Nedavna poseta selu Šušara, pored tradicionalne Gulašijade, imala je za cilj da se članovi „Cefiksa“ iz Vršca upoznaju sa najstarijom vetrenjačom ovog kraja koja je nekada kratko i korisno služila za dubinsko ispumpavanje vode, a sada je kao spomenik „polomljenih krila“. Idiličnu sliku sređenog sela, posebno posle brojnih gostiju na Gulašijadi koji iza sebe nisu ostavili ni trunku đubreta, kvari polomljeni kostur vetrenjače zbog lošeg proračuna snage vetra i jačine nosača krila, tako da je ostao samo metalni stub koji gordo prkosi vremenu.
Osim kopanih bunara koji nisu mogli zadovoljiti sve potrebe sela za vodom, daleke 1903. godine je zbog peskovitog zemljišta bušen bunar na dubini od 203 metra, a voda se tada vadila jednocilindričnim petrolejskim motorom, dok je 1925. godine postavljena vetrenjača i iskopan je seoski vodovod koji se, dolaskom električne struje, napajao izbacivanjem vode pomoću pumpi na električni pogon. Sada vodovod radi uz pomoć dubinske električne pumpe koja predstavlja kvalitetno rešenje za selo koje je prema poslednjem popisu imalo 303 stanovnika. Vetrenjača, koja je građena isključivo zbog seoskog vodovoda, nije u funkciji od 50-tih godina prošlog veka iz razloga što je bio slab kapacitet ( snaga ), te skupo i teško održavanje. Prema rečima Ilije Čule, šefa Mesne kancelarije u Šušari, 2012. godine je pokušana bezuspešna rekonstrukcija vetrenjače koja bi povremeno radila kao turistička atrakcija i imidž sela. Rekonstrukcija, nečijom greškom u proračunu nije uspela, ali meštani ne odustaju od namere da osposobe njihovu vetrenjaču, makar u turističke svrhe, mada bi mogla itekako poslužiti i za korišćenje energije vetra koji je izražen na ovom lokalitetu. Dokaz za to su započeti zemljani radovi u blizini Šušare na izgradnji sabirne energetske stanice za nekoliko vetrenjača koje se grade u susednim selima Izbište i Zagajica.
Vetrenjača u Šušari se nalazi na samom ulazu u selo na desnoj strani raskrsnice seoskog puta koji je povezan asfaltom do Vršca. Vredni meštani, sa kojima smo razgovarali, uglavnom govore o teškom životu na selu, jer su uslovi za uspešno bavljenje poljoprivredom otežani zbog peskovite zemlje i gotovo nikakvih podsticajnih mera od strane države. Ono što nas je u obilasku i povratku posebno oduševilo su sređene kuće i dvorišta, te kolektivna briga da je selo čisto i umiveno, što samo delimično utiče da se neki mlađi bračni parovi zadržavaju. Pošto se uglavnom radi o građanima mađarske nacionalnosti, mnogi od njih, vadeći mađarske pasoše, odlaze u inostranstvo za poslom i boljim životom.
Udruženje Centar za energetsku efikasnost – “CEFIKS” је konkurisalo i dоbilо srеdstvа zа rеаlizаciјu prојеktа pоd nаzivоm "Izrаdа sоlаrnе sušаrе zа vоćе, pоvrćе i lеkоvitо bilје". Prојеkаt vrеdan 198.400,00 RSD od čega Centar za energetsku efikasnost – “CEFIKS” učestvuje sa 52.400,00 RSD, а 146.000,00 RSD sufinаnsirа Pokrajinski sekretarijat za urbanizam, graditelјstvo i zaštitu životne sredine.
Pоlјоprivrеdnа škоlа „Vršаc“ iz Vršcа, kао pаrtnеr nа prојеktu, će uz uklјučivаnjе učеnikа u prаktičаn rаd dоbiti funkciоnаlnu sоlаrnu sušаru zа vоćе, pоvrćе i lеkоvitо bilје kојu ćе mоći dа kоristi u nаstаvnоm prоcеsu kао srеdstvо zа rаd.
Dana 18. septembra 2013. godine otpočelo sе sa izradom solarne sušare u prostorijama Polјoprivredne škole “Vršac” u Vršcu. Predmetni nastavnik Računarstva i informatike, Miroslav Cuca, odredio je učenike koji će zajedno sa njim učestvovati u prvoj fazi izrade, i to: Dragana Žrakov, Мarija Dudovski, Nikola Petrović, Radosav Vijatov, Nataša Srbulov, Nikola Lukin i Boris Davitkovski.
Obzirom da škola nema potrebne mašine i alate za obradu drveta, materijal potreban za izradu same sušare je pripremlјen od strane stručnog saradnika, kako bi se sprečila mogućnost povreda u toku rada. Kućište solarne sušare je izrađeno od vodootporne špere (blažujke).
U prvoj fazi izrade učenici su sklopili kućište i police za sušenje, postavili nogare i točkove, а zatim ofarbali sve drvene površine osnovnom farbom za drvo i ulјanom bojom kako bi ih zaštitili od spolјašnjih uticaja.
Selo Šušara, 29 kilometara udaljeno od Vršca, smešteno na dinama Deliblatskog peska, iako najmlađe u opštini, nadaleko je poznato duže od jednog veka. Izgradili su vodovod četiri godine pre Pariza. Deo sistema bila je i vetrenjača, izgrađena 1903. godine, koja je ovih dana potpuno rekonstruisana i ponovo je u funkciji.
Prvobitno naselje osnovano je 1890. godine na terenu oko tri kilometra udaljenom od sadašnje Šušare. Tadašnji stanovnici dobili su po parcelu zemlje da bi je iskrčili i podigli vinograde. Jedino je loza uspevala na peskovitom tlu. Ali, vodonosni slojevi su bili na velikim dubinama. Imali su svega jedan bunar. Godine 1900. izbušen je novi bunar, koji je pisao istoriju ovog kraja, i oko kojeg je počela da niče sadašnja Šušara.
S kolena na koleno, stanovnici Šušare prepričavaju događaj iz 1903. godine kada je puštena u rad vetrenjača prečnika pet metara, montirana na vrhu rešetkastog stuba visokog 30 metara. Zahvaljujući donaciji austrougarske carevine, za novonastalo naselje Šušara, 1900. godine od proizvođača iz Drezdena naručena je vetrenjača, za koju su pojedini delovi napravljeni u Ajfelovoj radionici u Parizu.
Šušarčani sa velikim poštovanjem pominju i imena prvih majstora za vetrenjaču i pumpi za vodu, Ištvana Fodora, a potom, i Ferija Čule. Ištvan je, kažu, bio odličan majstor i inovator. Nabavka rezervnih delova za ovu napravu bila je komplikovana, pa je Ištvan sam morao da ih konstruiše i ručno napravi.
Meštani, vredni neimari, upregli su vetar da pokrene velike klipne pumpe i sa dubine od 203 metra "potegne" zdravu pijaću vodu. Bušile bi bunardžije i dublje, kažu njihovi potomci, ali nije se moglo jer su naišli na ogroman kamen. Cevi velikog prečnika pažljivo su spuštene, a potom u njih druge, tanje. Aktivna je ova bušotina i danas, iako je pre 20 godina izbušen još jedan, savremeni bunar. Ali na manjoj dubini, na samo 175 metara.
Vodu iz oba bunara redovno kontrolišu u laboratorijama, odakle uvek dobijaju izuzetno dobre rezultate. Ipak je voda iz velikih dubina izuzetnog kvaliteta. Nema potrebe ni za dodavanjem hemikalija, da bi se vodi poboljšao kvalitet. Priroda se o tome sama postarala.
Stariji meštani se sećaju vremena kada je vetrenjača pokretala pumpe. Kad ni daška vetra nije bilo, tada su u pomoć priskakale stare parne mašine. Naročito u letnjim mesecima.
Shvativši da vekovna konstrukcija vetrenjače predstavlja poseban spomenik kulture, redak i na balkanskim prostorima, Jovan Kolar član Opštinskog veća za ruralni razvoj, zajedno sa meštanima, pokrenuo je uspešnu akciju revitalizacije.
Vetrenjača je ponovo u funkciji. Služiće u sistemu za navodnjavanje i svedočiće turistima o istoriji Šušare, mesta koje je nedavno dobilo sertifikat poželjne turističke destinacije. Uz nju, planiran je muzejski prostor.
Autor: eVršac
Pogledajte i video prilog VTV Banat.