Opštepoznato je da ulični psi, pre svega zbog brojnosti populacije, prestavljaju veoma ozbiljan problem ne samo u Srbiji, nego i u regionu. “Lokalne samouprave” isplaćuju ogromne sume novca za ujede, ali činjenica je, i za izmišljene ujede. Ništa manji problem nije ni zlostavljanje i maltretiranje pasa od strane građana, njihovo, nekad slučajno, a neretko i namerno povređivanje ili ubijanje automobilima i trovanje. Evidentno je da je broj prihvatilišta, pansiona i azila nedovoljan za ovoliku poulaciju uličnih pasa, simptomatično je da su uslovi u mnogima od njih takvi da imaju problem sa registracijom svog delovanja.
U sličnoj situaciji su i neka udruženja i organizacije koje se bave pravima životinja jer im preti zabrana rada.
Ljubiteljima životinja da se izbore za život napuštenih životinja u humanim uslovima, problem predstavlja, s jedne strane suviše složena (komplikovana) zakonska procedura ,a s druge strane je to sticanje finansijske koristi pod lažnim predstavljanjem zaštitnika životinja.
Ali, to nikako ne znači da se ovi problemi ne mogu rešiti, dapače, dovoljno je na “sva nejasna pitanja” odgovore tražiti u PRAVILNIKU O USLOVIMA KOJE MORAJU DA ISPUNJAVAJU PRIHVATILIŠTA I PANSIONI ZA ŽIVOTINJE, „Službeni glasnik RS”, br. 19/2012.
U Članu 1 “Pravilnika “se bliže propisuju uslovi za zaštitu dobrobiti životinja u pogledu prostora, prostorija i opreme, koje mora da ispunjava prihvatilište za napuštene životinje (u daljem tekstu prihvatilište), odnosno pansion za kućne ljubimce (u daljem tekstu pansion), način postupanja sa životinjama u ovim objektima, program obuke o dobrobiti životinja, sadržina i način vođenja evidencije u prihvatilištima, odnosno pansionima, način i sredstva za prikupljanje napuštenih i izgubljenih životinja, kao i način prevoza i zbrinjavanja napuštenih i izgubljenih životinja.
U ove objekte se smeštaju psi i mačke nepoznatih vlasnika ili bez vlasnika, koje je zoohigijenska služba uklonila sa javnih površina.
Član 3 propisuje da je u azilima, prihvatilištima i pansionima životinjama je neophodno obezbediti:
Azili, prihvatilišta i pansioni moraju da budu konstruisani da rizik od povreda (bez oštrih ivica!!!), prenošenja bolesti i bežanja životinja bude sveden na minimum.
Urin, izmet i ostaci hrane moraju se svakodnevno uklanjati, a prostor redovno dezinfikovati. Intenzitet i trajanje osvetljanja unutar azila, prihvatilišta i pansiona treba da bude što sličniji spoljašnjem, a propisan je i i režim provetravanje. Životinje je obavezno zaštititi od ekstremnih temperatura, a obavezna je i protivpožarna oprema.
Veoma precizno i detaljno je propisano koje prostorije MORAJU da postoje i azilima, prihvatilištima i pansionima, kao i obaveza da u azilima, prihvatilištima i pansionima postoje čisti i nečisti deo, način odvajanja jednog od drugog i postupci zaposlenih u jednom i drugom delu i prilikom prelaska iz jednog dela u drugi. Na ulazu u čisti deo nalazi se dezinfekciona barijera za obuću i posuda za dezinfekciju ruku zaposlenih. U nečisti deo se smeštaju sve novoprimljene životinje, gde ostaju dok se ne ispita njihovo zdravstveno stanje. To naravno radi dežurni veterinar.
Mnogo toga… Ali da ne bude nesporazuma - OVO NISU SVI, OVO SU OSNOVNI USLOVI. Pravilnik je do detalja propisao svaki kutak pansiona, odnosno prihvatilišta i azila.
Zbog čega sam sve ovo pisao?!
Zbog toga što je u našem gradu, izgleda, “priča” o humanom i konačnom rešavanju problema uličnih pasa počela da dobija svoju konačnu formu, da se “priča”… Da bi oni koji taj “problem” treba da rešavaju imali predstavu šta treba da uradi onaj ko bude otvarao azil. Ako bude tender (a “govorka se” da bi mogao biti) da jasno, glasno i bez uvijanja zainteresovanima postave samo dva pitanja:
1. Da li ste pročitali “Pravilnik o uslovima koje moraju da ispunjavaju prihvatilišta i pansioni za životinje”?
2. Da li ste sposobni da izgradite azil koji ispunjava propisane uslove i da finansirate ispunjenje svake stavke pravilnika?
Ako su oba odgovora potvrdna, može se pričati dalje, ako nisu, nema tu šta da se priča.
Za one koji žele da se detaljnije informišu: www.pravnazastitazivotinja.com
TRŽIŠTE ENERGIJE
Potpisivanjem „Ugovora o osnivanju Energetske zajednice“ 25. oktobra 2005. u Atini, zemlje Jugoistočne Evrope i Evropske zajednice su započele proces stvaranja Energetske zajednice sa ciljem proširenja unutrašnjeg tržišta energije EU na region Jugoistočne Evrope .
Osnovni zadaci Energetske zajednice su:
Ugovorom o osnivanju Energetske zajednice se osnivaju i regionalne institucije potrebne za funkcionisanje panevropskog tržišta energije- Ministarski savet, Stalna grupa na visokom nivou, Regulatorni odbor Energetske zajednice, Sekretarijat Energetske zajednice, Forum za električnu energiju, Forum za gas, Socijalni forum i Forum za naftu. Ovakva struktura preslikava institucije Evropske Zajednice (Savet ministara, Evropska komisija, Radna grupa regulatora za električnu energiju i gas - ERGEG i Firentinski i Madridski forum), kojima su, uz uvažavanje principa subsidijarnosti i proporcionalnosti, poverene neke funkcije državne administracije.
U skladu sa obavezama koje proističu iz Ugovora o osnivanju Energetske zajednice, Agencija aktivno učestvuje u radu institucija Energetske zajednice (Regulatorni odbor Energetske zajednice, Atinski forum, Gasni forum, Socijalni forum), vodeći pri tome računa o zaštiti interesa potrošača, elektroprivrede i gasne privrede Republike Srbije.
Izvor: aers.rs
Priredio: Milojević Vukan, I-1