Kad god dođem u priliku da razmišljam o eksperimentima i radovima sa električnom strujom setim se bogatog đačkog, studentskog i kasnijeg radnog iskustva, ali i nekoliko situacija kada sam ozbiljno, zbog trenutka nepažnje i neopreznosti, ugrozio sopstveni život. Posle svega, moj savet je: oprez i maksimalna zaštita, jer se sa strujom ne sme grešiti, niti igrati, bez obzira o kom izvoru i naponu se radi. Struja ne priznaje greške, površnosti, slučajnosti i aljkavosti.
Mnogi se pitaju da li ubija električni napon (U : razlika potencijala), ili jačina električne struje ( I : količina naelektrisanja koja prođe u jedinici vremena, I = q/t ), da li je opasnija jednosmerna, ili naizmenična struja i da li je opasnija struja niže, ili više frekvencije. O tome postoje brojna istraživanja, eksperimenti, čak i različita mišljenja, ali i lična iskustva koja, kao individue, različito doživljavamo. Podaci koje iznosim odnose se na zdrav ljudski organizam, jer prisutne bolesti umanjuju otpornost organizma na povrede i do 50 %. Pre svega, električni otpor našeg tela zavisi od kože, njene debljine, mikro-strukture, vlažnosti i starosti. Otpornost ljudskog tela kreće se od 1000 do 3000 oma ( Ω ), što zavisi od unutrašnje strukture: sastav kostiju, elastičnost mišića, struktura krvi i limfne tečnosti, debljina krvnih sudova i starosna dob. Prema poznatom Omovom zakonu ( I = U/R ), ukoliko je otpor veći, jačina struje će biti manja i obrnuto, dok sa porastom napona raste i jačina struje. Po tome će veće posledice imati telo manjeg otpora, jer kroz njega protiče jača struja. Teorija kaže, a praksa potvrđuje, da je opasna struja preko 50 mA ( 0,05 A) i napona preko 65 V. Podjednako su opasne jednosmerna i naizmenična struja, samo što im je delovanje različito, ali je u praksi opasnije delovanje jednosmerne struje. Struja deluje na sledeće načine: toplotno (telo se zagreva), mehanički (razaranje tkiva), hemijski (elektroliza krvi i limfne tečnosti) i biološki (grčenje mišića i prekid krvotoka). Interesantni su podaci o posledicama delovanja različitih jačina struje ( izraženo u miliamperima - mA ):
- 1 - 1,5 mA: jedva se oseti protok struje,
- 3 – 5 mA: treperenje prstiju i ruku i blago bockanje,
- 5 – 10 mA: lagani grč u laktu,
- 10 – 15 mA: pojava klonulosti, grčenje mišića i povećanje krvnog pritiska,
- 15 – 30 mA: paraliza ruku i nogu, znojenje, grčenje u želucu i grčenje mišića,
- 40 – 80 mA: početak fibrilacije (paraliza), treperenje srca,
- 81 mA – 5A: velike unutrašnje i spoljašnje opekotine, paraliza srca i moguća smrt,
- Iznad 5A: velike unutrašnje i spoljašnje opekotine i smrt zbog opekotina.
Kod strujnog udara, zavisno od jačine i napona struje, ispoljavaju se svi navedeni oblici delovanja, ali posledice zavise od toga gde, kako i koliko je proticala struja kroz telo. Najopasnije je ako je struja protekla kroz krvne sudove, srce i druge vitalne organe, jer ih razara i dovodi do elektrolize krvi. Struja će teći ukoliko telo posluži kao provodnik, što znači ako stojimo na provodnom materijalu, kao što su vlažna obuća i vlažna zemlja. Smrtna je opasnost ako jednom i drugom rukom dodirnemo tačke različitog električnog potencijala. U tom slučaju se zatvara strujno kolo i struja teče jačinom koja zavisi od napona (potencijalne razlike) i otpornosti tela.
Strujna opasnost zavisi od: jačine električne struje, vremena njenog proticanja, puta struje kojim ona protiče, odnosno organa koji su zahvaćeni, oblika i frekvencije struje, otpora izolacije čoveka i od otpora tela. Kako se dolazi do opasne granice napona: Uo = 0,05 A x Rč, ako se za Rč uzme 1300 Ω (prosečna), sledi da je opasan napon: Uo = 0,05A x 1300Ω = 65 V, koliko, recimo, iznosi napon na priključku telefonske instalacije. Teorijski, može ubiti i 1 V napona ako je jaka struja koja prolazi kroz telo čoveka. Prednosti struja visokih frekvencija (Tesline struje) je što se one ne kreću dubinski, već po površini tela. Imamo osećaj laganog zagrevanja i peckanja.
Na kraju, kako se štititi od električne struje koja je dobar sluga, a zao gospodar!? Potrebna je maksimalna opreznost, upotreba proverenih izolatorskih alatki, pažnja pri radu sa provodnicima koji su pod naponom, a najbolje ih je isključiti od izvora struje dok bilo šta radimo, ili opravljamo. Neproverene provodnike nikada ne dirati golim rukama! Veliku opasnost predstavljaju i uređaji sa nikakvim, ili slabim uzemljenjem. Neki uređaji, čak dok su isključeni, predstavljaju opasnost po život. Dokazano je da napunjeni elektrolitički kondenzatori mogu da “čuvaju” napon vremenski i do 10 godina. Zbog toga ih prethodno, pri isključenom uređaju, treba kratkim spojem isprazniti. Mala neopreznost može biti sa smrtnim posledicama. Statistika kaže da zbog neopreznosti i nepažnje sa strujom postoji 35 % smrtnih slučajeva, a samo 5% kod napona od 220/400 V! Prema tome, nije opasan samo mrežni napon, jer ubija jačina struje koja ne sme preći 50 mA. Kako pomoći čoveku koji je doživeo strujni udar, posebna je priča, ali nema nikakve naučne osnove tvrdnja da se kratkotrajnim zakopavanjem tela u vlažnu zemlju nešto može pomoći, jer su unutrašnje povrede i opekotine fatalne po život.
Zaljubljenicima elektronike i onima koji vole da eksperimentišu sa malim naponima jednosmerne struje nudim praktično rešenje kako da kompjutersko napajanje pretvore u laboratorijski ispravljač.
ČEMU MOŽE JOŠ POSLUŽITI KOMPJUTERSKO NAPAJANJE
ATX napajanje služi kao izvor nekoliko jednosmernih napona za različite komponente računara. Razlikuje se od klasičnog napajanja sa transformatorom, gde se prvo vrši transformacija višeg u niži napon, pa onda dvostrano ispravljanje, filtracija, ili stabilizacija napona, koja se može uraditi na nekoliko načina. Danas postoje gotovi stabilizatori različitih jačina struje na izlazu, kojima se na ulaz i izlaz dodaje po jedan elektrolit, ili blok kondanzator, što se može naći u različitim varijantama. Ovakvo napajanje, pored jednostavne konstrukcije, ima prednost što se dobrom filtracijom i stabilizacijom napona može svesti na veoma mali stepen brujanja, što je dobro za predpojačala i pojačala različitih klasa i namena. Međutim, ATX napajanje može poslužiti i kao dobar laboratorijski ispravljač. Potrebno je samo malo prepravki i dobijamo napone od 5 i 12 volti ( V ), koji su pogodni za različite eksperimente i za praktičnu namenu.
NEKE OSOBINE ATX NAPAJANJA
ATX napajanje je dosta složenije, nema mrežni transformator i predstavlja tzv “čoper” napajanje. Drugačija mu je sinusoida izlaznih napona i nije preporučljivo za predpojačala i pojačala zbog pojave brujanja. Neki konstruktori su pokušavali da to otklone sa dobrom filtracijom, ali se ne dobije baš najbolji efekat. Brujanje i dalje ostaje zbog naizmenične komponente struje. Može dati dosta jaku struju, ali je poznato i po tome što kod većih opterećenja, ili kratkih spojeva dolazi do automatskog blokiranja izlaznih napona, što je dobro jer neće pregoreti vitalni delovi ovog napajanja. Zbog grejanja nekih komponenti i delova, kao što su hladnjaci i zavojnice, ovo napajanje mora imati ventilator sa zadnje strane kutije.
KAKO IZVUĆI ODGOVARAJUĆE NAPONE
Na jednom od manjih izvoda ATX napajanja se nalaze crvena, dve crne i jedna žuta žica, gde crna predstavlja minus pol izvora, crvena je +5 V, a žuta +12 V. Crni provodnik (ima ih poprilično) je vezan na masu (uzemljenje), tako da se i to može koristiti zbog određenih mera bezbednosti. Korišćenjem navedenih izvoda mogu se praviti različite kombinacije napona, posebno kada se uzme u obzir da realno postoje različite varijante. Ovakav ispravljač efikasno se koristi u laboratoriji za raličite oglede, bušilice manje snage, odvijače i zavijače.
EKONOMIČNOST PREPRAVKE
Zaključimo, prepravka ATX napajanja u višenamenski ispravljač se isplati, ali sada je stvar spretnosti kako to izvesti na samoj kutiji. Višak provodnika se može pažljivo eliminisati (odseći), tako da ostanu oni koji samo trebaju. Da bi se pokrenuo rad napajanja, podsećamo, spajaju se zelena i jedna od crnih žica, koje se nalaze u spletu koji se spaja za matičnu ploču računara. O kojim provodnicima se radi, vidi se na šemi rasporeda tih provodnika.
U praksi se ova konstrukcija pokazala isplativom, zanimljivom i kao dobro rešenje za eksperimente sa jednosmernim naponima koji nisu opasni po život. No, i pored toga, neophodno je izvesti ogovarajuće mere zaštite, kao što su: propisno vezanje mase za žuto-zeleni provodnik kabla za napajanje, dobra izolacija provodnika na kojima se javlja visoki napon, sigurna montaža priključaka jednosmernog napona na samoj kutiji, ili dodatno na nekom drugom mestu, što kraća veza provodnika, označavanje izvedenih napona sa njihovim merenim vrednostima pomoću mernog instrumenta analognog, ili digitalnog tipa. Na kraju, ovaj ispravljač, nažalost, ne može služiti za dobro punjenje Ac baterije 12 V, zbog potrebe nešto višeg napona (12,8 V), mada spretan konstruktor može naći rešenje i ovog problema.
Hasan Helja, Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
Evropska SmartGrids - tehnološka platforma pokrenuta je u decembru 2004. godine sa namerom da se utvrdi perspektiva snadbevanja električnom energijom u Evropi u XXI veku. Njen cilj je stvaranje efikasnog i pouzdanog sistema snadbevanja električnom energijom, uključujući i dobijanje energije iz obnovljivih i decentralizovanih izvora. Kontrola i „Pametna raspodela“ energije bi se vršila bežičnim Internetom, što bi sprečavalo njenu krađu, ali i mogućnost kontrole i upravljanja čovekom u svakom pogledu.
Sadašnja električna mreža ne reaguje dovoljno brzo, niti će moći da prati povećanu proizvodnju vetrogeneratora kojih je sve više. Ove promene se dešavaju ponekad i u intervalu manjem od jedne minute, što mreža ne može da efikasno isprati. Jedini način da se tom problemu doskoči jeste uvođenje mreže koja bi povremeno reagovala i kojom bi se napravili inteligentni informacioni sistem – takozvani SmartGrids, odnosno “Pametne mreže”. Inicijativa „Pametne mreže“ prevashodno ima trostruku misiju: prilagođavanje evropskih električnih mreža izazovima XXI veka, ispunjavanje očekivanja zajednice i stimulaciju slobodnog tržišta.
Pored navedenog, SmartGrids nudi život upleten u mrežu elektromagnetnih talasa i različitih frekvencija za odašiljanje raznih informacija. Kako bi nam bilo jasnije predstaviti uticaj frekvencije, prisetimo se primera operskog pevača koji jačinom svog glasa može da slomi staklenu čašu. To se događa kada se frekvencija glasa izjednači sa frekvencijom oscilacija stakla i čaša jednostavno pukne. Ova pojava se naziva zvučnom rezonancijom. I ne samo to, neke frekvencije, kojih nismo ni svesni, mogu da utiču na naše raspoloženje. Stalnim prolaskom elektromagnetnih talasa kroz mozak, čak i kada ne razgovaramo mobilnim telefonom, na svim živim bićima se stvara poremećaj oscilacija ćelija. Tvrdi se da će “štedljive sijalice” služiti kao dobre antene za dvostranu razmenu informacija. Smart mreže kontrolisaće računare, televizore, grejače, rerne, frižidere i mašine putem ugrađenih mikročipova, kojih će biti ponajviše na tzv. „štedljivim sijalicama“. O njihovim prednostima i manama postoje podeljena mišljenja, ali i sve prisutnije tvrdnje da će pomoću njih moći da se prikupljaju brojne informacije o nama. Drugim rečima, „Pametna mreža“ će nadzirati sve aparate u kući, pa čak i ljude. Biće u stanju da kontroliše koliko i kako koristimo pojedine uređaje, koliko je ljudi ušlo, ili izašlo iz prostorije, kao i sve druge aktivnosti koje duboko zadiru u našu privatnost. Ova tehnologija će imati ulogu potpune kontrole, nadziranja i pohranjivanja informacija u jedan energetski merač koji će biti ugrađen u svakoj kući, koji će potom informacije slati u glavni centralni računar.
Do 2020. godine EU planira da uvede do 80 % kontrole putem „Pametne mreže“ preko bežičnog Interneta posredstvom energetskih merača. Ova globalna operacija nadziranja, zapravo sekundarno upravljanje tehnologijom, ima primarnu nameru kontrole nas samih. Kako bismo sve ovo shvatili veoma ozbiljno, valja se podsetiti na to da je i naš organizam ustrojen tako da bude podložan frekvencijama, a time i samoj kontroli, odašiljanju subliminalnih poruka na mentalnoj, emocionalnoj, pa i fizičkoj bazi. Brojni su naučni dokazi da se to može izvesti sa modernim tehnologijama koje sve više otuđuju čoveka, ali i izlažu njegovu privatnost korisnicima koji nemaju uvek najbolje namere. Odbacujući nama tradicionalno svojstvene „Teorije zavere“, pored određenih prednosti “Pametne mreže”, ipak se moramo zapitati koliko nam moderne tehnologije koriste, a koliko štete i dobro razmisliti šta, kako i kada uzeti od uređaja koji će imati ugrađene mikro-čipove. Njihova proizvodnja je već počela i neće biti daleko od praktične primene. Pre toga, upotreba ove mreže biće regulisana odgovarajućim zakonima koji se moraju doneti pre ulaska u EU.
Izvor informacija: vestinet.rs i dw.de