Kisele kiše su kiše čiji je pH do 5,5. Ali, nije dovoljno sаmo tаko definisаti ovаj problem. Pored kiše, postoji i kiselа mаglа, rosа, pа čаk i kiselo inje i sneg. Zаto je, nаjprаvilnije, ovu lošu promenu klimаtskih uslovа nаzvаti, jednim imenom, kiseli аtmosferski tаlog.

Kаko je čovek, svojim delаtnostimа, uspeo dа kišu i ostаle vodne elemente učini kiselim? Zаkišeljаvаnje je posledicа povećаnog sаdržаjа određenih zаgаđujućih gаsovа. U tu grupu spаdаju sumpor-dioksid, sumpor-trioksid, аzot-monoksid i –dioksid, i ostаli. Tаko, svi oni dаju, u kontаktu sа vodom (kišnicom), kiseline koje su jаče od ugljene, kojа služi kаo referentnа tаčkа, jer je jednа od kiselinа slаbije jаčine. To ne znаči dа se onа ne formirа u аtmosferi, ne, stvаrа se i onа, od ugljen-dioksidа, аli to nije ništа u poređenju sа sumporаstom, sumpornom, аzotаstom i аzotnom kiselinom, koje se stvаrаju mimo nje. Kаpi kisele kiše mogu, štа više, sаdržаti i hlorovodoničnu kiselinu u rаzličitim koncentrаcijаmа, а kojа je jednа od nаjjаčih postojećih kiselinа. Odаkle ovi gаsovi u vаzduhu? Sve njih smo mi ispustili, i još uvek to činimo. Izduvni gаsovi fаbrikа, elektrаnа, аuspuhа, ..., dospevаju do oblаkа i stаpаju se sа molekulimа vode u njimа, sprаvljаjući neki od kiselih tаlogа. Zаto ovа klimаtskа promenа podrаzumevа celokupnu kiselu precipitаciju kojа zаhvаtа gаsove, аli i čestice, kаo i tečnu fаzu, tаko dа se u kiselom tаlogu nаlаze sve ispuštene kisele supstаnce. Kiseli vаzdušni tаlog podrаzumevа zаgаđenje vаzduhа koje uključuje i sve kompleksne reаkcije rаzličitih supstаnci u istom, koje dаju, kаo produkte, kiselа jedinjenjа u аtmosferi.

Svа ovа dogаđаnjа nikаko nisu poželjnа i neopаženа. Kisele kiše pаdаju nа zemlju, direktno oštećuju, prvo, stаtične oblike životа, što znаči, biljni svet, аli nisu pošteđeni ni fаunа, а ni аbiotičkа komponentа prirode. Nаstаle kiseline ispirаju drаgocene minerаle iz zemljištа, tаko dа i nа tаj, posredаn, nаčin oštećuju biljne delove, jer su mnogi neophodni zа prаvilno rаstenje i rаzviće istih. Kiseline mogu biti tаko koncetrovаne, dа su primećeni slučаjevi ženа iz grаdovа sа velikim аerozаgаđenjem (nа primer, Pаnčevа), kojimа su se, bukvаlno, rаstаpаle nаjlonske čаrаpe, pod uticаjem kišnih kаpljicа. Kisele frаkcije oštećuju i spomenike kulture, pogotovo one betonske, jer ispirаju kаlcijum iz mаlterа (isto se dešаvа i sа zemljištem), svodeći tаj mаterijаl nа gips koji je krt, i lаko se lomi i drobi. Tu sudbinu dаnаs dele i mermer, i krečnjаk, аli i metаli koji ubrzаno korodirаju pod dejstvom kiselih kišа.

Tаko, kiseli tаlozi imаju negаtivne posledice po zdrаvlje, аrhitekturu, turizаm, i tаko u nedogled, а sve to povlаči i enormni, ekonomski gubitаk. Sve su to rаzlozi zа redukciju zаgаđenjа i prevenciju ovаkvih, vodnih promenа klime.

Izvor: www.bionet-skola.com

Pripremio: Tomislav Milunov, II-7

Reč je o industrijskim zagađivačima koji spadaju u hloro-fluoro-ugljenika koji se najviše koriste u frižiderima i raznim sprejovima. Pre skoro 30 godina naučnici su utvrdili da uništavanje ozonskog sloja uzrokuje dopiranje štetnih ultraljubičastih radioaktivnih elemenata koji na Zemlju dolaze sa Sunca. Sve jača radijacija te vrste povezana je s povećanim brojem bolesti raka kože i mrena na očima. Ta je situacija dovela do usvajanja Medjunarodnog sporazuma, nazvanog Protokol iz Montreala, 1987.godine, kojim je odlučeno da se postepeno radi na ukidanju proizvodnje hloro - fluoro-ugljenika do 1996.godine te izbacivanja iz upotrebe i ostalih hemikalija koje uništavaju ozon do 2000 - te godine. No, sredinom 1990-tih godina istraživanja su pokazala prvo smanjenje hloro-fluoro-ugljenika u donjoj atmosferi u kojoj živimo i dišemo. Sada naučna istraživanja pokazuju da štetne materije nestaju u gornjem delu atmosfere - odnosno u gornjoj stratosferi - što je zapravo sloj iznad visina na kojima lete avioni. Istodobno s tim dolazi i do smanjene nivoa uništavanja ozona:

"Imamo dokaze skupljene posredstvom globalnih satelita da Protokol iz Montreala - radi!"

Reči su naučnika za ispitivanje atmosfere sa univerziteta Alabama - Michaela NevChurcha koji kaže da je ozonski omotač u prvom stepenu oporavka u području gornje stratosfere. Gospodin Nevchurch, takodjer, ističe da Zemlja još uvek nije u fazi kada njen ozonski sloj jača, već da je reč o tome da omotač nestaje sporije nego pre 1997.godine. U proteklih 20 godina nestalo je 15% ozonskog omotača, odnosno osam odsto za desetogišnji period. Naš sagovornik ističe da se sada gubi samo četiri posto ozonskog omotača u jednom desetljeću te da se situacija poboljšava: "Medjutim treba reći da za potpuni oporavak ozonskog omotača treba čekati još nekoliko decenija, najverovatnije oko 50 godina."

Najnovije istraživanje je pokazalo da se situacija popravila jedino u gornjoj stratosferi. NASA-in stručnjak za istraživanje hemije atmosfere - Rich Stolarski - kaže da će trebati više vremena da se situacija poboljša u nižim delovima stratosfere. On naglašava da se verovatno počinje oporavljati i niži sloj, ali da to dosadašnja istraživanja ne mogu dokazati zbog toga što se količina ozona menja iz godine u godinu:

"Postoje studije u kojima se vidi povećanje ozona u nižim slojevima stratosfere. Ali biće potrebna decenija daljih posmatranja da doista budemo sigurni je li ono što vidimo zaista i ono što mi mislimo da vidimo."

Michael Nevchurch, stručnjak sa univerziteta Alabama, ističe da uklanjanje čestica hlora iz gornje stratosfere nije dovoljno da bi se rešio problem u nižim delovima. On naznačava da mnogi faktori utiču na tu situaciju, poput koncetracije stakleničkih gasova koje mnogi naučnici vide kao uzročnike globalnog zatopljavanja. Ali, dok ti gasovi doprinose zagrevanju na Zemlji, oni istovremeno hlade stratosferu isijavanjem toplote u svemir. To hlađenje menja vetrove i vazdušnu strukturu u nižoj stratosferi s rezultatom da u tom području može doći do povećanja uništenja ozona.

Naučnici su svesni toga da Protokol iz Montreala neće rešiti postojeći problem, ali su, insistirajući na njemu, bili svesni da on predstavlja veoma važan prvi medjunarodni i geopolitički korak ka iznalaženju riješenja - kaže Majkl Nevchurch.

Izvor: www.zub.biz

Pripredila: Milica Trajilović,II-7

Kako izračunati ekološki otisak?

Sve veća briga oko globalnog zatopljenja i bezbroj istraživanja o tome što sve utječe na globalno zatopljenje i ekološku katastrofu koju mnogi biolozi najavljuju javila se i potreba da svaki pojedinac bude odgovoran za onaj dio koji zagađuje.

Više nije dovoljno prstom upirati u kompanije iz kojih se dimi ili koje bacaju otpad tamo gdje ne treba. Svijest o globalnom zatopljenju zahtjeva da prvo pogledamo u vlastito domaćinstvo i ponašanje kako bi promjenom svojih navika utjecali i na gospodarstvo. Da bi nam to olakšali razni stručnjaci razvili su nekoliko modela pomoću kojih možemo izračunati svoj neslavni doprinos globalnom zatopljenju te koji nam pokazuju što sve utječe na globalno zatopljenje u našem osobnom životu.

Ukupna količina stakleničkih plinova (ugljičnog dioksida, metana, dušičnog oksida, klorofluorougljika tj. freona i dr.) proizašla iz našeg svakodnevnog života i rada naziva se "otisak ugljika" (eng. carbon footprint). Izborima i odlukama u svakodnevnom životu - odabirom načina transporta, prehrambenim i potrošačkim navikama, stvaranjem i zbrinjavanjem otpada, na poslu i kod kuće - svatko od nas proizvodi štetne emisije stakleničkih plinova koji uzrokuju klimatske promjene.

Najčešće radimo stvari iz navike, bez mnogo razmišljanja kako to utječe na prirodu, okoliš i društvo u cjelini. Promjenom potrošačkih navika i ustaljenih obrazaca ponašanja svi mi možemo puno učiniti da smanjimo emisije stakleničkih plinova i očuvamo stabilnu klima za buduće naraštaje.

Koristeći kalkulator CO2 izračunajte svoj "otisak ugljika", saznajte kolika je ukupna potrošnja energije u vašem kućanstvu kroz godinu dana te koliko kao pojedinci svojim svakodnevnim djelovanjem proizvodimo ugljičnog dioksida i ostalih stakleničkih plinova. Osim toga, provjerite kako možete smanjiti potrošnju energije, a time i štetne emisije u atmosferu, te kako uštedjeti na mjesečnim računima.

POPIS POTREBNOG MATERIJALA I OPREME - PRIBORA

• Papir i olovka
• Računalo
• Internetska veza

POSTUPAK

Ekološki otisak najlakše ćete izmjeriti pomoću tkzv. kalkulatora za izračun ekološkog otiska. Obzirom da su danas takvi kalkulatori dostupni na internetu, za to će vam biti potrebno računalo i internetska veza.

Ekološki otisak je indikator kojim mjerimo utjecaj ljudi na planet. Računa se u globalnim hektarima pri čemu tragamo za odgovorom koliko je potrebno površine da zadovoljimo sve naše potrebe (energija, transport, hrana, otpad, infrastruktura, voda i drugo). Zbog svoje praktičnosti i primjenjivosti, ekološki otisak je pogodan za računanje na individualnoj razini, na razini grada, regije, države ili cijelog svijeta pa i na razini firme, škole ili neke druge ustanove gdje radimo.

Ekološki otisak računamo tako da našu potrošnju (otisak) stavljamo u odnos s ponudom (biokapacitetom) naše planete. Ukoliko je otisak neke populacije veći od biokapaciteta određenog područja tada kažemo da smo u ekološkom minusu. Na globalnoj razini u 2008. godini smo bili u ekološkom minusu od 0,4gha, što znači da kao čovječanstvo živimo iznad održivosti planete i sposobnosti njenih ekoloških sustava da nadoknade i apsorbiraju sve što potrošimo i sav otpad koji ostavljamo iza sebe.

Prema istraživanjima agencije GFK Hrvatski građani u velikoj se mjeri slažu da su klimatske promjene činjenica, čak više od trećine građana vjeruje da je prava slika još gora nego što ju stručnjaci prikazuju. No još uvijek mnogi ne poduzimaju ništa da bi doprinijeli smanjenju zagađenja i smanjili posljedice globalnog zatopljenja. Ukoliko ne znate na koje sve načine zagađujete i na kojim poljima svog života možete smanjiti zagađenje izračunajte vlastiti footprint i pogledajte gdje pretjerujete. Zapamtite u najviše možete uštedjeti u svom vlastitom domaćinstvu!

Na internetu postoje mnogi kalkulatori za izračun ekološkog otiska. Preporučamo da se koristite kalulatorom UNDP-a i Centra za održivu ekonomiju (CSE).

MOŽE I JEDNOSTAVNIJE

Jednostavan kviz pomoću kojeg možete informativno saznati svoj ekološki otisak dostupan je ovdje.

ZA ONE KOJI ŽELE VIŠE

Ekološki otisak?
To je površina zemlje potrebna za proizvodnju hrane, energije i drugih dobara potrebnih da bi se zadržao sadašnji visoko-potrošački način života. On se mjeri u hektarima i pokazuje koliko je svakome od nas, odnosno pojedinom gradu ili državi, potrebno površine da zadovolji svoje potrebe u hrani, stanovanju, energiji, transportu ili zbrinjavanju otpada.

Što se sve uključuje u izračun ekološkog otiska?

• Površina obradive zemlje sa zasađenim biljkama potrebnim za konzumiranje
• Površina ograđene zemlje koja se koristi za uzgoj stoke
• Površina šuma koje se koriste za sjeću drva i izradu papira
• Površina mora koja se koristi za ribolov
• Površina koja se koristi za izgradnju stanova, kuća i ostalih zgrada
• Površina šuma potrebnih za apsorbiranje ugljičnog monoksida

Ekološki deficit?
Neke države troše više ekoloških resursa nego što postoji unutar njihovih granica. Znači da one imaju ekološki deficit. Zbog toga one moraju uvoziti ekološke resurse koji im nedostaju ili moraju iskorištavati svoje resurse iznad granica regeneracije. Države sa manjim ekološkim kapacitetom od raspoloživog imaju pozitivan ekološki deficit. Međutim preostali kapacitet često se koristi za izvoz dobara, a ne čuva se kao rezerva.

Trenutno stanje u Svijetu?
Trenutni biokapacitet planete omogućava da svi zadovoljimo sve svoje potrebe na 1,8 ha. Trenutno trošimo resurse i proizvodimo otpada na 2,2 ha. Globalni ekološki minus je 0,4 ha!

Zagađenje?
Analizirajući na koji način su biolozi izračunali trenutno zagađenje možemo vidjeti i na koje sve načine zagađujmo planet:

1. Prvu skupinu zagađenja čine aktivnosti kojima ispuštamo CO2 u atmosferu kao transport i energija koju trošimo u kućanstvu - takozvani Carbon footprint (ugljični otisak) koji čini nešto više od četvrtine globalnog zagađenja, ali zbog velikog utjecaja na klimatske promjene o njemu se najviše priča
2. Druga skupina se zove Food footprint (otisak hrane) i izaziva najviše kontroverzi. Naime zagađenje koje se javlja u ovoj skupini odnosi se na intenzivan poljoprivredni uzgoj čije su posljedice trovanje zemlje pesticidima i umjetnim gorivima što smanjuje plodnost tla. U preporukama za smanjenje ovog zagađenja mnogi preporučaju hranu iz ekološkog uzgoja poglavice iz lokalne sredine (jer je utrošeno manje transporta), te niz drugih stvari kao što su proizvodi s manje pakiranja, manje mesa i sl. S obzirom da velike industrije sele svoje poljoprivredne proizvodnje u manje razvijene zemlje i sve više ulažu u intenzivnu poljoprivredu sasvim je jasno zašto ovaj dio ukupnog otiska nailazi na najviše kritika. Koliko je zapravo važan ovaj dio za smanjenje zagađenja govori i sama činjenica da ova skupina čini gotovo trećinu sveukupnog utroška resursa i zagađenja
3. Treća skupina je kućni otisak. Uštede su ipak najlakše u vlastitom kućanstvu gdje su i najmanja zagađenja. Štednja vode, korištenje ekoloških materijala i proizvoda za čišćenje dio su aktivnosti koje mogu smanjiti zagađenje u skupini Housing footprint.
4. Posljednja skupina, Goods and services footprint, direktno od svakog pojedinca zahtjeva da razmišlja o proizvodima koje kupuje te kako se on osobno ponaša u svojoj okolini. Prekomjerna potrošnja jedan je od problema zagađenja u ovoj skupini, jer je gomila smeća koje bi trebalo odvajati i reciklirati. Ovaj „osobni otpad" čini gotovo 30% ukupnog zagađenja planeta!

LINKOVI I KORISNE INFORMACIJE

Saznajte što je ekološki otisak, izračunajte svoj, provjerite kako ga možete smanjiti i upoznajte se sa nizom ostalih korisnih savjeta: http://www.kneja.hr/PikaWEB/rethink.swf

Jednostavan kalkulator za izračun ekološkog otiska na hrvatskome jeziku: http://www.undp.hr/show.jsp?page=100914

Složeniji i detaljniji kalkulatori za izračun ekološkog otiska na engleskome jeziku: http://www.myfootprint.org/ i http://www.ecologicalfootprint.com/

Karta ljudskog utjecaja na ekosustav Zemlje: http://globalis.gvu.unu.edu/

Napomena: korišteni materijali sa http://www.pomakonline.com

Preuzeto sa sajta: pikaiprijatelji.com

Priredio: Stefan Gašić, III-2

Podaci Instituta za javno zdravlje Srbije "Dr Milan Jovanović - Baut" pokazali su da je u poslednjih desetak godina broj obolelih od leukemija i limfoma povećan za 110 odsto, dok je broj umrih od ovih bolesti povećan za 180 odsto.

Predsednik Društva Srbije za borbu protiv raka profesor Slobodan Čikarić kaže da ga ovaj podatak ne čudi, jer je na Srbiju tokom NATO bombardovanja bačeno 15 tona osiromašenog uranijuma, koji je i najmanjim količinama izuzetno kancerogen - izaziva rak, ali dovodi i do genske mutacije - rađanje potomaka sa psihofizičkim deformacijama.

On je objasnio da će osiromašeni uranijum, koji je bačen na Kosovu i Metohiji i po rubovima Pčinjskog okruga ostati na ovom terenu večno, jer je njegovo vreme raspadanja četiri i po milijarde godina.

Medutim, nisu samo stanovnici Srbije ugroženi njegovim dejstvom, jer nošena vetrom prašina osiromašenog uranijuma je stizala u mnoge evropske zemlje.

Dokle je sve osiromašeni uranijum mogao da stigne u Evropi i kakve posledice ostavlja na zdravlje ljudi zanimalo je i delegaciju nemačkog Bundestaga, koja je ovih dana posetila Društvo Srbije za borbu protiv raka.

"Taj uranijum se prvo pretvarao u prašinu koja je nošena vetrom po celoj Srbiji, ali i po celom Balkanu, čak je stizala i u Avijano, odakle avioni nosili bombe. Nakon toga čestice prašine su se taložile na zemlju i tako dospevale u površinske vode, biljke i životinje i ulazile u lanac ishrane", objasnio je prof. Čikarić.

On je dodao da se bolest ne javlja odmah po dejstvu kancerogene materije, već da mora da prođe određeni latentni period, koji za leukemije i limfome iznosi u proseku sedam i po godina, dok je za solidne tumore - karcinom dojke, grlića materice, pluća, debelog creva.. taj latentni period u proseku iznosi petnaest godina.

Čikarić napominje da je latentni period za leukemije i limfome prošao i da je najveći broj obolelih zabeležen posle osme godine od bombardovanja.

"Pratili smo kretanje malignih tumora od 2001. godine do 2010. godine i uočili da je pojava malignih leukemija i limfoma povećana za 110 odsto, dok je učestalost pojave svih tumora zajedno i leukemija i solidnih tumora povećana za 20 posto", kazao je Čikarić.

On je dodao da sledeće godine očekuje eksploziju solidnih malignih tumora, jer je to godina njihove kliničke manifestacije od dejstva osiromašenog uranijuma.

"Naša istraživanja su pokazala da se od 2001. do 2008. godine broj novoobolelih od raka povećavao za dva posto, da bi 2009. godine u odnosu na 2008. bio povećan za šest odsto, a 2010. u odnosu na 2008. deset posto. To nam je znak da iduće godine možemo očekivati eksploziju solidnih malignih tumora, kao što se desilo 2006. godine sa leukemijama i limfomima”, naglasio je Čikarić.

Prevedeno u brojeve 2001. godine u Srbije je otkriveno 30.744 novobolelih od raka, dok je 2010. godine otkriveno 37.412 novoobolelih.

Kako procenjuje profesor Čikarić samo u ovoj godini u Srbiji će biti otkriveno 40.000 novoregistrovanih malignih tumora, dok će od malihnih tumora umreti 22.000 do 23.000 ljudi.

Nuklearni fizičar Vladimir Ajdačić dodaje da su već na jugu Srbije, u područjima gde je bačeno najviše osiromašenog uranijuma, uočene genske mutacije na životinjama.

"Te promene se prvo uočavaju kod životinja koje su puno kreću, lisice, psi, mačke, jer bilo je mesta gde je municija sa osiromašenim uranijumom bačana u velikim količinama", naglasio je Ajdačić.

On je podsetio da je najviše ove municije bačeno na Irak i da su istraživanja koja su kasnije rađena pokazala da su potomci američkih vojnika koji su boravili u Iraku u 67 odsto slučajeva imali genske deformacije.

Štetne posledice osiromašenog uranijuma nisu osetili samo građani Srbije, već i strani vojnici koji su učestvovali u mirovnim misijama na Kosovu.

Tužilaštvo u Italiji nedavno je pokrenuli istragu zbog sve većeg broja obolelih od raka posle učešća u mirovnim misijama uključujući i Kosovo.

Italijanski vojnici već godinama bezuspešno pokušavaju da dokažu vezu između njihovog narušenog zdravlja i osiromašenog uranijuma.

Prema podacima Udruženja žrtava osiromašenog uranijuma, preko 300 vojnika, koji su bili pripadnici NATO trupa, umrlo je od raznih vrsta tumora, dominantno limfnih žlezda, dok je preko 3.600 obolelo.

Međutim, pretpostavlja se da je broj obolelih znatno veći, jer se bolest ne javlja odmah, a u raznim mirovnim misijama, u Bosni i Hercegovini, na Kosmetu, u Iraku, Avganistanu bilo je više od 70.000 italijanskih vojnika.

Foto: twobee / freedigitalphotos.net

Izvor: Tanjug

Projekat “The Smoke Tissue Case” (Kutije za maramice sa dimom) je osmislio dizajner Je Sung Park za kompaniju W-Works. On je na duhovit način ukazao na probleme današnjeg sveta.

Svaku put kada izvučete maramicu osetićete se loše i plakati zbog zagađenja prirodne sredine, seče šuma u Amazonu i otopljavanja lednika. Jeste gotivno, samo mi ćemo ipak ostati uz Cleenex još neko vreme. Dosta nam je depresije i bez ovih maramica, iako se slažemo sa porukama. Uf, što je ovaj svet postao komplikovan!

Izvor: Domino magazin

Zagađenje je toliko da umesto očuvane prirode ambijent izgleda kao iz horor filma.

Ovaj tužni snimak je nastao na na toku Južne Morave od sela Zlatokop do Vranjske Banje, a zabeležili su ga članovi Kluba ekstremnih sportova "eXtreme" iz Vranja.

Evo kako danas izgleda jedna od najlepših reka Srbije. Umesto zelenila i očuvane prirode, scene podsećaju na post-apolakiptične horor filmove. Đubreta je toliko da čak ni čamcem ne može da se probije kroz veštačko ostrvo od plastičnih flaša.

Na kraju filma možete da vidite istu reku snimljenu pre više godina i kako je priroda tada izgledala. Da li je moguće da u Srbiji niko ne može da se seti da ovo očisti i kazni one koji godinama zagađuju našu lepu prirodu?

Izvor: Domio magazin

Međunarodna organizacija za zaštitu životne sredine WWF je uradila ovu jezivu kampanju koja poziva na očuvanje prirode. Grafiti ispisani na životinjama izgledaju tako morbidno, ali je poruka sasvim jasna.

Ukoliko ne promenimo naše ponašanje mnoge ugrožene vrste će izumreti, zbog prevelike urbanizacije i zagađenja. Kampanju je uradila agencija Ogilvy iz Francuske na čelu sa kreativnim direktorom Chris Garbuttom.

Izvor: Domio magazin

Prevelika potrošnja, eksploatacija prirodnih resursa i sve veće stanovništvo su sve ozbiljniji problem za Zemlju.

Svetski fond za zaštitu prirode, cenjeni WWF u novom izveštaju upozorava da smo u opasnosti.

Svet živi kao da imamo još jednu planetu u zalihama, jer koristimo 50 posto više izvora od onih koje zemlja može trajno da proizvodi. Ako se ništa ne promeni do 2030. neće nam biti dovoljne čak ni dve dodatne planete. Koje nemamo niti ćemo imati!

"Naša zemlja je veoma bolesna. Zanemarivanje ove dijagnoze imalo bi teške posledice po čovečanstvo. Da, možemo da povratimo zdravlje planete, ali samo ako se usresredimo na rast stanovništva i prekomernu potrošnju, kaže Jonathan Baillie.

Vreme je da razmišljamo o spašavanju jedine kuće koju imamo, upozoravaju naučnici!

Izvor: Domio magazin

Dobar deo dvadesetog veka zagađivanje prirode nije bilo baš ništa čudno ili posebno loše. Popijete konzervu i drmnete je u šumicu pored vas. Bacanje gomile đubreta na plaže je tada smatrano za sasvim društveno prihvatljivo ponašanje. Danas ovu "privilegiju" sebi nažalost dozvoljavaju samo još velike kompanije, dok su obični smrtnici mnogo obzirniji prema okolini.

Ali, upravo kao posledica gomile đubreta nastala je ova divna staklena plaža u gradu Fort Bragg u Kaliforniji. A evo i kako. Tu su lokalci bacali svoje otpatke decenijama. Onda su vlasti daleke 1967. godine odlučile da se sa tom praksom prekine kako bi se obala očistila. Đubre je sklonjeno, ali ne i gomile izlomljenog stakla koje je bilo svuda.

Voda, sunce, vetar i vreme su učini svoje i sada se na obali okeana nalazi najlepša plaža sa komadićima uglačanog stakla u više boja. Vidite kako umetnost čini svet lepšim u praksi, pogotovo kada se tome doda i ova spontana reciklaža materijala!

Izvor: Domio magazin

Naučnici upozoravaju da je količina svemirskog otpada dostigla kritičnu tačku.

Nacionalno istraživačko veće iz Amerike saopštava da komadi otpada mogu da naprave fatalne posledice kod svemirskih brodova, raketa ili satelita.

Otpad je nastao od starih satelita i druge opreme koju je čovek poslao u zemljinu orbitu. Đubreta ima toliko da se već sada sudara stvarajući sve više sitnih čestica koje donose probleme. Naučnici navode kako je 2007. Kina sprovela testiranje antisatelitskog oružja koje je uništilo stari satelit tako što ga je pretvorilo u 150.000 komada većih od 1 cm.

Procena je da postoji oko 22.000 velikih komada otpada koji može da napravi nemerljivu štetu.

Izvor: Domio magazin