanje laptopova ili čak iskoristiti krvni pritisak za napajanje pejsmejkera . Možemo stvoriti bateriju koja traje večno " , objašnjava Dr Madhu Bhaskaran u stručnom časopisu Advanced Functional Materials.
Naučnici takođe razmišljaju o načinima premazivanja ekrana osetljivih na dodir piezoelektricitetnom prevlakom kako bi se iskoristio rad prstiju po ekranu .
Pogledajte šta Dr.Madhu Bhaskaran kaže o razvoju večnih baterija.
Izvor: reciklirajte.me
Priredio: Mesaros Albert, II-7