Što je problem napuštenih životinja (pre svega, pasa, zbog njihove brojnosti) izraženiji to se više govori o odgovornom vlasništvu... i što se više govori o odgovornom vlasništvu to je problem napuštenih životinja izraženiji i stanje, nažalost, lošije, a neretko, i alarmantno.
Pojam „odgovornog vlasništva“ je „na velika vrata“ ušao u svakodnevnu upotrebu i, čini se da je vrlo „in“, ali bojim se da mnogim vlasnicima ljubimaca nije baš u potpunosti jasno šta se iza njega „krije“. Mnogi od njih nisu svesni da je njihova obaveza da promovišu etički ispravan, društveno poželjan i zakonit odnos vlasnika prema njihovim kućnim ljubimcima.
Uzimanje kućnih ljubimaca „jer deca vole“ ili umesto igračke i izbacivanje na ulicu ili u atar nakon par meseci, definitivno, nije ni etički ispravan, ni društveno poželjan, a, najmanje je zakonit odnos kućnim ljubimcima.
U Srbiji odgovorno vlasništvo dobija zapaženu ulogu, uglavnom, kroz medijske hajke protiv napuštenih ljubimaca i senzacionalističke naslove koji izveštavaju o ujedima agresivnih („krvoločnih“) pasa ili “čopora“, što često liči na otvoren poziv na istrebljenje i ubijanje napuštenih životinja.
A, u pitanju je veoma ozbiljna i znatno složenija tema koja zahteva mnogo ozbiljniji pristup.
Da li, uopšte, znamo šta je odgovorno vlasništvo?
Odgovorno vlasništvo obuhvata:
Poželjno je da odgovoran vlasnik ljubimca razume suštinu odgovornog vlasništva i da je se dosledno pridržava u svakom trenutku da bi on, njegov ljubimac i njihova okolina bili zdravi i bezbedni.
Kućni ljubimac i njegov opstanak potpuno zavise od „volje” vlasnika, a za uzvrat svojim „prisustvom“ ljubimac oplemenjuje vlasnikov život i čini ga srećnijim i ispunjenijim.
Zbog toga vlasnik ima moralnu i zakonsku obavezu da se stara o svom ljubimcu i zadovoljava sve njegove potrebe.
Koje su obaveze vlasnika?
Zakon obavezuje vlasnika da “obezbedi kućnom ljubimcu brigu, negu i smeštaj, u skladu sa vrstom, rasom, polom, starošću, kao i fizičkim i biološkim specifičnostima i potrebama u ponašanju i zdravstvenom stanju kućnog ljubimca”.
Zakon, takođe, obavezuje vlasnika da obezbedi da njegov ljubimac ne ugrožava ljude i životinje u svom okruženju.
Upravo zbog toga je propisano da se psi koji mogu predstavljati opasnost za okolinu (ljude i druge životinje) moraju držati na propisan način. Pre svega, ovo se odnosi na pse koji spadaju u tzv.“opasne rase” PRAVILNIK O NAČINU DRŽANJA PASA KOJI MOGU PREDSTAVLJATI OPASNOST ZA OKOLINU (da li ste znali da i to postoji?) je propisao da tzv. “opasne pse” mogu šetati samo punoletna lica, i to na povocu i „uz brnjicu“ (član 5). Nije dozvoljeno da vlasnik svog ljubimca ostavlja drugim licima na čuvanje, osim ukoliko to nije veterinar koji u tom trenutku mora da leči psa.
„Opasnog psa“ može držati samo lice koje je „punoletno i nije kažnjavano, protiv koga nije pokrenut kazneni postupak zbog kaznenih dela protiv života i tela, imovine, javnog reda i mira, kao i kaznenih dela zloupotrebe opojnih droga, ubijanja i zlostavljanja životinja, odnosno drugih dela iz oblasti dobrobiti životinja i drugih kaznenih dela koja u sebi sadrže elemente nasilja“ (član 11).
Kada je u pitanju šetnja ljubimca, vlasnik se obavezuje da ljubimca na javne površine izvodi samo u vreme i na način kako je to propisala lokalna samouprava (ukoliko je lokalna uprava to propisala!!!).
Kako biti odgovoran vlasnik?
Odgovoran vlasnik je:
Odgovoran vlasnik uči svoju decu da vole i poštuju sve životinje kao i da se da se prema ljubimcima odnose na odgovoran i human način.
Rekoh li već da odgovoran vlasnik ljubimca brine da on, njegov ljubimac i njihova okolina bili zdravi i bezbedni?