Projekat „Ozonska povelja“ se bavi objašnjavanjem propisa EU u oblasti atmosferskog zagađenja i približavanjem jedne globalne teme sredini. Svedoci smo sve goreg stanja i sve većih oscilacija u vremenu i to od neverovatnih vrućina do velike hladnoće. Prelazak između godišnjih doba je izgubio svaki smisao, a čini se da nas ništa bolje ne očekuje u budućnosti. Osnovni problem je globalno zagrevanje koje usporava obnavljanje ozona i time zatvaranje „ozonskih rupa“. Ozonski omotač se stvarao milijardama godina sve vreme štiteći život na Zemlji. Razaranje ozonskog omotača je posledica zajedničkog dejstva različitih faktora od kojih je ključni prisustvo određenih hemikalija u gornjem sloju atmosfere. Zbog te svoje osobine one se zajedničkim imenom nazivaju „supstance koje oštećuju ozonski omotač“ , a imale su široku primenu u rashladnim uređajima i sistemima za zaštitu od požara, kao rastvarači i potisnici gasova. Ove supstance izazivaju efekat „staklene bašte“ i globalno zagrevanje. Globalno zagrevanje usporava obnavljanje ozona i time zatvaranje ozonskih rupa. Problem smanjenja ozonskog omotača uočen je 70-tih godina pa je 1987 potpisan protokol iz Montreala kojim se zabranjuju freoni i ostale supstance. Upravo zbog toga mere kojima se štiti ozonski omotač, formulisane kroz Montrealski protokol, fokusirane su na smanjenje upotrebe i ispravno postupanje sa ovim supstancama, s ciljem da se što manja količina nađe u atmosferi. Pokretanje tema o klimatskim promenama na raznim nivoima daje mogućnost okretanja energijama koje ne nastaju sagorevanjem fosilnih ostataka a to su alternativni izvori energije.
Projekat „Ozonska povelja“ realizovao je Novosadski ekološki centar, a povelju su potpisali gradovi Subotica,Zrenjanin, Kikinda, Pančevo, Sombor, Sr. Mitrovica i Novi Sad.
Izvor: Novosadski ekološki centar
Rezultat smanjenja debljine sloja ozona i njegove postepene dezintegracije jeste opasnost po zdravlje ljudi i životnu sredinu. Uvećana stopa oboljevanja od raka kože, očne katarakte i slepila direktne su posledice gubitka sloja ozona. Postepeno, ljudski imuni sistem postaje slabiji, tako da uopšte nisu besmislene apokaliptične vizije čovečanstva koje živi pod zemljom. Navešćemo detaljnije opasnosti po zdravlje ljudi i druge oblike života na zemlji.
Kod ljudi, kao što je već istaknuto, povećanje intenziteta UV-zračenja može izazvati rak kože, kataraktu oka i slepilo ali i opekotine, snežno slepilo, starenje kože i opadanje imunog sistema. Rak kože bez melanoma (tumora) je jedan od najčešćih oblika raka kože kod ljudi i ustanovljena je njegova korelacija sa intenzitetom UV-zračenja. Takođe postoje i individualni faktori rizika od raka kože, kao što su: bleda koža sa malo pigmenta; plave, zelene ili kestenjaste oči; svetla kosa; ispoljena tendencija zadobijanja opekotina pri sunčanju umesto preplanulog tena; ozbiljne opekotine od sunčanja u prošlosti; veliki broj mladeža; pegavost kože i porodična sklonost ka oboljevanju od raka kože.
Treba napomenuti da je utvrđena različita osetljivost na UV-zračenje kod različitih populacija: u Norveškoj je stopa pojavljivanja melanoma kože 15.89% kod žena a 14.12% kod muškaraca, dok je u Turskoj ta stopa mnogo manja i iznosi 0.87% kod žena i 1% kod muškaraca.
Posledice UV-zračenja visokog intenziteta su velike i po floru i faunu. Populacija riba u svetskim okeanima i morima će drastično opasti, tako da će opasti i izlov riba u svrhu ljudske ishrane. Razvoj biljaka biće usporen a sa time će opasti i prinosi. Mnoge biljke i životinje, npr. pingvini, najverovatnije će izumreti.
Otkriveno je da se UV-zračenje negativno odražava na vodene ekosisteme jer dovodi do smanjenja produkcije fitoplanktona (mali plutajući organizmi, uglavnom alge i bakterije prisutne u vodenim ekosistemima) i štetnih posledica po ribe, račiće, krabe, vodozemce i druge vodene životinje u ranoj razvojnoj fazi. Fitoplankton formira osnovu lanca ishrane u okeanima i morima. Više od 30 procenata potrošnje proteina životinjskog porekla u ishrani čovečanstva potiče iz mora, a taj procenat je još veći u zemljama u razvoju. Promene u produkciji fitoplanktona odražavaju se i na koncentraciju prirodnog ugljen-dioksida u atmosferi što može da bude jedan od faktora formiranja tzv. „efekta staklene bašte“. UV-zračenje se odražava i na razvoj kopnenih biljaka, čak i na sadašnjem nivou.
Uočljive su razlike u osetljivosti na ovaj vid zračenja među vrstama; biljke imaju različite mehanizme za otklanjanje posledica UV-zračenja i do određenog nivoa mogu da se adaptiraju na povećano zračenje.
Izvor: ekospark.com
Priredila: Sandra Bugarin; II-1